TAKSA PLAĆENA U GOTOVOM

Narodna Svije

 

 

GOD. XXII — Br. 30

DUBROVNIK, 24 Srpnja 1940

CIJENA Din. 1.50

 

Izvršimo davno hrvatsko
obećanje Bogu

Okružnica hrvatskog Metropolite

Kroz stoljeća su sudbinom  Hrvat-
skog Naroda odlučivali hrvatski sabori.
U djelovanju hrvatskih sabora dolazila
je uvijek do izražaja duša hrvatskog
maroda, koja je duboko katolička. Zato
su sve važne odluke hrvatskog sabora
uvijek bile u skladu s katoličkim ži-
votom, mišljenjem i osjećanjem hrvat-
skog naroda, a to je u posebnim ne-
kim historijskim zgodama dolazilo i
do osobitog izražaja u zaključcima hr-
vatskih sabora. Megju tim zaključcima
ima i jedan, koji ima značaj zavjeta,
što ga je hrvatski sabor u ime Hrvat-
skog Naroda učinio Bogu. U godini
1739. harala je naime kuga u krajevi-
ma Hrvatske, U prosincu te godine
sastao se hrvatski sabor u tađanjem
saborskom gradu Varaždinu i zaklju-
čio, da će, ako Bog odvrati kugu od
Hrvatskog Naroda, u zahvalu za to biti
podignuta kapelica u čast Presvete Kr-
vi Isusove u Ludbregu, gdje se od
davnine posebnim načinom štuje Pre-
sveta Krv Spasitelieva. To je štovanje
Presvete Krvi Isusove u Ludbregn, ka-
mo u to ime hrli mnogo hrvatskog
maroda, hrvatski sabor nazvao ,najve-
ćim blagom hrvatskog kraljevstva“.
Bog je usličao molitve hrvatskog ma-
roda i zavjetnu želju hrvatskog sabora.
Kuga je prestala, ali obećanje, što ga
je hrvatski sabor tada Bogu za uzvrat
dao, ostalo je neizvršeno. To je obe-
ćanje isprva odgagjano, kako to često
biva u ljudskom životu, i na kraju je
na nj posve zaboravljeno. I do dana
današnjega — evo već preko 200 go-
dina — taj zavjet hrvatskog sabora
nije izvršen. a

Naoko se mnogima možda čini taj
zavjet neznatnim. Kuge danas u Evro-
pi više nema, pa zato sebi ne znamo
zamisliti, kolika je ona nekad bila ne-
sreća harajući nemilice, kuda je stigla.
A i gradnja samo jedne kapelice nije
velika stvar, pa ako to nije izvršeno,
možda će netko misliti, da to nije ne
znam koliki propust. Ali krivo bi mi-
slio, tko bi tako sudio. Tu se radi o
obećanju, koje je u ime Hrvatskog Na-
roda dano Bogu. Ako pojedinac čovjek
učini kakvo obećanje, kakav zavjet
Bogu, pa ga ne izviši, teško griješi.
A zar to isto da ne vrijedi i za cijeli
marod? Nema zastalno nijednog kato-
lika Hrvata, koji ne bi rekao, da ono,
što je hrvatski sabor kao predstavnik
Hrvatskog Naroda Bogu obećao, mora
doista biti i izvršeno. Pa ako je kroz
dvjesta godina ostalo neizvršeno treba
da to obećanje bude bar sada što pri-
je izvršeno.

Za izvršenje tog zavjeta hrvatskog
sabora poduzete su od prošle godine
prve priprave. Za gradnju zavjetne ka-
pelice u čast Presvete Krvi Isusove u
Ludbregu, koja je Bogu obećana tim
zavjetom hrvatskog sabora, učinjen je
nacrt, te će ta kapelica biti podignuta
u obliku kapelice Isusova groba, kako
ju je u Jerusalemu sagradio Hrvat fra
Bonifacije iz Dubrovnika, Tako ćemo
izvršenjem tog zavjeta hrvatskog sa-
bora ujedno dobiti u Hrvatskoj i ko-
piju kapelice Spasiteljeva groba, i to

u historijskom obliku, kakav joj je dao
jedan Hrvat, Tu se spaja u divan za-
jednički izražaj i vjerska manifestacija
narodnog zavjeta i kulturno-historijska
o jednoj gragjevini, koja se može u-
brojiti megju najslavnije, što ih je ikad
koji Hrvat u stranom svijetu — u o-
vom slučaju u Spasiteljevoj domovini
— izvršio.

Da se taj zavjet hrvatskog sabora
uzmogne što prije izvršiti i kapelica
Presvete Krvi Isusove sagraditi, tu tre-
ba pomoći od cijelog naroda. Ne radi
se o velikoj gragjevini ni o velikoj
svoti (možda oko 200 tisuća dinara),
pa ako se svagdje po malo sabere,
svota će biti brzo mamaknuta. Dosad
su mnogi već pridonijeli po koji obol,
ali još nije sabrana ni desetina po-
trebne svote.

