Strana 2

 

Nastavak sa I strane.

niti, dobri i korisni. Ljubav, ali objek-

_tivna, razumna, Kristova, odvraćat će
je od slabog mišljenja o drugome:
držat će je daleko od kleveta, a even-
tualne nedostatke ljudi, bez kojih nit-
ko nije, znat će da registrira na način,
koji će njoj donijeti duhovnu korist,
a bližnjemu neće biti od štete po nje-
gov dobar glas.

Omladina, zadojena Kristovim nače-
lima pobijat će laž, propovijedati isti-
nu; obarat će se ma trovanje zdrave
atmosfere bez koje nema života poje-
dincima, obiteljima ni zajednici. Po
Kristovu uzoru' omladina će visoko
držati ideale vječne Istine, Dobrote i
Ljepote. Samo u svijetlu tih ideala
čovjek je velik i vrijedan da mu se
posveti puna pažnja i daje svo pošto-
vanje i zaštitu koja pripada čovjeku,
odrazu Božje naravi.

Samo duhovno obnovljena omladi-
na, može da duhovno obnovi obitelji,
narod, čovječanstvo. — Dib —

 

Dobre knjige

Dr Karl Adam: Krist u svijetu. U
hrvatsku prijevodnu književnost ulazi
prvi put ime njem. kat, književnika,
sveučil. profesora u Tiibingenu, dr.
Karla Adama, djelom, što ga je izdala
naklada ,Fides“: Krist u svijetu. Na-
slov točno izrazuje temeljnu misao či-
tave knjige: kako je gospodin Isus
Krist svojedobno živio megju svojim
suvremenicima i kako danas živi me-
gju nama ljudima, svojom krvnom bra-
ćom, iza dvije hiljade godina. Čitajući
stranice i poglavlja osjećamo, kako
nam je Krist tako drag i bliz. Mnogi
su nam Isusovi časovi života osvijet-
ljeni blještavom i prirodnom snagom
pera dr. Adama, koga se u Njemač-
koj iza rata najviše čita, jer njegove
misli prosvjetljuju i tješe. Evo nekih
poglavlja Isus i život; Isus i molitva;
Kristove propovijedi; Kristova djela;
Put do Krista; Uzmi knjigu i čitaj!
Saberi u dušu blago, koje moljac i
rgja ne izjedaju | Djelo se naručuje kod
Naklade , Fides“, Senj, Hrv. Primorje.

NARODNA SVIJEST 3 Travnja 1940

 

Broj 14

 

Moji utisci sa misija po Crnoj Gori

Kroz pet dana dolazili su na misije
jutrom i večerom, premda je bilo skraj-
nje vrijeme za poljske radove. Djeca
suim veoma pitoma i mala te odana
svećeniku. Sav se gotovo narod ispovi-
jedio. Zadnji dan dogjoše uz najveću
buru i sniježnu vijavicu ranim ju-
trom na oproštaj sa misijonarom. S
Bogom, s Bogom velečasni, dogjite nam
opet do godine! Koliko još jednostav-
nosti i dobrote imade u tom  seljač-
kom puku!

Sedmoga marta zaputismo se usko-
tračnom barskom željeznicom preko
Sutormama za Vir Pazar — Uz silnu
vijavicu zapao metar duboki snijeg,
da je lokomotiva izvukla dva vagona.
Sa zakašnjenjem evo nas u Viru na Ska-
darskom jezeru. To je mala Venecija,
do koje vode tri vijadukta. Sve je pod
vodom. Jezero priliči malom moru, ne
vidi se kraja tamo put Skadra — O-
biluje ribom: Krapovima, skakavicom,
i drugima. Gdjegod baciš mrežu eto

