FAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijes

= nit oeo

 

 

 

GOD. XXII — Br. 22

Čas molitve

Sv. Otac Papa Pijo XII. u svom ži-
vom nastojanju /da pravedan mir za-
vlada megju narodima ne propušta ni
naravna ni vrhunaravna sredstva. Ne-
prestano'je ugdoticaju sa svim ,držav-
nicima_i diplomatima, a onda i sam
neprestano_moli i pokoru čini.

Na Spasovo kad je proglasio sveti-
ma Mariju Pelletier i Gemmu Galgani
jasno je označio u svom govoru veli-
ku razliku izmegju raspoloženja novih
svetica i današnjeg svijeta: ,Posljedi-
ca je svega toga, kako znate, strašan
rat, koji već 8 mjeseci zahtijeva proli-
jevanje bratske krvi naroda, koje toli-
ko ljubimo, i koji je uništio neizmjer-
no bogatstvo i ognjem i mačem opu-
stošio tolike pokrajine. Koliko ima
državljana, koji oplakuju u progonstvu
daleku domovinu, koliko je nedužne
djece ugrabljeno svojim roditeljima,
koliko otaca i majki prolijeva suze za
svojim sinovima, koje je ugrabila
smrt.“

U vezi s posljednjim glasinama ko-
je su Europu teško zabrinule, da će
naime Italija ući u rat i to ma strani
Njemačke, ime sadanjeg Svetog Oca
nalazi se opet u centru pažnje cijelo-
ga svijeta. Sva neutralna štampa di-
rekte ili indirekte priznaje, da je Papa
još najjači autoritet, te da bi on jedi-
ni mogao ltaliju odvratiti od ulaska
u rat.

U propovijedi, što ju je održao to-
kom svečanosti priregjene u slavu Sve-
te Katarine Sienske i Svetog Franje
Asiškog, Sveti Otac pozvao je vjernike,
'da se mole za milost ovih Svetaca,
kako bi se povratio mir svijetu.

Ovaj čas — rekao je u glavnom
Sveti Otac — za sve je čas molitve,
za velike i male, sretne i nesretne, čas
molitve i priznavanja pomoći Svetih.
U času — kada je vijavica rata, koja
'je izbila iz dubine strasti i egoizma
ljudskih, zahvatila plemenite narode u
strahovitim borbama na kopnu, moru
i u zraku, učasu kada tutnji podmukla
vijavica i ugrožava onu stranu preko
Alpa, u tom času Svevišnji Bog, od
koga zavise carstva i koji jedini po-
diže i cbara prijestolja i čini uzalud-
nim planove naroda obraća, Svoje po-
glede ovamo dolje, da bi vidio da li
nema čovjeka, koji razmišlja o tolikim
ruševinama i rastužuje se zbog toga,
te je spreman pružititi ruku pravdi,
koja priziva mir, Isuse Svemoćni ! Kra-
lju Vjekova | Ćuj našu molitvu ! Slavi
pobjedu u svijetu, o Bože Vojska!
Neka onaj mir, koji Ti dade svojim
apostolima, neka taj mir ugje megju
narode, narode razdvojene zaboravom
Tvoje ljubavi i obuzete srdžbom i o-
svetničkim duhom !“

Prošle Subote i engleski kralj Juraj
VI. završio je svoj govor na radiju
pozivom na molitvu :

»Kao što su uvijek činili i naši sta-
ri u časovima ratne nevolje, i mi se
u ovim sudbonosnim danima obraća-
mo Svevišnjemu. Ovdje kod nas, u
staroj djedovini, tražio sam da se sva-
ka nedjelja provodi kao dan opće mo-
litve, Mislim da će se i mnoga naša
narodna braća s one strane mora htjeti
da pridruže našoj molitvi. Jednodušno
i smjerno, ali pouzdano i s povjere-
njem u svoju stvar, obratimo se Go-
spodu i zatražimo Njegovu pomoć.“

