Strana 2 rovnik slavi prvi put starodrevnim sja- jem u slobodi, o kojoj je onako za- nosno pjevao Gundulić, Ove se godine Dubrovnik kupi oko svoje drage hr- vatske zastave i slavi svog sv. Viaha običajima, koji sežu s daleku prošlost njegove slobode... Sv. Vlaho je bio čovjek, koji se su- sreo s Kristom i pošao s Njim u život i u smrt. U tom je njegova veličina. On-se susreo s Kristom, ne istina, kao Samarjanka kraj Sihema nego onako, kako se i mi s njim susrećemo. Svaki je naš blagdan susret s Kristom, pa i blagdan sv. Vlaha, Možemo li gledati njegovu sliku, i ne misliti na Oaoga, za koga je žrtvovao svoj život i polo- žio glavu, a sretnim slučajem ta se glava čuva u dubrovačkoj katedrali, pa će je evo za jedan sat ponijeti dubro- vačkim ulicama biskup dubrovački, a to će biti vrhunac svetovlahovskih dubrovačkih svečanosti, Slučaj sv. Vlaha nije slučaj drugih katoličkih svetaca poznijih kršćanskih vremena. Bio je dijete poganskog do- ba kao što smo mi djeca neopogan- skog vremena. Nije rastao u kršćan- skoj atmosferi kao pozniji kršćanski sveci, nego je tu kršćansku atmosferu zidao a salijevao opeke tog kršćanskog zdanja svojom krvlju. Velike su to stvari i bude lijepe misli u našem ružnom vremenu, koje je puno brige za vodu, kruh, odijelo, stam, kiriju, avione, bombe, mitraljeze i otrovne plinove. Kršćani pucaju ma kršćane, biju se i tuku, a zemlja je dosta široka i dosta bogata za sve, ali nas smeta materijalistički oklop, od ko- ga ne vidimo ništa drugo do materi- jalizma, koji nas je uvalio u strahotu, glad i bijedu, pa golobradi ,mislioci“ na daskama kazališnim i stranicama marksističkih listova farizejski pitaju : gdje taj Bog; kada ga ima, kako mo- že gledati bijedu svoje djece nepomi- čan i okrutan, a ista ta djeca njegova konstantno gaze principe Božje i Bož- ju poruku svijetu (propovjednik uzima u ruku sa oltara evangjelje). Ovdje je spas, ali oni za ovo neće da znaju, a sv. Vlaho je za ovo prolio i svoju krv i u tom je njegova veličina. Susreo se s Kristom i pošao s njim u život, I mi slaveći sv. Vlaha, susrećemo se s Kri- stom i hoćemo da pogjemo s njim u život“. S ovim misl'ma dočekali smo ko- nac sv. Mise, a onda smo po tradi- cionalnom običaju primili u grličanju blagoslov sv. Vlaha. Crkva je bila pu- na svijeta. Na čast je našoj dubrovač- koj inteligenciji, da je u punom broju prisustvovala. Tu je bilo liječnika, ad- vokata, sudaca, činovnika, a ma čelu sviju naš knez G>.ze Gučetić u prataji gg. Pera Held i Arnautić. Na večer je bio sastanak u ,Grad- skom Podrumu“ gdje se je u veselom raspoloženju i ugodom prigodnom razgovoru provelo nekoliko ura izme- giu onih članova kolonije kojima nije bilo moguće poći na festu u Dubrov- nik. Zbog toga kao i obzirom na ovo- godišnje iznimne atmosferske i ostale neprilike nije bilo održano ovoga pu- ta obično ,Dubrovačko veče“ sa soli- litom pompom. U Beogradu. Dubrovčani na- stanjeni u Beogradu proslavili su ove godine na veoma svečani način blag- dan svoga sv. Parca, Nekoliko dana prije svečanosti bili su izabrani festa- njuli i to mlada gg. Bracanović Aligji, čin. Hipotek. banke i Gracić