—ribe. Krapovi se prodavali 4—5 D. po
kg. Tu dakle zapesmo, jer auto ne
može naprijed od snijega a jezerom
polegla magla i jak vjetar pa nema
lagje. Drugi dan osvanuo lijep, da
smo mogli preko jezera za Plavnicu,
odakle je pukla lijepa i plodna ravni-
ca prema Podgorici. Polje je prostra-
no. Bilo bi i plodno da je cbragjeno,
kako treba. Ipak je život tamo najjef-
tiniji. I Podgorica leži na prostranom
polju uz lijevu obalu Zete. Običan
gradić sa široko, ravnim i asfaltiranim
ulicama. Imade prekrasnu gimnaziju
koja je stajala 16 mil. dinara, a po-
hagja je preko hiljadu učenika, Djeca
mi se pričiniše dosta siromašna, sla-
bunjava blijeda i slabo odjevena. Uz
prirodno bogatstvo kraja ipak je mno-
go sirotinje. — Vele da je tu najviše
komunista. Katolički gimnazijalci me
vrlo prijazno dočekaše, te pomogoše
tražiti katol. familje po gradu. Obašli
smo ih preko četrdeset, da ih pozo-
vemo na misije. I zbilja u nedjelju
prije i poslije podne prilično napuniše
crkvu, te se mnogi ispovjediše, Ali

sve manje biva katolika, jer se vraćaju
činovnici u banovinu Hrvatsku. Broj
djece na gimnaziji spao je od četrde-
set na polovinu, Tamo su slabe nade.

Od Podgorice do Cetinja stigne a-
utobus za dva sata, Prije Crnojevića
Rijeke vodi put uz prekrasan fjord. A
s visoke ceste otvara se vidik preko
ijorda na Skadarsko jezero i brojne
otočiće pred ulazom, Od Rijeke do
Cetinja neprestano se penje auto do
670 m. visine, Cetinje leži u jednoj
visoravnoj muldi, okrunjenoj naokolo
gorama. A nad svima se koči gordi
Lovćen, sa grobnicom pjesniku Nje-
gošu. Cetinjsko polje bilo je nekad po
svoj prilici gorsko jezero — jer mu je
tlo ravno i pjeskovit», dok je voda
kroz pećine istekla u more. Izuzme li
se ono desetak modernih zgrada: kao
banovina, Hipotekarna banka, velika
kamena gimnazija itd. ostane varošica,
sa mnogo krčma, gostiona i kafana, u
kojima muški svijet uz kavu, duhan,
rakiju i politiku časka po čitavi dam.
Po ulicama leže do dva metra visoke
gomile snijega — Rijetko ga čiste,
već vole po njemu tabati.

Prečasni kanonik i župnik don Stje-
pan Marković vrlo je lijepo sakupio i
organizirao svoje katolike — tako da
je to bila najuspjelija misija — Do-
ista se sve odazvalo jutrom i večerom.
A prvenstvo dobiše naši katolici žan-
dari sa svojim dičnim komandantom
te školska omladina — Mladež je li-
jepo sačuvana te odana crkvi i župniku.
Na rastanku je mješoviti crkveni zbor
otpjevao s mnogo srca ,Tebe Boga“ i
druge pobožne pjesme te je bilo i suza.

Uopće je poznata činjenica, da ka-
tolici u diasposi čeznu više za duhov-
nom poukom, te se radije odazivaju
pristupanju k sv. sakrametima. Za vri-
jeme sv. misija ispovijedilo se oko
hiljadu duša, a mnogo više pričestilo.
Katolici imaju u Baru, Podgorici i
Cetinju najveće i najljepše crkve. I
mladež im je puno ozbilnija i solid-

nija nego li tamo, gdje se odviše isti-

če moderna kultura. U nekim mjestima

Dvjesta godišnjica dolaska
naših Rusina

Rusini su se počeli seliti iz ,pot-
karpatske Rasije“ u Bačku godine 1740
te se zatim raširiše po Srijemu i jed-
nom dijelu Slavonije, a prije 50 godina
počeše se Rusini seliti iz Galicije i u
Bosnu i Slavoniju (Prnjavor; Slav.
Brod). Danas imadu Rusini u Jugosla-
viji 27 župa (parohija) i 2 ispostave,
koje su sve spojene preko svojih de-
kanata sa križevačkom grko-katoličkom
biskupijom, kao što su sa istom spo-
jeni i grkokatolički Hrvati, grkokato-
lički Srbi, napose i Grkokatilici u juž-
noj Mecedoniji oko Gjevgjelije (5 žu-
pa) i 2 rumunjske grkokatoličke župe
u Banatu (Jankov Most i Markovac).

