TAKSA PLACENA U GOTOVU

Narodna Svij

 

 

 

€$

 

GOD. XXII — Br. 16

DUBROVNIK SE JE SRDAČNO OPROSTIO

DUBROVNIK, 18 Travnja 1940

CIJENA Din. 1,50

 

U nedjelju, 14 o. mj. ostavio je de-
finitivno Dubrovnik bivši dijecezanski
biskup, preuzv. g. Dr Josip M. Care-
vić, koji je za vrijeme od punih 10
godina upravljao požrtvovno i plodc-
nosno dubrovačku biskupiju, o čemu
su uvjereni svi oni, kojima je objek-
tivnost i istina iznad svega.

Štampa, koja zma cijeniti svačiji rad,
u prvome redu ona katolička i hrvat-
ska istakla je zasluge preuzv. biskupa
Carevića na vjerskom, kulturnom so+-
cijalno-karitativnom i narodnom polju.
Ona je ujedno izrazila i osjećaje ža-
losti, što je preuzv. dr. Carević iz
zdravstvenih razloga trebao da zatraži
stanje mira, To su učinili i svi oni
mnogobrojni : pojedinci iz redova gra-
gjanstva Dubrovnika i biskupije lično
ne samo jedanput nego i više puta,
usmeno i pismeno bilo da su došli k
biskupu dr. Careviću da ga pozdrave i
zahvale mu, bilo da su u razgovoru
dali oduška svom objektivno ispravnom
uvjerenju ne ustručavajući se priznati
istinu i odlučao je pred eventualnim
sićušnim pojedincima braniti. Kod toga
ih je vodila ne samo ljubav. prema
istini već i  hvalevrijedno  ispunja-
vanje dužnosti poštovanja i obrane

auktoriteta duhovne vlasti slavne bi-
skupije dubrovačke.

Dubrovačko gragjanstvo sa svojim
ptikom dokazalo je u nedjelju 14. o.
mj. da u njemu još uvijek bukti ponos,
koji izvire iz duboke vjere, baštinjene
od slavnih pregja. Ogromna masa sa-
kupila se je ispred katedrale da iskaže
nepatvorene osjećaje poštovanja, lju-
bavi, priznanja i zahvalnosti prema
biskupu, koji je kroz razmjerno kratko
vrijeme od 10 godina zadužio grad
sv. Vlaha i biskupiju zaslugama, koje
nikada neće izblijediti na stranicama
objektivne povijesti Dubrovnika i nje-
gove biskupije. Ta povijest zapisat će
djela biskupa dr. Carevića još markan-
tnijim slovima i zato, što je on eto
prvi dubrovački biskup — ako se ne
varamo — koji je prisiljen razlozima
zdravlja, morao ostaviti biskupiju u
godinama pune muževne snage, kad
bi bio mogao da još mnogo toga u-

 

čini za dobro duhovno i materijalno
crkve i vjernika u našoj biskupiji.

Tko je promatrao momente rastanka
dubrovačkog biskupa sa gradoni i gra-
giana sa svojim biskupom mogao je
dobiti i suviše konkretnih dokaza, da
je izmegju biskupa i vjernika strujić
život uzajamnog povjerenja, poštovanja
i zahvalnosti. Spontani jecaji i suze,
koje su tekle niz lica najbolji su do-
kazi za činjenicu, da u građu Du-
brovniku i biskupiji žive vjernici, koji
su plebs bona (dobar puk) i koja je
plebs bona vidjela u biskupu dr, Ca-
reviću čovjeka duboke vjere, široke
inicijative i jake energije, pak je sve
te njegove pozitivne odlike i visoko
cijenila i poštovala. Ovo su činjenice,
preko kojih ne može da pregje ni naj-
površniji kroničar, a kamo li objektivni
povjesničar.

Od dana, kad je stigla vijest, da je
Sv. Stolica uvažila ostavku preuzv. bi-
skupa Carevića svećenstvo i vjernici iz
grada i biskupije žurili su se, da us-
meno i pismeno izraze osjećaje žalosti
zbog promjene koja je nastala u bi-
skupiji. U tome je prednjačio sam A-
postolski Administrator, preuzv. g.
Mons. Butorac sa cjelokupnim kapto-
lom Stolne Crkve, koji su na dan pre-
daje uprave biskupije, došli k bivšem
ordinariju, da mu u svoje ime kao i
u ime svećenstva i vjernika zahvale,

pripadnika svojih vjeroispovijesti opro-
ste sa biskupom katoličkog Dubrovnika,
Preuzv. dr. Cerević sve je srdačno i sa
zahvalnosti primio i svima naglasio, da
će ljubav kojom je dosada radio za
dobro i napredak Dubrovnika ostati i
dalje duboko usagjena u njegovu srcu.