DUBROVNIK, 29 Svibnja 1940

Pregled vanjskih događaja

Sve oči svijeta uperene su na borbe
koje se vode u Belgiji i Francuskoj.
Njemačke čete iza prodora kod Seda-
na napredovale su do preko Rethela
na jugu, do Genta u Belgiji i do o-
bale Atlanskog mora kod Abevilla i
Boulogne s/m. Ovi silni uspjesi Nije-
maca iznenadili su saveznike i doveli
ih u više nego ozbiljan položaj. Ot-
kuda tiliki uspjesi ? Prema priznavanju
saveznika jedan od uzroka je u mnad-
moćnosti njemačkog oružja naročito
avijacije. Saveznici su se počeli rela-
tivno kasno oružati, pa je nemoguće
dostići protivnika, koji se je spremao
7 godina.

Drugi razlog je, prema priznanju
predsjednika Reynauda, u velikim tak-
tičkim pogreškama, koje je počinila
francuska vrhovna komanda. To je po-
nukalo Reynauda da povjeri vrhovnu
komandu generalu Weygandu. On je
učenik Fochov, pa Francuzi rado spo-
minju riječi što ih je Foch izrekao na
samrtnom času : ,Kada Francuska bu-
de u pogibelji odmah potražite Wey-
ganda“. Weygand je zaustavio 1918
njemačko nadiranje, 1922. protjerao je
boljševike pred Varšavom. No iza to-
ga bio je nekako zapostavljen, a 1935.
stavljen u penziju. Čini se da je odlu-
čujućim framasonskim političarima sme-
tao njegov beskompromisni katolicizam.

Italija je još u stavu kolebanja. Ipak
uzbudjenje čini se popušta. To odaje
i štampa koja iznosi da će Italija po-
kušati najprije mirnim putem da po-
stigne ostvarenje svojih prirodnih aspi-
racija. Koliko se razabire te bi aspira-
cije bile: megjunarodna kontrola Gi-
braltara, Malte i Sueza, paritet snaga
na Sredozemnom moru, revizija statu-
ta u Tunisu i pripojenje Italiji željez-
ničke pruge Džibuti-Adis Abeba.

Za odnos Italije prema nama utješ-
ljive su dvije pojave: Ministar vanj-
skib posala grof Ciano izjavio je na-
šem poslaniku u Rimu, da će Italija i
nadalje poštivati prijateljski pakt potpi-
san 1937. u Beogradu. Dobro informi-
rane novine donose da je talijanska
vlada preko svojih diplomatskih pred-
stavnika saopćila vladama balkanskih
država, da su vijesti o nekim  plano-
vima Italije na Balkanu potpuno ne-
osnovane. Naprotiv da će llialija ula-
gati i dalje sve napore da se spriječi
proširenje rata na Balkanu.

 

Prošle Nedjelje bila je Nedjelja mo-
litve po svoj Eugleskoj i kralj i kra-
ljica i ministri svi su otišli u crkvu
na molitvu.

I u Francuskoj obavljaju se javne
molitve za mir i za spas Francuske.
U Parizu prisustvovali su tim molitva-
ma ministar predsjednik Paul Reynaud,
Daladier i drugi neki ministri, diplo-
matski predstavnici i veliko mnoštvo
naroda. Na koncu su nošene u pro:
cesiji kroz crkvu relikvije francuskih
svetaca. Radio-stanice prenosile su o-
vaj obred iz Pariza, Moglo se jasno
čuti, kako su neki u crkvi plakali.