Budući se danas megju nama štam-
pa malo djela o kulturnom životu dru-
gih Slavena, o kojima smo se prije
možda najčešće podučavali iz njemač-
kih enciklopedijskih, bibliografskih i
biografskih zbiraka za područje bivše
Austro-Ugarske, treba da se i u slo-
bodnoj državi češće sjetimo ostalih,
napose katoličkih Slavena, (Upor. Opći
Šematizam Kat. Crkve od Dr. Draga-
novića). Dr Martin Malnerič

 

Odnos nauke, religije i umjetnosti.
M.o Vruticki održao je dne 29. III. na
dominikanskom Učilištu treće, vrlo in-
teresantno predavanje iz estetike. Te-
ma predavanja je bila: odnos nauke,
religije i umjetnosti kroz historiju i
njihov odjek u čovjeku. Naučenjak hla-
dan i razočaran vraća se sa svojih ek-
spedicija, te se već danas mogu zapa-
ziti tendencije modernog čovjeka pre-
ma toplom osjećaju i živoj religiji.
Religija je filozofija božjega čovjeka,
a muzika je živo ostvarenje religije, U
religiji i filozofiji koraca se u naporu
i znoju, dok se u umjetnosti uživa
pročišćeni izvor toplog osjećaja. Reli-
gija i umjetnost - uvijek su usporedo
išle,

 

ne zaključava se kuća ni crkva preko

noći, pa ipak nema kragje. Vele, da

ovaj lijep običaj potiče iz starijih vre-

mena, kad su znali kradljivce batinati

ili uz kolac pokraj puta privezati,
(Svršetak)

 

FRANCIS JAMMES V. S.

ROZARIJ na SUNCU

Roman 12

Ponovno se prolomi bučni smijeh iz mladih grla.

— Svršit će u nekoj željezničkoj nesreći!

— Ona je ložač na lokomotivi!

— Tako je! Ne možeš to zanijekati. Na tvojoj
haljini je odsjev žeravice!

— Putuješ u Bordeaux ? upita njezina majka. Ho-
ćeš reći, da se vraćaš u Bordeaux? Ili još da nastav-
ljaš prema Bordeauxu? Ćini mi se, da je jedva mje-
sec dana... Konačno!

Ovo majčinsko ,konačno“, koje je prije imalo
smisao odobravanja nego čega drugoga, značilo je
bez dvojbe, da nije mrsko onoj, koja ga je izgovo-
rila, da se njezina kći Dominica približi sve više o-
nom mladiću, koji je u sebi spajao toliko svojstava
povoljnih za jednu buduću vezu.

— U Bordeaux ...i u Lourdes, prihvati Domi-
nica. Hoću da ponudim jedan dar Djevici, a to će
mi biti tim lakše, da se njoj približim, što je u
ovom mjesecu pobožni grad gotovo pust.

— Oh, reci nam, kakav je tvoj dar? zamoli
jadna mala rođakinja.

Misleći na svoje srce, koje je htjela dati, Do-
minica odgovori:

— Jedan mali lonac s maćuhicama.

Nijesu išli dalje u svojoj radoznalosti. U odgo-
voru djevojke bio je neki ton ozbijne jednostavnosti,
koja je ulijevala udivljenje, te se činilo, kao da je
bio razastrt neki veo između nje i njezine okoline.

Preksutradan djevojka krene u Bordeaux.

Kad je primila brzojav, obavijestila je o svom
dolasku prijatelje, kod kojih je obično odsjela, a u

isto vrijeme je obznanila Anicu uputivši joj neku
svotu za troškove oko pogreba.

Ovo putovanje poduzimala je u dvostrukom
cilju: da usmeno odgovori mladiću, za koga je zna-
la, da trpi zbog nje, i da pritekne u pomoć siročetu,
koliko je bilo moguće.