Na dan samog odlaska već u 10 s,
prije podne počelo se je sakupljati gra-
gjanstvo ispred Dvora i katedrale, Svak
je svoje poglede upravljao prema stanu
preuzv. biskupa Carevića. Glazba Ma-
lih Križara i Gundulićeva našle su se
već u 10,30 te su naizmjence pozdra-
vljale biskupa Carevića sviranjem ko-
račnica. Megjutim su neprestano ula-
zili i izlazili iz palače pojedinci i de-
putacije, koje su htjele da ga i u po-
sljednji čas od svega srca pozdrave,
Vidjeli smo izmegju mnogobrojnih po-
sjetilaca nar,. zastupnika prcf. g. Roka

Mišetića kao i konsula Kraljevine i ca-
revine Italije g. Nuccia, g. Dr. M. Mla-
dinova, g.  Rugiera  Bracanovića,
predstojnika g. Dr Žgombića i dr. Ne-
posredno prije nego je preuzv. dr, Ca-
rević ostavio svoju palaču, u kojoj je
punih 10 godina residirao kao du-
brovački biskup, našli su se u njegovu
studiju Apost, Administrator, preuzv.
g. Mons. Butorac, presv. g. Don Ivo
Božić, preč. g. Don Niko Glivanović,
g. Frano Vojvodić i g. Ssafret, zatim
g.ce Fišer i Korotaj. Preuzv. Ap. Ad-
ministrator konačno se je toplim rije-
čima oprostio sa svojim predšasnikom
i još mu jednom zahvalio na svemu
čime je zadužio biskupiju. Isto su u-
činili preč. g.g. kanonici. G. F. Voj-
vodić iskrenim se je riječima zahvalio
preuzv. Careviću u ime svih hrvatskih
društava, kojima je on za vrijeme naj-
teže diktature pružao materijalnu i mo-
ralnu pomoć. G.ce Fišer i Korotaj ta-
kogjer su zahvalile na svemu što je
on učinio na polju karitativnom kao
posebno za omladinu. Dr Carević je
od srca zahvalio Ap. Adminisiratoru,
svom bivšem generalnom vikaru preč,
Božiću, preč. Don N. Gjivanoviću, g.
Vojvodiću te g.cama Fišer i Korotaj.
Dirljiv je bio oproštaj predstavnika
gradskih siromaha koji je suzom za-
hvalnicom pozdravio biskupa, dobro-
činca siromaha.

što je kroz 10 godina učinio mnogo < -

ki

dobra za biskupiju. Isto su učinili sve-
ćenici, dušobrižnici i redovnici te mno-
štvo uglednih gragjana i vjernika iz
čitave biskupije usmeno kao pismeno.
Za cijelo vrijeme ujegova boravka u
gradu, koje se je produžilo zbog za-
molbe istog Ap. Administratora i cje-
lokupnog Kaptola, da preuzv. dr. Ca-
rević ostane i izvrši pontifikalne fun-
kcije u katedrali, redali su se predsta-
vnici državnih, samoupravnih i konsu-
larnih vlasti, zatim društava  Kato-
ličke Akcije i ostalih kulturnih i hu-
manitarnih ustanova, da izraze svoje
simpatije, poštovanje i priznanje svom
biskupu koji odlazi. Nijesu izostale ni
deputacije izraelske kao takogjer pra-
voslavne crkvene općine, da se u ime

Tačno u 11 s. ostavio je Preuzv.
dr Carević palaču te je u pratnji
Administratora i gg. kanonika prošao
kroz gusti špalir gragjana u katedralu.
Čim se je pojavio nastalo je odušev-
ljeno aplaudiranje i poklici: Živio. Na-
kon što je obavio pohod Svetotajstvu
i izišao na glavna vrata, stupio je na
stubište prcfesor g. Mladen Kaštelan,
te je upravio odlazećem biskupu sli-
jedeće značajne riječi toplog pozdrava:

Ap.

Preuzvišeni !

Kad bi danas pustili srca da govo-
re, dugo bi potrajao naš rastanak, ali
muževi smo borbe i žrtve pak i srda-
čan stisak ruke dovoljno govori o boli
koju srce osjeća, ali podnosi bez pri-
govora i puno pouzdanja u Onoga,
koji je svojim učenicima navijestio pro-
gonstva i poniženja.

Često sam iz vaših usta čuo svete
riječi da je život ljudski ma zemlji
borba. Nije to u Vašim ustima bilo
fraza već su te riječi zvučile kao naj-
kruća realnost. Čitav je vaš desetgo-
dišnji rad megju nama bila borba za
Krista i za pobjedu Njegovih načela.
Osobito smo to osjetili mi mladi Kris-
tovi borci svrstani u redovima K,. A.
a to je morao osjećat i svaki dobro-
namjerni promatrač vašeg rada. U pr-
vim redovima borbe uvijek smo nala-
zili svog biskupa, svog pastira, svog
oca. Gdje je trebalo ponukati, obodri-
ti, poduprijeti zborom i tvorom iu je
duh, riječi i djela našeg biskupa dola-
zilo do punog izražaja. Ali čemu da
nabrajam sve čime ste mas zadužili.
Sada su vaša djela većinom nevidljiva
i muogi ih nose u srcu i duši, a ona
vidljiva tako grlato svjedoče da biskup
dubrovački nije skrštenih ruku gledao
kako se pored njega dogogjaji odvija-
ju, a on bespomoćno konstatirao da
je zlo, već je svom energijom svog
duha i svom vlašću svog dostojanstva
nastojao, da bude inicijator svake ple-
menite akcije i da spriječi svako zlo
koje se je moglo spriječiti. I ono što
mnogi neće ili nemogu da shvate Bog
vas je nagradio za vaš rad, odlikovao
vas je najvećim ordenom što ga re-
zervira za majvjernije i za najizabra-