FAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijes = nit oeo GOD. XXII — Br. 22 Čas molitve Sv. Otac Papa Pijo XII. u svom ži- vom nastojanju /da pravedan mir za- vlada megju narodima ne propušta ni naravna ni vrhunaravna sredstva. Ne- prestano'je ugdoticaju sa svim ,držav- nicima_i diplomatima, a onda i sam neprestano_moli i pokoru čini. Na Spasovo kad je proglasio sveti- ma Mariju Pelletier i Gemmu Galgani jasno je označio u svom govoru veli- ku razliku izmegju raspoloženja novih svetica i današnjeg svijeta: ,Posljedi- ca je svega toga, kako znate, strašan rat, koji već 8 mjeseci zahtijeva proli- jevanje bratske krvi naroda, koje toli- ko ljubimo, i koji je uništio neizmjer- no bogatstvo i ognjem i mačem opu- stošio tolike pokrajine. Koliko ima državljana, koji oplakuju u progonstvu daleku domovinu, koliko je nedužne djece ugrabljeno svojim roditeljima, koliko otaca i majki prolijeva suze za svojim sinovima, koje je ugrabila smrt.“ U vezi s posljednjim glasinama ko- je su Europu teško zabrinule, da će naime Italija ući u rat i to ma strani Njemačke, ime sadanjeg Svetog Oca nalazi se opet u centru pažnje cijelo- ga svijeta. Sva neutralna štampa di- rekte ili indirekte priznaje, da je Papa još najjači autoritet, te da bi on jedi- ni mogao ltaliju odvratiti od ulaska u rat. U propovijedi, što ju je održao to- kom svečanosti priregjene u slavu Sve- te Katarine Sienske i Svetog Franje Asiškog, Sveti Otac pozvao je vjernike, 'da se mole za milost ovih Svetaca, kako bi se povratio mir svijetu. Ovaj čas — rekao je u glavnom Sveti Otac — za sve je čas molitve, za velike i male, sretne i nesretne, čas molitve i priznavanja pomoći Svetih. U času — kada je vijavica rata, koja 'je izbila iz dubine strasti i egoizma ljudskih, zahvatila plemenite narode u strahovitim borbama na kopnu, moru i u zraku, učasu kada tutnji podmukla vijavica i ugrožava onu stranu preko Alpa, u tom času Svevišnji Bog, od koga zavise carstva i koji jedini po- diže i cbara prijestolja i čini uzalud- nim planove naroda obraća, Svoje po- glede ovamo dolje, da bi vidio da li nema čovjeka, koji razmišlja o tolikim ruševinama i rastužuje se zbog toga, te je spreman pružititi ruku pravdi, koja priziva mir, Isuse Svemoćni ! Kra- lju Vjekova | Ćuj našu molitvu ! Slavi pobjedu u svijetu, o Bože Vojska! Neka onaj mir, koji Ti dade svojim apostolima, neka taj mir ugje megju narode, narode razdvojene zaboravom Tvoje ljubavi i obuzete srdžbom i o- svetničkim duhom !“ Prošle Subote i engleski kralj Juraj VI. završio je svoj govor na radiju pozivom na molitvu : »Kao što su uvijek činili i naši sta- ri u časovima ratne nevolje, i mi se u ovim sudbonosnim danima obraća- mo Svevišnjemu. Ovdje kod nas, u staroj djedovini, tražio sam da se sva- ka nedjelja provodi kao dan opće mo- litve, Mislim da će se i mnoga naša narodna braća s one strane mora htjeti da pridruže našoj molitvi. Jednodušno i smjerno, ali pouzdano i s povjere- njem u svoju stvar, obratimo se Go- spodu i zatražimo Njegovu pomoć.“ DUBROVNIK, 29 Svibnja 1940 Pregled vanjskih događaja Sve oči svijeta uperene su na borbe koje se vode u Belgiji i Francuskoj. Njemačke čete iza prodora kod Seda- na napredovale su do preko Rethela na jugu, do Genta u Belgiji i do o- bale Atlanskog mora kod Abevilla i Boulogne s/m. Ovi silni uspjesi Nije- maca iznenadili su saveznike i doveli ih u više nego ozbiljan položaj. Ot- kuda tiliki uspjesi ? Prema priznavanju saveznika jedan od uzroka je u mnad- moćnosti njemačkog oružja naročito avijacije. Saveznici su se počeli rela- tivno kasno oružati, pa je nemoguće dostići protivnika, koji se je spremao 7 godina. Drugi razlog je, prema priznanju predsjednika Reynauda, u velikim tak- tičkim pogreškama, koje je počinila francuska vrhovna komanda. To je po- nukalo Reynauda da povjeri vrhovnu komandu generalu Weygandu. On je učenik Fochov, pa Francuzi rado spo- minju riječi što ih je Foch izrekao na samrtnom času : ,Kada Francuska bu- de u pogibelji odmah potražite