Istina ona se mogla jednim pismom izvući iz
neprilike, u koju ju je stavio poziv, (da se potpuno
izjasni o teškom pitanju, što ga je ona riješila dva
dana prije, a od čega je zavisjela njezina budućnost.
Ali duboko i srdačno poštovanje i obzir, što ga je
imala prema onom, koji je toliko želio, da se s njom
oženi, sklonuli su je, kolikogod joj to bilo mučno i
neugodno, da se usmeno izjavi.

Pri odlasku dočekali su je sa srdačnošću, što
ju je donekle smetalo, jer je ona u tome nazrijevala
nadu, koju je svojim dolaskom trebala oduzeti. Sma-
trala je, da je dobro, ako ne načne odmah to pita-
nje, te nije učinila nikakve aluzije na pismo, što ga je
primila u Marsilji. Jedino, kad ju je mladić, koga je
srela na stepenicema poslije večere, pogledao nešto
zabrinuto i ispitivački, ona mu reče: ;

— Ako hoćete, razgovarat ćemo sutra.

— Oh, da... reče on; ali gdje?

Ona razmisli časak i odgovori:

— Sastat ćemo se u pet sati poslije podne u
gradskom perivoju pred staklenikom za paome. Tu
će naš razgovor biti slobodniji.

On prigne glavu, nasmiješi se, ali osjeti, kao
da ga je nešto stisnulo u srcu. Ako je htjela reći da,
zašto da ga odmah glasno ne kaže? Ah! kako bi tu
s veseljem bio izgovorio to da ne čekajući više!

Slijedećeg jutra dosta rano Dominica pohita
k Anici, koju je bila zamolila najavivši joj svoj do-
lazak, da se brine za Pericu. Našla je mladu radnicu
u takovoj uzrujanosti, da je to nemoguće opisati:

 

od jučerašnjeg jutra dijete bijaše nestalo.

 

— Ne, gospođice .. . Ne... Cijele noći se nije
vratio ... Ni po čemu se nije mogao predvidjeti ovaj
bijeg... Ne razumijem... A tako je razborit...
Tako se lijepo vladao i bio tako tih za vrijeme mise
i kad je išao na groblje .. . Upotrijebila sam nešto
od onog novca, što ste imali dobrotu da mi pošaljete,
i kupila mu pristojno odijelo u trgovačkoj Kući Pče-

la... Bila sam uredila njegove stvarce . . . Spremila
sam mu postelju, i on je legao tu do nas ... . Otišao
je... Oh! Bože moj! Otišao je... Nijesam mogla

drugo, nego da se obavijestim kod redarstvenog po-
vjereništva . . . Tamo ništa nijesu znali... Ništa nije
ponio sobom . .. osim svoje lourdske limene posude...
Bože moj, Bože moj, gdje je to dijete?.... Oh! go-
spođice Dominiko ... Uvjeravam Vas, da ne mogu
ništa sebi predbaciti . . . ništa...

Anica jecaše, a njezin stric i strina uslužni pre-
ko mjere prema bogatoj djevojci prihvatiše:

— Ne, gospođice, ništa ne treba sebi :predba-
citi . .. To više, što uz darežljivost gospođice ... to
bijaše lako ... ništa ne može sebi predbaciti . . . Ah!
bilo je lako... zaista!

Dominica, koja se neprestano svladavala, utješi
što je bolje mogla, Anicu, ali je osjećala isto toliku
bol kao i ona, a k tomu i neku grižnju savjesti, kao
da je ovo neobjašnjivo iščeznuće, koje ih je uzne-
mirivalo, bilo povezano s time, što je, iako možda
uzaludno, ostavila mladića, koji ju je ljubio, u ne-
izvjesnosti nekoliko sati više.

Pođe do redarstvenog povjereništva, igdje nije
saznala niša novo u pogledu Perice, te je mogla
samo ponoviti obavijesti i izjave, koje je već bila
dala Anica. Zatim se vrati k svojim prijateljima na
objed, ali im nije ni riječi rekla o tom slučaju; pri-
druživši se onoj brizi za sastanak on joj je samo još
povećao izraz zabrinutosti, koji kod nje nije bio običan.

— Nastavit će se. —

Met sa EEA Dim