Strana 2 tavog našeg narodnog i ekonomskog života, Na mlagjima svijet ostaje i zato treba u našoj mladeži duboko usaditi ljubav i rad za zadružni pokret završio je svoj govor g. Arnerić. Na kraju sastanka svima se je za- hvalio g. Niko Skurić, a poslije toga priregjen je zadružni ručak u rodoljub- nom i gostoljubivom domu veleč. Da Luke Antunovića, te su se zadružni radnici zajedno sa senatorom g. Dr. Skvrcom na večer povratili u Dubrov- nik, zadovoljni da su obavili jedan prešni i veliki zadružni posao, čiji će rezultati biti gospodarski preporod hr- vatskih seljaka u Konavlima. Pisma iz naroda KOTOR. Blagdan sv. Antuna pro- slavljen je i ove godine na svečan na- čin u franjevačkoj crkvi sv. Klare u Kotoru, uz veliko sudjelovanje naroda iz grada i okolice. U 6.30 sati poslije podne razvila se je veličanstvena pro- cesija, nakon koje je održao propovi- jed franjevac O. Venćeslav Gugić. Pre- ko službe Božje u crkvi je pjevao CPZ »Sv. Tripun“ na opće zadovoljstvo pod upravom g. A. R. Homena. Zadušnice za hrvatske mučenike HKPD ,Napredak* priredio je u če- tvrtak, dne 20 ov. mj. u katedrali sv. Tripuna svečane zadušnice za upokoj duša pok. Stjepana i Pavla Radića, te d-ra Gjura Basaričeka. Katedrala je bi- la puna naroda. Izmegju ostalih zapa- ženi su i gg. Mato Brozičević, pret- sjednik Gradskog poglavarstva, dr. Fi- lip Lazarević, bivši semator, uprava HKPD ,Napredak“, uprava gradske organizacije HSS, načelnici okolnih op- ćina i mnogo naroda, Izvor-voda pronašla se na zemljištu »Slavije“. Sa malenim troškom izgra- gjena je ogromna cisterna, Dar Muzeju Bokeljske Mornarice. Naš opunomoćeni ministar pri Vatika- nu g. dr. Niko Mirošević-.Sorgo po- klonio je Muzeju Bokeljske mornarice jedan model broda mletačkog tipa iz 14 vijeka, a uputio je i jedan model tipa dubrovačkog broda iz 15 vijeka i 16 slika raznih modela brodova od 14—16 vijeka. Upravnik Gipsoteke iz Zagreba g. dr. Anton Bauer boravio je prošlih dana u Kotoru te je izvršio odlijeva- nje u gipsu majvažnijih istorijskih i- umjetničkih spomenika. Ove reproduk- cije biće izložene na izložbi religiozne umjetnosti u Zagrebu. BOKA KOTORSKA. Pročelje crkve na Prčanju bit će urešen novim ukra- som. G. Pasko Deluka, sa svojim po- moćnikom g. Gržetićem izradio je ve- liki kameni kip Blažene Gospe, Kip sa postoljem visok je 2 50, a biće postav- ljen na vrh pročelja prčanjske crkve, Izradbom ovoga kipa majstoj je poka- kao svoje tehničko znanje a ima ka- rakteristike oduhovljenja i religioznosti. I ovaj rad, kao i prenos modela u ka- mene kipove sv. Petra i Pavla, koji su postavljeni na pročelje prčanjske crkve, potpuno je uspio. Pristanište na otočiča Gospe od Škrpjela već se radi. To je bilo baš potrebito i sve je Bokelje obeselilo. JANJINA (Pelješac). Jedno imeno- vanje. Ovih je dana primilo čitavo naše mjesto veselu vijest da je naša uzorna učiteljica g.gja Nikica Čučuković ime- novana upraviteljicom na ženskoj os- novnoj školi u Splitu. Svakome je poz- nata koliko je ista pretrpjela progon- stva za strašnih režima. Protjerana radi svog karaktera i hrvatskih osjećaja na granicu Bugarske sa čitavom obitelji i