Strana 2 + Don Jerko Kovačević Dubrovačko gragjanstvo već je go- dinama naviklo, da za vrijeme Velike Sedmice čuje lijepo pjevanje vIč. don Jerka Kovačevića. Njegovo pjevanje »Muke Gospodinove“ u Nedjelju od poma sa njegovim ugodnim tenorom, a k tome sa vanrednom jasnoćom u izgovoru ostavilo je i ove godine naj- ljepši dojam na sve one, koji su bili u katedrali i svak je očekivao njegove lamentacije a osobito pjevanje Muke u Petak Veliki, Kao aktivni član Cr- kvenog Pjevačkog Zbora od njegova osnutka pjevao je naš dobri Don Jer- ko kod svakog nastupa. Kao uvijek tako je i prekosinoć bio u Gospi na propovijedi i blagosiovu. Izišao je iz crkve, bio sa svojim poznanicima i prijateljima i rastao se je s njima kao bezbroj puta ranije, nakon što se jesa pojedincima od njih dogovorio o po- slovima tiskare, koju je već toliko godina s uspjehom najsavjesnije vodio. I jučer ujutro došao sam u njegov stan, da izvršim ono što smo se dan prije bili dogovorili, ali ma veliko i frapantuo iznenagjenje sastao sam se sa njim, u njegovoj spavaćoj sobi, ne više živim, nego mrtvim. Ležao je pre: damnom kao žrtva neusmiljene smrti, koja je kroz noć prekinula nit njegova života. Naš je don Jerko umro od kapi. Dah je zastao u našim prsima, srce nam se je uzbudilo, a duša se je u majintimnijoj svojoj dubini rasplakala zbog smrti dragog nam Dum Jera. Na- vršio je istina 66. godinu života, ali njegov izgled, a k tome njegova agil- nost do posljednjeg časa opravdano je u mama izazvala spontano čuvstvo ža- losti zbog njegove smrti. Ali i ovdje treba da se pomirimo sa odlukom Pro- vidnosti, pak vjerom oboružani prigi- bamo glavu i velimo: ,Neka se vrši Tvoja volja“. Umro je svećenik, koji je zadužio i vjeru i Hrvatsku nam domovinu o- sobito u gradu Dubrovniku. Blagopokojni don Jerko Kovačević rodio se je u Starom Gradu na otoku Hvaru na 30 studenoga 1873. Na kr- štenju je dobio ime Jerko, jer se je rodio na Sv. Jeronima. Osnovnu školu svršio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Dubrovniku, a teologiju u Zadru. Prvu sv, Misu služio je u Loretu. Kao mladi svećenik služio je u hvarskoj biskupiji u župi Pitve kog Jelse u svoj- stvu upravitelja župe oko 4 godine. Nakon toga učio je 2 semestra filozo- fiju u Beču, a iza toga preselio se je svome bratu g. Gjuru u Dubrovnik, gdje je ostao oko 35 godina, sve do svoje smrti. U Dubrovniku je obnašao razne službe. Bio je mansionat crkve sv. Vlaha, te nekoliko godina na upravi Popovskog Zbora. Obnašao je službu katehete na Nautici. Nakon što je blpk. dum Antun Liepopili ostavio mjesto upravitelja Dubrovačke Hrvatske Tis- kare, došao je na njegovo mjesto pok. Dum Jerko Kovačević. Upravu Tiskare on je najsavjesnije vodio i uložio sve svoje nastojanje i sile da održi Tiska- ru usprkos brojnim poteškoćama, koje su nastajale u raznim fazama poslije- ratnih prilika, Kao svećenik uvijek se je sa najvećom pripravnošću prihvatio posla, koji mu je dijecezanski biskup povjeravao. Tako je osim vjeronauka u Nautici i Trgov. akademiji, dok nije otpao taj predmet iz ovih škola, preuzeo neko vrijeme po- učavanje vjeronauka u mjesnoj gimna- ziji, a već nekoliko godina, uza sve svoje poslove, uzeo je i držao pouku