i [AKSA PLACENA U GOTOVOM Narodna Svijesi GOD. XXII — Br. 29 DUBROVNIK, 18 Srpnja 1940 CIJENA Din. 1.50 Pape najveći prijatelji Zašto su komunisti bezbožnici? hrvatskoga naroda Nasuprot nekim političarima, koji su u svoje vrijeme ne na temelju povje- sti, nego zlo shvaćenih stranačkih in- teresa i areligijoznog odgoja tvrdili, da su pape neprijatelji hrv. naroda, bilo bi dovoljno što smo u dva zadnja u- vodna članka na osnovu historije iz- nijeli da se svaki Hrvat uvjeri, da je hrv. narod u Ivanu IV, Agatonu, Ivanu VIII, Ivanu X i Grguru VII imao svoje najveće prijatelje i narodne dobrotvo- re. Inače bi se moralo posvema apsur- dno zaključiti, da_je podijeljenje kra- ljevske krune, internacionalno priznanje hrv. naroda, dozvola staroslovenske službe božje, zazivanje blagoslova na maše vladare i cio narod ne blagodat, nego neprijateljski akt prama hrv. na- rodu. Pošto je neliki naš hiljadutristo- godišnji jubilej zgodna prigoda, da hrv. narod što dublje upozna velike blagodati od sv. vjere i veza s glava- rom Crkve, mi ćemo i danas dokazati — u koliko nam ograničeni prostor našeg lista dozvoljava — da su i kas- niji pape u granicama mogućnosti i koliko im teški položaj kao universal- noga oca dopuštavaše — konstantno. nastupali prama hrv. narodu kao pri- jatelji, oci i dobročinitelji. U najtežim vremenima za hrv. na- rod, kad su Turci napadali na naše zemlje harajući nezapamćenom straho- tom, kad su na stotine hiljada Hrvata odvodili u ropstvo, a bezbroj pogubili ili osakatili, kršćanski su vladari imali na ustima, ne rijetko i na papiru obi- lje obećanja prama trpećem hrv. naro- du. Oni su se divili našim junacima, hvalili i uzvisivali njihovo junaštvo, ali pape su bili oni, koji su nam slali efektivnu pomoć. Krš. su vladari znali pogdjekada i očijukati s dušmaninom kršćanstva i ostaviti krš. vojske na cje- dilu. Toliko ih nesloga, nenavidnost i strah ne rijetko natjerao. Pape su pak uvijek stali na braniku kršćanstva i za pobjedu krš. oružja doprinosili svaku materijalnu pomoć. Kod sv. Stolice našli su u nevolji utočišće svi potlačeni balkanski naro- di, Papinska je blagajna pomagala tužnu bosansku kraljicu Katarinu, srp- skog despotu Stevana Brankovića, nje- govu ženu Angeliju i djecu njihovu, grčkog despotu Andriju Paleologa, mnoge opjevane i slavom ovjenčane arbanaške vojvode, pa kako nebi Hr- vate, koje su pape nazivali osobitim i najmilijim sinovima sv. Crkve? Nemoguće je u jednom novinarskom članku nabrojiti koliko su pape za tur- skih navala pomogli hrv. narodu. Sje- timo se samo nekih svijetlih imena. Aleksandar VI. čim je glasnik nakon zlokobne krbavske bitke stigao s mol- bom za pomoć daje novca, hrane i oružja, a za zasužnjenog bana Deren- čina, kojemu su Turci pokazivali osje- ćenu glavu njegovog sina, papa nudi sultanu Bajazitu njegovog brata Dže- ma, koji je bio papinski zarobljenik. Siksto III dao je za slobodu hrvat. zemalja sabirati novčana sredstva po čitavoj Europi, a sam je doprinio dra- gocjenosti papinskog dvora ne pošte- divši ni stolni pribor. Leo X je dao slavnom junaku banu Petru Berislavi- ću dragocijeni mač i 50.000 dukata Netom se uoče neke prividno ispravne ideje vodilje komunističkog nazora na svijet i život odmah se u pameti objek- tivnog promatrača pojave slične ideje kršćanskog nazora. Ne može se naime zanijekati da su ideje bratstva, sloge, solidarnosti, žrtve, brige za potlačene itd. čisto kršćanskog porijekla. Kršćan- stvo ih propovijeda i prakticira. Pa i sam naziv ,komunizam“ dolazi od ri- ječi »commune“ — ono .