to dok su djeca bolovala. Svevišnji je divno nagradio ovu odličnu majku krš- ćansku i Hrvaticu mi se radujemo i želimo obilje uspjeha na novome po- ložaju. Procesija za mir bila je oko čitavog polja. Lijepi broj naroda sakupio se je i pobožno molio Kraljicu mira da nam isprosi trajni mir od svog sinka, Na zanatskoj školi dovršili su proš- lih dama ispiti sa odličnim uspjehom. Baš su se opoštenile naše djevojčice da su svakoga iznenadile što služi na čast i nastavnicama i našem mjestu. Obnova duha. Bilo bi poželjno da bude više reda i da se iskorjeni veliko zlo iz našeg mjesta a to je grdna psost. Svi faktori oružnici, općina i roditelji, u tomu moraju doprinijeti. Moramo svi paziti da se ne otruje naše pitomo mjesto sa gadnim psostima koje nose kobne posljedice. Mortalitet i natalitet. Ove godine umrlo ih je 14, a samo 2 se rodili. To nije materijalna kriza, već kriza duha. Koliko ima naše mjesto, inteli- gencije i dobrih kršćana i sva mladost je veoma nadarena pak je velika šteta da naše romantično mjesto tako ra- pidno propada i nazaduje. Ove godine biti će samo 6 upisanih u školu iz čitave župe. NARODNA SVIJEST 26 Lipnja 1940 Broj 26 Vino se prodaje loza ide prilično, samo maslina će biti malo ili ništa. Namet na vino teško je ozlovoljio narod, IZ KONAVALA. Obnova zvonika u Pločicama. Senator Dr. Miho Skvrce odlučio je da u graničnoj općini ba- novine Hrvatske, u svom rodnom mje- stu Pločicama, svojim sredstvima po- digne za 5 m. sadašnji zvonik i da postavi veliki sat. Rad je povjeren jed- nom mjesnom graditelju, koji ima u rukama sve pripreme oko radova, koji će kako izgleda započeti ovog ljeta. Svaka čast g. senatoru, Pšenica Gospodarske Sloge“. Ovih dana stigla su u Konavle dva vagona pšenice po Gospodarskoj Slozi, Narod ju je željno očekivao i odmah su. se sakupili domaćini, da preuzmu pšenicu, ali su se razočarali, jer se pšenica pro- davala po visokoj cijeni i to 100 kg. za 310 Din. Ovim se vrlo loše pomaže našim seljacima, koje je zahvatila kriza, Teška su vremena. Narod nema otkuda da nabavi novaca. Njegovi proizvodi idu vrlo loše i on nemože plaćati pše- nicu po 310 Din. kvintal. Kad se ljudi znaju snači. Seljaci iz Dunava mnogo su se dogovarali kako bi nabavili radio aparat, Predlagale su se mnoge stvari. Razmišljali su, i ovo i ono, ali sve utaman. Kad eto jedno veče došla su dvojica iz Donje Baude i obavijestili svoje suseljane, da Radić iz Popovića daje za okopanje jednog velikog vinograda Din. 800. Seljacima je svanulo. Odluka je bila gotova. Su- tradan se do šezdeset mladića iz Du- nava uputllo u Popoviće. Radilo se čitav dan, Premda je sunce peklo oni se nijesu obazirali, Uveče, kad su bili gotovi s radom, primiše novac i odoše veselo u Dunave. Sada imaju svoj radio aparat, Djeca iz Pridvorja na izletu u Du- brovniku. Prošli petak pohodila su dje- ca pučke škole u Pridvorju Dubrovnik u prataji svojih učiteljica g.g.ca Živče- vić, Margaritoni i g. katehete Kusalića, Pregledali su glavne znamenitosti u Du- brovniku i Gružu i veselo se vratili svojim kućama. Nastavnici zahvaljuju cij. upravi Ženske osnovne škole, koja je djeci blagonaklono