Strana 2 Povodom ostavke biskupa dr. Garevića Pisanje štampe NOVO DOBA“ od 23 II. piše: lako se već znalo, da je put preuzv, bisku- pa g. dr J. M. Carevića u-Beograd u vezi s njegovim odstupom sa biskup- ske stolice u Dubrovniku radi teške bolesti, ipak se nije očekivalo da će se tako naglo na ovaj korak odlučiti. Dubrovačko gragjanstvo je sa žalošću primilo ovu vijest, koju u prvi čas ni- je htjelo ni vjerovati, dok nije bila potvrgjena sa dobro informirane stra- ne, Preuzv. biskup g. dr J. M. Care- vić bio je obljubljen od vjernika, koji su ga uvijek duboko štovali, videći u njemu pravog patriotu, čovjeka puna altruizma, koji je kroz 10 godina svog biskupovanja mnogo učinio za Dub- rovnik, tako da mu se to nikad ne može zaboraviti. Njegov rad za vjeru i Hrvatsku može biti primjerom i po- ticajem ostalima, a dubrovački Hrvati uvijek ćemu sačuvati zasluženo pošto- vanje i zahvalnost, Kao administrator vršit će poslove dubrov. biskupa pre- uzvišeni gosp. Pavao Butorac, biskup kotorski. DUBRAVA“ od 24. Il o. g. piše: Vijest o povlačenju preuzvišenog bi- skupa izazvala je u gradu pravu sen- zaciju. Zualo se je da je stanje zdrav- lja preuzvišenog biskupa poslije pre- boljene upale pluća svakim danom sla- bije, ali se je ipak vjerovalo da do o- voga neće doći. Opće je mišljenje da je preuzvišeni Dr Carević svojim ra- dom mnogo doprinio vjerskom i kul- iurnom napredku grada, a svoje ro- doljublje znao je prigodno energično manifestirati na puno zadovoljstvo svo- jih vjernika. Na položaju predsjednika Javne Do- brotvornosti pružio je nebrojeno do- kaza saosjećanja sa bijednim i nevolj- nim, kojima je i lično iz svojih sred- stava obilato pomogao. ,HRVATSKI DNEVNIK“ od 23. II piše: Kako se zdravstveno stanje pre- uzvišenog dra Carevića, biskupa du- brovačkog nije kroz dvije godine dana moglo popraviti, to mu je veoma sme- talo i onemogućivalo mu vršenje du- žnosti, pa je preuzvišeni odlučio na- pustiti svoje biskupsko injesto. Njego- va bolest iraje već dvije godine, od kada je s Pala kod Sarajeva morao biti prenesen u jedan sarajevski sana- torij zbog upale pluća. Preuzvišeni bi- skup Carević otišao je ovih dana u Beograd, pa je kod nuncijature podu- zeo korake, da bude umirovljen. Nan- cijatura je obavijestila prepozita Stol- nog Kaptola u Dubrovniku, da se bi- skup Carević povlači u mirovinu zbog bolesti i da_je kao administrator du- brovačke biskupije imenovan kotorski biskup preuzvišeni Pavao Butorac. Pre- uzvišeni Carević za vrijeme svog vi- šegodišnjeg djelovanja u Dubrovniku učinio je mnogo korisnih djela, a naj- više je radio na uspostavljanju i odr- žanju sjemeništa. HRVATSKI GLASNIK“ od 23. II piše: Dubrovački se biskup povlači radi bolesti. Dulje vremena poboljevao je dubrovački biskup preuzv. g. dr J. M. Carević, Njegova se je bolest oso- bito pogoršala pred dvije godine, kada je na Palama dobio upalu pluća. Radi toga preuzv. biskup je sada odlučio da se povuče jer mu bolest onemogu- ćuje daljnje obavljanje poslova bisku- NARODNA SVIJEST 28 Veljače 1940 Broi 9 pije. Ova vijest teško se je dojmila dubrovačkog gragjanstva, koje je oso- bito cijenilo svog biskupa kao patriotu i dobrotvora ubogih i sirotih, Jučer je stigla i potvrdna vijest, da se preuzv. biskup uistinu povlači, i da će poslove obavljati privremeno kao administrator bokokotorski biskup monsg. Pavao Butorac, "JUTARNJI LIST“ od 25.1 donosi: U ponedjeljak dolazi u Dubrovnik no- voimenovani upravitelj dubrovačke bi- skupije kotorski biskup msgr. Pavao Butorac. Oa preuzima biskupiju od u- mirovljenog biskupa dra Carevića, koji je na dubrovačkoj biskupskoj stolici sjedio 10 godina i pokazao veliku aktivnost u svakom pogledu, a zatra- žio je umirovljenje radi dugotrajne - bolesti. Biskup dr Carević imade veli- kih zasluga za obnavljanje biskupskog sjemeništa u Dubrovniku i mnogih drugih crkvenih i karitativnih ustano- va. Njegov odlazak iz Dubrovnika gra- gjanstvo žali. Dnevni dogođaji Izaslanici g. Roosevelta gg. Tylor i Summer Welles