Radmio, čin. Jadr. Podunavske banke, Oni su se svojski zauzeli da svečanost što ljepše ispane, što im je i uspjelo. Iz- dali su i razaslali ma Dubrovčane u Beogradu slijedeći proglas: Dubrovčani u Beogradu, lako smo daleko od našeg dragog Dubrovnika, mi ni jedne godine ne zaboravljamo na festu Sv. Vlaha, na- šeg omiljenog Parca. Ovaj dan ispunja sve nas ponosom da smo sinovi grada Sv. Vlaha pod čijom je zaštitom Dubrovnik vjekovima očuvao svoju slobodu i imao tako slavnu prošlost. NARODNA SVIJEST 7 Veljače 1940 Broj 6 Ovog dana svi Dubrovčani grada i okolice, bez razlike, radosno hrle u grad, megju gradske mire, da izvija- njem barjaka i pucnjavom iz trombu- na pozdrave crkvu Sv. Vlaha i Orlanda. I mi Dubrovčani u Beogradu pro- slavićemo našu tradicionalnu festu u radosnom i srdačnom raspoloženju. Festanjuli imaju čast da Vas invita- ju da sudjelujete ovoj festi. Festanjuli : Gracić Radmio Bracanović Aliđi ban. čin, čin. Dhbanke Svečanost je započela na blagdan Svečev u 10 s. izvijanjem barjaka sv. Vlaha ispred crkve Krista Kralja u Krunskoj ulici. Barjakom je izvijao mladi Župljanin Mato Begović, činov- nik Auglo Praške banke. Za to vrije- me zvonila su zvona i svirale orgulje a kad je barjak sa festanjulima i sve- ćenstvom ušao u crkvu improvizirani mješ. pjevački zbor mladih Dubrovča- na i Dubrovčanka zapjevali su himnu sv. Vlaha: ,Viaho svoj oltar podiže“. Na to je slijedila svečana sv. Misa preko koje je isti zbor pod ravnanjem g. Zdenka Šapra veoma skladno pje- vao Misu Angelorum, te na prikazanju i preko grličanja himnu sv. Vlaha. Svečanu sv. Misu služio je prepozit konsultora beogradske nadbiskupije O. Petar Vlašić uz asistenciju franjevaca O. Lovre Velnića i O. Krešimira Idja- kovića. Poslije evangjelja O. Vlašić o- držao je propovijed o značenju i važ- nosti štovanja sv. Vlaha za Dubrovnik nekada i danas. Na oltaru je bila iz- ložena krasna velika umjetnička slika sv. Vlaha a ispred prozbitera stajao je barjaktar sa barjakom sv. Vlaha izme- gju dva festanjula. Crkva je bila dupkom puna Dubrov- čana, Bokelja i Beogragjana, koji su svi poslije sv. Mise pristupili na grli- čanje. Pošto su i Bokelji istog dana slavili sv. Trifuna, to je O. Vlašić u propovijedi u kratko i o sv. Trifunu govorio. Poslije Mise i grličanja pozvao je većinu Dubrovčana k sebi na tratame- nat gospar Luko Kusalić, Konavljanin (iz Čilipa) koji već nekoliko godina drži u Beogradu dobro čuvani resto- ran ,Mirijevo“, Uvečer pak bila je skupna večera za preko 100 osoba u novom hotelu ,Balkan“ na Terazijam preko koje je, megju drugim zabavnim i šaljivim atrakcijama, veoma lijepo otpjevno nekoliko pjesama svojim so- nornim glasom g. Josip Batistić. Do kasno u noć trajala je zabava, razgo- vor i igranka u najljepšem raspolo- ženju. Pisma iz naroda GRUDA. Dne 22 pr. mj. u 70 go- dini života umro je u selu Zastolju u gornjim Konavlima Niko Šapro pok. Pava poznata Konavoska korenika. Sa- mouk bavio se čitanjem korisnih knji- ga i darovit ko što je bio svojom pri- rogjenom pronicavošću dorasao je bio da u svakom, pa i u drušivu istih in- teligenata pametno prodivani o pita- njima