vjeronauka u Zanatskoj i šegitskoj školi. I nakon što nije bio više kate- heta u Nautici i Trgovaškoj školi bri- nuo se je da svake godine gjaci do- tičnih škola obave sv. Pričest. To je i za ovu godinu već učinio. Kad je trebalo ispovijedati gjake pok. dum Jerko bio je prvi, koji se je najpri- pravnije odazivao. Ispovijedao je mno- go i u katedrali. Bio je upravitelj cr- kve Domino, gdje se je pobrinuo da se sve funkcije vrše redovito i točno prema crkvenim propisima. Budući je bio oduševljen za crkvenu glazbu i i- mao odlike svećenika koji ošjeća sa Crkvom, preuredio je crkveno pjevanje u svojoj crkvi na način kako to traže cr- kovni propisi. Prigodom glavnih bleg- dana nastupao je i nastupa u ,Domi- nu“ orhestar, što ga je pokojnik svaki put organizirao. Kao član Marijine Kongregacije sve- ćenika aktivno je sudjelovao sastanci- ma i podupirao uvijek svaku akci- ju, koja je promicala duhovni napre- dak u gradu ili biskupiji. Bio je član Bratovštine Presv. Olt. Sakramenta i najspremnije je sudjelovao u noćnom klanjanju kad se je ono održavalo, koje je i sam pomagao organizirati, Pretprošle godine, kad se nije moglo naći crkve za održanje ove lijepe po- božnosti o Pokladima, najpripravnije je omogućio noćno klanjanje u crkvi »Domino“. Zbog nestašice svećenstva on je rado posjećivao za vrijeme bo- žićnih i uskrsnih blagdana župe u koje ga je dijecez. biskup nakon zamolbe slao. U jedinu riječ pok. don Jerko bio je svećenik koji je doprinio obi- lati doprinos u radu na njivi Go- spodnjoj. Svećenik don Jerko Kovačević bio je pravi i dosljednji hrvatski rodoljub. Svoje rodoljubne osjećaje ispovijedao je u svim prigodama kao član Ogranka Braće Hrvatskog Zmaja (umro je kao o»Zmaj od crkve Domino), Hrv. Kult. društva ,,Napredak“; bio je član ,,Boš- kovića“, a svojim članstvom i dopri- nosima podupirao je sve naše hrvatske kulturne ustanove. To osobito vrijedi za Maticu Hrvatsku, čiji je bio agilni povjerenik. Kao _ vijećnik = općine dubrovačke za vrijeme upravljanja op- ćinom g. Rugjera Bracanovića pokazao se je aktivnim i razboritim tako, da je u otsutnosti načelnika zamjenjivao više puta g. Bracanovića. U svojstvu vijećnika pretsjedao je odboru kuratorija gradskog turističkog orhestra. Kako se iz ovog kratkog prikaza vidi pok. don Jerko Kovačević zauzeo je u našem gradu mjesto vrlog sve- ćenika i gragjanina, pak će njegova uspomena ostati trajna i nezaboravna, I naš list napose gubi u njemu pri- godnog saradnika i razboritog savjet- nika, zbog čega mu izričemo ovom prigodom naše najveće priznanje i zahvalnost. Neka je dobrom Dum Jerku Kovačeviću vječni pokoj i trajna uspomena ! Uredništvo Da se oduže svijetloj uspomeni pokojnog don Jerka Kovačevića izdali su osmrtnice: rodbina, Dubrovačka Hrvatska Tiskara, Dubrovačko Svećen- stvo, Ogranak Braće Hrvatskog Zma- ja, Crkveni Pjevački Zbor i Brat. presvetog Sakramenta. Sprovod plemenitog pokojnika, blage ćudi i če- ličca karaktera bit ćedanas, Veliki Če- tvrtak u 3 sata popodne iz kuće žalo- sti ulica Kneza Krvaša na Boninovo, Počivao u miru NARODNA _ SVIJEST 21 Ožujka 1940 Broj 12 Božanska Svi narodi upotrebljavaju u bogo- služju glazbu, Čovjeku, naime, ne do- staje obični ljudski govor, da