Wey- ganda“. Weygand je zaustavio 1918 njemačko nadiranje, 1922. protjerao je boljševike pred Varšavom. No iza to- ga bio je nekako zapostavljen, a 1935. stavljen u penziju. Čini se da je odlu- čujućim framasonskim političarima sme- tao njegov beskompromisni katolicizam. Italija je još u stavu kolebanja. Ipak uzbudjenje čini se popušta. To odaje i štampa koja iznosi da će Italija po- kušati najprije mirnim putem da po- stigne ostvarenje svojih prirodnih aspi- racija. Koliko se razabire te bi aspira- cije bile: megjunarodna kontrola Gi- braltara, Malte i Sueza, paritet snaga na Sredozemnom moru, revizija statu- ta u Tunisu i pripojenje Italiji željez- ničke pruge Džibuti-Adis Abeba. Za odnos Italije prema nama utješ- ljive su dvije pojave: Ministar vanj- skib posala grof Ciano izjavio je na- šem poslaniku u Rimu, da će Italija i nadalje poštivati prijateljski pakt potpi- san 1937. u Beogradu. Dobro informi- rane novine donose da je talijanska vlada preko svojih diplomatskih pred- stavnika saopćila vladama balkanskih država, da su vijesti o nekim plano- vima Italije na Balkanu potpuno ne- osnovane. Naprotiv da će llialija ula- gati i dalje sve napore da se spriječi proširenje rata na Balkanu. Prošle Nedjelje bila je Nedjelja mo- litve po svoj Eugleskoj i kralj i kra- ljica i ministri svi su otišli u crkvu na molitvu. I u Francuskoj obavljaju se javne molitve za mir i za spas Francuske. U Parizu prisustvovali su tim molitva- ma ministar predsjednik Paul Reynaud, Daladier i drugi neki ministri, diplo- matski predstavnici i veliko mnoštvo naroda. Na koncu su nošene u pro: cesiji kroz crkvu relikvije francuskih svetaca. Radio-stanice prenosile su o- vaj obred iz Pariza, Moglo se jasno čuti, kako su neki u crkvi plakali. I u Italiji obavlja se molitva i po- kora za mir, Direktor Katol. Akcije u- pravio je prošlih dana pismo ma sve biskupe Italije te preporuča neka bi sva društva Kat, Akcije molila, hodo- častila i činila različna pokornička dje- la za pravedan mir po Kristovoj nau- ci, Ljudi treba da se iskreno poprave Pokornička procesija Poslije impozantne, triumfalne pro- cesije — Euharističnom Kralju na Tijelovo, u Nedjelju 26. o. mj. u 5.30 s. po podne obavljena je u našem gradu ozbiljna, potresna i ganutljiva pokornička procesija. Obnovili su se slični prizori = kao = 1915 godine. Nije bilo javnih oglasa ni posebnih poziva, već na samu riječ svibanjskih propovjednika cijeli se je grad oda- zvao u rekordnom broju i mase su se zatalasale od naše katedrale s jedne a od Mihajla s druge strane sve do sta- rinskog svetišta Gospe od Milosrgja. Potresno i do suza ganutljivo bilo je vidjeti, gdje biskup s Križem u ruci bez ikakovih insignija u prostoj koti i crnom talaru prvi stupa i otva- ra nepreglednu povorku. Prate ga kle- rici, svećenici, redovnici svih gradskih redova, redovnice, bratstva, društva i nepregledno mnoštvo pobožnog naro- da. Odzvanjaju pokorničke pjesme , Ja se kajem Bože mili“, i Psalam 50 »Smiluj se meni, Bože“, Moli se sv. Rozarje pomješano sa starom dubro- vačkom pjesmom ,Zdravo vječna diko od nebi, O kraljice rajskih strana“, pjevaju se Litanije svih svetih, a čuju se posebni jecaji i uzdasi. Mnogima su oči orošene, a svima srce raskajano. Zvona svih gradskih crkava šute, za- '" mukla su ko na Veliki Petak, samo najveće zvono sa zvonika Male Braće duboko i muklo odzvanja. bolno ječi sve dok nepregledne mase evakuiraju čitav grad. Sve su kafane zatvorene, kina obustavila svoja prikazivanja, sportska društva svoje igre - utakmice, sva društva svoje zabave, tramvaji i a- uti ne prolaze putem od Gruža. Ovo baš treba dobro naglasiti i pohvaliti, jer je sve to dosta doprinijelo onom pokorničkom raspoloženju i svakoga i nehote uputilo da se pridruži ovom općem ophodu. Cijeli prostor oko svetišta Gospe od Milosrgja već je ispunila ogromna po- vorka Gružana i Lapagjana, a gdje sada da stanu mase iz grada ? Prepu- no je svetište, puno je dvorište, zapo- sjednuti su okolni drumovi, sve se po- lagano kreće kad najednom