Strana 2 Uspomeni pok. Don Jerka Kovačevića Smrt pok. don Jerka Kovačevića po- tresno je djelovala na cijelokupno gra- gjanstvo i izazvala iskrenu sućut svih mnogobrojnih znanaca i prijatelja, ko- ji su ga poznavali i uvelike štovali. To je dokazao impozantan sprovod, koji je bio u Veliki Četvrtak u 3 s. poslije podne. Upravo masa gragjana otpratila je pok. don Jerka na vječno počivalište. Osim redovnika i svjetov- nog svećenstva sudjelovao je u žalob- noj povorci i kaptol Stolne Crkve, na čelu sa biskupskim delegatom, preč. g. don Ivom Božićem Nošeno je i nekoliko vijenaca. Sprovod je vo- dio gradski župnik i dekan, preč. g. don Niko Giivanović uz asistenciju. Prema ceremonijama pogrebne molitve recitativno izvršene su nad pokojnikom u vratima katedrale. Prisustvovao je i preuzv. g. Dr. Josip Carević, biskup. Na Boninovu su se oprostili od po- kojnika g. Dr Vicko Svilokos, u ime Ogranka Braće Hrvatskog Zmaja, a u ime Crkvenog Pjevačkog Zbora pret- sjednik g. Dr Milo Katić. Crkveni Pje- vački Zbor otpjevao je tužnu nadgrob- nicu pod ravnanjem O. Dr. Jordana Kuničića. Govor g. Dr Svilokosa glasi ovako: Dragi Dum Jerko! Nazad samih malo dana, stojeći pod još svježim dojmom nenadane smrti čovjeka u naponu snage, činili smo skupa refleksije o krhkosti i prolaz- nosti ljudskog žića, ne sluteći ni Ti, ni ja da je Alropa, ta nesmiljena Par- ka, držala već u pripremi u svojim u- sudnim rukama ome stihijske škare, kojima će, aoh! takogjer nenadano, prestrići nit i Tvoga života! Ta i nije život čovjekov na zemlji, nego poput kaplje kiše megju vihoro- ve, koja časkom u nepovrat odleti. No ma i da je tako kratkotrajan, ipak je spomena vrijedan svaki život, kad je bio ispunjen korisnim radom. A Tvoj je, dragi dum Jerko, bio takav. Rijetko bi smo mi maleni narod po smrti ikome hvalu davali, kad bi smo morali slaviti samo genije, kojima se po riječima pjesnika tek u velikim na- rodima gnijezdo vije. Ali je harnog spominjanja vrijedan i svak, koji je u svojoj sredini dostoj- no ispunio zadatak, koji mu je u živo- tu Providnost namijenila. Nijesi do duše rodom Dubrovčanin. Ali došavši ovdje kao dijete u školu i proboravivši najljepše dane mladosti, pa nastanivši se definitivno ovdje na- kon ranog umirovljenja, bio si popri- mio sve izrazite karakteristike starog, neodoljivog, vječnog duha dubrovač- | | | | | kog zadržavši uz to sve najljepše ose- bine radišnog, štedljivog i čvrstog zna- čaja otočanina, koje si majčinim mli- jekom usisao. Zato ni dane svoje penzije uijesi, ne, bezposleno provodio. Crkvama i biskupima dubrovačkim bio si uvijek u svemu najpripravnije na usluzi. Kapelan naše starinske crkve od Do- mina, kateheta u MNautici i šegrtskoj školi, upravitelj Hrvatske Tiskare, član uprave Napredkove Zadruge, vrsni član Crkvenog pjevačkog zbora, pa i član naše zmajske družbe — da letimično spomenem samo to — svugdje si u- nosio i švoju revnost i radinost i pri- NARODNA SVIJEST 28 Ožujka 1940 Broj 13 jatnu drugarsku veselost i konciljant- nost. Za to će se uslijed Tvog naglog od- laska u vječnost, osjetiti na mnogim mjestima u našem gradu praznina, koju neće biti lako brzo popuniti. I stoga će Ti i svi kojigod su s To- bom bilo gdje saragjivali zadržati har- nu uspomenu. A pesebno ćemo mi iz Družbe Bra- će Hrvatskog Zmaja u našim srcima zadržati trajan spomen na našeg ne- zaboravnog brata, Zmaja od Crkve od Domina. Pa. opraštajući se s Tobom dragi dum Jerko, za uvijek, dok Tvojoj do- broj duši želim vječni pokoj, izričem Ti u ime svih nas još zadnji put naš bratski, zmajski i hrvatski pozdrav. Slava dum Jerku Kovačeviću, Slava! Pisma iz naroda SUGJURAGJ ŠIPAN. Jedna molba Dubrovačkoj Plovidbi. Novi vozni red Obalne Plovidbe što stupa na snagu