Božjem veličanstvu dade dostojnu hvalu, stoga posiže za glazbom koju Carlyle nazi- va govorom angjela. Tako je kod svih religija, ali Crkva Kristova je iznad svih. Njoj pravoj bošanskoj instituciji, kojoj nije dovoljan ni ,govor angjela“ dao je Svevišnji — koral, kojeg Otto Kade naziva glasom riječi Božje, t. j, govorom Božjim. Taj govor čuo se u svetosti katakomba, u neustrašivosti mučenika, čistoći djevica i u životu kršćana kao ,totius Ecclesiae vox una“ kako veli sv, Augustin; taj govor pre- dan je preko sv. Grgura Crkvi da, trajući dokle i Ona, kroz vjekove oči- tuje svog Božanskog Stvoritelja i k Nje- mu dovodi duše vjernika. Stoga je li- jepo rekao o. Celestin Vivell da je ko- ral objava Božja, kojom Bog djeluje na ljudsko srce. Koral je objava Božja, jer one ne- znatne i jednostavne melodije svojom svetošću i ljepotom očituju vječnu Svetost i Ljepotu od koje su primile formu ili bolje iz koje su potekle. Na- ime, sv. Toma veli da je ljepota stvo- rova — paiticipirana ljepota Stvoritelja. I zaista, ako malo bolje i dublje pro- matramo koral s estetske strane zaklju- čit ćemo da sdm ljudski um nikako ne može dati takovu muziku u kojoj je u najvećoj mjeri izražena objektiv- ma (a radi toga i univerzalna) svetost i ljepota: Djela i najvećih kompozito- ra često se, prema mentalitetu pojedi- nog doba, smatraju umjetninama la- bilne vrijednosti, a u naše moderno doba, kad svijetom poplavljuje crnačka i divljačka muzika (jazz, song šlager) i najljepša djela spala su na _ kukavni niveau — na jedini kazališni odnosno koncertni repertoir. Koral, naprotiv, od postanka svog do danas smatran je kao najuzvišenija i nadčovječanska mu- zika. Na njemu su se kao ua nepro- laznom vrelu ljepote napajali i nadah- njivali, i u doba kad je bio ograničen samo na samostane, kompozitori kla- sične polifonije, a danas u modernoj crkv, muzici iz neznatnih koralnih tema raste bujni melodijski život. Svako ljud- sko djelo osugjeno je ma propast, a koral, ne samo da se sačuvao kroz vjekove, nego će ostati do konca pun vitalnosti i apsolutne ljepote — trajat će dokle i Crkva, jer on je Njen pra- vi ,govor“ jer su koralni napjevi bo- žanski — kako je rekao glasoviti Thi- bant, O božanskom porijetlu korala postojala je tradicija prema kojoj je Duh Sveti inspirirao kompozitore ko- rala kao i pisce Svetog pisma. Stoga na većini slika sv, Grgura. iz ranijeg doba, nalazimo prizor gdje Duh Sveti u obliku golubice nadahnjuje velikog papu muzičara pri stvaranju koralnih melodija. Možda je baš ovakova slika potaknula našeg blagopok. Merza te je koral nazvao glazbom Duha Sve- toga. Ako je, dakle, koral potekao di- rektno iz izvora vrhovne ljepote, sas- vim je razumljivo da ga nikakva dru- ga muzika ne može u estetici nadvi- siti, Zato ga opravdano smatra otac Cecilijanskog pokreta Dr F. Witt za neprolazno i u svojoj vrsti nedostiživo majstorsko djelo, a neumrli Mozart kao po nadahnuću izjavljuje da bi dao svu svoju slavu kad bi bio kompozitor jed- ne prefacije, Napokon i Crkva, uvid- jevši u koralu umjetnost božanskog porijetla, u kojoj se samo Božanstvo očituje kao uzor i princip ljepote, po- stavila je načelo da je neka ,crkvena kompozicija to svetija i