Narodna Svi YAKSA PLAĆENA U GOTOVU GOD. XXII — Br. 17 Ličnost f Dr Dionizija Nja- radi biskupa križevačkog U prošlom broju našeg lista javili smo samo kratku vijest, kako je u Ne- djelju dne 14 o. mj. preminuo nag- lom smrti baš za vrijeme pastirskog pohoda u selu Mrzlo Polje u Žumber- ku u 66 godini života. Časna pojava ovog uprav apostol- skog biskupa poznata je i van granica naše domovine, pak za to prenašamo iz lijepog članka Dr. Janka Oborskog (Katol. List“) br. 15. od 18 o, mj) o velikom pokojniku samo njegov rad oko crkvenog jedinstva te na polju katol. akcije, ispuštajući radi preuska prostora njegov životopis, njegovu skrb oko uzgoja mladeži, njegov apostolski rad u vršenju biskupske službe itd. Veliki lik pokojnog vladike ističe se naročito u radu za jednu od općih crk- venih velikih ideja, za koju je po svom prirodnom položaju naročito pozvan dio Crkve katoličkog istočnog obreda. Kakogod je problem nastojanja oko obnove crkvenog jedinstva izmegju o- dijeljenih istočnih crkava s katoličkom Crkvom veoma težak i u očima obič- nog ljudskog gledanja takoreći bezna- dan gledom na realni uspjeh u ostva- renju ipak mu katolička Crkva kao brižna majka spasenja, na čelu sa svo- jim najvišim predstavnicima poklanja osobitu pažnju. Nastojanje oko ostva- renja ideje obnove crkvenog jedinstva odijeljenih crkava sa katoličkom Crk- vom ne pušta Crkva s vida ni u svo- jim najsvetijim liturgijskim obredima, kada dnevice u euharistijskoj žrtvi vru- će moli za sveto jedinstvo, niti u jav- nom djelovanju, kada potiče bogoslov- ske učene krugove, da se bave izuča- vanjem pitanja što stoje na putu cr- kvenom jedinstvu. Blagopokojni je vla- dika ne samo pokazivao živi interes za to pitanje, nego je pun svetog za- nosa djelotvorno podupirao i pomagao svaku akciju za promicanje ove ideje. On je marljivo posjećivao čuvene ve- legradske kongrese za crkveno jedin- stvo i aktivno učevstvovao u naučnim raspravljanjima na tim kongresima, a tako i na onom što je bio održan g. 1926. u Ljubljani, Po koji puta pri- sustvovao je sličnim kongresima u Ita- liji. Osim toga je svom revnošću po- dupirao rad Apostola sv, Ćirila i Me- todija kod nas, živo učestvovao u nje- govim odborskim sjednicama i zani- mao se za svaku njegovu akciju. Po- red pobožnosti u čast slavenskih apo- stola sv. Ćirila i Metodija propagirao je takogjer kult mučenika za ideju crkvenog jedinstva, sv. Jozefata bisku- pa u Polocku, čije se svete relikvije 2, 10. do 6. U. 1940 XVII. ATI 180% MOBILA »Goriva i primjena“ - Poljodjelski stro- Jevi — Vino — ,,LJeto i kućanstvo“ — Turizam — Narodne rukotvorine Na željeznicama od 22. IV.—11. V. besplatni povratak, na jadranskim parobrodima viši razred za cijenu nižega DUBROVNIK, 25 Travnja 1940 čuvaju u grkokatoličkoj župnoj crkvi sv. Barbare u Beču. Prigodom svakog svog putovanja kroz Beč svraćao se blago- pokojni vladika u ovo svetište, da se pomoli nad relikvijama ovog svetog mučenika za crkveno jedinstvo i da po njegovu zagovoru izmoli milost za ustrajanje i uspjeh u tom radu. On je sam napisao i životopis ovoga sveca, koji je u svoje vrijeme izdan megju izdanjima hrvatskoga književnog druš- tva sv. Jeronima (Zagreb 1912). Kako je blagopokojni Sv. Otac Papa Pijo XI. s velikim interesom pratio rad za promicanje crkvenog jedinstva i u svo- jim enciklikama posebno najtoplije pre- poručivao katoličkim Slavenima ovu akciju, to je upravo preko pokojnog vladike Dra Njaradija, kao najbližeg od članova episkopata istočnoga kato- ličkog obreda, u pretežnom dijelu do- bivao izvještaje o djelovanju za ideju crkvenog jedinstva. U svem tom na- stojanju nije postao nikada malodušan, nego uvijek pun pouzdanja u Božju providnost, ističući kako je naša sveta dužncst neumorno raditi za tu uzviše- nu ideju, a pozitivne uspjehe valja