Strana 2 + Dr. Stjepan Markulin U srijedu 15 svibnja u jutro pre- minuo je u Zagrebu jedan od prvaka katoličke Hrvatske Dr Stjepan Marku- lin, koji je sav svoj život požrtvovno posvetio katoličkom radu, Crkvi i hr- vatskom narodu. Bio je jedan od pr- vih, koji su se prije 35 godina pri- družili hrvatskom katoličkom pokretu, što ga je pokrenuo krčki biskup Mah- nić, da se obnovi katolički duh u hr- vatskom narodu. Otada je dr, Marku- lin sudjelovao svagdje, gdje god je trebalo nešto učiniti za koju hrvatsku katoličku stvar. Bio je po zanimanju odvjetnik, ali je uz to glavnu brigu posvećivao katoličkim društvima, kato- ličkoj štampi i duhovnom preporodu hrvatskog naroda. Sve do posljednjeg časa bio je neumorni radnik. Njegova najveća briga bila je za promicanje katoličke štampe. Ime mu je meraz- druživo vezano uz Pijevo društvo. Po- mogao je da bude dostojno hrvatsko sudjelovanje na prvoj svjetskoj izložbi katoličke štampe u Vatikanu 1936 g. Radio je oko podizanja mnogih kato- ličkih novina. God, 1916 pokrenuo je Knjige Katoličkog Života“ te je izdao životopise: Filibert Vrau, Kontardo Fer- rini, Vladimir Solovjev i ost. Veliku mu zahvalu duguje društvo sv. Jeronima u kojemu je ustrajno radio do konca svog života. Napisao je životopis bis- kupa Langa. Izdao je Sv. Pismo No- vog Zavjeta u prijevodu dr. Zagode. »Rimski Misal“, ,Katolički gjak“, ,Ka- tolička učenica“ izašli su u njegovim izdanjima. Katolička Hrvatska nije zakopala u njegov hladni grob ljubav i zahvalnost, nego će ona procvasti nad njim, kao meuvelo cvijeće vječne uspomene, — Vječni pokoj njegovoj plemenitoj duši a naše iskreno saučešće njegovoj po- rodici. Harna uspomena u svim redo- vima katoličkih svjetovnjaka. Slava Dr. Stj. Markulinu. 1 Don Gjuro Laneve poč. kanonik, župnik dekan u m. pre- minuo je u Srijedu uveče 15 o. mj. u Trebinju u 74 god. života. Sprovod mu je bio u Četvrtak po podne a sa- hrana u Petak u jutro. Sprovod je vo- dio preč. Marijan Vujnović, župnik Tre- binja, a sprovodu su sudjelovali i sve- ćenici naše biskupije mp. Don Vice Vodopić, župnik Mrcina i mp. Don Pero Šantić, župnik Mlina, uz veliki broj katoličkih vjernika iz Trebinja pak i inovjeraca te Šk. Sestre sa djecom. Pok. Don Gjuro potiče iz odlične dalmatinske obitelji Laneve. Otac mu je bio činovnik na Lastovu i oženio se sa sestrom poznatog franjevca u Dubrovniku O. Gaudencija Barbića, Na Lastovu se je rodio i naš Don Gjuro 21. XI. 1966. Gimnaziju je učio u Spli- tu pak u Dubrovniku, a bogosloviju u Zadru. Regjen je za svećenika 30. X. 1891. Kao mladi svećenik najprije slu- žio kao dušobrižnik Maranovića na Mljetu, zatim kao upravitelj župe u Trpnju, pak kao župnih dekan na O- rebiću. Radi bolesti morao je u mirovinu 1932, pak je živio neko vrijeme u Sla- nome, a onda u Trebinju. Pred dvije godine = prilično se oporavio, te je dolazio u naš grad na duhovne vježbe prošlog ljeta, pak je često za- lazio do svojih prijatelja, svojte i rod- bine i ovdje u gradu i na Koločepu te u Mlinima. Pokojni Don Gjuro bio je revan i uredan u dušobrižničkom radu, savjes- tan do skrupoloznosti, a sa svakim mio i ljubezan. Vrata njegove kuće, a još više njegovo plemenito srce bili