to više litur- gijska, što se više u sagradnji i ukusu umjetnost primiče gregorijanskom pjevu“. (Motu proprio 3). Koralom Bog djeluje na ljudsko srce, jer pjesmom, prema sv. Ambro- ziju, želi Bog ,uon solum gloriari, sed etiam recoacilisri“. Svaka muzika sna- žao djeluje na slušaoca, ali koral aaj- snažnije. Oa ima toliku moć da dušu zanese u neko duhovno carstvo gdje doživljuje metamorfozu svih svojih osjećaja — griješniku se zgadi neva- ljani život a rasipni sinovi odlučuju se na povratak k Dobrom Ocu. Dok pro- fana muzika (svjetovna) prečesto od- vodi megiu neprijatelje Krista, koral naprotiv ,i iz kamenog srca pokreće suze“ kako veli sv. Augustin (Uvod u kom. p.) I zaista, mnogi griješnici čuli su u koralu glas Božji što ih na po- koru zove, i obratili su se, Megju pr- vima iskusio je to sv. Augustin. ,Kako sam plakao, Gospodine, radi tvojih hi- mana i pjesama — veli svetac — živo ganut glasovima tvoje slatko raspjeva- ne crkve. Ti su se glasovi izlijevali u moje uši i kap po kap padala je tvoja istina u moje srce, žar pobožnosti je uzbuktio i suze su protekle. ,“ (Isp. IX, 6) U naše doba koral djeluje istom privlačivošću, kao što je i kroz vjeko- ve. To nam dokazuju brojna imena obraćenika : Kochen, Claudel, kojeg je potresao veličansiveni ,Exaultet“, zatim Ghić on, Schwo>b, Haysmans itd. Ovaj posljednji u romanu ,En route“ ovako opisuje početak svog obraćenja (po- takla ga je koralna melodija ,Rorate coeli“): ,Neka tuga zavladala Durta- lom (lice pod kojim se krije sam pi- sac) i osjećao je kao da mu se ras- tvara duša, kad je onaj mevini glas (dječak pjevač) iskreno pred Sucem kazivao: Peccavimus et facti 'sumus tamquam immundus ros. Durtal nije mogao preko toga, morao je opetovati riječi... .* Kad je koral — možda će tko upi- tati — božanska umjetnost, a prema tome i nužao univerzalna, zašto je da- nas puku kao masi nepristupačan tako da ga nemilosrdno prekroji prema svo- joj pučkoj muzici? Uzrok tome nipoš- to nije u koralu nego u jednoj posve neutralnoj činjenici. Svjetovna, naime, muzika — koju čujemo svugdje u ži- votu — razvila se tokom vremena u muziku sasvim oprečnu koralu — ko- jeg tek rijetko čujemo u crkvi, Puk se priviknuo na simetrični ritam i silabič- ni stil, te mu melizmi i govorni ritam korala ne gode sluhu. U rano doba kršćanstva, naprotiv, svjetovna muzika, ukoliko je postojala, imala je jednaki oblik s koralom, a melizmatični stil — od sv. Augustina nazvan ,jubilatio“ — i slobodni ritam (govorni) prema jezičnoj melodiji pojedinog jezika još i danas su kod mnogih marođa me- gju glavnim faktorima marodnog mu- zičkog stvaranja, te svakom narodu prirogjeni darovi za muzički izražaj osjećaja, stoga je razumljivo da su pr- vi kršćani bez ikakve smetnje pjevali koral. Kad bi se mogao izolirati naš puk od utjecaja svjetovne muzike, tek onda bi mu koral ponovno postao pri- stupačan kao pučka muzika. Ivan Plevnik Promjene u bolnici. Dosadašnji šef internog odjeljenja i direktor bolnice g. dr. Marijo Krmpotić imenovan je za direktora bolnice i šefa internog o- djeljena u Splitu. Na njegovo mjesto imenovan je od bana Hrvatske g. dr. Aaute Kačić, dosada liječnik specijalista za unutrašnje bolesti u Dubrovniku.