prvim aprila poboljšao je ticanje pa- robroda više puta sedmično ma pruzi Gruž-Ston i obratno za sva mjesta o- sim našeg Sugjurgja. Nama nije žao, što neka mjesta imaju 3 i 5 puta sed- mično parobrod, to je i potrebito sad ljeti i za promet i za putnike, uza sve što neka od tih mjesta imaju i svoje posebne dosta velike motore pak ona mjesta na kontinentu i po dvije auto- busne pruge dnevno, ali zašto da Su- gjuragi ostaje napušten sa samo dva- put sedmičnom lineom. Ticanje Sugjur- gja ne pravi nikakvu poteškoću, jer je baš na lineji Lopud: Šipan. SaSugjurgja ima uvijek putnika i dosta robnog prometa, jer on nema svojih posebnih motora. Sugjuragi je i jedno od naj- privlačnijih mjesta za promet stranaca. Tu su tri starinske kule i krasni dvo- ri Skočibuha. Tu je crkva Duha Sve- toga iz XVI. vijeka u obliku tvrgjave — rijetkost, da je malo takovih zgrađa u svijetu. Tu je starinski samostan, koga su držali najprije slavenski kalu- gjeri, pak se izmijenili Benediktinci, Skolapi i Jezuviti. Tu je kraj crkve Matice u dvorištu samostana lijepa ka- pelica sa kupolom i starohrvatskim or- namentima. Tu je crkva Matica u Po- ljani iz XVI. vijeka sa krasnim remek- djelima, originalima Tiziana i drugih talijanskih umjetnika, te se cijene na više od milijun dinara. I strani i do- maći trebalo bi da češće zalaze i ma Lopud i na Sugjuragi da se dive i da proučavaju na kojemu su stupnju kul- ture bila ova dva mjesta još nazad to- liko vjekova. Molimo stoga upravu Dubrovačke Plovidbe da bi i u općem interesu uvela češće ticanje Sugjurgja i tako olakotila naš promet i dala pri- like da stranci i k nama dolaze. TRSTENO — Moderni saobračaj u dvadesetom vijeku Imamo dnevno parobrod na pruzi Ston-Gruž, a takogje svakog dama i motore u istom pravcu, pak i autobus- ne pruge Ston: Dubrovnik te još i Met- ković-Dubrovnik, te unatoč svega toga poštanski je saobraćaj kao u osamna- estom vijeku; naime pošta se danas prenosi konjem ili pješakom do Zato- ma i to se sve dogagja u doba letenja kada pošta od Eugleske do Si. Ame- rike stoji onoliko sati koliko je prije trebalo dana. Obredi Velike Sedmice prošli su ja- ko dobro. U Veliki četvrtak se je pri- čestilo preko 150 osoba u Subotu je ,Glorija“ bila nešto poslije 10 sati. Na Uskrs su zvona slavila kao o- bično u 3 s. po ponoći uz pucanje, te smo imali priliku da nam je na Uskrs odslužio tihu Sv. Misu g. Dr A. Ko- rošec u osam sati, preko koje je podi- jelio preko 50 Sv. pričesti. Ovoj Misi je prisustvovao veliki broj župljana. Sv. Misa u životu vjernika — ko- rizmena poslanica hvarskog biskupa Monsgra Miha Pušića — izdala knji- žnica ,Zvijezda Mora“ — Hvar, Po- slanica ima 32 stranice i razdijeljena je u više poglavlja. Stvar je aktuelna te će dobro poslužiti svećenicima i svjetovnjacima, a osobito članovima i članicama katol, društava, za bolje shvaćanje uzvišenosti čina sv. Mise. Toplo preporučamo. FRANCIS JAMMES V. S. ROZARIJ na SUNCU Roman 10 A Našašće našeg Spasitelja u Hramu. Dominica je donijela odluku. U ovom času ona je znala, što treba činiti. Na poziv Isusa Krista od- govorila je jednostavno svojom poslušnošću, koja je bila plod četvrtog Otajstva radosnog. Njezina volja, koju je neprestano krijepila molitva, bila je tako čvr- sta, da je iza odlučne riječi, koju je u svom srcu iz- rekla u samoći, slijedila zahvala. Njezin mali djevojački sat odbije šest ura po- slije podne. Bili su joj ga donijeli neki prijatelji iz Švicarske. Zvonjavu je zamijenjivalo gukanje dviju maljušnih grlica. I slušajući ove ptice Dominica je katkada pomišljala na njihove žive sestre, koje bi- jaše ponudila kao žrtvu Djevica u danu svog očiš- ćenja. Tada siđe mirna i vesela kao obično iz svoje sobe, da večera. Uredila