TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna $ ije ROO GOD. XXII — Br. 19 Snaga duha Proživljujemo apokaliptično doba o- predjeljivanja duhova u dva tabora: ili uz Krista ili uz Belijala. Ovo je vijek radikalnog katolicizma, kad će se svi dvolični Janusi, polutani, moderni bez- vjerci maskirani često kršćanskim ime- nom — raskrinkati da 'se pojavi čista realnost, Krist ne trpi kompromisa s gri- jehom, treba sada ne kojekakve moralne dezertere, nego duhovno snažne i neu- strašive borce karaktere. Kao što su uvijek otpadi i kutarze u katolicizmu bile predznak slavne budućnosti, tako i danas, kad je An- tikrst po Božjem dopuštenju opet uzeo rešeto da trijebi pljevu i kukolj od pšenice, duhovni Hefaisti nesposobni za nastup na tokalištu života i postignuće neuvelog vijenca slave, možemo s pu- nom nadom očekivati novi triumf crkve. I baš zato što smo u očekivanju ve- likih dogagjaja, moramo biti praktični radikalni katolici u javnom i privatnom životu. Snaga koja će obnoviti lice zemlje kako je rekao Pijo XII — mora doći iznutra, iz dubine duha. Dakle snaga duha nužno nam treba. To je snaga kojom se bez straha i ljudskog obzira priznaje Krist pred svijetom. Da, baš takovu snagu duha treba današnjica — doba borbe za Kristovo Kraljevstvo jer i odviše itnamo slabića. Koliko je samo katoličkih Nikodema, što doduše uvijek žele ostati sinovi svijetla, ali u mraku najskrovitijeg privatnog života bojeći se da ih ne upozna Sinagoga podjeljivača državnih šlužba. A koliko je tek katolika u kojima još živi Petar zatajivač!? Ovi, premda su često u posebnoj i višoj duhovnoj intimnosti s Kristom — nakon tolikih odluka da će, ako ustreba radije i u smrt poći, nego Krista zatajiti, a kad nastupi borba za Kristova načela kukavički otstupaju. Mnogi se na žalost radi položaja i dobitaka stide priznati katolicima; koji u času od- lučivanja za Krista ili protiv odabiru neutralni put; koji mlrno trpe da se iz škola tjera Krist i paganiziraju mlada srca; koji ne dižu svoj glas protiv nemoralnih listova i filmova; koji su indiferentni prema mečednoj modi i kultu golotinje itd. itd, Doduše svi ovi su katolici, ali katolici bez snage duha. Puni smo katolika — mekušaca, a zašto ? Jer ne hrlimo k izvoru snage duha, a taj izvor je Duh Sveti ,spi- ritalis unctio“ To je Sila koja je ku- kavičluk Petra ribara obratila u apo- stolski žar neustrašivog propovjednika na Pentekostni blagdan. [I damas ta Sila — aktivnost Duha svetoga naj- više je potencirana, jer Kristovim bor- cima treba pomoći. O dogji Duše Presveti, daj nam jaku snagu duha i slabost tijela ljud- skog ojačaj Božjom kreposti. Oriens. Prvo Dalmatinsho Trgova- čko Društvo, Dubrovnik II. Tel, 427, 428. Brzojavi: Dalmacija. — Skladište svakovrsnog građevnog ma- terijala. Cement portland i super. Dr- vo građevno i stolarsko. Pločice kera- mične i majolične, Pilot šamotne peći. Samotni materijal i sve izolacione artikle. Krovna ljepenka. Umjerene ci- jene. Zatražite ponudu. DUBROVNIK, 9 Svibnja 1940 Neumjesna upornost Svi smo toga svijesni, da je u teš- kim časovima, kakove sad proživljuje- mo, potrebno obratiti glavnu pažnju onim velikim potezima, što ih povijest čini mimo naše volje, i iz kojih mo- ramo tražiti izlaz. Ali kolikogod bila važna ta vanjska opasnost, potrebe ži- vota ne prestaju, one se ne mogu mi- moići, Zbog straha od većih žrtava, činili bismo pogrješku, kad bismo pre- lazili preko onih pitanja, za koje se hrvatski narod toliko borio i hvala Bo- gu, djelomičnih ostvario. Ima onih, kojima je zazorna i ovo- lika sloboda hrvatskog naroda, te rade onako, kako su radili i prije. Vidimo konkretne slučajeve omalo- važavanja načela, na kojima počiva današnji javni život u Hrvatskoj. A temeljno je načelo, da su Hrvati na- rod, i kao takovi imaju pravo čuvati sve narodne tekovine, Njihova indivi- dualnost izgragjena kroz vjekove, iz- ražena je megju ostalim u njihovom imenu u njihovoj književnosti, pismu, jeziku i