I u Italiji obavlja se molitva i po-
kora za mir, Direktor Katol. Akcije u-
pravio je prošlih dana pismo ma sve
biskupe Italije te preporuča neka bi
sva društva Kat, Akcije molila, hodo-
častila i činila različna pokornička dje-
la za pravedan mir po Kristovoj nau-
ci, Ljudi treba da se iskreno poprave

Pokornička procesija

Poslije impozantne, triumfalne pro-
cesije — Euharističnom Kralju na
Tijelovo, u Nedjelju 26. o. mj. u 5.30
s. po podne obavljena je u našem
gradu ozbiljna, potresna i ganutljiva
pokornička procesija. Obnovili su se
slični prizori = kao = 1915 godine.
Nije bilo javnih oglasa ni posebnih
poziva, već na samu riječ svibanjskih
propovjednika cijeli se je grad oda-
zvao u rekordnom broju i mase su se
zatalasale od naše katedrale s jedne a
od Mihajla s druge strane sve do sta-
rinskog svetišta Gospe od  Milosrgja.

Potresno i do suza ganutljivo
bilo je vidjeti, gdje biskup s Križem u
ruci bez ikakovih insignija u prostoj
koti i crnom talaru prvi stupa i otva-
ra nepreglednu povorku. Prate ga kle-
rici, svećenici, redovnici svih gradskih
redova, redovnice, bratstva, društva i
nepregledno mnoštvo pobožnog naro-
da. Odzvanjaju pokorničke pjesme , Ja
se kajem Bože mili“, i Psalam 50
»Smiluj se meni, Bože“, Moli se sv.
Rozarje pomješano sa starom dubro-
vačkom pjesmom ,Zdravo vječna diko
od nebi, O kraljice rajskih strana“,
pjevaju se Litanije svih svetih, a čuju
se posebni jecaji i uzdasi. Mnogima
su oči orošene, a svima srce raskajano.

Zvona svih gradskih crkava šute, za-

'" mukla su ko na Veliki Petak, samo

najveće zvono sa zvonika Male Braće
duboko i muklo odzvanja. bolno ječi
sve dok nepregledne mase evakuiraju
čitav grad. Sve su kafane zatvorene,
kina obustavila svoja prikazivanja,
sportska društva svoje igre - utakmice,
sva društva svoje zabave, tramvaji i a-
uti ne prolaze putem od Gruža. Ovo
baš treba dobro naglasiti i pohvaliti,
jer je sve to dosta doprinijelo onom
pokorničkom raspoloženju i svakoga i
nehote uputilo da se pridruži ovom
općem ophodu.

Cijeli prostor oko svetišta Gospe od
Milosrgja već je ispunila ogromna po-
vorka Gružana i Lapagjana, a gdje
sada da stanu mase iz grada ? Prepu-
no je svetište, puno je dvorište, zapo-
sjednuti su okolni drumovi, sve se po-
lagano kreće kad najednom sve stane
i grobna tišina zavlada. Na povišenom
mjestu kraj vrata dvorišta pojavio se
lik pučkog, omiljelog propovjednika
O. Marijana Blažića. Njegov glas čuje
se i u crkvi, i u dvorištu i na putu.
Njegov govor pomno se sluša, pobu-
gjuje najprije interes, zanimanje, a
onda i javne znakove pokajanja : bolne
jecaje i suze na očima.

Blagoslovom sa Presvetim, kojeg sve-
čano dijeli preuzv., Msgr. Butorac za-
vršavaju ovi duboko proživljeni časovi
molitve i pokore  razboljeno mnoštvo
vraća se tiho i mirno svojim kućama,
a već ga i tiha noć zahvaća. Čuju se
još samo pridušeni uzdasi: ,Pomoć-
nice kršćana - moli se za nas! Kraljice
i odvjetnice naša - čuvaj nas od ratnih
strahoća | Jaganjče Božji... daruj nam
mir“ 11!

88 -

 

i ponovno vrše Božji zakon, a ostave
grijeh, koji je uzrok svakom zlu pa i
ratu. Čas je vrlo ozbiljan, pogibli su
veoma velike, zato molitva i pokora
treba biti ozbiljna i javna, da ublaži
pravednu srdžbu Božju.

Zbilja _je ovo naše vrijeme — čas
molitve,

CIJENA Din. 1,—

Uspješan rad redovnica iz
Danača u Argentini.

