Strana 2 Pisma iz naroda MANDALJENA. Svečano regjenje. Na 7 o. mj. naše mjesto doživjelo je rijetko slavlje. Tog dana Preuzvišeni g. Pavao Butorac, Apostolski Admini- strator dubrovačke biskupije podijelio je dvojici mladih levita, dubrovačke biskuplje, svete redove u matičnoj crkvi. Narod je s radošću očekivao te sve- čane čine, i već za rana došao je da dočeka svog pastira. Preuzvišeni je stigao u mjesto u pratnji preč. gg. ka- nonika don Dušana Mičića-i don Nika Gjivanović, gdje ih je narod sa barja- cima i mjesnim društvima dočekao kli- canjem. Preuzvišenog je pozdravila jed- na djevojčica sa lijepim pozdravom iz- ručivši kitu cvijeća. Pred seoskim do- mom pozdravio je Preuzvišenog gosp. Zec, vijećnik dubrovačke općine, koji je u svom govoru istakao historijsku vezu brvatskog naroda sa njegovim vjerskim poglavarima. Iza toga formi- mirala se povorka i pošla u crkvu gdje su počeli sveti obredi. Preuzvišeni je podijelio čas. Kordić Ivu sveti red prezbiterata, a časnom Salacan Anti red subgjakonata. Prije svakog svetog čina preč. don Karlo Capurso protu- mačio bi narodu svete obrede, te je tako narod mogao sa razumijevanjem da prati sveto regjenje. Iza sv, mise priredio je mjesni župnik veleč, don Miho Arbulić svečani ručak u počast mladomisnika na kojemu su bili Pre- uzvišeni biskup, prečasna gospoda ka- nonici i nekoliko uglednih mjesnih o- taca. Iza podne pohodio je Preuz. za- vod Josipovac i zanimao se za njegov daljnji napredak. U 5 sati u dvorani Seoske Blagajne priregjena je svečana akademija u počast mladomisnika. Svo- jim radom pokazale su časne sestre i ovaj put što znači rad iz kršćanske ljubavi, te je njihova zasluga da je i ova akademija imala svoj uspjeh. Sva- kako najveće priznanje zaslužuje vele- časni župnik don Miho Arbulić koji je nastojao da ovu prigodu učini narod- nim slavljem. VRNIK KOD KORČULE. Slavlje Majke Božje od Pohoda. Prošlog u- torka proslavismo sa velikim slavljem Majku Božju od Pohoda. Crkva je bila divno okićena i urešena. Lijepi je broj pobožnih duša pristupio na sv. pričest. Bilo je 6 sv. Misa. Zadnju svečanu u trojici celebrirao je naš, dobri i neu- morni župnik presvijetli opat Dn Pero Kalogjera. Po podne nakon dolaska hodočasnika iz Korčule i Lumbarde oko 6 sati razvila se lijepa procesija sa brojnim svećenstvom iz okolice kao i OO. Franjevcima sa Badije, koji vode dušobrižničku službu na-.našem otoči- ću. Treba pohvaliti mladi djevojački zbor koji vodi mjesna učiteljica Arse- nalić, Zbor je sa shvaćanjem i osije- ćanjem pjevao Misu de Augelis, a po- podne litanije i Divnoj dakle. POPOVIĆI. Svečanost Gospe od za- luga. Popovići slave pohod blažene djevice Marije ili po njihovu Gospu od zaluga. Svake' godine na 2 jula Popo- vići su posebno raspoloženi. Na sje- vernom kraju sela, pokraj državne ce- ste malazi se kapela posvećena Gospi od zaluga. Već ranim jutrom oko ove kapele sakuplja se marod, Nekad su dolazili pod barjakom. Dok svećenik u kapeli pred oltarom upravlja molitve Svevišnjem, narod skrušeno kleči i moli. Poslije sv. Mise nekad je bio teferič pod dubovima. Danas toga nema jer je dubove uništila ljudska ruka, pa svi hrle u selo Popoviće. Tu po kućama razilaze se prijatelji k prijatelju. Ove godine proslava Gospe od zaluga bila je vanredno svečana. U cijelom selu vladalo je veselje. Bilo je razgovora od ovom i onom, Jedino kad bi se spo- menula prodaja vina, tada svi kao je- dan udru u tužaljku, ali i ova brzo nestane, jer je blagdan Gospe od za- luga. Poslije podne bila je nogometna utakmica izmegju Popovićana i Moči- ćana. Tamo se sleglo mnogo naroda. Vrhunac slavlja bio je u Hrvatskom Domu. U Domu svira harmonikaš, a vitke konavočice u krasnoj i čistoj noš- nji veselo plešu sa konavoskim mla- dićima. Stariji su posjedali po megja- ma oko Doma i uživaju u kretnjama svoje mladosti. Ovakove svetkovine sa- kupljaju narod ne samo na molitvu, već za razne narodne potrebe. Na o- vim svetkovinama mladost često ulovi svoju sreću. Ove svetkovine su pravi izraz narodne duše, pa ih treba čuvati i očuvati. is NARODNA SVIJEST 10 Srpnja 1940 Broj 28 