su svakom otvoreni, osobito braći sve- ćenicima, Za njegov rad odlikovao ga je blagopk. biskup Dr. J. Marčelić naj- prije konsist. poč. savjetnikom 1917, pak poč. kanonikom stolne dubr. crk- ve 1922. Plemenita njegova prava svećenička duša raja se nauživala. Vječni mu po- koj i slava. P. u m.! NARODNA SVIJEST 22 Svibnja 1940 Broj 21 JOŠ O SKUPOĆI KOD NAS I DRUGOVDJE Već smo više puta naglasili kako kod nas skupoća raste s dana u dan a bez dovoljna razloga. Istina reći će nama kogod, ali skupoća je zavladala u cijelom svijetu, ali kod nas je sku- poća veća nego u ostalim evropskim državama, dapaće negoli i u zaraćenim zemljama. To samo potvrgjuje da je kod nas još uvijek borba protiv sku- poće samo na papiru. Da je kod nas skupoća veća nego u mnogim evropskim zemljama potvr- gjuje i najnovija statistika Društva na- roda o kretanju cijena u pojedinim zemljama. Poslijednji bilten Lige naroda pored ostalog donosi i zanimljive cifre o kretanju skupoće od početka rata naovamo. U poregjenju sa prvim polugodištem 1939 godine život je poskupio u Sije- dinjenim Američkim državama za 1%, u Kanadi za 2%, u Grčkoj i Magiar- skoj za 4%,u Švajcarskoj i Argentini za 6%, u Belgiji i Norveškoj za 8 %, u Švedskoj za 10%, u Eagleskoj i Estoniji za 14%, u Japanu za 16/0, u Jugoslaviji za 26%, u Rumunjskoj za 300/0, i u Kini za 126 %. Kada se uzme u obzir da je u Ju- goslaviji poskočila cijena onomu što se inače proizvodi u samoj Jugoslaviji, te da su mogućnosti dobave koloni- jalne robe za Jugoslaviju veće nego za mnogu od nabrojenih država, onda je jasno da je procenat poskupljenja života u Jugoslaviji strahovito nesraz- mjeran prema prilikama i da treba poduzeti i druge mjere, a ne samo donašanje uredba pa da se špekulan- tima stane na pul. Izdaje se odmah: dva udobna stana, 3 sobe i nuzprostorije u novogradnji. Cijena 6—700 dinara. Upitati u Papir- Dubrovnik u proračunu Banovine Hrvatske U novom — prvom proračunu Hr- vatske više je unešeno za potrebe du- brovačkog kotara, nego u desetgodiš- njem proračunu Žetske banovine. Za vrijeme svog boravka u Zagrebu g. dr Skvrce posjetio je sve odlučujuće lič- nosti u Zagrebu i kod njih je naišao na punu susretljivost i pažnju, tako da su svi odjeljni predstojnici sa punom pažnjom tretirali potrebe Dubrovnika. Za potrebe dubrovačkog kotara pred- vigjaju se visoki krediti, u prvom re- du za put preko Pelješca, pak i ne- koliko stavaka, koje se penju na mili- junske iznose. Tako je u proračunu unesena svota od 2,000.000 dinara za melioraciju (presušenje, bušenje tunela) konavos- kog polja. Pored gornje svote za op- skrbu sela u kotaru vodom predvigje- no je 2,000.000 dinara. Nadalje je od- lučeno, da se u Dubrovniku osnuje Muzička škola za što je u proračunu osigurana svota od 300.000 dinara. Sa radovima na presušenju konavos- kog polja povezano je i pitanje elek- trifikacije Dubrovnika i okolice, Naime za presušenje polja izgradit će se elek- trična centrala na izvoru Ljute. Nadalje u proračunu je za rekon- strukciju puta Orašac — Dubrovnik — Konavle odregjena svota od 2,000.000 dinara. a G. Skvrce se je interesirao i za po- četak radova na trasiranju puta Zve- kovica — Stravča — Trebinje, te Us- koplje — Ljuta — Debeli Brijeg. Banska Vlast u Zagrebu ispravno je ocjenila značenje Državnog arhiva u Dubrovniku, koji u sebi krije veliko kulturao blago. I ovoj ustanovi povi- šeni su materijalni i lični izdaci, Dr Skvrce posjetio je hrvatskog ki- para g. Ivana Meštrovića, koji baš sa- nici Iva Dovranić, Dubrovnik. (121) Nastavak na S. strani FRANCIS JAMMES ROZARIJ na SUNCU Roman 17 V. S A dijete slušaše suznih očiju. I gle! sestra i majka Dominica prikaže mu se zbilja kao naslikani anđeo. Imala je puno lice, a klobuk poput sunca. Sje- ćao se sad onog šala, koji bi kadšto vjetar podizao kao kakovo krilo. Zar nije držala cvijet, koji mu je bila dala nasuprot gostionici? Njezin osmjeh pun do- brote bio je na njenim ustima kao bistra voda na ruži. Ah! da... Perica je volio gospođicu Domini- ku. Volio ju je na način, kako se voli mama i tata, kako se ljubi ono, što više nemamo, kako je Isus ljubio u Getsemaniju sve one, koji su mu nedostaja- li, sve one, koji su spavali. Nije pravo shvaćao, što hoće od njega taj stric, koji je trebao doći, da ga povuče natrag iz zavoda, pa reče redovniku: — Ali ja ne želim biti sa svojim stricem, nego s gospođicom Dominikom i s Vama. — To je nemoguće, dijete moje. Perica zajeca. Uzica mu je na lijevoj cipeli bila odriješena. U desnoj je ruci držao neki kolač. Poslije nekoliko dana Karlo Durand dođe po svog nećaka; poljubi ga u obraz i odvede u svoje selo. Bilo je to selo kao sva sela. S južne strane di- zao se nad zelenom rijekom s grbavim mostom bre- žuljak, oko kojega se sakupljahu olujni oblaci slični gajevima od jorgovana. Trg je bio s triju strana o- međen brestićima. Četvrtu stranu sačinjavala je op- ćinska vijećnica. U tamnici naslonjenoj na nju, sjedi- njenoj s njom kao slijepo crijevo bilo je jamačno za- držano tek nekoliko skitnica, možda samo jedan skit- nica, što leži na slami i zijeva te proteže bosu no- gu uz vrč, koji tu stoji poput mačke, što sjedi. Idući uz obalu dolazilo se do sirotišta, nekadanjeg samo- stana, kojega svodovi u svom plavom svijetlu činja-. hu okvire tamnim kuglama okresanog šimšira. Ako si se spustio niz obalu, naišao si na staru crkvu iz nutra svježe obojadisanu. U ovom velikom poetič- nom selu bio bi vladao mir, da su svi njegovi sta- novnici, sve njegove duše — tako su se izražavali starinski popisi građana — slijedile nauk bake, koja je uvijek u skladu s onim, što je okružuje. Ali Karlo Durand se rugao baki, koja ga je ipak držala na krstu; smatrao je, da ona nije u modi; sa svojom mračnom lađom sličnom žalobnom ogrtaču, odviše je bila nalik seljakinji, što kleči. On se odvraćao od nje, kao što oholi nezahvalnik okreće leđa božanskoj služ- benici, koja ga je zadužila. Osjećao je svu svoju nadmoćnost, kad je na dan komisijskog pregleda no- vaka prolazio ispred nje u najmljenoj kočiji, u druš- tvu nekolicine pisara i slugu. Bilo je odlučeno: Pe- rica će biti otrgnut od Crkve. A prije svega njegov ga stric stavi u lajičku školu, nakon što mu je obja- vio: ,Hoću, da postaneš čovjek; moraš zaboraviti sve priče, koje si naučio; ne ćeš više ići na misu i jest ćeš meso petkom“. Dijete sagne glavu znajući, da bi bilo uzaludno