Strana 2

 

Povodom ostavke biskupa dr. Garevića

Pisanje štampe

NOVO DOBA“ od 23 II. piše: lako
se već znalo, da je put preuzv, bisku-
pa g. dr J. M. Carevića u-Beograd u
vezi s njegovim odstupom sa biskup-
ske stolice u Dubrovniku radi teške
bolesti, ipak se nije očekivalo da će
se tako naglo na ovaj korak odlučiti.
Dubrovačko gragjanstvo je sa žalošću
primilo ovu vijest, koju u prvi čas ni-
je htjelo ni vjerovati, dok nije bila
potvrgjena sa dobro informirane stra-
ne, Preuzv. biskup g. dr J. M. Care-
vić bio je obljubljen od vjernika, koji
su ga uvijek duboko štovali, videći u
njemu pravog patriotu, čovjeka puna
altruizma, koji je kroz 10 godina svog
biskupovanja mnogo učinio za Dub-
rovnik, tako da mu se to nikad ne
može zaboraviti. Njegov rad za vjeru
i Hrvatsku može biti primjerom i po-
ticajem ostalima, a dubrovački Hrvati
uvijek ćemu sačuvati zasluženo pošto-
vanje i zahvalnost, Kao administrator
vršit će poslove dubrov. biskupa pre-
uzvišeni gosp. Pavao Butorac, biskup
kotorski.

DUBRAVA“ od 24. Il o. g. piše:
Vijest o povlačenju preuzvišenog bi-
skupa izazvala je u gradu pravu sen-
zaciju. Zualo se je da je stanje zdrav-
lja preuzvišenog biskupa poslije pre-
boljene upale pluća svakim danom sla-
bije, ali se je ipak vjerovalo da do o-
voga neće doći. Opće je mišljenje da
je preuzvišeni Dr Carević svojim ra-
dom mnogo doprinio vjerskom i kul-
iurnom napredku grada, a svoje ro-
doljublje znao je prigodno energično
manifestirati na puno zadovoljstvo svo-
jih vjernika.

Na položaju predsjednika Javne Do-

brotvornosti pružio je nebrojeno do-
kaza saosjećanja sa bijednim i nevolj-
nim, kojima je i lično iz svojih sred-
stava obilato pomogao.

,HRVATSKI DNEVNIK“ od 23. II
piše: Kako se zdravstveno stanje pre-
uzvišenog dra Carevića, biskupa du-
brovačkog nije kroz dvije godine dana
moglo popraviti, to mu je veoma sme-
talo i onemogućivalo mu vršenje du-
žnosti, pa je preuzvišeni odlučio na-
pustiti svoje biskupsko injesto. Njego-
va bolest iraje već dvije godine, od
kada je s Pala kod Sarajeva morao
biti prenesen u jedan sarajevski sana-
torij zbog upale pluća. Preuzvišeni bi-
skup Carević otišao je ovih dana u
Beograd, pa je kod nuncijature podu-
zeo korake, da bude umirovljen. Nan-
cijatura je obavijestila prepozita Stol-
nog Kaptola u Dubrovniku, da se bi-
skup Carević povlači u mirovinu zbog
bolesti i da_je kao administrator du-
brovačke biskupije imenovan kotorski
biskup preuzvišeni Pavao Butorac. Pre-
uzvišeni Carević za vrijeme svog vi-
šegodišnjeg djelovanja u Dubrovniku
učinio je mnogo korisnih djela, a naj-
više je radio na uspostavljanju i odr-
žanju sjemeništa.

