Strana 2

 

Do sada je banovina

Hrvatska poslala u

svoje pasivne krajeve
941 vagon ljudske hrane

lako su sredstva banovine Hrvatske
veoma ograničena, ban dr. Ivo Šuba-
šić posvetio je punu brigu našim pa-
sivnim krajevima i krajevima koji su
postradali od poplave. U tim su pre-
djelima preko zime bili otvoreni javni
radovi. Hrana se isprva izdavala oni-
ma koji su sposobni za rad kao na-
plata madnica, a onima koji u kući ne-
maju hranitelja kao pripomoć. Megju-
tim kako su sniježne vijavice i kruta
zima omele javne radove da su morali
biti prekinuti, to se hrana daje i oni-
ma, koji su sposobni za rad kao pre-
dujam na mnadnice.

Do sada je banovina Hrvatska preko

Gospodarske sloge odaslala u pasivne
krajeve 941 vagon ljudske hrane: 725
vagona kukuruza, 155 vagona pšenice
i 60 vagona brašna.

Za okolicu Splita poslano je 95 va-
gona, Šibenika 70 vagona, Biograda
16, a Benkovca 10 vagona. U Dalma-
tinsku Zagoru, najpasivniji dio Dalma-
cije, poslano je 100 vagona. Kotar
Mostar dobio je 50 vagona, kotar Sto-
lac 65, te kotarevi Ljubuški, Imotski i
Knin po 835 vagona, Bugojno 20 va-
gona i slično i neki drugi kotarevi
Hercegovine i Dalmacije.

U Gorskom Kotaru srez Čabar do-
bio je 12 vagona, a u Hrvatskom Za-
gorju dobila je najviše hrane Donja
Stubica, te manje količine i ostali ko-
tarevi,

Poplavljeno područje od Velike Go-
rice do Slav. Broda dobilo je oko 80
vagona ljudske hrane.

 

1 Luka Hanza

Prekjuče u ponedjeljak dne 4 t.,na-
kon podužeg bolovanja, u osamdese-
toj godini svog života, preminuo je
ovaj uzorni katolik, dobri otac obitelji
i čestiti hrvatski rodoljub.

Radišan ko pčelica, pobožan i upra-
vo do skrajnosti pošten, stekao je po-
kojnik još za rana povjerenje i štova-
nje svojih sumješćana i ostalih Rije-
čana, pak su mu tijekom vremena po-
vjeravane razne mjesne i općinske
dužnosti i časti, što je on sve vršio
skrupuloznom savjesnošću a na opće
zadovoljstvo. Bio je, megju ostalim,
vijećnikom bivše riječke općine, čla-
nom školskog odbora; za više od 20
godina, sve do smrti, tajnikom-blagaj-
nikom Javne dobrotvornosti; po više
puta crkovinarom i starješinom seo-
skog bratstva; bio je nekad i povje-
renikom Matice Hrvatske.

»Narodna Svijest“ ubraja pk. Luka
Hanzu od svog osnutka megju svoje
najrevnije i najsavjesnije pretplatnike ;
a bio je takogjer i dopisnikom i pri-
godnim saradnikom našeg lista. Uopće
bilo koji pobožni ili rodoljubni pot-
hvat nalazio je u pk. Luki Hanzi rev-
nog i požrivovnog pomagača.

Sinoć je priregjen pok. Luki lijep
sprovod kome je prisustvovao čitav
Sustjepan uz mnoge pokojnikove pri-
jatelje i štovatelje iz ostalih riječkih
sela, a takogjer iz Gruža i Dubrovni-
ka. Na grobu odižani su oproštajni
govori.

Vrlom pokojniku rajsko naselje i
častan spomen a rastuženoj udovi si-
novima, kćerkama i ostaloj rodpini
najtoplije saučešće.