ustupila prosto- rije svoje škole za odmor. Poništen izbor opčinske uprave. Sre- sko načelstvo u Dubrovniku poništilo je izbor općinske uprave u Konavlima. . Šport Kada će dubrovački športski klubovi dobiti obećanu novčanu pomoć? »Hrvatski dnevnik“ od 22, VI ove godine donio je bilješku o pomoći, koju je banska vlast dala športskim društvima i ustanovama u Zagrebu i Splitu. Nećemo se upuštati u to, ko je kriv da dubrovački športski klubovi nijesu dobili nikakovu pomoć, nego ćemo navesti, da su pomoć dobili klu- bovi u našim športskim centrima, gdje je djelovanje daleko lakše nego u Du- brovniku i gdje ta pomoć nije bila tako neophodno potrebita kao u Du- brovniku. Dubrovački klubovi nijesu u 20 go- dina dobili nikakovu pomoć premda im je bilo često obećavano. Uvijek je ostalo samo na obećanjima. To je bi- lo i prošlo. Znamo da su drugi dobi- vali jer su se znali prilagoditi prili- kama. Sada su prilike drugčije, pa bi du- brovačke klubove trebalo izdašno po- moći. Oni nemaju vlastitih igrališta, nemaju u blizini jačih klubova, pa ži- votare mjesecima i neigraju dok se ne sakupi kakva svota, da bi se donekle začepile rupe, to je samo najpotrebni- je, jer za jednu iole jaču utakmicu treba snositi veliki deficit. Vjeiujemo, da će se dubrovačkim klubovima pružiti osjetljiva pomoć ka- ko im je u posljednje vrijema obećano, osobito pak starijim klubovima Gošku i Dubrovačkom gragjanskom športskom klubu, jer godinama rade na propagi- ranju športa boreći se sa raznim peri- petijama kao što je bila privremena zabrana uporabe vojnog igrališta i slič« no. Kada se daje pomoć klubovima Zagreba i Splita, onda bi još prije trebalo pomoći dubrovačke klubove, osim, ako se ne želi' njihova likvida- cija. Ako ovako još malo potraje li- kvidacija je neminovna, jer već šest mjeseci nije bilo jedne jače utakmice, čemu je krivo i očajno stanje igrališta. Glasovire, orgulje, harmoniume, violine i tambure, popravlja intonira najsavjesnije Bartunćk Antun udesitelj orgulja i glasovira Dubrovnik, Hercegovački put br. 10a ZA CIJENE UMJERENE FRANCIS JAMMES KS. ROZARIJ na SUNCU Ne bi se moglo reći, da je Karlo Durand bio sasvim zao čovjek, pa je sigurno bilo nešto milosrđa u tom, što je htio upoznati svoga sinovca, postati mu skrbnikom i odgojiti ga. Ima kod anarhiste neka vr- sta tradicije, koja se osniva na onom, što on zove »čast“. Ova je čast iste naravi kao i ona , vrlina“ tako draga aristokraciji sedamnaestog vijeka izuzev profinjenosti. Sastoji se u nekom formalnom držanju izvjesnih običaja. Moguće je, da bi Karlo Durand bio u vlastitim očima nečastan čovjek, da je napustio si- roče, za čijeg oca odavna nije htio znati. Njegov se brat otuđio od njega, jer je ovaj jednom izjavio za obiteljskim stolom, da bi mu bez vjere život bio od- više gorak, te je dodao, da čovjek ne može shvatiti, što je iznad njegova razuma. Karlo Durand je pla- nuo protiv osvjedočenja jadnog tipografa iznijevši protiv njih dokaze, koji se čuju na sastancima slo- bodnih mislilaca, da naime anatomski nož nije nika- da naišao na dušu u tijelu, i da sve, što jest, jest po slučaju. Da to potkrijepi, naveo je neke