HRVATSKI GLASNIK“ od 23. II
piše: Dubrovački se biskup povlači
radi bolesti. Dulje vremena poboljevao
je dubrovački biskup preuzv. g. dr J.
M. Carević, Njegova se je bolest oso-
bito pogoršala pred dvije godine, kada
je na Palama dobio upalu pluća. Radi
toga preuzv. biskup je sada odlučio
da se povuče jer mu bolest onemogu-
ćuje daljnje obavljanje poslova bisku-

NARODNA SVIJEST 28 Veljače 1940

 

Broi 9

 

pije. Ova vijest teško se je dojmila
dubrovačkog gragjanstva, koje je oso-
bito cijenilo svog biskupa kao patriotu
i dobrotvora ubogih i sirotih, Jučer je
stigla i potvrdna vijest, da se preuzv.
biskup uistinu povlači, i da će poslove
obavljati privremeno kao administrator
bokokotorski biskup  monsg. Pavao
Butorac,

"JUTARNJI LIST“ od 25.1 donosi:
U ponedjeljak dolazi u Dubrovnik no-
voimenovani upravitelj dubrovačke bi-
skupije kotorski biskup msgr. Pavao
Butorac. Oa preuzima biskupiju od u-
mirovljenog biskupa dra Carevića, koji
je na dubrovačkoj biskupskoj stolici
sjedio 10 godina i pokazao veliku
aktivnost u svakom pogledu, a zatra-
žio je umirovljenje radi dugotrajne

- bolesti. Biskup dr Carević imade veli-
kih zasluga za obnavljanje biskupskog
sjemeništa u Dubrovniku i mnogih
drugih crkvenih i karitativnih ustano-
va. Njegov odlazak iz Dubrovnika gra-
gjanstvo žali.

Dnevni dogođaji

Izaslanici g. Roosevelta gg. Tylor
i Summer Welles stigli su u Europu.
G. Tylor bio je u audijenciji kod Sv.
O. Pape Pija XIl, a g. Welles posjetio
je u Rimu g. Mussolinija a zatim ot-
putovao u Berlin. Izjavio je, da je ve-
oma zadovoljan bio Rimu.

Sovjetske čete koje su nesrazmjer-
no jače od finske vojske probile su
karelijsku frontu. Finci se povlače jer
nemaju dovoljno ratnog materijala, ko-
ji bi mogao da uspješno odgovara na
žestoke sovjetske operacije artilerijom.
Finci se tuže, da im poslane pomoći

sa strane ni izdaleka nijesu dovoljne
za suzbijanje Rusa.

Povodom slučaja parobroda ,Ait-
mark“ koji se je sklonio u jedan
norveški fjord razvila se je izmegju
Norveške i Eagleske kampanja koja
daje naslučivati, da bi se rat mogao
proširiti i na skadinavske države.

Bugarsko jugoslavenska trgovačka
komora osnovana je nedavno u Beo-
građu. Ovih dana vogjeni su u Sofiji
pregovori za što užu trgovačku sarad-
nju izmegju Jugoslavije i Bugarske.
Na čelu naše delegacije bio je mini-
star trgovine g. Dr Andres. Iz izjava,
koje je on dao vidi se, da odnošaji
izmegju Bugarske i Jugoslavije posta-
ju sve bolji.

Njemačka i Italija zaključile su ovih
dana novi trgovački ugovor, što znači
da su odnošaji izmegju ove dvije ve-
lesile dobri i srdačni.

Prigodom 20 god. osnivanja naci-
jonalsocijalističke stranke održao je
g. Hitler na 24 ov. mj. u Miiichenu
govor, u kojem je ponovno tražio da
se Njemačkoj dadu kolonije, Na kraju
je rekao, da Njemačka mora pobijediti
»pa makar svijet bio pun sotona“.

Za šefa demokratske stranke iza-
bran je nakon smrti Liube Davidovića
g. Milan Groll.