politike, ekonomije, gospodar- stva i privrede. A kako uvjereni-prak- tični katolik znao je da i o religiji razumijevanjem i poštovanjem rasprav- lja i da brani njezina načela i istine. Ko je i što je on bio najbolje je po- kazao njegov sprovod, na koji još po olujnom kišovitom nevremenu, sleglo se da tako rečem, cijelo Konavle jer nije ostalo i jedno i najzabitnije selo u našim Konavlima a da nije na nje- govu sprovodu nekoliko najodiičnijih mješćana bilo zastupano. Njegovu lič- nost lijepo je karakterizao u nadgrob- nom oproštajnom govoru naš Općinski Načelnik g. Vlaho Bogišić, koji ga je slikovito ocitao kako dobrog domaći- na, dobrog aktivnog općinara, dobrog hrvata i dobrog krščanina-katolika. O- stavlja iza sebe šest udatih : namirenih kćeri i najmlagjeg od djece sina Luku. Obitelji i svojti naše saučešće, a nje- mu dragi Bog neka udijeli rajsko na- selje. Počivao u miru. FRANCIS JAMMES V S ROZARIJ na SUNOC Roman Dominikini domaćini pustiše joj slobodu, jer, kolikogod bila vesela i društvena, znali su, da kao u Marsilji tako i u Bordeauxu ne zanemaruje dobra djela, za koja je bila odabrana, ni pobožnosti, kojima je po navici posvećivala mnoge časove. Stoga nije nikakvo čudo, šlo je podvečer toga lijepoga svibanj- skog dana voljela moliti litanije u kojoj sjenovitoj kapeli nego prihvatiti ponudu svojih drugarica i za- ljubljenog mladića, da pođe s njima na šetnju. Tako su bar oni pretpostavili, kad je otklonila sa smješkom njihov prijedlog. Još jednom je dala povoda da ra- žalosti svoga Brijatelja, pa je tek, kad je bila sama na ulici, sebi predbacivala, da se svojim držanjem pokazala odviše ravnodušna prema njegovoj namjeri. A mogla je, ne doduše ispričavati se neistinitim ra- zlogom, a ono bar navesti hitan posao ili jednostavno želju za jednom posebnom pobožnosti. Poboja se, da se ne bi pomislilo kao da se želi dopasti. No nije li bila u pravu, ma koliko da su žalili za njom, budući da je pokušavala nešto, od čega je mogla zavisjeti njezina odluka ? Bili se ona bila smjestila kod svojih prijatelja, da je imala čvrstu odluku da se ne zaru- či? Cudne li djevojačke složenosti! A ipak kod naj- manje složene! Stigla je na mjesto. Durandovi su stanovali na broju 23, u Terridovoj ulici. Zar ne bi bila bolje u- činila, da se najavi nego da ih iznenadi tako neoče- kivano ? Ona prijeđe brzo na pločnik nasuprot kuće, koju je htjela razgledati, a zatim se polako vrati. Uska vrata bijahu otvorena. Iza malih zelenkastih okana jednog prozora na prvom katu opazi jednu djevojku u profilu, koja je šivala stojeći. Bila je smeđa i lijepa. Činilo se da je njezina kosa bila za- tegnuta na sljepočicama, što je davalo licu nevin cvijeće u čaši, na desno visio je kavez s kanarin- cem; sve ovo zajedno budilo je u čovjeku san o jednoj prekrasnoj i običnoj elegiji, čime bi se mogle složiti harfe Anais Segalas i M.me Desbordes - Val- more. Dominika uđe u predvorje, gdje su bile pore- dane škatulje za pisma u prilično velikom broju. U okviru jedne kutije bijaše umetnuta ista posjetnica, koju je Stjepan Durand bio dao Dominiki u Lurdu, ali je bio dodao crnilom napis: zadnji