Polače na Mljetu Gosp. L. Totić, opisujući u ,Hrvat- skom Glasniku“ svečanost blagoslova nove crkve u selu Govegjarima na o- toku Mljetu, usput se je osvrnuo i na jednu predaju koja tu postoji. Evo što piše g. Totić: ,Priča se, da je jedan bosanski vladar poslao svoga sina za kaznu na otok Mljet i to baš ma je- zero, da ga tu zatoči. Sin jednom po- šalje ocu granu od bora, na kojoj bi- jaše gnijezdo od slavuja i morske ka- menice. Kada je otac to primio poka- je se što je sina poslao u zatočenje u taj divni kraj, te mu u slatkišima po- šalje otrov i tako njegov sin nagje smrt na otočiću u sred jezera. Ukopan je u crkvi matici Velikoj Gospi na otoku“, U ovomu je prikazu g. Totić, valjda dobro ne upućen, dva pitanja smjesio zajedno, pa je iz toga izišlo nešto tre- će, što ne odgovara ni predaji u pr- vom, ni historiji u drugom pitanju. Ni- kakav bosanski vladar nije poslao svo- ga sina za kaznu ma otok Mljet, niti ga tu zatočio. U luci ,Polače“ posto- je ruševine neke polače još iz rimske dobe, po čemu se je i luka tako pro- zvala. Tu polaču po predaji bio bi sagra- dio Kilićanin Agezilaj iz Anazarba, kad je bio prognan na Mljet od rimskoga cara Septimija Severa (193—211), zato što nije došao na poklon caru, kad PUPNAT NA KORČULI. Početak proslave jubilarne godine. Blagdan Sr- ca Isusova — koji smo i onako svake godine svečano slavili — ove smo go- dine proslavili u duhu i smjeru du- hovne obnove i zadovoljštine za na- rodne mane. I ako je župa malena, pristupilo je na sv. sakramente 250 osoba. Svetu je Misu otpjevao župnik preč. Dn Božo Račić, a O. Dr. B. So- kol održao je prigodno slovo o neiz- mjernoj ljubavi Božanskog Srca prema ljudima. Poslije sv. Mise bio je izložen na klanjanje Presv. Olt. Sakramenat sve do noći. Zbog kiše svečanu pro- cesiju sa kipom obavili smo slijedeće nedjelje. Na 23.VI obavili smo veliku i daleku pokorničku procesiju sa križima u sla- vu božanskog Srca. se je ovaj povratio u Rim, poslije po- bjede nad Partima. Predaja hoće, da je Agezilaj iz progonstva s Mljeta, po- slao caru ma dar jednu borovu granu, na kojoj se je sa strane koja se je doticala mora, zametnula bila kame- nica, dok je s gornje strane ptica bila savila gnijezdo. iznenagjen Sever. ta- kovom igrom prirode, baš ondje gdje je mislio da Agezilaj muku muči, do- zove ga natrag iz progonstva. Nema tu ni otrovi poslane u slatkišima, ni smrti Agezilajeve, ni njegova ukopa u crkvi matici, koja onda nije ni posto- jala, niti je Agezilaj bio kršćanin. Što se tiče ukopa u crkvi matici, tu je pokopan mladi bosanski kraljević iz porodice Tomaševića, koji je u XVI vijeku umro na otočiću, gdje ga je majka Katarina, zadnja bosanska kra- ljica bila donijela bolesna na _ zavjet, Poznato je da su čudotvornu: Bogoro- dičinu sliku, koja se tu nalazi u Mljet- skoj benediktinskoj crkvi, rado poje- dinci pohagjali iz Dubrovnika, Dalma- cije, pa i same Bosne, Kraljica Katarina postavi na grobu u spomenutoj crkvi i nadgrobni mat- pis svome sinu. koji se i danas vidi e glasi: ,Hic jacet filius Tomasei re- gis Bosniae“, Ovgje leži sin Tomaše- vića, kralja Bosanskoga. — n. ŠKOLSKI PRIBOR dobije svaki đak u najvećem izboru kod najveće papirnice i knjižare JADRAN DU B.RAO VSNAMSK Placa Kralja Petra Tel. 194 (Priv. 195). NAOČALE za svačije OKO možete dobiti kod optičara BOGDAN-Dubrovnik Zeiss Punktal samoprodaja. Tel. br. 272 FRANCIS JAMMES V. S. ROZARIJ na SUNCU Roman 22 Dominica, koja je neprestano živo sudjelovala kod uobičajenih dobrih djela, podvostručila je s ve- seljem svoju darežljivost u ovo vrijeme darova. Svo- ju tugu i brige ostavila je za one časove svoga ži- vota, koje je provodila u samoći, u razgovoru svoje duše s Bogom. Kad bi se oko nje čudili njezinoj uzdržljivosti, da išta govori o nekoj usluzi, što ju je učinila, a za nju bi slučajno saznali, ona bi primijetila: — Ne ću da uznemirujem nikoga onim Našega Gospodina. Vi ne biste imali njegovog strpljenja da me saslušate, jer je ono plod drugog Otajstva ža- losnog. y Ona je svojom ljupkom originalnosti znala raz- veseliti i najozbiljnije. Njezin prastric po