sve stane i grobna tišina zavlada. Na povišenom mjestu kraj vrata dvorišta pojavio se lik pučkog, omiljelog propovjednika O. Marijana Blažića. Njegov glas čuje se i u crkvi, i u dvorištu i na putu. Njegov govor pomno se sluša, pobu- gjuje najprije interes, zanimanje, a onda i javne znakove pokajanja : bolne jecaje i suze na očima. Blagoslovom sa Presvetim, kojeg sve- čano dijeli preuzv., Msgr. Butorac za- vršavaju ovi duboko proživljeni časovi molitve i pokore razboljeno mnoštvo vraća se tiho i mirno svojim kućama, a već ga i tiha noć zahvaća. Čuju se još samo pridušeni uzdasi: ,Pomoć- nice kršćana - moli se za nas! Kraljice i odvjetnice naša - čuvaj nas od ratnih strahoća | Jaganjče Božji... daruj nam mir“ 11! 88 - i ponovno vrše Božji zakon, a ostave grijeh, koji je uzrok svakom zlu pa i ratu. Čas je vrlo ozbiljan, pogibli su veoma velike, zato molitva i pokora treba biti ozbiljna i javna, da ublaži pravednu srdžbu Božju. Zbilja _je ovo naše vrijeme — čas molitve, CIJENA Din. 1,— Uspješan rad redovnica iz Danača u Argentini. U veljači 1938. krenuše iz samosta- ua Dančama četiri sestre redovnice (Ss. Aagjela Milin, Josipa Žuvela, Je- ronima Kvito i Leonarda Rohaček) u Argentinu. Mnogi se je začudio smje- losti ovih sestara kao i njihove pogla- varice S. Margarite Milin, Opravdana je bila sumnja i bojazan da li će se sestre, bez poznavanja španjolskog je- zika i novog ambijenta, moći snaći i uspjeti u dalekom svijetu. No pouzda- nje u Boga i želja da koriste bližnje- mu bili su jači od straha. Uspjesi su brzo dokazali da smjelost nije bila ne- promišljenost. Zavod sirotne ženske djece, koji im je jedno Dobrotvorno Društvo u La Plati predalo na vogjenje, našle su o- ne u dezolatnom stanju. Zapuštenost i nerednost zavoda i neodgojenost dje- ce ispunjavale su ih zabrinutošću, No sestre su se dale na žilavi posao. Na- kon sama dva mjeseca one su uspjele da u zavodu zavedu urednost i čisto- ću, a što je najvažnije lakvu stegu i duh kod djece, da je taj zavod doži- vio pravi preporod. To je toliko zadi- vilo Dobrotvorno Društvo, da ih je za- molilo da bi preuzele i zavod muške djece. Bez novih sestara nije se moglo na to ni pomišljati, Zato se je isto Dru- štvo obratilo upravi na Dančama da bi poslala još 5—6 sestara, Sve, ne male, poteškoće bile su brzo svladane i 21. XII. iste godine upućeno je u Argentinu S novih sestara (Ladislava Žuvela, Teofila Radić, Imakulata Žuve- la, Izabela Radin, Kvirina Milin). Tako je i drugi zavod sa 52 djece došao u ruke sestara iz Danača, Nakon kratkog vremena uspjeh je i u ovom drugom zavodu bio jednak kao i u prvom. Ovaj rad nije ostao nezapažen i u široj javnosti. Tako se na nj osvrće sa punim priznanjem ,Naša Sloga“, list naših hrvatskih iseljenika u Buenos Aires-u. Nikakvo onda čudo što se je i drugo jedno Društvo u provinciji Buenos Aires u Bella Visti zainteresi- ralo za sestre, Ono im je ponudilo u- pravu i vogjenje svoga zavoda sa 200 djece. Ć, s. Angjela Milin, upraviteljica dvaju zavoda u La Plati, iako je znala da ne može više računati na nove ses- tre iz Dubrovnika, ipak je prihvatila poziv, Taj je novi pothvat omogućio baš prvi zavod, u kojem su djevojčice to- liko zavolile sestre i njihov red, da se je pet od njih prijavilo u red, pa su primljene kao kandidatkinje, Tako od 1, VIII prošle godine imaju sesire u svojim rukama 8 zavoda: dva u La Plati, a jedan u Bella Visti, Ni u za- vodu u Bella Visti nije izostao uspjeh. Plod rada sestara bez dvojbe jest i ne- koliko svećeničko-redovničkih zvanja megju djecom u zavodu. Uprava Do- brotvornog društva ističe da je to po- sve nova pojava u zavodu, iako ovaj postoji više od trideset godina. Da ovi uspjesi nijesu plod kakvog trenutačnog zanosa i sreće, već solid- nog i sistematskog djelovanja svjedo- či i činjenica što su dvije najmlagje sestre (Josipa Žuvela i Kvirina Milin) odmah nakon svog dolaska u Argen- tinu odlučile da se spreme privatno za ispite učiteljica osnovne škole. To im je bilo moguće već i zato, jer je jed-