pre- pustiti nedokučivom promislu Božjem. Napokon blegopokojni je vladika svom dušom nastojao diljem svoje te- ritorijalno rastrkane dijeceze, da po mogućnosti primijeni najsavremenije metode katoličke akcije, da pomoću nje pridigne i preporodi katolički ži- vot svojih vjernika, okupljajući ih u ka- toličkim društvima, Kako je bio za to živo zauzet, imao sam najbolje prili- ke uvjeriti se sam, dok sam djelovao u Križevcima kao vjeroučitelj tamoš- njih osnovnih, a kasnije srednjih ško- la. Potporom i blagohotnošću časnih članova tamošnjega stolnog Kaptola, a upravo najviše susretljivošću blagopo- kojnog biskupa, koji je svom priprav- nošću pružio na upotrebu prostorije same biskupske rezidencije, bio nam je omogućeno osnovati Marijine kon- gregacije za mušku i Žensku školsku mladež, koje su blagotvorno djelovale na njezin religiozni odgoj. No pozna- to nam je, da se pokojni vladika i sva- kom drugom prigodom, a naročito u preuzvišenom kolegiju katoličkog epi- skopata prigodom plenarnih biskupskih konferencijama živo zalagao za duh jednodušnosti, ljubavi i sloge u redo- vima katoličke akcije, što je osnovni uvjet njezinog uspješnog i blagoslov- nog djelovanja. Svaki ga je uspjeh u tom pogledu napunjao zadovoljstvom i radošću, dok su razne trzavice, što su nastajale zbog ljudskih slabosti, bolno ranjavale njegovo plemenito i apostol- skim duhom prožeto srce. Svu veličinu i plemenitost osobe bla- gopokojnog biskupa nije nam moguće shvatiti bez poznavanja njegovih div- nih vrlina kao sveta i uzorna svećeni- ka, u čijem su kreposnom životu mog- li posmatrati divan uzor ne samo vjer- nici nego i svećenici jednog i drugog obreda. Na njega su se u punom smi- slu mogle primijeniti riječi: ,Dobar pastir, štogod kaže inom, i sam svo- jim potvrgjuje činom“. On je doista, kako-je Božanski Učitelj naglasio u svojoj gorskoj besjedi apostolima, po- trebu da budu vjernicima grad ma go- ri i svijetlo svijeta, to bio u punoj mjeri; on je po riječima apostola Pav- la nastojao da bnde svima sve, pravi duhovni otac duhovne svoje pastve, Moderni pojam čovjeka Naše revolucionarno doba puno je paradoksa, a taj je ponajprije u kul- turi. Naime, s napretkom kulture opa- da civilizacija. Ta pojava je sasvim logična, jer kultura bez Boga ne mo- že donijeti civilizaciju. Stoga pravo možemo posumnjati u pozitivnu vrijed- nost današnje kulture, Ne trpi se Bog — princip svakog dobra — ni u jav- nom, ni u privatnom životu i zato strašno doživljujemo da nam tekovine kulture bez Boga — kopaju grob tvor- nice, štampa, oružje, — sve se to pre- tvara silnim tempom u gorući jaz što će progutati čovječanstvo, jer čovjek neće da prizna Boga vrhovnim gospo- darom svega; hoće da stvori novog boga; hoće da on sam bude svoj bog — neće više da bude čovjek, nego bog, jer je iskrivio pojam čovjeka. Iz definicije čovjeka ,animal rationale“ izbacilo se ,rationale“ i čovjek je os- tao samo ,snimal“ kao i sve druge životinje. U naravnom pogledu pogazilo se dostojanstvo čovjeka i žene tako da ih se danos gleda kao mužjaka ili ženku, a ne kao uzvišenog i odgovor- nog suradnika u Božjem stvaranju. Ovo stanovište ponizilo je čovjeka na niveau životinje — ulogu razuma pre- uzeo je instinkt s težnjom slijepog za- dovoljavanja tijelu. Kult golotinje ili bolje ljudskog mesa je objekt kojim se danas instikt čovjeka — životinje zadovoljava, a ta rabota opravdava se nekim estetskim odgajanjem. O tom nam govore, počevši od reklama žen- skih odjela i mode, ilustracije, kine- matogrefija, kupališta i kulmen kulta golotinje — nudizam. Čovjek je zaboravio da mu je Bog u tijelo — načinjeno od blata — u- dahnuo besmrtnu dušu, stoga misleći da je samo od blata, bacio se u blato golotinje, te poput svinje sretan uživa da ga nitko u blatu ne dira. Ali taj pad čovječanstva