Strana 2 wi. Ostavština ..e vez: + Marije Račić Posljednjih dana mnogo se o tom problemu i govori i piše, a i s pra- vom, jer su tu po srijedi milijuni nov- ca, pak je dobro da bude pod općom konirolom. Mi ćemo u kratko prikazati stanje stvari. Prvi osnivač ovog velikog zavještaja bio je naš poznati brodovlasnik pok. Ivo Račić. On je preminuo u Zagrebu 1919 godine. Nakon njegove smrti u- pravo na tajanstven način iščezla je njegova oporuka. Malo kasnije premi- nula mu je kćer i sin, a zatim žena. U oporuci pok. Marija Račić, želeći da udovolji namjerama svog muža, a i same sebe, ostavila je cjelokupno svoje imanje za osnutak i izdržavanje Više Pomorske Trgovačke Akademije u Dubrovniku. Vrijednost njenog imetka je svojevremeno cijenjena na približno “ oko 100.000.000 dinara, ali danas imo- vina pretstavlja punu vrijednost od 25,000.000 dinara. Punih dvadeset godina čekalo se da se pristupi ostvarenju zamisli ovih ve- likih dubrovačkih dobrotvora, a mjesni list ,Dubrava“ više je puta javno po- zivao izvršitelja oporuke g. Dr. Mišu Kolina, e da već jednom pristupi rea- lizaciji ove ostavštine. I g. Dr M. Ko- lin odgovara na ove prigovore, te kon- statira, da je cijela ostavština realizo- vana i da danas iznaša 25 milijuna dinara i da je god. 1929, isplaćeno od imovine ove ostavštine Dubrovačkoj Općini 100.000 din. za regulacioni plan Dubrovnika. Kad je prijetila pogibao da Ministarstvo ukine Pomorsku Trg. Akademiju, za koju je po zakonu Op- ćina dužna da dade zemljište, a Ba- novina zgradu, ostavština Račić pre- uzela je plaćanje najamnine za tu ško- lu još od rujna 1933 i tako spri- ječila gubitak nautičke škole u Dub- rovniku. K tomu ističe da je ova za- dužbina dala do danas Dubrovniku jedan milijun vrijednosti. Megjutim najglavnije je to, da je g. Dr. M. Kolin zasnovao jedan novi plan, kako da se najbolje realizuje ostavšti- na i Marije Račić. On naime ne na- mijerava više da ostavštinu upotrebi za osnivanje neke Više pomorske trgo- vačke škole, jer životne prilike u svi- jetu, a naročito kod nas, govore pro- tiv takve zamisli. G. Kolin je proučio pitanje školskih zgrađa u Dubrovniku i ustanovio da osim gimnazije i pre- parandije ni jedna škola nije u držav- noj zgradi, te kao takve niti su gra- gjene za školu niti odgovaraju savre- menim _ higijenskim propisima, Zbog toga želja je g. Kolina da se već jed- nom riješi pitanje zgrada za pučku i gragjanske škole, da se uredi vodovod, da se ukloni s Ploča i klaonica i one magaze u kojima se suše kože što za- udara, da se ukloni iz sv, Jakova opć. Lazaret, a on će u prvom redu podići zgradu za Pomorsku trgovačku akade- miju, koja se sada nalazi na Pilama u privatnoj zgradi i za koju zadužbina plaća najam. Ova zgrada bi se podigla na Pločama odmah do zgrade Gimna- zije, gdje se danas nalazi prazna ku- ća, takogjer vlasništvo ostavštine Ra- čić. Sadašnja zgrada bila bi radi toga porušena. Svak će veselo pozdraviti ove lijepe ideje g. Kolina i niko neće nadamo se smetati, da se ovaj plan čim prije izvede, a naša će se općina pobrinuti da se nagje zgodan teren za pučke i gragjanske škole, eda se već jednom to pitanje privede kraju. Ovom bismo zgodom još nešto na- pomenuli, I nova je naša gimnazija pretjesna za onoliki broj učenika. Po- lovina učenika ima pouku po podne zimi do kasne noći. Već se je u jav- nost nabacilo pitanje, da se ustanovi posebna ženska gimnazija. To bi bila prijeka potreba, a zgrada bi morala biti na Pilama oko Graca jer su tu i internati Službenica Milosrgia i du- mana s Danača. Trgovačka Akademija traži nužno posebnu zgradu van gra- da, jer u sadašnjoj zgradi nije apso- lutno moguće više izdržati, Evo sada lijepe zgode da se sva ta pitanja ri- ješe, a nadamo se da će za to biti dobre volje i sa strane gospara Kolina kao i strane naše Općine. — ss A NELDA O. učiteljica vjenčani Praznica-Brač, 29-VI 1940 | | MARTIN BOŽIKOVIĆ, profesor | Vrijedi kao direkt; b £ bo oi rijedi kao direktna obavijes » NARODNA, SVIJEST 3 Srpnja 1940 Broj 27 Još o putu preko Pelješca Izgradnja puta preko Pelješca postaje sve više aktuelnom. Izgleda da se ovo životno pitanje poluotoka, davni snovi i žive želje i