materi, ad- miral, jednom joj je izjavio: ,Ti si u isto vrijeme moje kumče i moja sinovica; ima stričeva, koji su odviše slabi prema svojim sinovcima, što banče; što se tiče mene, nikad ne će biti dosta moje popustlji- vosti prema tvojim hirima, i to će mi biti zado- voljstvo“. Dominica je bila s tim sporazumna i nije pro- puštala da se obrati starom pomorcu, kad su nastala »dospjeća“. Istina, bila je veoma rasipna, i njezini osobni prihodi, makar kako da su bili znatni, često bi joj presušili. Svaku stvar birala je vrlo pomnjivo, pače i ono, što je svake godine poklanjala čiči Framboi- sieru, koji je otvarao vrata; to je onaj isti, kome je su se toliko smijali učesnici kod stola. Ona bi po- gađala želje, ili bi vješto navela one, koji su što od nje očekivali, da ih očituju. Najrazličitiji darovi pro- lazili su kroz njene lijepe ruke počev od grijalice za noge namijenjene jednoj prodavačici izloženoj vjetru pa do prutila, što ga je želio neki umirovljenik iz rata od 1870., koga je bila upoznala u jednom sklo- ništu. Pa opet jedna lisnica sa sto posjetnica, na ko- jima je bilo otisnuto ime udovice, što je držala tra- fiku na uglu, neke dobre gospođe, kojoj je sva čovječanska utjeha bila njezin ponos na neko maglo- vito plemstvo; ili pak jedan. konj na kolesima, ili jedna svjetiljka. Ravnodušni sobar gomilao je jedan po jedan najčudnovatije zamotke u spremištu za ru- blje, koje se pretvorilo u bazar. Majka, sestre, rođa- kinje i prijateljice dolazile su da prisustvuju otvara- nju paketa, i silno ih je zabavljalo, kad bi kod sva- kog novog predmeta, što su ga razvezali, Dominica uzviknula: O! mama! Kako je lijep! Hoću da ga kušam ! Ali sve to mnoštvo sprava ili igračaka nije pri- ječilo, da i Dominikine drugarice dobiju od nje, tko šešir, tko pero, tko kakvu dragocjenost. Ove godine nije pače zaboravila ni Oca Benediktinca, kome je poslala misnu košulju, ni Anicu, kojoj je namijenila jedan ogrtač. Nažalost bilo joj je nemoguće da išta daruje Perici! Čudnovata je bila, ali u isto vrijeme tako ga- nutljiva Dominikina narav! To dijete, koje se čas prije zanimalo za najneznatnije stvari kao redovnik u svom samostanu ili pomorac na svom brodu, to se isto dijete dva sata poslije onog nestašnog veselja i jedne večeri bila poslala jedan dio pruga, zbog čega je bio sreo u onoj uspinjači, a da je ne pozna, zao- grnutu u sivu kišnu kabanicu, bi li bio u njoj naslutio taj blistavi cvijet, taj kaktus, što je cvjetao kadšto u sjajnom svijetlu salona pred zbunjenim pogledima mladića? Ne, to manje, što je ta odjeća skrivala u- mjerenu, ali ljupku otmjenost. A što bi osobito bilo prevarilo promatrača, jest onaj izraz lica pun sabra- nosti, ona dubina pogleda, na dnu kojega je tinjalo svijetlo molitve. I sam način, kako je naslanjala ruke na ručicu kišobrana u obliku jabuke, odavao je od- sutnost usiljenosti u držanju, koje se rijetko vidi osim kod Kćeri Svetoga Vinka Paulskog i kod žena pu- čanka. : Dominica se pomoli na svetom mjestu za sve one, koji su joj posebno bili na srcu; onda zamoli Gospodina za oproštenje za nepoštovanja, oskvrnji- vanja i opačine, kojima ga ljudi danomice šibaju. Kad je zapalivši svijeću za Pericu izašla na terasu, oluja, koja je prijetila još od podneva, sad je bijesnila nad Marsiljom. Vidjela je s lijeve strane uzburkano more, a s desne drugo more također uzburkano, ali nepo- mično: grad. Nebo bijaše crno kao tijelo pokriveno modricama i izranjeno tu i tamo do živoga bičevima munja. Dominica, koja je međutim nastavila svoje razmišljanje o uvredama počinjenim prema Našem Gospodinu, promatrala je sad morsku pjenu izbačenu kao kod juriša. A Gospa je vidjela, kako se diže na nevino Dijete, što ga ona drži, ona pljuvačka, što se poput močvare isušuje s tla, po kojemu pljuvaju sluge od vjekova. A kip, premda bi čovjek očekivao, da će pasti ili se stresti,: ostao je nepomičan, Jedan se brod hvatao pučine. Gospa je molila. Ona je ispijala kalež do dna. Gospa je molila, dok ju je vjetar šibao. silnog smijeha uspinjalo ka Gospi od Straže. Tko bi To je bilo bičevanje Majke kroz bičevanje Sina.