Pozivam dakle velečasno svećenstvo,
sva katolička društva i pojedince ka-
tolike, da učine, štogod je moguće, za
ovu svetu katoličku i narodnu svrhu.
Na prvi dan mjeseca srpnja slavi se
spomendan Presvete Krvi Isusove. Ne-
ka dakle od tog dama cijeli mjesec
srpanj ove godine bude namijenjen
tome, da nas podsjeća ma izvršenje
zavjeta hrvatskog sabora. Jedne nedje-
lje u srpnju neka bude u crkvi i izvan
crkve organizirana i posebna sabirna
akcija u tu svrhu.

Neka nam lebdi pred očima, da je
Bog po tom zavjetu hrvatskog sabora
prije dvjesta godina odvratio jedno
strahovito zlo, kugu, od Hrvatskog
Naroda. A Crkva u svojim molitvama
stavlja u isti red kugu, glad i rat. Da-
nas jedno od tih triju zala, to jest rat,
hara velikim dijelom Evrope i širi se
kao nekada kuga. Izvršenjem zavjeta
hrvatskog sabora, po kojem je Bog
odvratio kugu od Hrvatskog Naroda,
ublažit ćemo milosrgje Božje, da čuje
i usliši naše vapaje, kad s Crkvom
danas toplije nego ikad molimo: ,Od
kuge, glada i rata oslobodi nas, Go-
spodine !“

Stojimo, hvala Bogu, i pred novim
razdobljem, kad će hrvatski sabor opet
odlučivati o sudbini Hrvatskog  Naro-
da. To novo djelovanje hrvatskog sa-
bora treba da bude praćeno Božjom
pomoću i blagoslovom. A postići ćemo
to tim sigurnije, ako izvršimo nekada-
nje obveze hrvatskog sabora prema
Bogu. Neka i ta misao sa željom, da
što prije bude ostvarena vlast hrvat-
skog sabora, bude jak poticaj, da o-
mogućimo što većim sudjelovanjem i
prinosima cijelog Hrvatskog Naroda
izvršenje dvjestagodišnjeg zavjeta hr-
vatskog sabora.

Dr Alojzije Stepinac,
hrvatski metropolita

 

 

NAOČALE za svačije OKO
možete dobiti kod optičara

BOGDAN?-Dubrovnik

Zeiss Punktal samoprodaja. Tel. br. 272
ISTRA JRNA NEONA IGRAČU ASR GORAN

Zaštosu komunisti bezbožnici

Svršetak,

Pred problemom bola stale su mnoge
ljudske misli. Ističu se n. pr. manihejci,
koji su u davnoj prošlosti tražili rje-
šenje te stvorili nauku o dvama prin-
cipima, principu dobra i principu zla,
i na taj način mislili da su tom zago-
neinom pitanju mašli odgovor. Pred-
stavnici kršćanske misli, kao sv. Au-
gustin i sv. Toma, pozabavili su se
tim rješenjem i dokazali njegovu ne-
osnovanost. Ujedno su svestrano pro-
učili problem i predložili u svijetlu
zdrave filozofije i vjere nauku koja
može barem donekle amiriti ljudsku
pamet. Tko pak prima vjeru u Boga i
nadgrobni život za toga taj problem,
osobito poslije dolaska Kristova, ne
predstavlja nerješivu zagonetku. Komu-
nizam za sve to ne zna, ili bolje neće
da zna, Gonjen nekom nebulozom,
mračnim instinktom misli da mora za-
nijekati Boga uime blagosti, nježnosti,
samilosti. Tako Berdjajev veli o nihi-
lističkim piscima n. pr. o Dobroljubovu:
»Izgubio je vjeru, jer nije mogao pod-
nijeti napast nepravde u svijetu i ni-
skost života koja je vlast dala
u istim ortodoksnim kršćanskim kru-
govima“ (str. 67),

Niskost života kršćana! Ovaj razlog
vrijedi za sve narode i sva vremena. Je-
dan od povoda za komunističkure akciju
na sve što je kršćansko. Mnogi su naime
kršćani na razne načine podržavali ne-
pravdu u svijetu. I još je danas po-
državaju. Ne zaboravimo da se je i li-
beralizam i kapitalizam razvio na krš-

- ćanskom Zapadu. Pa i pravi kršćani

zatvaraju svoje kršćanstvo u krug de-
klamacija, retorika, formalizma. Ili o-
pet misle da interesi duše ne smiju
voditi računa o položaju u svijetu, već
da davaju prava drijemati na jastucima
vječnih istina i evangjelja. Kršćani, ne-
dostojni nosioci kršćanskog nazora na
svijet i život nijesu mogli da dignu
neravnotežu socijalnog života. Politički
pak i ekonomski život ostali su bez
kršćanskog svijetla. Sve je to dalo još
više poticaja mračnim silama da bez
procijenjivanja prave krivnje, bez objek-
tivnosti svale krivnju na samo kršćan-
stvo, za što su odgovorni samo poje-
dinci, kršćani. Kao da neispravnost u
životu pojedinaca može oblatiti istinu
i objektivnost kršćanstva?!

