TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svijes GOD. XXII — Br. 12 ? A vam dado... Ljubav i patnja dva su bitna ele- menta Kršćanstva. Ljubav, program aktivnosti čovjeka u odnosima prema Stvoritelju, sebi i drugima. Trpljenje i patnja ono je što čovjek u smislu pasivnosti treba da podnese za po- stignuće svoje konačne svrhe. Ljubav i patnja dva su najuže po- vezana pojma. Neprestano se prate. Ljabav usposobljuje za žrtvu, a pat- nja upotpunjuje i oplemenjuje ljubav. Tko ljubi taj i trpi, oprašta, a tko pati taj treba i da ljubi. Krist je Učitelj i Primjer ljubavi. On je uzor žrtve, trpljenja, prašta- nja i patnje. Ljubav prema Ocu dovela Ga je na svijet ,uzimajući oblik sluge“. Ljubav prema čovjeku učinila Ga je poslušnim do smrti na Križu. Ljubio je, zato je trpio. a dok je trpio i u- mirao, On je neizmjerno ljubio. Kao nevino jagnje poveden je na klanje“. Proglasili su ga zavađačem, pogibeljnim po zajednicu. Optužili su Ga. I krive su svjedoke naveli. A On je šutio. Svoje protivnike nije nadvikivao niti u javnosti dokazivao svoje nevinosti. Istom kad Gaje Sud pitao On je kratko, ali odlučno od- govorio. Ako neistinu govorim, dokaži, a ako sam istinu rekao, zašto me bi- ješ?...“ Krist je ljubio ; zato je trpio na časti i dobrome glasu. Neprijatelji su uspjeli stvoriti ,javno mnijenje“ protiv Krista. Stoga su se i Njegovi Apostoli, najuži mu sa- radnici, razbježali od Njega. Uši im je zaglušila vika : ,, Neka se propne“. Samo je Ivan ostao pod Križem. Ali On je i to strpljivo podnosio, jer je ljubio. — ,Prijatelju, zar po- ljupcem izdaješ Sina čovječanskoga P ljubazno je upitao učenika Judu, ko- ji je sam priznao: ,lzdao sam krv pravednu“. Blagi pogled na Petra, koji ga se odriče, izazvao je suzu pokajanja, ljubavi, koja je ribara u- činila Prvakom Apostola. Podnio je izdajstvo očajnika Jude i odricanje pokajanog Petra, jer je ljubio. Na Golgoti su Ga razapeli. Na Križu je visio izmegju razbojnika, jer su Ga proglasili gorim od Barabe. Ali_On velikodušno oprašta : , Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“. Umro je kao žrtva ljubavi, patnje i praštanja ,ne otvorivši usta svo- jih“ u vlastitu obranu. »Primjer vam dadoh... i vi činite“. da tako Hvala Ti Kriste na uzvišenom pri- mjeru Ljubavi, Patnje i Praštanja : op Sretan / blagoslovljen Uskr S želi svim svojim pretplat- nicima, saradnicima, oglasivačima i prijateljima Uredništvo i Uprava «Narodne Svijesti“ DUBROVNIK, 21 Ožujka 1940 &Arist je uskrsnuo-Aleluja, Aleluja! Osvanuo je dan Otkupljenja. Krist je uskrsnuo — Aleluja, aleluja! Jednako sveta Crkva pjeva Aleluja u svojoj uskrsnoj radosti. I puk s njom pjeva. Svaka pjesma uskrsna svršava se sa Aleluja. Zlatna i bijela boja, boja pobjede i radosti, na oltaru je. Orgulje i i zvona u sav glas slave dan Uskrsa. Uskrs je pao na zemlju kao blago proljeće, koje zazeleni goru i dolinu. Uskrs nam navješćuje mir i blagoslov Božji. Braćo — tako nam dovikuje prvak apostolski sv. Petar — znate, što se je dogodilo : Krist je uskrsnuo — Aleluja ! On nam se je pokazao ! A je li se nama pokazao? U dane Uskrsa zove nas Crkva k Stolu uskrsnomu. Stavlja nam svi- ma pred dušu zapovijed uskrsne svete Pričesti. O, poslušajmo taj pošiv naše svete matere Crkve / Dođimo i okušajmo, kako je sladak Gospodin / Slavimo Gospodina i zazivajmo njegovo sveto Ime ! Tako su radili prvi kršćani — naša junačka braća. Tako braćo, čini- mo i mi! Pristupimo k Stolu Gospodnjem / Sveta Crkva slična je uskrsnomu Anđelu ! »Krist je uskrsnuo — Aleluja, aleluja !