U Beogradu je osnovan talijansko-
jugoslavenski kulturni savez. Tome je
prisustvovao talijanski ministar kulture
g. Boitai. Na povratku zaustavio se je
u Zagrebu, gdje je posjetio bana Hr-
vatske g. Dr Šubašića i nadbiskupa
preuzv. g. dr Stepinca, zatim universu
i druge hrv. kulturne ustanove. Gosp.
Bottai dao je novinarima opširnu izja-
vu, a kad je vlakom otputovao iz Za-
greba kliknuo je: ,Viva la Croazia“
Živjela Hrvatska l

FRANCIS JAMMES KE Ss

ROZARIJ na SUNCU

Roman 8

U perivoju odjeknu smijeh Dominikinih sestara
i rođakinja. Došle su, da je istjeraju iz one sjenice
od kozje krvi, gdje je razmišljala, jer su znale, da
se rado povlači u ta samotna cvjetna skloništa, da
tu prebire krunicu, pa joj dovikivahu:

— Dominiko! Dominiko! Dođi s nama! Postat
ćeš tako pobožna, da će se sjenica okameniti !

Budući da nije htjela napustiti svoj mir, ona
im puna mladenačkog čara i snage veselo dobaci:

— Sutite, vragolanke !

Njezin vrtni klobuk od lijepe gipke slame bija-
še ukrašen žutim i crvenim trešnjama.

Sunce je već bilo visoko, kad ona uziđe po
stepenicama na terasu, odakle se vidjelo more, u
kojem se ogledalo nebo poput baldahina od modre
svile okićenog s nekoliko oblaka. U daljini stajaše
Gospa od Straže sva pozlaćena. U ovom poštovanom
liku osjećala se punina milosti, kao što je neki brod
zasićen solju uvijek novih valova.

Dominica prihvati drveni bat od croqueta, što
su joj turili u ruku njezine drugarice. Bila je rastre-
sena. lli bolje, u njoj se nastavljalo djelo ljubavi
takovom snagom, da je bilo jače od nestašnog ve-
selja djevojaka:

— Ti ništa ne paziš! Tim gore za te! Opet si
promašila !

Dok su joj se sestre i rođakinje rugale zbog
njezine nespretnosti, ona je dozivala sebi u pamet
iskrcavanje Lazara i Svetih Marija na ovu sretnu
obalu, gdje se danas jedva čuo šum mora:

Barka je bila nestalna. Prijatelj Gospodinov sta-
jao je šutke na pramcu, mišljaše ona, i već je svo-
jim oštrim pogledom čovjeka, što je uskrsnuo, tražio
tlo, gdje bi zasadio Križ. Straga su stajale žene,
koje su jamačno pjevale himne s licem okrenutim prema
nebu tako, da više nijesu vidjele obale. S njihovim
ispruženim rukama ova je lađa bila kao Kalvarija,

 

što plovi. Ali i, Lazar i one stajahu čvrsto na noga-

ma unatoč njihanju lađice. Njihova su srca nosila
samo jednog Boga, i oni su došli u ovaj kraj, da ga
tu porode. Bilo je to opet ono duhovno rođenje, po
kojemu Isus Krist daje Crkvu kao Majku svim kr-
šćanima.

Opet ti je kugla izvan polja! Ti si nepodno-
šljiva! Ta na što misliš? Eto, sad si prevrnula lu-
kove skutom svoje haljine!

... Neka neizreciva ljubav prema ovoj Crkvi,
što se rađala, ispunjala je Dominikino srce. Zami-
šljala je svetu Magdalenu, koja se prva iskrcala.
Njezina je bosa noga taknula pijesak. Pod svojim
velom bila je nalik tajanstvenoj žari, gdje bijaše
onaj pogrebni miris, o kojemu ne smiješ govoriti, a
da se ne prekrižiš.

Kad je igra svršila, Dominica uziđe u svoju
sobu, dok su se za njom ismjehivale njezine sestre
i rođakinje, koje je i ovog puta preko mjere zabav-
ljalo ono, što su zvale ,pobožnom rastresenosti“. Tu
su je čekala primljena pisma: dvije pozivnice ; jedna
ju je pozivala na misu za Sestre Milosrdnice,
a druga na jedno predavanje u Crvenom Križu ; za-
tim dva pisma iz Bordeauxa, jedno od Stjepana Du-
randa, drugo od jedne sestre onoga mladića, što ju
je ljubio.