 

 

Blato na Korčuli, — Smrt Katice
Stjepana Calogera. Na 27 veljače u
večer preminula je poslije dugog bo-
lovanja Katica žena Stjepana viteza
Calogera, pokrijepljena utjehama sv.
vjere, a i posebnim blagoslovom Sve-
toga Oca, kojega je brzojavno iz Va-
tikana poslao. Na 29 joj je bio prire-
regjen sprovod kojemu je, i ako lijepi
radni dan, prisustvovalo može se reći
cijelo mjesto. Konduktor sprovoda bio
je presvijetli Don Pero Kalogjera, mi-
tronosni Opat iz Korčule, a učestvo-
valo je još jedanajest svećenika. Preko
pjevane sv. Mise služile su se za po-
kojnicu još svete mise ma svim olta-
rima (devet). I ovim sprovodom poka-
zala se je vjera i odanost našega mje-
sta svetoj pradjedovskoj vjeri.

NARODNA SVIJEST 6 Ožujka 1940

 

 

T Stijepo Mali Bjelovučić

Stijepo Mali Bielovučić umro je 1
ožujka u Zagrebu od srčane kapi. Ro-
dio se je 1889. u Janjini, gimnaziju
je svršio u Dubrovniku, a pravo je
pohagjao u Zagrebu.

U Dubrovniku je bio upravitelj Hr.
vatske Štedionice, urednik ,Hrvatske
Riječi“, pretsjednik Hanao, "član ute-
meljitelj Hrvatskog starinarskog društva
i član Ogranka Braće Hrvatskog Zma-
ja. Uživao je opće simpatije, pa je vi
jest o. njegovoj ranoj smirti izazvala
iskrenu žalost.

Još od svoje najranije mladosti po-
kazivao je veliki interes za hrvatsku
stvar. Sudjelovao je u svim patriotskim
akcijama, a osobito se je istakao na
braniku hrvatskih narodnih prava, kad
su ona za vrijeme zloglasne Obznane
bila najviše ugrožena. Za izbora za
konstituantu podržavao je požrtvovno
hrvatsku listu bana Laginje, kojoj je
dubrovački kotar dao većinu.

Pred desetak godina preselio se je
u Zagreb, gdje je bio općinski činov-
nik, Ostavlja ženu i sina pravnika Ivi-
cu. Mitvi ostanci bit će preneseni su-
tra, četvrtak u rodno mjesto Janjinu,
gdje će prema tradiciji, biti pokopan
u obiteljsku grobnicu.

Neka mu je laka hrvatska zemlja,
koju je silno ljubio. Poučivao u miru,
a obitelji i naše saučešće !

 

Akademija  učenika-ca tečajeva
francuskog jezika održana je u su-
botu 2 ov. mj. u Oficirskom domu u
prisustvu g. Jean Deayre-a i mnogo-
brojne otmene publike, Učenici su iz-
veli vrlo birani program kod čega su
pokazali znatan napredak u francuskom
jeziku, osobito u pogledu izgovora.
M-me Aanthoine, direktorica ovih teča-

jeva zaslužuje svako priznanje kao i
njezini saradnici.

Umjetne oči

baš kao prirodne izra-
jujemo za naše
pacijente

Kad. Miler ohne

x Wieshaden
U SPLITU : Hotel ,Slavija“ na 8 i
9 marta 1940.
U ZAGREBU: Sveučilišna. Očna kli-
nika od 11 do 13 marta 1940.

 

 

ČEZNJKA.

Dubrovniče, mene tvoje zove pramaljeće,

Usijanog sunca plameno cvijeće,
Rastaljeni sedev lastavica plavih,
Umorni vijutak ulica ti starih,
Pos'jeđele kuće, mirne, Zvonik bl'jedi,
I kucanje oštro srca mu od mjedi;

Dvorac duždev, vjekovi gdje štražu prave

Čuvajući tiho blago tvoje slave!
Skamenjeni uzdah požućeljeh mira,
Elegija njema tvojih manastira,
Zamišljen gdje sjedi fratar pod arkadom
Moleći zaliven bršljanovim hladom,
Golubi dok viju u b'jelome v'jencu

Sn'ježne rišuć sjene po vodi u zdencu......

