Strana 2 Nastavak sa I strane. niti, dobri i korisni. Ljubav, ali objek- _tivna, razumna, Kristova, odvraćat će je od slabog mišljenja o drugome: držat će je daleko od kleveta, a even- tualne nedostatke ljudi, bez kojih nit- ko nije, znat će da registrira na način, koji će njoj donijeti duhovnu korist, a bližnjemu neće biti od štete po nje- gov dobar glas. Omladina, zadojena Kristovim nače- lima pobijat će laž, propovijedati isti- nu; obarat će se ma trovanje zdrave atmosfere bez koje nema života poje- dincima, obiteljima ni zajednici. Po Kristovu uzoru' omladina će visoko držati ideale vječne Istine, Dobrote i Ljepote. Samo u svijetlu tih ideala čovjek je velik i vrijedan da mu se posveti puna pažnja i daje svo pošto- vanje i zaštitu koja pripada čovjeku, odrazu Božje naravi. Samo duhovno obnovljena omladi- na, može da duhovno obnovi obitelji, narod, čovječanstvo. — Dib — Dobre knjige Dr Karl Adam: Krist u svijetu. U hrvatsku prijevodnu književnost ulazi prvi put ime njem. kat, književnika, sveučil. profesora u Tiibingenu, dr. Karla Adama, djelom, što ga je izdala naklada ,Fides“: Krist u svijetu. Na- slov točno izrazuje temeljnu misao či- tave knjige: kako je gospodin Isus Krist svojedobno živio megju svojim suvremenicima i kako danas živi me- gju nama ljudima, svojom krvnom bra- ćom, iza dvije hiljade godina. Čitajući stranice i poglavlja osjećamo, kako nam je Krist tako drag i bliz. Mnogi su nam Isusovi časovi života osvijet- ljeni blještavom i prirodnom snagom pera dr. Adama, koga se u Njemač- koj iza rata najviše čita, jer njegove misli prosvjetljuju i tješe. Evo nekih poglavlja Isus i život; Isus i molitva; Kristove propovijedi; Kristova djela; Put do Krista; Uzmi knjigu i čitaj! Saberi u dušu blago, koje moljac i rgja ne izjedaju | Djelo se naručuje kod Naklade , Fides“, Senj, Hrv. Primorje. NARODNA SVIJEST 3 Travnja 1940 Broj 14 Moji utisci sa misija po Crnoj Gori Kroz pet dana dolazili su na misije jutrom i večerom, premda je bilo skraj- nje vrijeme za poljske radove. Djeca suim veoma pitoma i mala te odana svećeniku. Sav se gotovo narod ispovi- jedio. Zadnji dan dogjoše uz najveću buru i sniježnu vijavicu ranim ju- trom na oproštaj sa misijonarom. S Bogom, s Bogom velečasni, dogjite nam opet do godine! Koliko još jednostav- nosti i dobrote imade u tom seljač- kom puku! Sedmoga marta zaputismo se usko- tračnom barskom željeznicom preko Sutormama za Vir Pazar — Uz silnu vijavicu zapao metar duboki snijeg, da je lokomotiva izvukla dva vagona. Sa zakašnjenjem evo nas u Viru na Ska- darskom jezeru. To je mala Venecija, do koje vode tri vijadukta. Sve je pod vodom. Jezero priliči malom moru, ne vidi se kraja tamo put Skadra — O- biluje ribom: Krapovima, skakavicom, i drugima. Gdjegod baciš mrežu eto —ribe. Krapovi se prodavali 4—5 D. po kg. Tu dakle zapesmo, jer auto ne može naprijed od snijega a jezerom polegla magla i jak vjetar pa nema lagje. Drugi dan osvanuo lijep, da smo mogli preko jezera za Plavnicu, odakle je pukla lijepa i plodna ravni- ca prema Podgorici. Polje je prostra- no. Bilo bi i plodno da je cbragjeno, kako treba. Ipak je život tamo