“ tako ona pjeva i izlijeva na nas milosti božanskog života dan na dan, godine i godine, u sva vremena tolikih muka i kušnja jadnog čovječanstva. Crkva kod svete uskrsne Žrtve stoji tako sjajna i uzvišena. Obasjana zrakama divnoga svijetla. Njezin dan uskrsni jest sveti dan Kristov, jest njezin najsvetiji dan, blagdan svih blagdana, jer slavimo Krista u vjekove. Slavimo vječni triumf Krista Kralja. Ovo je dan, što nam ga je učinio Gospodin — radujmo se i veselimo se na njemu! Isus, Otkupitelj, živi ! Pobjegni, crna noći ! Digni se iz gri- jeha, brate čovječe ! Aleluja — aleluja ! Krist je uskrsnuo i pokazao nam se / Aleluja — aleluja ! Iz. Ev. Šarić Povodom rusko-finskog mira Srijeda, 13 o. mi. dan je, kad su završene ratne operacije na sovjetsko- finskoj fronti, Rat od 104 dama svršio je mirom, koji je malenoj, ali u pra- vome smislu riječi herojskoj Finskoj na- metnuo jedno stanje, koje nikako ne odgovara načelu pravde, koje bi imalo da regulira svaki problem, koji sa po- javi u vezi s odnosom jednoga maro- da s drugim. Sovjetska Rusija napala je republiku Finsku; ova je napadaj dočekala, junački se borila, doprinijela velike žrtve i kao rezultat doživjela je teško strateško i ekonomsko kljaštre- nje, koje je motivirano ne razlozima koja proizlaze iz načela demokracije i samoodregjenja, nego fatalnim nače- lom prava jačega i sile. Ako se oslonimo na pisanje novina, koje nikada nije do kraja mjerodavno, jer u javnost dolazi samo ono šta a- gercije pojedinih državu ili blokova dozvole, onda možemo kazati, da su žrtve malene Finske daleko manje i zapravo neznatne prema žrtvama, koje su pale od strane Sovjetske Rusije. Staljinova Rusija dokazala je ovim ra- tom, da je njezina vojnička snaga da- leko od onog bajoslovnog nimibusa, kojim je boljševička Rusija prikazivana Evropi i svijetu kroz stanovitu štampu a još više kroz demagoške navode »idealnih* odnosno plaćenih komunis- tičkih agenata u pojedinim državama i narodima. Mislimo da je ovaj ispit Sovjetske Rusije u vojničkom pogledu pravilno znala ocijeniti i njezina saveznica, u izvjesnom pogledu Njemačka, koja bez sumnje predstavlja jednu vojničku sna- gu, koja imponira cijelom svijetu. Ne upuštajući se u ocjenu pojedinih ko- raka s Njemačke strane konstatiramo, da je Hitlerov Reich u dosadašnjim svojim ekspedicijama postigao ono što je sebi postavio za zadiću. Naprotiv Rusija je par puta postavljala zadatak u vezi sa Finskom, ali nlti jedan put nije bilo ostvareuo ono i onako, kako je Staljin odredio. Znači, da toj crve- noj Rusiji stvari ne idu kako bi se htjelo prikazati. To potvrgjuje i ono »Čišćenje“ u redovima viših oficira na finskoj fronti. Finski rat je dokazao, da je vojna snaga Sovjetske Rusije vrlo problematične naravi. Pitanje je, zašto je došlo do mo- skovskog mira izmegju Sovjeta i fin- ske republike. Štampa je zabilježila, da je Finska bila prisiljena primiti mir pod svaku cijenu, pošto je bilo jasno, da će konačno morati podleći. S tim u vezi obaraju se ma savezničke drža- ve, koje da nijesu htjele pružiti Fin- skoj otvorenu pomoć. Oštro se kritizira i skandinavske države za koje se tvrdi, da nijesu htjele dozvoliti prolaz redo- vitih savezničkih četa. Saveznike opet opravdavaju tim, što vele, da bi En- gleska i Francuska bile