Poljane ti zlato, sepeti rubina,
Miris trave divlje i šara gjardina,
Konavoke krilo preb'jelo na glavi,

Zlatni gjerdan župke, cvjetni rubac plavi,

Gospe žežena kupola te Hram Parca,

Rominjanje zvona naseg Svetog Starca!

Luka mala i pjevucanje mornara
I lagani titraj srebrenih jedara,

Plavog štono trepte sred svilenog gn'jezda

Kano trepavice nasmijanih zv'jezda ;
Modre, vitke bogiše što pas ti stežu

I hvataju sne u ljubičastu mrežu...
Tvoja voda bistra zove me sa česme,
Biser štono siplje u pehar mi Pjesme;
Nebo vrelo, mora dim, obala plava

Dušu gdje ko leptir na cvijeću spava...
ELMOT.

Broj 10

 

Smrt prof. Pera Nardelli

U Splitu kod sina suca g. dr. Bruna
umro je dne 28. veljače u 69. god. života
Pokoj-
nik je učio gimnaziju u Dubrovniku, gdje
je kasnije za neko vrijeme bio i profesor
talijanskog jezika. Kasnije je djelovao u tom
svojstvu izvan svoga rodnoga mjesta, a u
posljednje vrijeme bio je školski nadzornik
G. Piero bio je ujedno i bariton,
te se je kao vrstan solista producirao i na
talijanskim pozornicama. Volio je osobito
crkvenu glazbu, te se je i u Dubrovniku
svojim slatkim opsežnim i školovanim gla-
som više puta producirao u mjesnoj Kate-
drali, Sudjelovao je i na izvedbama mjesnog
Ožalošćenoj
svojti naše toplo saučešće, a milom pokoj-

Dubrovčanin g. prof. Pero Nardelli.

u Italiji.

Crkvenog Pjevačkog Zbora“.

niku vječni pokoj.

 

FRANCIS JAMMES MS.

ROŽARIJ na SUNCU

Roman

Ovo drugo pismo bacilo je na Dominikinu dušu
sjenu, koju nije mogao ovaj put raspršiti taj ka-
rakter pun sunčane vedrine. Jer ovdje se više nije
radilo o tome, da liječi ranu jednom običnom boles-
niku, ili o tome, da opere suđe u Sirotištu Gospe
od Sedam žalosti, ili da malo uredi odjeću Durando-
vih, ili da podmiri njihove vjerovnike u sporazumu
s Anicom.

Ova Dominica puna mistike, ali bez melanko-
lije, razumna i bez truna malodušnosti, da bi to cije-
nila i sama svetica iz Avile, koju bi pratila, kad bi
trebalo, na mazgi kroz divlje modre planine španjol-
ske u službi Isusa Krista, smela se tek onda, kad je
neka melodija zanijemila u njezinoj duši. Dragocjene
li milosti! U najtežim prilikama djevojci je bilo na
ustima kao neka unutarnja pjesma. Nije to zato, što
je ne bi duboko ganula tuđa bijeda. Više je puta
ona osjetila u nekom sirotištu neku neodređenu zeb-
nju, kad bi gledala dijete pred operacijom gdje leži
kao neko bojažljivo mače. Ali ona bi mu zatomivši
svoju tjeskobu obećavala jednog grbavog pajaca,
tombolu, neku drugu igru ili slikovnicu. Ona bi nai-
me smjesta na tom, da tako rečem, duhovnom bo-
jištu, uzela u ruke uzde svoje volje i svog divnog
optimizma. I tada joj se činilo kao da joj se izvija
neka pjesma iz srca, koja ipak ne bi potisnula njeno
prvo uzbuđenje nego bi razveselila ranjenike i pove-

