Strana 2 Do sada je banovina Hrvatska poslala u svoje pasivne krajeve 941 vagon ljudske hrane lako su sredstva banovine Hrvatske veoma ograničena, ban dr. Ivo Šuba- šić posvetio je punu brigu našim pa- sivnim krajevima i krajevima koji su postradali od poplave. U tim su pre- djelima preko zime bili otvoreni javni radovi. Hrana se isprva izdavala oni- ma koji su sposobni za rad kao na- plata madnica, a onima koji u kući ne- maju hranitelja kao pripomoć. Megju- tim kako su sniježne vijavice i kruta zima omele javne radove da su morali biti prekinuti, to se hrana daje i oni- ma, koji su sposobni za rad kao pre- dujam na mnadnice. Do sada je banovina Hrvatska preko Gospodarske sloge odaslala u pasivne krajeve 941 vagon ljudske hrane: 725 vagona kukuruza, 155 vagona pšenice i 60 vagona brašna. Za okolicu Splita poslano je 95 va- gona, Šibenika 70 vagona, Biograda 16, a Benkovca 10 vagona. U Dalma- tinsku Zagoru, najpasivniji dio Dalma- cije, poslano je 100 vagona. Kotar Mostar dobio je 50 vagona, kotar Sto- lac 65, te kotarevi Ljubuški, Imotski i Knin po 835 vagona, Bugojno 20 va- gona i slično i neki drugi kotarevi Hercegovine i Dalmacije. U Gorskom Kotaru srez Čabar do- bio je 12 vagona, a u Hrvatskom Za- gorju dobila je najviše hrane Donja Stubica, te manje količine i ostali ko- tarevi, Poplavljeno područje od Velike Go- rice do Slav. Broda dobilo je oko 80 vagona ljudske hrane. 1 Luka Hanza Prekjuče u ponedjeljak dne 4 t.,na- kon podužeg bolovanja, u osamdese- toj godini svog života, preminuo je ovaj uzorni katolik, dobri otac obitelji i čestiti hrvatski rodoljub. Radišan ko pčelica, pobožan i upra- vo do skrajnosti pošten, stekao je po- kojnik još za rana povjerenje i štova- nje svojih sumješćana i ostalih Rije- čana, pak su mu tijekom vremena po- vjeravane razne mjesne i općinske dužnosti i časti, što je on sve vršio skrupuloznom savjesnošću a na opće zadovoljstvo. Bio je, megju ostalim, vijećnikom bivše riječke općine, čla- nom školskog odbora; za više od 20 godina, sve do smrti, tajnikom-blagaj- nikom Javne dobrotvornosti; po više puta crkovinarom i starješinom seo- skog bratstva; bio je nekad i povje- renikom Matice Hrvatske. »Narodna Svijest“ ubraja pk. Luka Hanzu od svog osnutka megju svoje najrevnije i najsavjesnije pretplatnike ; a bio je takogjer i dopisnikom i pri- godnim saradnikom našeg lista. Uopće bilo koji pobožni ili rodoljubni pot- hvat nalazio je u pk. Luki Hanzi rev- nog i požrivovnog pomagača. Sinoć je priregjen pok. Luki lijep sprovod kome je prisustvovao čitav Sustjepan uz mnoge pokojnikove pri- jatelje i štovatelje iz ostalih riječkih sela, a takogjer iz Gruža i Dubrovni- ka. Na grobu odižani su oproštajni govori. Vrlom pokojniku rajsko naselje i častan spomen a rastuženoj udovi si- novima, kćerkama i ostaloj rodpini najtoplije saučešće. Blato na Korčuli, — Smrt Katice Stjepana Calogera. Na 27 veljače u večer preminula je poslije dugog bo- lovanja Katica žena Stjepana viteza Calogera, pokrijepljena utjehama sv. vjere, a i posebnim blagoslovom Sve- toga Oca, kojega je brzojavno iz Va- tikana poslao. Na 29 joj je bio prire- regjen sprovod kojemu je, i ako lijepi radni dan, prisustvovalo može se reći cijelo mjesto. Konduktor sprovoda bio je presvijetli Don Pero Kalogjera, mi- tronosni Opat iz Korčule, a učestvo- valo je još jedanajest svećenika. Preko pjevane sv. Mise služile su se za po- kojnicu još svete mise ma svim olta- rima (devet). I ovim sprovodom poka- zala se je vjera i odanost našega mje- sta svetoj pradjedovskoj vjeri. NARODNA SVIJEST 6 Ožujka 1940 T Stijepo Mali Bjelovučić Stijepo Mali Bielovučić umro je 1 ožujka u Zagrebu od srčane kapi. Ro- dio se je 1889. u Janjini, gimnaziju je svršio u Dubrovniku, a pravo je pohagjao u Zagrebu. U Dubrovniku je bio upravitelj Hr. vatske Štedionice, urednik ,Hrvatske Riječi“, pretsjednik Hanao, "član ute- meljitelj Hrvatskog starinarskog društva i član Ogranka Braće