potrebe svih Pelješćana, napokom počimaju ostvarivati. Iz novinskih članaka, koji su netom bili objavljeni u mjesnom listu ,DU- BRAVI“, proističe, da je kod Ispostave Banske vlasti već odregjen kredit u svrhu započimanja izgradnje tog puta. Povodom toga razvila se i novinska diskusija u kojoj su izbila dva oprečna mišljenja o naćinu izgradnje ove važne pelješke komunikacione ceste. U toj diskusiji advokat g. Škrabalo zastupa mišljenje da bi gradnjom trebalo za- početi od luka Trpanj i Trstenik pre- ma ,produktivnim selima“, jer da bi to donosilo neposredne koristi stanovniš- tvu tih sela. Naprotiv pod oznakom Peliešćanina, ja sam zastupao mišljenje da majprije treba izgraditi glavnu trasu, koja ide duž cijelog poluotoka, jer da je to primarni interes Pelješ- čana i da radove na izgradnji treba razrediti duž cijele trase na više ta- čaka i u svim opčinama, kako bi se cjelokupnom pučanstvu podjednako pružila mogučnost zarade, što bi bilo od velike potrebe i koristi u današ- njim teškim vremenima. Nadalje sam upozorio, da se ne bi smjelo na štetu cjeline favorizirati pojedince pa ni po- jedine skupine. Nasuprot imaginarnoj i djelomičnoj koristi koju u ciframa izvodi g. Škrabalo, istakao sam opću zajedničku i stvarnu korist, koja se pe- nje u stotine miliona, koje bi pelješ- kom pučanstvu donijela izgradnja puta preko Pelješca. G. Škrabalo, da bi potkrijepio svoje gledište o prečoj izgradnji ogranaka, kojima bi se povezala izvjesna sela sa lukama Trstenik i Trpanj i da bi o- pravdao korisnost te izgradnje u cifra- ma, uzima za bazu cjelokupnu produk- ciju vina triju najvinorodnijih općina na Pelješcu. Megjutim taj je račun iz osnova pogrešan. Prije svega veliki dio tog vina izvozi se preko luka Crkvice i Drače i većina pučanstva pomenutih općina ne samo što ne bi bila na ko- risti prečom izgradnjom tih ogranaka, nego bi šta više pretrpjela nenaknadive štete, jer je više nego sigurno da bi se prečom izgradnjom pomenutih o- granaka zavukla, a možda čak i od- godila ad calendas graecas, izgradnja glavne trase, koja je od eminentnog životnog interesa pelješkom pučanstvu. Nije nipošto dakle suština problema u onim problematičnim ciframa 70.000 ponosa i 2.000 para mješina, niti u onih 2,100.000 dinara, koliko je g. Škrabalo izračunao, jer će taj problem u glavnom postojati čak i nakon iz- gradnje glavnog pelješkog druma i svih njegovih ogranaka, sve dotle dok ne bi pred svaku seljačku kuću ili zapravo kroz svaki komad njenog vinograda probio se kolni put. I tada se još sve to ne bi dalo otkloniti, pa će i mazge i mješine i dalje biti potrebne i služiti svojoj svrsi. Težište problema je u tome da Pe- lješac kao cjelina, izgradnjom glavnog puta, koji prolazi preko cijelog polu- otoka, zahvatajući sve njegove općine i važnija središta, bude povezan sa svijetom i sa svojim bližim i daljnim konzumnim centrima, 7ime če peljaš- kom proizvagjaču biti dana moguč- nost, da svoje produkte, vino, ulje grožgje, smokve i ostalo voče i po- vrće kao i sve ostale proizvode svo- ga rada izravno prodaje konzumen- tima po daleko povoljnijim uslovima, redučirajuči na taj način posrednike i zakupce, koji su mu diktirali proiz- voljne cijene i o kojima je isključivo bio ovisan. Izgradnjom te glavne pe- lješke-dubrovačke arterije riješava se najvažnije pitanje našeg pelješkog te- žaka, koji će ga preporoditi u eko- nomskom i kulturnom smjeru, Ne ra- di se tu o par miliona ni o desetina- ma nego o stotinama miliona vrijed- nosti, koje bi izgradnja ovoga puta donijela pučanstvu pelješko-dubrovač- kog kraja. Takogjer treba imati na umu i raz- vitak turizma na Pelješcu, pa se ne bi smjelo potcjenjivati izgradnju cesta, koje služe toj svrsi. Naprotiv treba svim silama poraditi da se izgragjuju i usavršavaju ne samo privredne sa- obraćajne veze nego i turističke, koje mogu poslužiti razvoju narodne pri- FRANCIS JAMMES VS ROŽARIJ na SUNC U Roman Istoga dana, oko podne, kad je svršila škola, padala je tako gusta kiša, da se Perica morao sklo- niti pod neka vrata u času, kad je Marija, koja je išla sa suprotne strane istim putem, dolazila da se tu zakloni. Ona mu reče: — Ti nikad sa mnom ne