poslale čete, ali da su čekale na izravni i formalni poziv Finske, Sve ove vijesti treba dobro shvatiti — u koliko je to mo- guće — i staviti ih na svoje mjesto. Švedska i Norveška učinile su u granicama mogućnosti svoju dužnost, Poslale su Finskoj ratnog materijala i pustili dobrovoljce da idu i progju kroz njihove zemlje, Redovitih četa nijesu puštale po našemu mišljenju prvo što po ugovorima izmegju bal- CIJENA Din. 1,50 tičkih država nijesu bile dužne, a drugo za to, što nijesu htjele dozvoliti, da se rat proširi i na njihove zemlje, Možda su znale dobro prozreti namjere ratujućih strana, koje bi htjele, da mugjusobne račune plaćaju na tugjim teritorijima, dok svoje zemlje nastoje što više štediti, Ako je pak istina, da je Finska bila uvjerena o konačnom rezultatu rata, onda je još lakše shva- titi držanje skadinavskih država. Držanje saveznika, u prvome redu Exgleske moglo bi se takogjer shvatiti ako stoji, da oni nijesu isključili Ru- sije iz svake mogućnosti bilo kakvog aranžmana u budućnosti, Jedno je kod toga vrijedno naglasiti, a to je, da saveznici još nijesu zauzeli svog voj- ničkog stanovišta prema Sovjetskoj Ru- siji. Razvoi dogagjaja pokazat će, koliko je od ovoga pravilno bilo predvigjeno, pogotovu kad se pokažu rezultati Su- mnerova puta po Evropi. Kod ocjenjivanja megjunarodnog po- ložaja osobitu pažnju treba posvetiti aktivnosti njemačke i talijanske diplo- macije. Von Ribentrop bio je prošlih dana u Rimu, gdje se je sastao sa carem i Kraljem Viktorijom Emanuelom Sv. Ocem Papom, Mussolinijem i gro- fom Ciano. Sve sejeto odigralo u mo- mentu svršetka rusko - finskog rata i nakom posjeta Sumriera Wellesa Rimu, Berlinu, Londonu i Parizu. Konačno su Mussolini i Ciano otišli na Brenner da se sastanu sa Hitlerom. Sa velikom vjerojatnošću se može zaključiti, da se je sve ovo posljednjih dana odigralo u vezi sa Wellesovom misijom. Za svo vrijeme rata mnogo se je puta naglasilo, da će proljeće donijeti nove dogagjaje od zamašite vrijednosti i medoglednih posljedica. Ti dogo- gijeji mogu biti ili konačni sveopći svjetski rat ili mir, I jedna i druga mogućnost ima za objekt temeljito uregjenje Evrope a djelomično i svijeta. Ako se problem uregjenja Evrope pro- matra kroz perspektivu mirovnih napora koji su učinjeni prije početka rata onda je preuregjenje Evrope nemoguće bez daljnjeg rata, koji će zaista urediti cijeli svijet, ali ma način, koji nitko pametan ne bi želio niti htio. Jer rije- šavanje ratom uništit će ekonomski sve države i stvorit će se najbolji uvjeti za revolucije. Ako li se pak odluče svi faktori, da mirnim putem izvuku svijet iz teške krize onda ovaj način ima toliki kompleks poteškoća, da je skoro nemoguće u sadašnjem stanju misliti, da bi se dvije zaraćene strane mogle naći na jednoj realnoj zajedničkoj bazi, a to zbog sasvim oprečnih polaznih tačaka na kojima se one nalaze. Na Sv. Josipa posjetili su preuzv. biskupa dr. J. Carevića članovi Kapto- la, svećenstva i redovnika, uprava i pitomci Bisk. sjemeništa, narodni za- stupnik, pretstavnici vlasti, društva Ka- toličke Akcije, mjesnih kulturnih i hu- manitarnih ustanova, Gundulićeve i Križarske glazbe, te veliki broj ugled- nih gragjana da svom bivšem Natpa- stiru podastru svoje čestitke prigodom njegova imendana. Osim toga preu- zvišeni dr. Carević primio je mnogo brzojavnih i pismenih čestitaka iz du- brovačke biskupije kao i izvan nje.