što je zajed- ničko, A koja je ideja općenitija za kršćansko shvaćanje ako me baš ova ideja ,zajednice“ ? Komunizam je neka vrst zajednice u mislima i djelovanju, jer se komunisti združuju da zajednički dogju do nekog cilja. U teoriji su im ista načela, a u praksi opet vodi ih jedna vlast, kojoj se slijepo pokoravaju. Savršeni pojam zajedničkog života nalazimo baš kod primitivnog kršćan- stva. Prvi su kršćani u duhu vjere, lju- bavi, požrtvovnosti doista bili ostvarili ovaj zajednički život. Mnogi kršćani, oduševljeni zajedničkom ljubavi u Kri- stu, prodavali su svoj posjed i stavljali da služu potrebnima. Što je vrlo važno istaknuti jest to, da su to činili posve slobodno, ne prisiljeni. Nije ih ujedi- nila sila već sloboda sinova Božjih. Ujedinio ih je Duh ljubavi, i ostali su od jednomu, a prije i poslije goleme svote, dok je biskupu otočkomu poslao hrane, municije i 7000 dukata, a ug. hrv. kralju Vladislavu 15000 dukata. Isti je papa poručio Berislaviću, da sv. Stolica neće dopustiti, da propadne Hrvatska, taj najčvršći bedem kršćanstva, Aleksandar Ill zauzimlje se proti gusarenja na Jadranu, a tako i Hono- rije III. god. 1221. Grgur IX odvraća Kolomana da ne ratuje proti banu bo- sanskom. Inocent IV. god. 1247. smiri razmirice izmegju Bara i Dubrovnika. odnosno izmegju njihovih crkovnih glavara, koje su prijetile teškim poslje- dicama. Urban V. god. 1369 zauzimlje se očinski kod poglavica arbanaških, da ne čine smetnja i ne ratuju protiv »puka kotorskoga“. Kalist Ili g. 1455 uzimlje u zaštitu Stjepana Tomu, kra- lja bosanskoga, od kralja ug. hrv. La- dislava, te ih pomiri i skloni na za- jednički otpor proti Turčinu. A zar se može reći da je bio proti- van našemu narodu jedan Nikola V. osnivač Zavoda sv. Jeronima ili serija papa koji su finansirali propagandu, u kojoj su se uzdržavali i školovali gjaci iz maših krajeva, koji su kao misijo- nari stekli velikih zasluga na Balkanu i po turskom carstvu ? Ili su valjda bili proti hrv. marodu pape, koji su o svome trošku tiskali u Rimu misne knjige ma staroslovenskom jeziku od- regjene za našu službu ? Jesu li na- pokon proti hrv. naroda bili oni pape, koji su:u Bosni i Hercegovini potpo- magali i branili naše dične i zaslužne franjevce ? Naši veliki povjesničari i pisci Rački, Maraković i dr. ustvrdili su opsežnim djelima, da su pape bili pravi i veliki prijatelji našega naroda i da su to i djelima dokazali u koliko više sile nijesu zapriječivale. U najnovije doba imali smo dokaza o velikoj blagonaklonosti Leona Pija XI i sadašnjeg slavnovladajućeg Pija XII. Đ. K ujedinjeni u istom Duhu, Sve nedo- statke strasti, egoizma i drugih zapreka za zajednički život u njima je držao na uzdi kreposni odgoj, pod vodstvom milosti Božje. Zato sv. Pismo govori da ,svaki dan bijahu jednako jedno- dušno u hramu, i lomeći kruh po ku- ćama, primali su hranu s radošću i priprosta srca, hvaleći Boga i imajući ljubav u svega naroda“ (Dj. Apostol. 2. 46). Da tu nijesu vladale strasti i drugi egoistični motivi svjedoči nam opet sv. Pismo, koje veli: ,A u mnoš- tva onih, koji vjerovaše, bijaše jedno srce i jedna duša, i nijedan nije sma- trao za imanje svoje, da je išta nje- govo, nego im sve bijaše zajedničko“ (ist. mj. 4. 32). I dandanas još u katoličkoj Crkvi mnogi Redovi živu u zajedničkom ži- votu. Ali slobodno su prihvatili taj ži- vot. I potpuno su uvjereni da bi taj život bio nemoguć, kad ih ne bi svo- jevoljno obećanje ili zavjeti obvezali da samoodgojem, u vidu viših motiva, spriječavaju sve ono što bi zahtijevao njihov egoizam, a što bi došlo u sukob sa zajedničkim životom ,pameti i sr- ca“, Koja razlika izmegju ovog ži- vota, duhovnog jedinstva, slobodnog izbora i prisilnog, ropskog jedinstva komunističke sile i tiranstva? Ako doista treba priznati koju do- bru stranu komunizma onda treba ta- kogjer priznati da su komunisti tu is- pravnu teoriju presadili iz kršćanskog polja. Kršćanstvo zna za plejade rev- nih apostola, jakih mučenika, altruis- tičnih pojedinaca, karitativnih ustanova, i nijedan ih sistem, pa ni komunistički, ne će moći svladati ni u načelima“ ni u praksi. Kršćanstvo može da se pc- kaže vedra čela pred povijesti svih vre- mena, jer je uvijek u svojim načelima ostalo čisto i nepokvareno. Priznaje da su pojedini kršćani kao nosioci tih i- deala u praksi pokazali nedosljednost, izdajstvo, ali kršćanstvo kao takvo ne gubi ništa od sjaja svoje objektivnosti, Naprotiv komunizam kao sistem, po svojoj definiciji, brani mačela koja se kose s prirodom, s čovječjim usjećaji- ma, s ciljem života. Ova osnovna kon- statacija čini da se komunizam kao sistem nikada