Stjepan Durand joj je zahvaljivao, što mu je
tako milosrdnog srca priskočila u pomoć u njegovoj
nevolji; ali se ne bi bio usudio priznati joj tu ne-
volju, da se ona sama o njoj nije osvjedočila prili-
kom svog pohoda. Anica, njihova mlada prijateljica
iz prvoga kata, obavila je s najvećom uslužnosti i
okretnosti narudžbe i isplate računa, što joj bijaše
povjerila Dominica. Stanodavac i trgovci otvoriše nov
kredit. Izražavao joj je veliku zahvalnost zbog toga,
što mu je omogućila, da ga pregleda jedan specija-
list za plućne bolesti. Njegovo se stanje poboljšava.
Što se tiče Perice, on je nešto malo kašljao, ali ništa
ozbiljno; to je samo mala slabokrvnost. Zahvaljujući
njegovoj dobrotvorki i on se oporavlja : može mu se
kupiti nešto govedine mjesto konjskog mesa, koje
mu se tako gadi.

Drugo pismo govorilo je o sasvim drugoia pred-
metu. Dominica se nije nimalo nadala, da će morati

jutros sama sebi postavila. U promišljenom i dugom
pismu djevojka iz Bordeauxa izložila je svojoj prija-
teljici položaj čovjeka, koji je već dvije godine trpio
od najteže neizvjesnosti te je napokon volio konačnu
riječ, pa makar mu slomila srce, nego to stanje, koje
ga je toliko uznemirivalo. Ne ide li sve u prilog
ovom planu sa zarukama: njihova shvaćanja, njihove
obitelji, njihovo imovno stanje ? Mome je bratu teško,
nastavila je, da Vam sam piše. Njega osobito muči
to, što ne može objasniti ono čuvstvo, koje se oči-
tuje u nekoj srdačnosti i nekom poštovanju prema
njemu, što mu daje malo nade, iako mu potpuno ne
ubija volju. Kolikogod bili zamamni, ovo Vaše drža-
nje sigurno ne proizlazi iz nekog neumjesnog kaći-
perstva. On to zna, i što nas tako jako vezuje za
Vas, Dominiko, jest baš Vaš karakter bez pretvara-
nja. Da ste bacili oko na nekog drugog mladića mimo
mog brata, mi to vjerujemo to manje, što ste mu
potvrdili protivno, kad je za vrijeme Vašeg zadnjeg
boravka u našoj kući navaljivao na Vas, da mu u
tom pogledu raspršite tako mučnu sumnju. Ako se
ne odlučite te mu ne dadete takav odgovor, koji će
ga osloboditi ovoga stanja, što ga malo po malo u-
propašćuje, položaj će i dalje biti težak za njega i
za nas, njegove sestre, koje ga toliko ljubimo. Bolje
bi bilo, predraga Dominiko, da za slučaj konačnog
odbijanja s Vaše strane on to odmah zna. Poznato
Vam je, da se mnogo bavi nekim proučavanjem iz
oblasti organske kemije i obalne biologije. Jedan
profesor na Museumu, njegov prijatelj, poziva ga na
naučno putovanje po obalama Antila. Po onome, što
mi je brat napolak povjerio, zaključujem, da ne bi
htio poduzeti ovog putovanja, i ako je ono drago-
cjeno za njegove radove, osim u slučaju da dobije
odgovor, kojim bi se njegovo srce razveselilo ...ili
izliječilo. Razmišljanje u onoj samoći bi možda moglo
brže smiriti njegovo srce. Teško mi je, dok Vam
ovo pišem, predraga prijateljice. Još jednom, samo
do Vas stoji, da dokrajčite ovu muku, Dominiko, jet
znamo po Vašoj dobroj majci, da se ona ne samo
ne protivi tom zbliženju naših obitelji, nego ga želi
svim srcem.

— Nastavit će se. —

 

tako izravno i brzo odgovoriti na pitanja, koja je