stigli su u Europu. G. Tylor bio je u audijenciji kod Sv. O. Pape Pija XIl, a g. Welles posjetio je u Rimu g. Mussolinija a zatim ot- putovao u Berlin. Izjavio je, da je ve- oma zadovoljan bio Rimu. Sovjetske čete koje su nesrazmjer- no jače od finske vojske probile su karelijsku frontu. Finci se povlače jer nemaju dovoljno ratnog materijala, ko- ji bi mogao da uspješno odgovara na žestoke sovjetske operacije artilerijom. Finci se tuže, da im poslane pomoći sa strane ni izdaleka nijesu dovoljne za suzbijanje Rusa. Povodom slučaja parobroda ,Ait- mark“ koji se je sklonio u jedan norveški fjord razvila se je izmegju Norveške i Eagleske kampanja koja daje naslučivati, da bi se rat mogao proširiti i na skadinavske države. Bugarsko jugoslavenska trgovačka komora osnovana je nedavno u Beo- građu. Ovih dana vogjeni su u Sofiji pregovori za što užu trgovačku sarad- nju izmegju Jugoslavije i Bugarske. Na čelu naše delegacije bio je mini- star trgovine g. Dr Andres. Iz izjava, koje je on dao vidi se, da odnošaji izmegju Bugarske i Jugoslavije posta- ju sve bolji. Njemačka i Italija zaključile su ovih dana novi trgovački ugovor, što znači da su odnošaji izmegju ove dvije ve- lesile dobri i srdačni. Prigodom 20 god. osnivanja naci- jonalsocijalističke stranke održao je g. Hitler na 24 ov. mj. u Miiichenu govor, u kojem je ponovno tražio da se Njemačkoj dadu kolonije, Na kraju je rekao, da Njemačka mora pobijediti »pa makar svijet bio pun sotona“. Za šefa demokratske stranke iza- bran je nakon smrti Liube Davidovića g. Milan Groll. U Beogradu je osnovan talijansko- jugoslavenski kulturni savez. Tome je prisustvovao talijanski ministar kulture g. Boitai. Na povratku zaustavio se je u Zagrebu, gdje je posjetio bana Hr- vatske g. Dr Šubašića i nadbiskupa preuzv. g. dr Stepinca, zatim universu i druge hrv. kulturne ustanove. Gosp. Bottai dao je novinarima opširnu izja- vu, a kad je vlakom otputovao iz Za- greba kliknuo je: ,Viva la Croazia“ Živjela Hrvatska l FRANCIS JAMMES KE Ss ROZARIJ na SUNCU Roman 8 U perivoju odjeknu smijeh Dominikinih sestara i rođakinja. Došle su, da je istjeraju iz one sjenice od kozje krvi, gdje je razmišljala, jer su znale, da se rado povlači u ta samotna cvjetna skloništa, da tu prebire krunicu, pa joj dovikivahu: — Dominiko! Dominiko! Dođi s nama! Postat ćeš tako pobožna, da će se sjenica okameniti ! Budući da nije htjela napustiti svoj mir, ona im puna mladenačkog čara i snage veselo dobaci: — Sutite, vragolanke ! Njezin vrtni klobuk od lijepe gipke slame bija- še ukrašen žutim i crvenim trešnjama. Sunce je već bilo visoko, kad ona uziđe po stepenicama na terasu, odakle se vidjelo more, u kojem se ogledalo nebo poput baldahina od modre svile okićenog s nekoliko oblaka. U daljini stajaše Gospa od Straže sva pozlaćena. U ovom poštovanom liku osjećala se punina milosti, kao što je neki brod zasićen solju uvijek novih valova. Dominica prihvati drveni bat od croqueta, što su joj turili u ruku njezine drugarice. Bila je rastre- sena. lli bolje, u njoj se nastavljalo djelo ljubavi takovom snagom, da je bilo jače od nestašnog ve- selja djevojaka: — Ti ništa ne paziš! Tim gore za te! Opet si promašila ! Dok su joj se sestre i rođakinje rugale zbog njezine nespretnosti, ona je dozivala sebi u pamet iskrcavanje Lazara i Svetih Marija na ovu sretnu obalu, gdje se danas jedva čuo šum mora: Barka je bila nestalna. Prijatelj Gospodinov sta- jao je šutke na pramcu, mišljaše ona, i već je svo- jim oštrim pogledom čovjeka, što je uskrsnuo, tražio tlo, gdje bi zasadio Križ. Straga su stajale žene, koje su jamačno pjevale himne s licem okrenutim prema nebu tako, da više nijesu vidjele obale. S njihovim ispruženim rukama ova je lađa bila kao Kalvarija, što plovi. Ali i, Lazar i one stajahu čvrsto na noga- ma unatoč njihanju lađice. Njihova su srca nosila samo jednog Boga, i oni su došli u ovaj kraj, da ga tu porode. Bilo je to opet ono duhovno rođenje, po kojemu Isus Krist daje Crkvu kao Majku svim kr- šćanima. Opet