teorije o množini svjetova, na kojima žive ljudi, i o kanalima za natapanje na planetu Marsu. Tolika osnovna učenost bila je samo smiješna, kad nije prelazila na djelo. Karlo Durand se nije razlikovao ni od jednog drugog ograničenog čovjeka sposobnog da prihvati najnevjerojatnije laži, ako ih širi čovjek, koji prezire svećenike. Ali se mogao ubro- jiti među najžešće u borbi protiv vjerskog mišljenja. Držali su ga za slobodnog zidara. Doduše mali grad rado obdaruje ovim naslovom ljude, koji se ne priče- šćuju o Uskrsu. Ali Karlo Durand se s nekom mahni- tošću držao načela, da ne stavi svoju nogu u crkvu, pa ni prilikom pogreba. Postolar Lucijan, njegov susjed, čija je kći Ma- rija dva mjeseca ranije bila dala ružu Perici, bijaše katolik, a to je on i pokazivao. Međutim je Karlo Durand na neki način mučke ispoljavao svoj prezir prema toj njegovoj pobožnosti, koja mu je u vrijeme izbora otela jedan skromni glas. Lucijan bijaše do- bar čovjek. Njegovo je mišljenje bilo sređeno kao pločice njegovog ognjišta. Živio je sa ženom i so- vom djevojčicom od kojih dvanaest godina, dok su joj tri starije sestre bile udate. Radio je mar- ljivo kroz sedmicu, pa je u njegovoj kući vladalo i neko malo blagostanje, jer nije bio pijanica ni raz- vratnik. Jedina njegova raskoš bila je u tom, da po- đe s jednim drugom u nedjelju, poslije mise zornice, ubiti kojega zeca. Približavao se Božić. Peričin je život tekao kao rijeka bez hladovine. Kadšto bi kroz prozorčić svoje tavanske sobice gledao vrt, gdje mu je Marija bila dala ružu. Došlo bi mu tada da zaplače, jer bi u se- bi govorio, da tamo nije kao ovdje, odakle su bili protjerani Križ i Djevica. Pomišljao je s gorčinom na lourdsku limenu posudu, što ju je njegov stric bio bacio kroz vrata vagona, kad ga je odveo. Nije više imao svetih slika osim u svome srcu. A bio bi rado odmorio svoje oči na raspelu. Ona zabrana, da pri- sustvuje službi Božjoj, da vrši ikakovu vjersku du- žnost, uspjela je samo da poveća u njemu želju za Bogom. Od prve svoje pričesti pa sve do dana, kad je stric došao da ga otrgne od njegovih dobročinitelja, on je često primao Euharistiju. Poznavao je slast ne- beskoga kruha i nesavladivu snagu i mir, koje on daje. Svake nedjelje i blagdana, nakon smrti majčine, polazili su on i njegov otac k stolu Gospodinovu u jednoj tamnoj bordeauskoj crkvi. Ako su tada dozvali u pamet uspomenu na majku, osjećali su radost u tuzi. Koliko li je dakle čeznuo za obrtnikovom obi- telji! Čuvao je Marijinu ružu, kao da ga je svojim mirisom, koji se još osjećao nakon dva mjeseca, vezala s onom okolinom, što je okruživala to milo dijete i njegove roditelje. Nema nikakve sumnje, da bi se stric Karlo bio razljutio, da je doznao za taj dar, on, koji bijaše zabranio Perici da izmijeni ijednu riječ s Marijom. Ali je siroče još imalo tu radost, da je može gledati, kad je ujutro polazila u privatnu školu uzduž onoga plota, gdje sada više nije bilo ruža. Pa dapače, da bi imao to zadovoljstvo, vratio bi se za čas u svoju sobicu, pošto bi popio mlijeko, i tu bi se dulje zadržao. Zatim bi potrčao, da ne zakasni kod učitelja. (Nastavi će se)