kat, desna vrata. Djevojka je sad oklijevala. Zar nije bilo odvi- še neprilično pokazati se tako. A onda i samu nju je u ovom bijednom stanu sablažnjavala njezina vanjština. Zašto je stavila za ovaj pohod siromasima one prozirne čarape i onu haljinu od ružičastog kre- pa prekrivenu sivim čipkama? Oklijevala je, ali je ipak pošla gore. Perica dođe da joj otvori. — To je gospođica Dominica! Zarumenio se od ushićenja kao da je otkrio blago i ostao na pragu, da je promatra. Ona se na- smije prostodušno, kad je zapitao : — Jeste li došli sa cirkusom ? Na užetu je bila jedna gospođa lijepa kao Vi? — Tko je to? oglasi se dubok glas iz sobe, što je bila tik prostorije, kamo je upravo ušla dje- vojka. Tata! Ovo je gospođica Dominica! odgovori Petrica, koji je bio uzeo ruku svoje starije prijate- ljice i njom sebi gladio lice. Jedan se stolac makne. — Neka izvoli pričekati časak, reče Stjepan Durand. Stan se sastojao samo od dviju prostorija: jedna je bila ona, gdje je sjela Dominica, a druga je jamačno bila jedina spavaonica. U prvoj se isticao miris petroleja, a na naloženom štednjaku bila je po- stavljena tava. — Zar ti kuhaš ? izraz postojanog djetinjstva. Na rubu prozora bilo je Djevojka zaokruži pogledom po sobi, u kojoj je sjedjela, i prepozna limenu posudu iz Lurda obje- šenu o čavao. — Petrice, vidim brižljivo paziš na stvari. Ovaj predmet ja poznajem. Slika blažene Djevice je na njoj. Pa kako ne- mamo više kipa, mi molimo krunicu pred njom. Ova rečenica sadržavala je ukratko u naivnom obliku sve, što u katolicizmu daje povoda ruganju bezvjeraca, učenjaka i reformatora. Ali onaj, koji pozna pravi govor Boga i Djevice, zna, kako su oni pristupačni svakome, i koliko pomažu u molitvi. Bi li bilo pravedno, kad bi kraljica patrijarha tražila od ovih dvaju bijednika da mole Zdravu Mariju samo pred slikom naslikanom od nekog majstora ? Čovjek, koji ćuti ljubav prema Našem Gospodinu ili Djevici pred njihovim kipovima od sadre bojadisane kriča- vim bojama, može prezreti čuvstvo, koje ulijevaju turistima i novinatima remek-djela religijozne umjet- nosti. Posjećivanja Isusa Krista i Gospe ne traže to- liko istančanosti, koliko ga zahtijevaju zemaljski do- stojanstvenici. Stjepan Durand, koji je hitno ustao, uđe. Bio je jako omršavio nakon povratka iz Lurda. To bi- jaše tipičan bolesnik. Imao je na sebi neku vrstu kućne odjeće sa crvenom postavom, slabo zakopča- nom, ispod koje se vidio kaput bez prsluka na noć- noj košulji. Imao je na nogama pustene slegnute papuče, iznad kojih su se vidjele čarape prekrivene djelomično gaćicama. Pošto je pružio ruke Dominiki, zavuče ih u džepove ogrtača i opet sjedne. Prekriži noge i nagne glavu na stranu kao Krist, prije nego li je izdahnuo. Njegova prorijeđena kosa, zabačena natrag poput stijenja lojane svijeće, bila je kao pre- vučena nekim znojem, a to je bio smrtni znoj sko- rašnje agonije. Kroz rijetku bradu mogao se vidjeti obradak iste voštane boje kao i ostali dio lica. Na veoma kukastom nosu isticale se kvrge kao kod mrtvaca, a rastvorene su mu oči gorjele. — Da, gospođice, kuham malo mlijeka za tatu. — Nastavit će se, —