ti je kugla izvan polja! Ti si nepodno- šljiva! Ta na što misliš? Eto, sad si prevrnula lu- kove skutom svoje haljine! ... Neka neizreciva ljubav prema ovoj Crkvi, što se rađala, ispunjala je Dominikino srce. Zami- šljala je svetu Magdalenu, koja se prva iskrcala. Njezina je bosa noga taknula pijesak. Pod svojim velom bila je nalik tajanstvenoj žari, gdje bijaše onaj pogrebni miris, o kojemu ne smiješ govoriti, a da se ne prekrižiš. Kad je igra svršila, Dominica uziđe u svoju sobu, dok su se za njom ismjehivale njezine sestre i rođakinje, koje je i ovog puta preko mjere zabav- ljalo ono, što su zvale ,pobožnom rastresenosti“. Tu su je čekala primljena pisma: dvije pozivnice ; jedna ju je pozivala na misu za Sestre Milosrdnice, a druga na jedno predavanje u Crvenom Križu ; za- tim dva pisma iz Bordeauxa, jedno od Stjepana Du- randa, drugo od jedne sestre onoga mladića, što ju je ljubio. Stjepan Durand joj je zahvaljivao, što mu je tako milosrdnog srca priskočila u pomoć u njegovoj nevolji; ali se ne bi bio usudio priznati joj tu ne- volju, da se ona sama o njoj nije osvjedočila prili- kom svog pohoda. Anica, njihova mlada prijateljica iz prvoga kata, obavila je s najvećom uslužnosti i okretnosti narudžbe i isplate računa, što joj bijaše povjerila Dominica. Stanodavac i trgovci otvoriše nov kredit. Izražavao joj je veliku zahvalnost zbog toga, što mu je omogućila, da ga pregleda jedan specija- list za plućne bolesti. Njegovo se stanje poboljšava. Što se tiče Perice, on je nešto malo kašljao, ali ništa ozbiljno; to je samo mala slabokrvnost. Zahvaljujući njegovoj dobrotvorki i on se oporavlja : može mu se kupiti nešto govedine mjesto konjskog mesa, koje mu se tako gadi. Drugo pismo govorilo je o sasvim drugoia pred- metu. Dominica se nije nimalo nadala, da će morati jutros sama sebi postavila. U promišljenom i dugom pismu djevojka iz Bordeauxa izložila je svojoj prija- teljici položaj čovjeka, koji je već dvije godine trpio od najteže neizvjesnosti te je napokon volio konačnu riječ, pa makar mu slomila srce, nego to stanje, koje ga je toliko uznemirivalo. Ne ide li sve u prilog ovom planu sa zarukama: njihova shvaćanja, njihove obitelji, njihovo imovno stanje ? Mome je bratu teško, nastavila je, da Vam sam piše. Njega osobito muči to, što ne može objasniti ono čuvstvo, koje se oči- tuje u nekoj srdačnosti i nekom poštovanju prema njemu, što mu daje malo nade, iako mu potpuno ne ubija volju. Kolikogod bili zamamni, ovo Vaše drža- nje sigurno ne proizlazi iz nekog neumjesnog kaći- perstva. On to zna, i što nas tako jako vezuje za Vas, Dominiko, jest baš Vaš karakter bez pretvara- nja. Da ste bacili oko na nekog drugog mladića mimo mog brata, mi to vjerujemo to manje, što ste mu potvrdili protivno, kad je za vrijeme Vašeg zadnjeg boravka u našoj kući navaljivao na Vas, da mu u tom pogledu raspršite tako mučnu sumnju. Ako se ne odlučite te mu ne dadete takav odgovor, koji će ga osloboditi ovoga stanja, što ga malo po malo u- propašćuje, položaj će i dalje biti težak za njega i za nas, njegove sestre, koje ga toliko ljubimo. Bolje bi bilo, predraga Dominiko, da za slučaj konačnog odbijanja s Vaše strane on to odmah zna. Poznato Vam je, da se mnogo bavi nekim proučavanjem iz oblasti organske kemije i obalne biologije. Jedan profesor na Museumu, njegov prijatelj, poziva ga na naučno putovanje po obalama Antila. Po onome, što mi je brat napolak povjerio, zaključujem, da ne bi htio poduzeti ovog putovanja, i ako je ono drago- cjeno za njegove radove, osim u slučaju da dobije odgovor, kojim bi se njegovo srce razveselilo ...ili izliječilo. Razmišljanje u onoj samoći bi možda moglo brže smiriti njegovo srce. Teško mi je, dok Vam ovo pišem, predraga prijateljice. Još jednom, samo do Vas stoji, da dokrajčite ovu muku, Dominiko, jet znamo po Vašoj dobroj majci, da se ona ne samo ne protivi tom zbliženju naših obitelji, nego ga želi svim srcem. — Nastavit će se. — tako izravno i brzo odgovoriti na pitanja, koja je