najjef- tiniji. I Podgorica leži na prostranom polju uz lijevu obalu Zete. Običan gradić sa široko, ravnim i asfaltiranim ulicama. Imade prekrasnu gimnaziju koja je stajala 16 mil. dinara, a po- hagja je preko hiljadu učenika, Djeca mi se pričiniše dosta siromašna, sla- bunjava blijeda i slabo odjevena. Uz prirodno bogatstvo kraja ipak je mno- go sirotinje. — Vele da je tu najviše komunista. Katolički gimnazijalci me vrlo prijazno dočekaše, te pomogoše tražiti katol. familje po gradu. Obašli smo ih preko četrdeset, da ih pozo- vemo na misije. I zbilja u nedjelju prije i poslije podne prilično napuniše crkvu, te se mnogi ispovjediše, Ali sve manje biva katolika, jer se vraćaju činovnici u banovinu Hrvatsku. Broj djece na gimnaziji spao je od četrde- set na polovinu, Tamo su slabe nade. Od Podgorice do Cetinja stigne a- utobus za dva sata, Prije Crnojevića Rijeke vodi put uz prekrasan fjord. A s visoke ceste otvara se vidik preko ijorda na Skadarsko jezero i brojne otočiće pred ulazom, Od Rijeke do Cetinja neprestano se penje auto do 670 m. visine, Cetinje leži u jednoj visoravnoj muldi, okrunjenoj naokolo gorama. A nad svima se koči gordi Lovćen, sa grobnicom pjesniku Nje- gošu. Cetinjsko polje bilo je nekad po svoj prilici gorsko jezero — jer mu je tlo ravno i pjeskovit», dok je voda kroz pećine istekla u more. Izuzme li se ono desetak modernih zgrada: kao banovina, Hipotekarna banka, velika kamena gimnazija itd. ostane varošica, sa mnogo krčma, gostiona i kafana, u kojima muški svijet uz kavu, duhan, rakiju i politiku časka po čitavi dam. Po ulicama leže do dva metra visoke gomile snijega — Rijetko ga čiste, već vole po njemu tabati. Prečasni kanonik i župnik don Stje- pan Marković vrlo je lijepo sakupio i organizirao svoje katolike — tako da je to bila najuspjelija misija — Do- ista se sve odazvalo jutrom i večerom. A prvenstvo dobiše naši katolici žan- dari sa svojim dičnim komandantom te školska omladina — Mladež je li- jepo sačuvana te odana crkvi i župniku. Na rastanku je mješoviti crkveni zbor otpjevao s mnogo srca ,Tebe Boga“ i druge pobožne pjesme te je bilo i suza. Uopće je poznata činjenica, da ka- tolici u diasposi čeznu više za duhov- nom poukom, te se radije odazivaju pristupanju k sv. sakrametima. Za vri- jeme sv. misija ispovijedilo se oko hiljadu duša, a mnogo više pričestilo. Katolici imaju u Baru, Podgorici i Cetinju najveće i najljepše crkve. I mladež im je puno ozbilnija i solid- nija nego li tamo, gdje se odviše isti- če moderna kultura. U nekim mjestima Dvjesta godišnjica dolaska naših Rusina Rusini su se počeli seliti iz ,pot- karpatske Rasije“ u Bačku godine 1740 te se zatim raširiše po Srijemu i jed- nom dijelu Slavonije, a prije 50 godina počeše se Rusini seliti iz Galicije i u Bosnu i Slavoniju (Prnjavor; Slav. Brod). Danas imadu Rusini u Jugosla- viji 27 župa (parohija) i 2 ispostave, koje su sve spojene preko svojih de- kanata sa križevačkom grko-katoličkom biskupijom, kao što su sa istom spo- jeni i grkokatolički Hrvati, grkokato- lički Srbi, napose i Grkokatilici u juž- noj Mecedoniji oko Gjevgjelije (5 žu- pa) i 2 rumunjske grkokatoličke