U veljači 1938. krenuše iz samosta-
ua Dančama četiri sestre redovnice
(Ss. Aagjela Milin, Josipa Žuvela, Je-
ronima Kvito i Leonarda Rohaček) u
Argentinu. Mnogi se je začudio smje-
losti ovih sestara kao i njihove pogla-
varice S. Margarite Milin, Opravdana
je bila sumnja i bojazan da li će se
sestre, bez poznavanja španjolskog je-
zika i novog ambijenta, moći snaći i
uspjeti u dalekom svijetu. No pouzda-
nje u Boga i želja da koriste bližnje-
mu bili su jači od straha. Uspjesi su
brzo dokazali da smjelost nije bila ne-
promišljenost.

Zavod sirotne ženske djece, koji im
je jedno Dobrotvorno Društvo u La
Plati predalo na vogjenje, našle su o-
ne u dezolatnom stanju. Zapuštenost i
nerednost zavoda i neodgojenost dje-
ce ispunjavale su ih zabrinutošću, No
sestre su se dale na žilavi posao. Na-
kon sama dva mjeseca one su uspjele
da u zavodu zavedu urednost i čisto-
ću, a što je najvažnije lakvu stegu i
duh kod djece, da je taj zavod doži-
vio pravi preporod. To je toliko zadi-
vilo Dobrotvorno Društvo, da ih je za-
molilo da bi preuzele i zavod muške
djece.

Bez novih sestara nije se moglo na
to ni pomišljati, Zato se je isto Dru-
štvo obratilo upravi na Dančama da
bi poslala još 5—6 sestara, Sve, ne
male, poteškoće bile su brzo svladane
i 21. XII. iste godine upućeno je u
Argentinu S novih sestara (Ladislava
Žuvela, Teofila Radić, Imakulata Žuve-
la, Izabela Radin, Kvirina Milin). Tako
je i drugi zavod sa 52 djece došao u
ruke sestara iz Danača, Nakon kratkog
vremena uspjeh je i u ovom drugom
zavodu bio jednak kao i u prvom.

Ovaj rad nije ostao nezapažen i u
široj javnosti. Tako se na nj osvrće sa
punim priznanjem ,Naša Sloga“, list
naših hrvatskih iseljenika u Buenos
Aires-u. Nikakvo onda čudo što se je
i drugo jedno Društvo u provinciji
Buenos Aires u Bella Visti zainteresi-
ralo za sestre, Ono im je ponudilo u-
pravu i vogjenje svoga zavoda sa 200
djece. Ć, s. Angjela Milin, upraviteljica
dvaju zavoda u La Plati, iako je znala
da ne može više računati na nove ses-
tre iz Dubrovnika, ipak je prihvatila
poziv,

Taj je novi pothvat omogućio baš
prvi zavod, u kojem su djevojčice to-
liko zavolile sestre i njihov red, da se
je pet od njih prijavilo u red, pa su
primljene kao kandidatkinje, Tako od
1, VIII prošle godine imaju sesire u
svojim rukama 8 zavoda: dva u La
Plati, a jedan u Bella Visti, Ni u za-
vodu u Bella Visti nije izostao uspjeh.
Plod rada sestara bez dvojbe jest i ne-
koliko svećeničko-redovničkih zvanja
megju djecom u zavodu. Uprava Do-
brotvornog društva ističe da je to po-
sve nova pojava u zavodu, iako ovaj
postoji više od trideset godina.

Da ovi uspjesi nijesu plod kakvog
trenutačnog zanosa i sreće, već solid-
nog i sistematskog djelovanja svjedo-
či i činjenica što su dvije najmlagje
sestre (Josipa Žuvela i Kvirina Milin)
odmah nakon svog dolaska u Argen-
tinu odlučile da se spreme privatno za
ispite učiteljica osnovne škole. To im
je bilo moguće već i zato, jer je jed-