Istini za ljubav treba priznati da u
Rusiji nije katolištvo igralo važnu ulogu
u životu ruskog naroda već pravosla-
vlje. Francuski pisac Maritain u svom
djelu ,Humanisme integrale“ pag. 17
ističe kako pravoslavlje nije znalo da
u ruske duše, sklone misticiranju, ma-
štanju, unese svijetlo razuma, Razum i
razumni elementi gledani su s nepo-
vjerenjem. Kler i puk, bez dogmatske
izobrazbe, bez filozofske priprave po-
davali su se nekom pretjeranom super-
naturalizmu koji je gazio osnovna na-
čela naravi, Pojavljivale su se sekte s
programima najneobičnijih aberacija.
Dovoljno se sjetiti upliva što je imao
ma javni život predratne a donekle i
ratne Rusije poznati razvratnik Grigo-
rije Jefimović, nazvan ,Raspućin“. Na-
protiv intelektualcima nije bio moguć
opstanak. Prevlast instinkta vodila je
zlodjela, okrutnosti. I ovako stanje i-
zazivalo je reakciju na sve faktore do-

sadašnjeg stanja. Boljševistička revo-
lucija je stavila zadatak da obračuna sa
svim što je ulazilo u organizam dr-
žavnog života, U te faktore je bila u-
brojena vjera i sve što je vjersko i du-
hovno. Dosljedno je tome i ateizam
proglašen uime neke reakcije na pro-
šlost.

Ruska propaganda ateizma, može se
doista reći iz navedenoga, znači prije-
laz jedne tipično ruske duševne bole-
sti na druge duše, »Slu-
žbeni panslavizam Rusije nije bio dru-
go, nego pokret unutrašnje reakcije,
pokret hegemonije Rusije nad drugim
slavenskim narodima, pokret imperija-
lizma i proširenja carske vlasti do Ca-
rigrada, do Egejskog i Jadranskog
mora. Takav panslavizam nije mogao
imati ništa u sebi socijalno, slavensko
i čovječansko“ (dr, Milan Ivšić: ,Pro-
blemi suvremenog života“ str. 135).

Kao što je židovski narod sebe
smatrao izabranom kastom, kojoj je
povjerena misija vodstva naroda tako
je slično mislila i misli Rusija. Komu-
nistički ateiste obećavaju novi svijet,
Odstranjuju kršćanstvo i ostale religije
jer im ove smetaju provedbi toga cilja.
Mit vlasti ateizma, kult sile, sila pro-
letarijata bez obzira na prava ostalih
ljudi jest ona točka u kojoj su usre-
dotočene sve utopije prošlih tamnih
vjekova ruske duše.

K tome idu svi koji pri-
hvaćaju njene direktive.

Ako pak treba nekog nazovi-naučnog
opravdanja ateističkog stava onda treba
tražiti kod oca modernog komunizma,
Marksa. Marks je teoretičar, i to više
eklektik nego originalan stvaralac. Tako
tezu o historičkom materijalizmu vješto
spaja u jedno, iako je to jedinstvo na-
stalo od protivničkih struja Hegela i
Feuerbacha. Kako spominje spomenuti
francuski filozof Maritain (ist. dj. str,
45) i ateizam je uzet iz Feuerbacha.
Ovaj je u svom nadutom antropocen-
trizmu smatrao da sve šio vjera diktira
i prenosi na Boga, n. pr. misao, o-
sjećaj, kult, jest neko otugjenje onoga
što s pravom pripada čovjeku. Te časti
treba vratiti čovjeku, jer su njegove.
A Boga treba zanijekati, uime čovječjih
prava. Marks je ovu nauku o otugje-
nju primijenio ma privatno vlasništvo,
na rad. Radnik svojim radom otugjuje
ono što je njegovo (,Višak vrijedno-
sti“). To mu treba vratiti. To je prva
dužnost, jer je i otugjenje po radu prvo
i najvažnije. I po načelu prvenstva ma
terije i materijalnih okolnosti nad svim
ostalim pa i duhovnim, dalje izvodi
Marks, da je ovo otugjenje po radu
uvjetovalo sva druga olugjenja, pa i
ono otugjenje po religiji. Tako na neki
način i Bogu treba da daje što je nje-
govo (radnikovo), jer su ga veći ljudi
(kapitalisti) prisilili da njima daje što
pripada prvotno njemu, Ukinimo mo-
gućnost otugjivanja po vlasništvu pa
će automatski pasti i otugjenje po re-
ligiji. Rad ili uvjeti materije, produkcije,
uvjetuju sve druge superstrukture dru-
štva, pa i religiju. Tako glasi jedno
od pravila historičkog materijalizma.
Religijska emencipacija jest ateizam.
On je diktat ljudskih prava.