oprijeti se ovom sangviničnom čovjeku i tiraninu, koji baš nije bio naučan, da ga ne slušaju. Seljačka djevojka, koja je vodila kućan- stvo, bila je pokorna Karlu Durandu, pa i preko gra- nica. Tada započne život, koji nije imao ničega za- mamljivog za Pericu. Spavao je na tavanu u jednoj ćeliji. Njegov stric i sluškinja zapremali su dvije so- be na katu ispod njega, dok je ostala prazna jedna prostorija, koju su zvali službenom, jer je neki pod- prefekt u njoj spavao. Djetetu je bilo bezuvjetno za- branjeno imati ikakav nabožni: predmet i dopisivati se s onima, koje je njegov stric zvao ,sakristijskim škorpijonima“, to jest s Dominlkom, Benediktincem, Anicom i s učiteljima i drugovima iz zavoda, gdje je bio nekoliko dana. Perica je slušao i učio svoje za- daće, pa nijesu bili s njime nezadovoljni. Ali je ču- vao u svom srcu, a da ga nitko u njemu nije mogao vidjeti, Našega Gospodina Isukrsta. Čas, kojl je ne- strpljivo očekivao, bila je večer, kad bi ugasivši svi- jeću molio potpuno sam, potpuno zaklonjen od one zlobne okoline, koju je više naslućivao, nego što bi je analizirao u svojoj bezazlenosti. Tada bi ga ispu- nila božanstvena radost. Bio je od one djece, što nam se čine bešćutna, dok su pod okom onih, kojih se boje. Brzo je shvatio, da se ne će smjeti opirati izvana stričevim nalozima. Ali je zadržao u najtajni- jem kutu svoga bića onu neslomljivu volju, koju da- je milost, i koja stvara mučenike. Sasvim sam dakle u tami svoje sobice nastavio je dugo da misli na Bo- gai Našu Gospu Lourdsku. Zatim je molio svoga oca, da mu isprosi, te se ovaj kalež odaleči od njega. Mislio je na onu prvu nježnost, kojom su okruživali njegovo djetinjstvo. Njegova majka mu je pjevajući uz postelju tiskala pod strunjaču plahtu i pokrivač. Jednoga jutra, na novu godinu, otkrio je iznad te postelje cijelu vojničku opremu pješaka, koju je otac bio tu objesio. Onda je majka umrla, a on i tata s novim klobucima na glavi išli su za crnim kolima. Zatim je slijedilo hodočašće u Lourdes; i dok su o- bjedovali pred gostionicom, opazi ih gospođica Do- minica. Onda je bila došla u Bordeaux, da ih posjeti, pomela je stan i skuhala mlijeko. Nato je umro tata. A on otide kao hodočasnik znajući, da će kod že- ljezne ograde naći gospođicu Dominiku, i doista ju je tu sreo. Sjećao se svega ovoga, kako se je i Naš Go- spodin za svoje smrtne borbe sjećao tolikih skro- mnih pojedinosti iz svog života u Nazaretu. Misli li tko, da se Bog, koji je stvorio i spasio svijet te ga nosi u svom srcu, nije dostojao spomenuti se onih pjesama svoje majke i onih komada drveta, koje je njegov poočim udešavao, da ga zabavi? Perica je u sebi oživljavao ovu kukavnu sreću, koja mu se čini- la tako velikom danas, kad je o njoj razmišljao. I oči mu ovlažiše obraz tako, da je pio jetkost svojih suza. A plod je strpljivog. podnašanja, što su ga one natapale, sazrijevao u tami. Ali doskora se svaka gorčina utopila u nekoj neizrecivoj slasti. Ćutio je djelovanje božanske Prisutnosti, neku višu sreću, onu vedrinu, što lebdi u Lourdesu nad bolesnikom, koji se vraća kući, a da kalež nije prošao, i klikće u se- bi: Ne moja, nego tvoja neka se vrši volja! (Nastavi će se)