Hrvatskog Zma- ja. Uživao je opće simpatije, pa je vi jest o. njegovoj ranoj smirti izazvala iskrenu žalost. Još od svoje najranije mladosti po- kazivao je veliki interes za hrvatsku stvar. Sudjelovao je u svim patriotskim akcijama, a osobito se je istakao na braniku hrvatskih narodnih prava, kad su ona za vrijeme zloglasne Obznane bila najviše ugrožena. Za izbora za konstituantu podržavao je požrtvovno hrvatsku listu bana Laginje, kojoj je dubrovački kotar dao većinu. Pred desetak godina preselio se je u Zagreb, gdje je bio općinski činov- nik, Ostavlja ženu i sina pravnika Ivi- cu. Mitvi ostanci bit će preneseni su- tra, četvrtak u rodno mjesto Janjinu, gdje će prema tradiciji, biti pokopan u obiteljsku grobnicu. Neka mu je laka hrvatska zemlja, koju je silno ljubio. Poučivao u miru, a obitelji i naše saučešće ! Akademija učenika-ca tečajeva francuskog jezika održana je u su- botu 2 ov. mj. u Oficirskom domu u prisustvu g. Jean Deayre-a i mnogo- brojne otmene publike, Učenici su iz- veli vrlo birani program kod čega su pokazali znatan napredak u francuskom jeziku, osobito u pogledu izgovora. M-me Aanthoine, direktorica ovih teča- jeva zaslužuje svako priznanje kao i njezini saradnici. Umjetne oči baš kao prirodne izra- jujemo za naše pacijente Kad. Miler ohne x Wieshaden U SPLITU : Hotel ,Slavija“ na 8 i 9 marta 1940. U ZAGREBU: Sveučilišna. Očna kli- nika od 11 do 13 marta 1940. ČEZNJKA. Dubrovniče, mene tvoje zove pramaljeće, Usijanog sunca plameno cvijeće, Rastaljeni sedev lastavica plavih, Umorni vijutak ulica ti starih, Pos'jeđele kuće, mirne, Zvonik bl'jedi, I kucanje oštro srca mu od mjedi; Dvorac duždev, vjekovi gdje štražu prave Čuvajući tiho blago tvoje slave! Skamenjeni uzdah požućeljeh mira, Elegija njema tvojih manastira, Zamišljen gdje sjedi fratar pod arkadom Moleći zaliven bršljanovim hladom, Golubi dok viju u b'jelome v'jencu Sn'ježne rišuć sjene po vodi u zdencu...... Poljane ti zlato, sepeti rubina, Miris trave divlje i šara gjardina, Konavoke krilo preb'jelo na glavi, Zlatni gjerdan župke, cvjetni rubac plavi, Gospe žežena kupola te Hram Parca, Rominjanje zvona naseg Svetog Starca! Luka mala i pjevucanje mornara I lagani titraj srebrenih jedara, Plavog štono trepte sred svilenog gn'jezda Kano trepavice nasmijanih zv'jezda ; Modre, vitke bogiše što pas ti stežu I hvataju sne u ljubičastu mrežu... Tvoja voda bistra zove me sa česme, Biser štono siplje u pehar mi Pjesme; Nebo vrelo, mora dim, obala plava Dušu gdje ko leptir na cvijeću spava... ELMOT. Broj 10 Smrt prof. Pera Nardelli U Splitu kod sina suca g. dr. Bruna umro je dne 28. veljače u 69. god. života Pokoj- nik je učio gimnaziju u Dubrovniku, gdje je kasnije za neko vrijeme bio i profesor talijanskog jezika. Kasnije je djelovao u tom svojstvu izvan svoga rodnoga mjesta, a u posljednje vrijeme bio je školski nadzornik G. Piero bio je ujedno i bariton, te se je kao vrstan solista producirao i na talijanskim pozornicama. Volio je osobito crkvenu glazbu, te se je i u Dubrovniku svojim slatkim opsežnim i školovanim gla- som više puta producirao u mjesnoj Kate- drali, Sudjelovao je i na izvedbama mjesnog Ožalošćenoj svojti naše toplo saučešće, a milom pokoj- Dubrovčanin g. prof. Pero Nardelli. u Italiji. Crkvenog Pjevačkog Zbora“. niku vječni pokoj. FRANCIS JAMMES MS. ROŽARIJ na SUNCU Roman Ovo drugo pismo bacilo je na Dominikinu dušu sjenu, koju nije mogao ovaj put raspršiti taj ka- rakter pun sunčane vedrine. Jer ovdje se više nije radilo o tome, da liječi ranu jednom običnom boles- niku, ili o tome, da opere suđe u Sirotištu Gospe od Sedam žalosti, ili da malo uredi odjeću Durando- vih, ili da podmiri njihove vjerovnike u sporazumu s Anicom. Ova Dominica puna mistike, ali bez melanko- lije, razumna i bez truna malodušnosti, da bi to cije- nila i sama svetica iz Avile, koju bi pratila, kad bi trebalo, na mazgi kroz divlje modre planine španjol- ske u službi