razgovaraš. — Moj stric to ne će, ali ja sam sačuvao ružu, koju si mi dala, i volim te više, nego išta na svijetu. Dugo ga je gledala s izrazom promišljene nje- žnosti, zatim pretraži džep svoje pregače i reče: — Evo, dajem ti svoju krunicu. On je uzme. To bijaše jedan kukavni modri predmet. Pljusak je prestao, i oni se rastadoše. Bilo je to dva dana uoči Božića, kad je Perica na okrutan način bio iskušan u svojoj vjeri, i to baš povodom Marijinog dara. Stric Karlo mišljaše, da će se Perica uslijed svoga blagog karaktera malo po malo dati odvratiti od vjere. Pitao je za mišljenje učitelja, koji je izja- vio, da je zadovoljan s radom svoga učenika. Dodu- še ostalo je, rekao je on, neznatnih tragova prazno- vjerja, ali će zastalno i oni nestati zaslugom izda- šnog naučavanja školskih knjiga, koje su biskupi o- sudili. Ali se tad desilo nešto važno. Sluškinja strica Karla vidjela je, kako je Perica izvukao pred njom iz džepa rupčić i s njim nehotice jedan kraj krunice, te ona to dojavi još iste večeri. Nevjernik, koga je spopala njegova histerična mržnja, nije čekao, da plane. Bio je već u postelji. Ustane, navuče samo |hlače, i ako je bio mraz, stavi papuče i držeći svi- jetlo u ruci provali u sobu jadnog djeteta. Dijete, koje je u tom času klečalo, uspravi se bezazleno u li košulji. Stajaše tako iznenađeno s inkriminira- nim predmetom među prstima. Okrutni čovjek promatraše prezirno to slabo stvorenje: — Ti dakle vjeruješ u Boga? zapita on. Isprva dijete ne odgovori ništa. Stric Karlo ponovi: — Ti vjeruješ u tu glupost? Ti vjeruješ, da je Bog onaj, što visi na kolodvorskom prilazu? — Jest, On je to, odgovori Perica. Na te riječi grubijan ga udari pesnicom po obrazu. — Da vidimo, hoćeš li se usuditi dato pono- viš, reče on podigavši opet ruku. — To je On. Šaka se spusti i udari po nosu. Širok mlaz kr- vi oblije mu košulju. Krvnik tada zapovjedi: — Predaj mi odmah tu glupu igračku! Perica učini tada jednu kretnju, kojoj se Karlo Durand nije nadao. On sruši svijeću i otvorivši pro- zorčić baci snažno prema postolarevoj kući krunicu, zbog koje je upravo proživio drugo Otajstvo žalosno. Sutradan ujutro Marica nađe na svoje veliko iznenađenje modra zrna, koja je bila dala Perici, za- kvačena o plot, gdje bijaše ubrala ružu u listopadu: križ je bio malo zamrljan krvlju. Toga dana je bilo odlučeno, da dijete više ne će jesti sa svojim stricem, nego u kuhinji. — Sve dotle, dok ne postaneš čovjek, objavi mu anarhista. Žrtva se nije nimalo ražalostila zbog te nove odredbe, kojom su ga mislili poniziti. Za stolom nje- gov stric nije s njime nikada mnogo razgovarao, a blagovaonica mu se nije sviđala. Zidove su joj kra- sili Izjava o pravima čovjeka; jedan popis novaca, koji se mogu primati, a koji ne; neka slika, koja je pred- stavljala gotovo golu ženu, što puši cigaretu, i bli- stavi kamenotisak s bojama, na kome su tri redov- nika crvenog nosa pili ispred velike bačve. Kuhinja nije pružala toliko raskoši, ali kad je Perica tu sje- dao, da jede, mogao je opaziti ugao krova, koji je zaklanjao Mariju. Nije ni pomišljao na to, da po- bjegne nakon ovih zlostavljanja, jer je bio dao riječ Ocu Benediktincu, da će pokazati strpljivost, a to isto je u svom srcu obećao i Dominiki. Ona je nastavila moliti svakog dana za dijete onaj dio rozarija, koji je zvala svojom lourdskom deseticom. U pogledu Perice bila je primila tek ve- oma neodređene vijesti od redovnika, koje mu je davao potajno župnik one župe, što ga je toliko sra- motio Karlo Durand. Tako je djevojka saznala ne samo to, da je njezin štićenik, što je već bila pred- vidjela, stavljen u lajičku školu, nego i to, da mu je zabranjeno vršiti ikakovu vjersku dužnost. | to su bile sve obavijesti, što ih je mogao dati svećenik, koji nije poznavao otpor malog kršćanina, ni nasilja, koja je počinio gospodin Karlo Durand. Da prima izravno vijesti o siročetu, na to Dominica nije mogla ni misliti. Njemu je naime redovnik iz Lourdesa bio preporučio prilikom njihovog zadnjeg sastanka, da se ne smije dopisivati ni pod kojom izlikom, niti s njom, niti s njime. Znamo, koliko se je mudri Otac bojao toga sektaša niskog sloja. (Nastavi će se)