rodio je teškim pc- sljedicama. Svetost obiteljskog života poništena je preljubama i izmjenom supruga. Sudjelovanje u Božjem stva- ranju novih ljudskih bića izbjegava se zloćom Sodome i Gomore, nevina dje- čica ubijaju se još prije dolaska na svijet, a tijelo ljudsko — kojeg sv. koji je iz ljubavi za njih po uzoru bo- žanskog Pastira duša bio spreman i život svoj dati, da njima pribavi i osigura duhovni život. I zato kako li je čudno- vat promisao Božji, da je ovako sve- tog i uzornog svog apostolskog slugu preselio s ovoga svijeta među svoje odabranike upravo u vrijeme vršenja same pastoralne službe za njegova najnapornijeg apostolskog rada ! Zaista, sveta je to i idealna smrt velikog Bo- žjeg svećenika — pretiosa in conspectu Domini mors sanctorum eius! Zato, premda velikim bolom u srcu potre- seni zbog njegove menađane i brze smiti, po kojoj iščezava vremeniti lik njegove časne i plemenite osobe s o- voga svijeta, napunja nas utjehom čvr- sto pouzdanje, da je nebeski Pastir duša svome vjernom apostolskom slu- zi pripravio dostojan vijenac nebeske slave u duhu evangjeoskih riječi: ,Euge serve bone et fiđelis.. . intra_in ga- udium Domini tui!* (Mat. 25, 21). Have, anima pia! Vječna pamjat veli- kom vladici Dioniziju ! CIJENA Din, 1.50 E LA Syg 4 Informacije : ITALIA“ - Lloyd Triestino Dubrovnik 2, Obala Pavao naziva hramom Duha Svetoga — prodaje se za Judin novac po lu- panarima. Zar će onda biti čudno ako čovječanstvo samoubilački izdahne na vješalima ?l... Sa sočialnog stanovišta čovjek se smatra, rimskom poganštinom, samo za ,res“ kao i sva ostala amorfna materija. Pojedinci kao osobe danas ne znače uopće ništa, a masa je samo snažni slap koji se vrlo lako može navesti na svaki mlinski kotač. Svug- dje se govori o ličnoj slobodi, a čov- jek je rob. To nam najljepše dokazuje boljševizam, komunizam i sve politič- ke intrige današnjih demagoga što su od ljudi načinili marionete, da na sva- ki pomak ruke nesvijesno priklone šije i obasiplju aplauzom svog pokretača. Današnji čovjek je ne samo rob nego, još gore, mašina — motor kojeg go- spodar navije i upotrjebi kadgod hoće, a on je nesvijestan i trpi u strahu da na njegovo mjesto ne dogje novi mo- tor. Toliki napredak mehanike i teh- nike mjesto osiguraja i olakšanja ži- vota svih pojedinaca pretvorio se s jed- ne strane u akumulaciju kapitala, a s druge strane u bezdušno izrabljiva- nje radnika i propast tolikih obitelji. Mašinska uloga čovjeka eminentno se očituje u sadašnjem ratu, Ljudi u ma- sama bezglavo ginu, a za što? Mož- da za sreću svojih potomaka — mne. Pod maskom obrane domovine, proli- jevaju svoju krv prema hirevima onih koji vladaju. Motori rade u korist go- spodara. U moralnom pogledu smatra se čovjek bičem sasvim neovisnim od Boga, Prema tome je glavni moralni princip današnjice: moralno je ono što je korisno. Ovakovo načelo nužno je dovelo do ponovnog ostvarenja stare poslovice: homo homini lupus. Bog, Krist, dekalog i crkvene zapovijedi vri- jede samo kao muzejski eksemplari kojima se ljudi dive, ali u savreme- nom životu ne daje im se nikakva vri- jepnost kao konservativnostima. Stoga je naravna pojava da se korupcija ve- liča kao spretnost, izrabljivanje radnika kao racionalno vogjenje ekonomije, laž kao vješta diplomacija, a razbojstvo kao samoobrana i potreba životnog prostora. ,Amisimus nomina rerum“ tako je nekoć latinac uzdahnuo, a danas to moramo i mi ponoviti — danas u do- ba neopaganizma. Čovjek mora biti čovjek kako ga je Bog stvorio ili ga uopće neće biti. Stoga je danas u toj sveopćoj tami razuma potrebna jedna snažna revolucija duha, koja će po- novno podići svijet ma dostojanstvo čovjeka. Treba po riječima pape Pija XII u današnju tamu donijeti Krista, koji je svjetlost svijeta, i čovjek će o- pet postati čovjek. Oriens