župe u Banatu (Jankov Most i Markovac). Budući se danas megju nama štam- pa malo djela o kulturnom životu dru- gih Slavena, o kojima smo se prije možda najčešće podučavali iz njemač- kih enciklopedijskih, bibliografskih i biografskih zbiraka za područje bivše Austro-Ugarske, treba da se i u slo- bodnoj državi češće sjetimo ostalih, napose katoličkih Slavena, (Upor. Opći Šematizam Kat. Crkve od Dr. Draga- novića). Dr Martin Malnerič Odnos nauke, religije i umjetnosti. M.o Vruticki održao je dne 29. III. na dominikanskom Učilištu treće, vrlo in- teresantno predavanje iz estetike. Te- ma predavanja je bila: odnos nauke, religije i umjetnosti kroz historiju i njihov odjek u čovjeku. Naučenjak hla- dan i razočaran vraća se sa svojih ek- spedicija, te se već danas mogu zapa- ziti tendencije modernog čovjeka pre- ma toplom osjećaju i živoj religiji. Religija je filozofija božjega čovjeka, a muzika je živo ostvarenje religije, U religiji i filozofiji koraca se u naporu i znoju, dok se u umjetnosti uživa pročišćeni izvor toplog osjećaja. Reli- gija i umjetnost - uvijek su usporedo išle, ne zaključava se kuća ni crkva preko noći, pa ipak nema kragje. Vele, da ovaj lijep običaj potiče iz starijih vre- mena, kad su znali kradljivce batinati ili uz kolac pokraj puta privezati, (Svršetak) FRANCIS JAMMES V. S. ROZARIJ na SUNCU Roman 12 Ponovno se prolomi bučni smijeh iz mladih grla. — Svršit će u nekoj željezničkoj nesreći! — Ona je ložač na lokomotivi! — Tako je! Ne možeš to zanijekati. Na tvojoj haljini je odsjev žeravice! — Putuješ u Bordeaux ? upita njezina majka. Ho- ćeš reći, da se vraćaš u Bordeaux? Ili još da nastav- ljaš prema Bordeauxu? Ćini mi se, da je jedva mje- sec dana... Konačno! Ovo majčinsko ,konačno“, koje je prije imalo smisao odobravanja nego čega drugoga, značilo je bez dvojbe, da nije mrsko onoj, koja ga je izgovo- rila, da se njezina kći Dominica približi sve više o- nom mladiću, koji je u sebi spajao toliko svojstava povoljnih za jednu buduću vezu. — U Bordeaux ...i u Lourdes, prihvati Domi- nica. Hoću da ponudim jedan dar Djevici, a to će mi biti tim lakše, da se njoj približim, što je u ovom mjesecu pobožni grad gotovo pust. — Oh, reci nam, kakav je tvoj dar? zamoli jadna mala rođakinja. Misleći na svoje srce, koje je htjela dati, Do- minica odgovori: — Jedan mali lonac s maćuhicama. Nijesu išli dalje u svojoj radoznalosti. U odgo- voru djevojke bio je neki ton ozbijne jednostavnosti, koja je ulijevala udivljenje, te se činilo, kao da je bio razastrt neki veo između nje i njezine okoline. Preksutradan djevojka krene u Bordeaux. Kad je primila brzojav, obavijestila je o svom dolasku prijatelje, kod kojih je obično odsjela, a u isto vrijeme je obznanila Anicu uputivši joj neku svotu za troškove oko pogreba. Ovo putovanje poduzimala je u dvostrukom cilju: da usmeno odgovori mladiću, za koga je zna- la, da trpi zbog nje, i da pritekne u pomoć siročetu, koliko je bilo moguće. Istina ona se mogla jednim pismom izvući iz neprilike, u koju ju je stavio poziv, (da se potpuno izjasni o teškom pitanju, što ga je ona riješila dva dana prije, a od čega je