Isusa Krista, smela se tek onda, kad je neka melodija zanijemila u njezinoj duši. Dragocjene li milosti! U najtežim prilikama djevojci je bilo na ustima kao neka unutarnja pjesma. Nije to zato, što je ne bi duboko ganula tuđa bijeda. Više je puta ona osjetila u nekom sirotištu neku neodređenu zeb- nju, kad bi gledala dijete pred operacijom gdje leži kao neko bojažljivo mače. Ali ona bi mu zatomivši svoju tjeskobu obećavala jednog grbavog pajaca, tombolu, neku drugu igru ili slikovnicu. Ona bi nai- me smjesta na tom, da tako rečem, duhovnom bo- jištu, uzela u ruke uzde svoje volje i svog divnog optimizma. I tada joj se činilo kao da joj se izvija neka pjesma iz srca, koja ipak ne bi potisnula njeno prvo uzbuđenje nego bi razveselila ranjenike i pove- Ali ovaj put trebalo je dugo čekati na taj os- mjeh. Opet je uzela pismo sestre onog mladića te se odsada smatrala odgovornom za svako odgađanje u ovoj tako teškoj prilici. Istina je, da su joj u neku glruku laskala ona priznanja, a bilo je i pravo. Ali ne siri bilo više ni pravo ni istinito dopustiti, da ova ne- izvjesnost potraje. Da zatraži produljenje roka za vjenčanje, i to je još moglo biti razumno ; ali htjeti nakon dvije godine izbjeći, da se izjavi o zarukama, nije joj se činilo dostojnim djevojke, koja ima krš- ćansko srce. Pretjerana neodlučnost postaje slabost ili glupost, osim ako proizlazi iz one duše, koja na- lazi nasladu u tome, da nekome nametne čekanje: I zaista! Dominica je bila tako daleko od te živčane slabosti, koliko se crvena boja jabuke razlikuje od ličila. Ni za objedom, usprkos nestašnosti njezinih se- stara i rođakinja, ona se nije razvedrila, čemu su se one veoma čudile. Odbivši da sudjeluje kod njihovih zabava, tog lijepog popodneva, uziđe u svoju sobu, približi se prozoru, odakle je mogla vidjeti iznad mora, koje je sad bilo teško i crno, Gospu od Stra- že, pa joj stane govoriti : Istina je, Majko, da sam prije nekoliko dana u Bordeauxu mislila, da me je Bog prosvijetlio, kad sam u svojoj samoobmani držala, da ću moći poći putem Gospodinovih djevica. Zar to nije bilo tek moje utvaranje, koje me je zavelo ? Dolazim pred Tebe u ovaj svečani čas s mol- bom, da isprosiš od Boga, da me bolje uputi. Evo me pune dobre volje. Zar ne, Majko, da ne ću biti prevarena ? Ah! daj, da se ne opirem Milosti, ali neka se ne zavaravam! Neka izaberem jedan ili drugi put, ali neka ne oklijevam između oba! ćala im srčanost i nadu. nije uskraćeno, ustrajem u ovoj udobnosti i u ovom jeftinom milosrđu ? One, koje prekidaju sa životom ne žaleći ni- malo za njim, jesu zaista ono izabrano stado, kojemu ja nimalo nijesam dostojna prići. Nije dano svakoj kršćanki, da pod svadbenim velom duhovnim stavi na glavu trnovu krunu, da uzme ljiljan uz savršenu molitvu poput kudjelje s lanom. Pogotovo to nije dano onoj, koja se dosta ne odriče sebe; kojoj go- di, kad čuje hvaliti svoju ljepotu i nalazi zadovolj- stvo da se kiti. Daj mi da se uvjerim, draga Majko, te mi tre- ba prihvatiti ovu časnu ponudu, koja će me kao o- bičnog, ali odanog vjernika prignuti k zemlji, a da ipak osjetim Nebo nad svojom glavom! Već život jake žene, okružene od svoje obitelji, blagoslovljen je; o njoj je pisano, da se njezina svijeća noću ne gasi, da mudro govori i da ne jede kruh u besposlici! I Dominica završi molitvu zamišljajući svoj bu- dući zemaljski život: pred njom je vrt sa zelenim klupama, sa stablima punim svijetla, s travom, koja je ukrašena raznovrsnim uređenim cvijećem. Tu je ona kao snažna majka, okružena mnogobrojnom dje- com poput velike zvijezde među malim zvijezdama. Vidjela je, kako su i njezin muž i ona prekinuli čita- nje, da zahvale Bogu u tišini ljubavi. Netko dođe i predade djevojci ovaj brzojav : Bordeau;. Stjepan Durand danas umro ; primio Sakramente. Anica. Materinsko srce Dominike uzdrhta pod težinom jednog siročeta. Zar nije sebičnost, kad ja, dijete, kojemu ništa: — Nastavit će se. —