ne može opravdati, bu- dući da po svojoj definiciji dolazi u sukob s pravima ljudske naravi, kao što su prava na samoodregjenje, za- konitu slobodu misli, prava na život itd. Jedna najvažnija socijalna krepost jest bez dvojbe ljubav svih ljudi pre- ma svim ljudima, jer svi imaju ista ra- dikalna prava. Komunizam se pak tu postavlja kao sistem mržnje i unište- nja, dok se kršćanstvo zove i jest sis- tem ljubavi, snošljivosti, Sve se nesvedive oprečnosti izmegju komunizma i kršćanstva svode na ra- dikalnu oprečnost izmegju onih koji priznavaju više duhovno biće — Boga, kao mjerilo opstanka i djelovanja, i onih koji to niječu. Komunisti izabi- raju ovaj drugi stav. Komunizam je sistematski ateizam ili bezboštvo, Krš- ćanska dogmatika i moralka gube svoj oslon. Komunizam se predstavlja kao novi životni sistem. Koji hoće da ri- ješi sve upitnike, sve zagonetke života, na novi način, kao da prije nije bilo ni filozofa ni drugih sistema, pa ni kršćanstva, Ne zadovoljava se samo s time da se pokaže kao gospodarski, politički ili socijalni sistem već komu- nizam hoće postati životni sistem. Pro- dire stoga i ma religijsko polje, da ga, naravno, u svojoj destruktivnoj ten- denciji, opustoši. Konačno, baš u ovoj tendenciji uništenja svih religija može se otkriti komunistički stav prema krš- ćanstvu. Komunizam hoće uništiti reli- gije da ostane sam kao maiviša reli- gija, religija s kultom zemlje i sile, Uzroci komunističkog ateizma nijesu tako jednostavni niti uvijek isti, Jer ni komunizam nije sistem koji je nastao jednostavno u glavi jednog čovjeka i onda se jednostavno razvio po jedin- stvenim zakonima, Komunizam je na- stao kao plod vrenja dugih godina na svim poljima ljudskog života. U nje- mu se kriju razne naučne struje koje su se s vremenom ujedinile najviše za- slugom sinkretističkog duha Karla Mark- sa. I komunizam hoće da bude reak- cija ma sve pojave životnih sistema, da ih u svojoj velikoj dinamici svlada. Dosljedno ovim idejama niti ateistički ili bezbožnički stav ne će biti zaklju- čak jedinstvenih premisa kod svih ko- munističkih ideologa. Još manje će biti jedinstven uzrok bezbožštva kod onih koji nesvijesno prime komunističke kri- latice, ili se donekle oduševe za ko- munistički pokret. S naučne strane možemo reći da je zajednički uzrok nijekanja Boga kod svih komunista u tome što oni ispo- povijedaju mačelni materijalizam. Ne vide ništa preko tijesnog kruga mate- rije i materijalne produkcije, Sfera du- ha i duhovnih vrednota ostaje za njih nedohvatna. I ovaj uzrok će ostati sve dok duh ne razbije te okove materije, te se vine prema višem carstvu duha, koji će ga uvijek mučiti i stvarati u njemu nezadovoljstvo. Istina je da sila može da veže duh tako da za neko vrijeme duh ne mari za svoj specifični život, ali je nemoguće da to ostane trajno, jer je zakon prirode da je duh jači nego materija, i da je duh dao materiji sve ono što je materija primila. Ljudske duhovne energije upravile su svu tehniku i industriju, pa će ljudski duh ostati nezadovoljan dok mu selne vrati prvenstvo časti koje mu pripada. S praktičnog pak gledišta još lakše je uočiti uzroke bezbožštva. Praktični su bezbožnici svi koji živu kao da Boga nema. To je u interesu mnogih. Uvijek će ih biti. Svojevoljno treba za- nijekati Boga, čuvara morala, da bude slobode u provedbi svojih ciljeva, Za- nijekavši Boga posve je maravno da su onda otvorena vrata za sva nasilja i zlodjela. Jer koja sila može zaprije- čiti da se ne puste uzde slobodi i zlo- upotrebi slobode kad se digne odgo- vornost pred Onim koji kao čuvar duha i sudac nevidljivih djela reservira duž- nost da ta djela kazni? Ni strah pred kaznama ni ljudski obzir ne može rav- nati s čovječjom unutarnjosti jer do nje ne dopire ljudsko oko, Vrlo je dakle jeftin, nizak način po kojemu se neki odregjuju na ateizam, kad zato nemaju drugog motiva nego da mogu slobodno živjeti i zadovoljavati svojim niskim, životinjskim nagonima. A da takvih ima-i megju komunistima to je posve jasno. Općenita je takogjer istina da do i- stina o Bogu dolazi malen broj ljudi,