zavisjela njezina budućnost. Ali duboko i srdačno poštovanje i obzir, što ga je imala prema onom, koji je toliko želio, da se s njom oženi, sklonuli su je, kolikogod joj to bilo mučno i neugodno, da se usmeno izjavi. Pri odlasku dočekali su je sa srdačnošću, što ju je donekle smetalo, jer je ona u tome nazrijevala nadu, koju je svojim dolaskom trebala oduzeti. Sma- trala je, da je dobro, ako ne načne odmah to pita- nje, te nije učinila nikakve aluzije na pismo, što ga je primila u Marsilji. Jedino, kad ju je mladić, koga je srela na stepenicema poslije večere, pogledao nešto zabrinuto i ispitivački, ona mu reče: ; — Ako hoćete, razgovarat ćemo sutra. — Oh, da... reče on; ali gdje? Ona razmisli časak i odgovori: — Sastat ćemo se u pet sati poslije podne u gradskom perivoju pred staklenikom za paome. Tu će naš razgovor biti slobodniji. On prigne glavu, nasmiješi se, ali osjeti, kao da ga je nešto stisnulo u srcu. Ako je htjela reći da, zašto da ga odmah glasno ne kaže? Ah! kako bi tu s veseljem bio izgovorio to da ne čekajući više! Slijedećeg jutra dosta rano Dominica pohita k Anici, koju je bila zamolila najavivši joj svoj do- lazak, da se brine za Pericu. Našla je mladu radnicu u takovoj uzrujanosti, da je to nemoguće opisati: od jučerašnjeg jutra dijete bijaše nestalo. — Ne, gospođice .. . Ne... Cijele noći se nije vratio ... Ni po čemu se nije mogao predvidjeti ovaj bijeg... Ne razumijem... A tako je razborit... Tako se lijepo vladao i bio tako tih za vrijeme mise i kad je išao na groblje .. . Upotrijebila sam nešto od onog novca, što ste imali dobrotu da mi pošaljete, i kupila mu pristojno odijelo u trgovačkoj Kući Pče- la... Bila sam uredila njegove stvarce . . . Spremila sam mu postelju, i on je legao tu do nas ... . Otišao je... Oh! Bože moj! Otišao je... Nijesam mogla drugo, nego da se obavijestim kod redarstvenog po- vjereništva . . . Tamo ništa nijesu znali... Ništa nije ponio sobom . .. osim svoje lourdske limene posude... Bože moj, Bože moj, gdje je to dijete?.... Oh! go- spođice Dominiko ... Uvjeravam Vas, da ne mogu ništa sebi predbaciti . . . ništa... Anica jecaše, a njezin stric i strina uslužni pre- ko mjere prema bogatoj djevojci prihvatiše: — Ne, gospođice, ništa ne treba sebi :predba- citi . .. To više, što uz darežljivost gospođice ... to bijaše lako ... ništa ne može sebi predbaciti . . . Ah! bilo je lako... zaista! Dominica, koja se neprestano svladavala, utješi što je bolje mogla, Anicu, ali je osjećala isto toliku bol kao i ona, a k tomu i neku grižnju savjesti, kao da je ovo neobjašnjivo iščeznuće, koje ih je uzne- mirivalo, bilo povezano s time, što je, iako možda uzaludno, ostavila mladića, koji ju je ljubio, u ne- izvjesnosti nekoliko sati više. Pođe do redarstvenog povjereništva, igdje nije saznala niša novo u pogledu Perice, te je mogla samo ponoviti obavijesti i izjave, koje je već bila dala Anica. Zatim se vrati k svojim prijateljima na objed, ali im nije ni riječi rekla o tom slučaju; pri- druživši se onoj brizi za sastanak on joj je samo još povećao izraz zabrinutosti, koji kod nje nije bio običan. — Nastavit će se. — Met sa EEA Dim