povijesti njihovoj. Mlade se generacije moraju odgajati na ovim temeljima u našim školama. Neki lju- di, koji se danas nalaze u mašoj jav- noj službi i odgajaju našu omladinu, ignoriraju ove činjenice. Oni i dalje rade kao za vrijeme najcrnije diktatu- re. Kad biste ih zapitali, zašto se ne podvrgnu zahtjevima vremena, oni bi vam vjerojatno naveli neku ,tehničku“ zapreku, ili bi vam odgovorili, da im se nije pokazala pismena naredba, i ako bi već po diktatorskim naredbama morali štošta drugčije raditi. Ni nepo- sredni starješina postavljen povjere- njem Banske Vlasti nema kod njih dosta auktoriteta, pa se ni ne osvrću na njegove izričite naredbe. Ili se kao jegulje izvlače, jer su navukli sluzavu kožu poznatih fraza o jednakosti izmi- čući da dadu jasan odgovor na jasno postavljeno pitanje. Nego nama se čini, da je dublji razlog tome onaj obzir naših vlasti, koje žele, da postepeno uklone ova- kove pojave te da u znaku sporazu- ma ne izazivlju unutrašnje potrese. Neka se ne misli, da je to hrvatska slabost. To bi bilo krivo tumačenje. Hrvati su svijesni svojih prava i svoje snage te hoće da zadrže mjeru, koja ih čuva od svakog pretjeravanja. Ne će da oponašaju metode onih, koji su zbog slabosti svojih argumenata otišli u nepovrat. Mi gradimo na čvrstome. Mi svoju slobodu gradimo na Božjim zakonima — to je sam vogja hrvat- skog naroda nedavno potvrdio i na pergameni upisao — a ne na momen- tanim situacijama, koje mogu donijeti samo efemerne uspjehe. I zato će na- ša stvar biti uvijek dobro primljena od svih objektivnih, i imat će pečat traj- nosti. Doklegod hrvatski narod bude ovakav, sigurni smo, da ne će propasti. Ako mjere, koje bi trebale mnadoći, još nijesu došle, to ne znači, da ne će doći. Pitamo se onda, zašto su go- spoda toliko uporna u takovom pro- tuhrvatskom radu. Razlozi diktirani sta- vom dalekovidne uprave, koja polako ali sigurno provodi svoju zadaću, me- jutim će ipak prestati, pa je zato ne- izbježiva likvidacija i ovakovih pojava. Cilj nam je da upozorimo na to, kako bi se uvidjela štetnost ovakovog rada, koji izazivlje samo suvišne trzavice, a može bez potrebe donijeti i pojedinač- nih žrtava. Prinosi kulturnoj povijesti staroga Dubrovnika. Najnoviji, po broju 11. svezak zbor- nika ,Vrela i Prinosi“, koji je upravo izašao iz tiska, ispunjen je skoro sav studijama i gragjom u vezi s kultur- nom prošlošću Dubrovnika, pa nema sumnje, da će u našem gradu i da- leko izvan njegova područja naići na osobito zanimanje. Tu je najprije kra- sna i zanimljiva studija dr, Frana Kesterčaneka, koji iznosi dokaz, da se originalni portret O. Marina Gundulića, osnivača dubrovačkoga kolegija, nalazi u njegovoj obiteljskoj zbirci, dok je onaj u sakristiji crkve sv. Ignacija samo kopija. S najvećom vjerojatnošću utvrgjuje dr. Kesterčanek, da je ori- ginalni portret djelo znamenitoga fran- cuskog slikara Nikole Poussina, a ne »Prussina starijega“, kako piše u ,Lje- topisu dubrovačkoga kolegija“ izdanom u sv. 7. ,Vrela i Prinosa“, Studija je ilustrirana s tri reprodukcije originala i kopije. — Iz mraka zaboravi izvadio je prot. Vjekoslav Štefanić prvu za Hrvate priregjenu adaptaciju glasovite latinske gramatike portugalskog Isu- sovca Emanuela Alvaresa. Štefanić je utvrdio, da je udaptaciju izveo poznati naš leksikograf o. Jakob Mikalja, nekoć profesor kolegija u Dubrovniku, gdje je onako savršeno maučio hrvatski je- zik. Usput Štefanić iznosi uvjerljiv dokaz, da se Kašić pišući prvu gra- matiku hrvatskog jezika (tiskanu u Ri- mu 1604), najviše povodio za Alva- resom, manje za Aldom Manucci, a nikako za Slovencem Bohoričem. Mi- kaljina priredba Alvaresove gramatike za Hrvate tiskana je u Rimu g. 1637. troškom Korgregacije de Propaganda Fide. Drugo je izdanje izašlo g. 1678., ali se dosad od tog izdanja nije našao nijedan primjerak. — Poznati kulturni radnik o. Antonin Zaninović O. P. iznosi u veoma lijepom članku , Albert Fortis u svojim pjesmama o Dubrov- niku“ neke dosad nepoznate pjesme toga velikog štovatelja Dubrovnika i njegove kulture, koji je nekoliko puta boravio u gradu sv, Vlaha i ponio u Italiju vječnu čežnju za njim. Dubrovnik se smije ponositi. da je hrvatskom narodu dao prvi katolički Nauk krstjanski“, ili katekizam. Ot- krio ga je lani u Rimu prci. Štefanić i sada ga sa stručnim uvodom objelo- danjuje u ovom svesku, jer je to drago malo djelce unikat, Original je napisao na talijanskom jeziku Isusovac Jakob Ledesma, a hrvatski prijevod tiskan je latinicom prvi put prije god. 1578., jer je na magjenom primjerku tiskano, da je to izdanje ,nanovo štampano i ispravljeno“, Po jezičnim osobinama Štefanić sigurno zaključuje, da je djelce preveo Dubročanin, a opravdano nagagja, da je to bio o. Bartol Sfondrati. Mimogred dotiče se Štefanić pitanja, kojim se hrvatskim izdanjem maloga Ledesmina katekizma služio bosanski Franjevac Matija Đivko- vić, — Urednik ,Vrela i Prinosa“ izdaje nastavak (1727. i dalje) krasnoga i op- širnoga izvješća, što ga je napisao naš veliki pučki misionar i izvrsni govornik o Bernard Zuzorić o svojim misijama održanim od g. 1724 — 1742, ne samo na području Republike, nego i u bis- CIJENA Din. 1,50 Informacije : ITALIA“ - (loyd Triestino Dubrovnik 2, Obala kupijama senjskoj i modruško, u Istri, na Rijeci, u Trstu, Gorici i u Furlaniji, Za poznavanje vjerskog, moralnog i socijalnog stanja velike- časti hrvalske zemlje to je izvješće dragocjen i bogat izvor, jer donosi važne i zanimljive detalje o svim mjestima, u kojima je održao misije za obnovu vjersko-mo- ralnog života, U uvodu crta urednik sliku velikog Dubrovčanina i bavi se njegovim literarnim radom. Za njegove »Besjede duhovne“ kaže da idu u red najnovijih propovijedi, što su ikad tiskane na hrvatskom jeziku. — Od urednika je nadalje članak ,O priho- dima Dubrovačkog Kolegija“ napisan skoro sav na osnovi službenih arhiv- skih vrela, a bavi se u suštini pitanjem, u što su se trošili prihodi velike za- klade, koju je s odobrenjem vrhovnog glavara Is. reda o, Marinko Gundulić g. 1634. dao za osnutak i uzdržavanje kolegija s gimnazijom u Dubrovniku. Dvije rasprave ovoga sveska ne tiču se doduše dubrovačke prošlosti, no i one će zanimati svakog Hrvata. Prva je: ,Kujižnice zagrebačkoga, varaždin- skoga i požeškoga kolegija i osječke misije“ od dr. Tome Matića, koji si- gurnom rukom pruža povijest tih za- voda i na temelju službenih popisa biblioteka sastavljenih prigodom uki- danja rečenih zavoda (1773) prikazuje kulturni uivO fih prosvjetnih središta, Velika i bogata knjižnica akademskog Kolegija zagrebačkoga sačinjava temelj naše Sveučilišne biblioteke, koja je ponos hrvatskog maroda. Druga, od urednika, donosi ,Kulturno- historijske bilješke“ o ,Ritualu Rimskom“, koji je na poziv Svete Stolice pretočio u hrvatski jezik o. Bartol Kašić, Pažanin, a tiskan je god. 1640. u tiskari Zbora za širenje Vjere. Mi dakle ove godine slavimo tristotu objetnicu ovoga veli- koga kulturnog dogagjaja: Kašićev »Ritual Rimski“, prijevod latinskoga obrednika Pavla V. od g. 1614., prvi je potpuni ritnal tiskan na živom hr- vatskom jeziku; osim toga, Hrvati su jedini narod Evrope, koji je od Svete Stolice dobio povlasticu, da mu se svi obredi dušobrižničke službe vrše na živom narodnom jeziku. k Od mnogih pitanja, kojih se pisac rasprave dotakao, osobito, je zamašno ovo: koji su razlozi potakli Sv. Stolicu, da je odstupila od prijašnje odluke Zbora za širenje Vjere, da se bogo- služne knjige imaju izdati liturgijskim jezikom Hrvata to jest starosloven- skim (bolje rekavši starohrvatskim). Pisac rasprave je uspio u svojoj težnji da istakne značenje ,Rituala Rimskoga“ po hrvatski narod i da taj znatni kul- tumi dogagjaj približi širim slojevima naših obrazovanih ljudi. S vanredno zanimljivim sadržajem u lijepu je skladu odlična i uzorna oprema ovoga sveska , Vrela i Prinosa* pa od srca želimo, da to kulturno djelo nagje zaslužena odjeka i u na- šem Gradu.