se, jer je njezina majka imala te večeri goste. Njezina haljina žarke crvene boje pristajala je onoj puti poput ambre i onoj kosi, što se talasala poput valova Sredozemnog mora. Kao da je govorila: ne mogu, a da ne budem lijepa. Ali osjećalo se, da je svijesna te ljepote i jedina Domi- nikina mana, ako li ne ona, koju je sebi najviše pred- bacivala, bila je ta težnja, da ukrasi tolike čari. Pra- vo rekavši ona možda nije težila za tim, da se do- padne. Pa ipak! kad je promatrala svoju dvadesetgo- dišnju mladost u svom zrcalu, događalo bi se, da bi se osmjehnula, te bi osam ili deset puta premjestila po svojoj kosi kinesku ružu ili indijski karanfil, a onda bi pogledavši se jednom preko ramena odlazila rastreseno. Ali tko nema svojih slabosti ? * Budući da se nikako nije pojavljivala od objeda, a isto tako već drugi dan odbijala, da se pridruži i jedan čas njihovim večernjim igrama, njezine rodice i sestre podrugivale su joj se, što je uz toliku po- božnost, zbog koje se povlačila u samoću, pokaziva- la tako profinjenu težnju za kićenjem. Ali je imala dobar karakter i rado je priznavala svoje nedostatke. — Ne, ovo nije nova odora Crvenog Križa; niti je odijelo novoga Reda, koji osnivam; da, obećajem vam, da ću promijeniti odjeću onog dana, kad po- stanem Sestra Siromaha; priznajem, da nije za jed- nu pomoćnicu kod kirurških operacija, gdje se lako zaprlja. Ne dosađujte miviše, nevaljanke! Šutite, br- bljavice! I ona prasne u smijeh podsjećajući na plemenito voće, kad se raspukne. — Ah! eto pruga! Koja sreća! reče za stolom. — Mislila sam, da ga ne voliš, primijeti njezina majka. — To je zbog boje tvoje suknje, zar ne, Do- miniko? reče njezina mlađa rodica. — Šuti ti! I djevojka otkine komad bijelog i tvrdog račjeg mesa, koje je podsjećalo na rudu. — Ali kad ga ne voliš? opet će smiješeći se majka. Dominica nimalo zbunjena stavljala je sad na svoj tanjur majoneza i nekoliko lista loćike. A kad je tanjur bio dovoljno pun, naredi so- baru : — Stavite to na stranu. — Ali, dijete moje, što ćeš s tim činiti? I nastane opće veselje, kad je Dominica odgo- vorila najprirodnijim tonom : Mama, to je za čiču Framboisiera ... tako teško, otkad mu je umrla žena! Čiča Framboisier je bio vratar. Majka kimne blago glavom, što je značilo: — Čudne li djevojke! Dominica shvati pa reče: — Zašto neki bivši oružnik ne bi volio pruga? Takvo je bilo ovo dijete, koje se čas prije bilo predalo potpuno Bogu i pozorno pratilo anđeoski tet te u svojoj duši preuzelo najtežu obvezu, koju ljud- sko biće može preuzeti prije svečanog zavjeta. Nje- žina tajna bila je u tome, što je bila živ čovjek i što se je znala spustiti na zemlju, da bi se zatim sigur- nije uzdigla. Jer svete duše nijesu izvan života. Po- mišljam na one kruške, kojih sam visoke grane vi- dio, gdje strše nad zidovima jedne zaklade velike Terezije u Burgosu; ako su druga slična stabla bila njemu je |tu za njezinog vremena, ona je jamačno brala nji- hovo voće baš u vrijeme, kad je dozrelo. Mislim na onaj izvor, za koji se brinula; na nadzor, koji je vršila vodeći brigu o najmanjim sitnicama u samo- stanima. Pomišljam na to, kako je na koncu svog života osjećala Božje Prisustvo pače i onda, kad je mela svoju ćeliju. Pomišljam na njezinu veselost, na plesove njezinih duhovnih sestara uz zvuk frule od trske. Ah! moćna avilska Djevice, golubice, koja si bila orao, kako su ti prave svetice slične po onom smislu, koji si imala za obične stvari u Životu! I ka- ko ti je iz daleka nalik tvoja mala službenica Do- minica! — A uostalom, nastavi veselo djevojka, kad kritizirate počevši od mojih nogu do rogova pruga, znajte, da ću vas riješiti svoje prisutnosti... Preksutra putujem u Bordeaux. — Nastavit će se. —