Ali ovaj put trebalo je dugo čekati na taj os-
mjeh. Opet je uzela pismo sestre onog mladića te
se odsada smatrala odgovornom za svako odgađanje
u ovoj tako teškoj prilici. Istina je, da su joj u neku
glruku laskala ona priznanja, a bilo je i pravo. Ali ne
siri bilo više ni pravo ni istinito dopustiti, da ova ne-
izvjesnost potraje. Da zatraži produljenje roka za
vjenčanje, i to je još moglo biti razumno ; ali htjeti
nakon dvije godine izbjeći, da se izjavi o zarukama,
nije joj se činilo dostojnim djevojke, koja ima krš-
ćansko srce. Pretjerana neodlučnost postaje slabost
ili glupost, osim ako proizlazi iz one duše, koja na-
lazi nasladu u tome, da nekome nametne čekanje:
I zaista! Dominica je bila tako daleko od te živčane
slabosti, koliko se crvena boja jabuke razlikuje od ličila.

Ni za objedom, usprkos nestašnosti njezinih se-
stara i rođakinja, ona se nije razvedrila, čemu su se
one veoma čudile. Odbivši da sudjeluje kod njihovih
zabava, tog lijepog popodneva, uziđe u svoju sobu,
približi se prozoru, odakle je mogla vidjeti iznad
mora, koje je sad bilo teško i crno, Gospu od Stra-
že, pa joj stane govoriti :

Istina je, Majko, da sam prije nekoliko dana u
Bordeauxu mislila, da me je Bog prosvijetlio, kad
sam u svojoj samoobmani držala, da ću moći poći
putem Gospodinovih djevica. Zar to nije bilo tek
moje utvaranje, koje me je zavelo ?

Dolazim pred Tebe u ovaj svečani čas s mol-
bom, da isprosiš od Boga, da me bolje uputi. Evo
me pune dobre volje. Zar ne, Majko, da ne ću biti
prevarena ? Ah! daj, da se ne opirem Milosti, ali
neka se ne zavaravam! Neka izaberem jedan ili
drugi put, ali neka ne oklijevam između oba!

 

ćala im srčanost i nadu.

nije uskraćeno, ustrajem u ovoj udobnosti i u ovom
jeftinom milosrđu ?

One, koje prekidaju sa životom ne žaleći ni-
malo za njim, jesu zaista ono izabrano stado, kojemu
ja nimalo nijesam dostojna prići. Nije dano svakoj
kršćanki, da pod svadbenim velom duhovnim stavi
na glavu trnovu krunu, da uzme ljiljan uz savršenu
molitvu poput kudjelje s lanom. Pogotovo to nije
dano onoj, koja se dosta ne odriče sebe; kojoj go-
di, kad čuje hvaliti svoju ljepotu i nalazi zadovolj-
stvo da se kiti.

Daj mi da se uvjerim, draga Majko, te mi tre-
ba prihvatiti ovu časnu ponudu, koja će me kao o-
bičnog, ali odanog vjernika prignuti k zemlji, a da
ipak osjetim Nebo nad svojom glavom! Već život
jake žene, okružene od svoje obitelji, blagoslovljen
je; o njoj je pisano, da se njezina svijeća noću ne
gasi, da mudro govori i da ne jede kruh u besposlici!

I Dominica završi molitvu zamišljajući svoj bu-
dući zemaljski život: pred njom je vrt sa zelenim
klupama, sa stablima punim svijetla, s travom, koja
je ukrašena raznovrsnim uređenim cvijećem. Tu je
ona kao snažna majka, okružena mnogobrojnom dje-
com poput velike zvijezde među malim zvijezdama.
Vidjela je, kako su i njezin muž i ona prekinuli čita-
nje, da zahvale Bogu u tišini ljubavi.

Netko dođe i predade djevojci ovaj brzojav :

Bordeau;.

Stjepan Durand danas umro ; primio Sakramente.
Anica.

Materinsko srce Dominike uzdrhta pod težinom

jednog siročeta.

 

Zar nije sebičnost, kad ja, dijete, kojemu ništa:

— Nastavit će se. —