TAKSA PLAĆENA U GOTOVOM Narodna Svije GOD. XXII — Br. 30 DUBROVNIK, 24 Srpnja 1940 CIJENA Din. 1.50 Izvršimo davno hrvatsko obećanje Bogu Okružnica hrvatskog Metropolite Kroz stoljeća su sudbinom Hrvat- skog Naroda odlučivali hrvatski sabori. U djelovanju hrvatskih sabora dolazila je uvijek do izražaja duša hrvatskog maroda, koja je duboko katolička. Zato su sve važne odluke hrvatskog sabora uvijek bile u skladu s katoličkim ži- votom, mišljenjem i osjećanjem hrvat- skog naroda, a to je u posebnim ne- kim historijskim zgodama dolazilo i do osobitog izražaja u zaključcima hr- vatskih sabora. Megju tim zaključcima ima i jedan, koji ima značaj zavjeta, što ga je hrvatski sabor u ime Hrvat- skog Naroda učinio Bogu. U godini 1739. harala je naime kuga u krajevi- ma Hrvatske, U prosincu te godine sastao se hrvatski sabor u tađanjem saborskom gradu Varaždinu i zaklju- čio, da će, ako Bog odvrati kugu od Hrvatskog Naroda, u zahvalu za to biti podignuta kapelica u čast Presvete Kr- vi Isusove u Ludbregu, gdje se od davnine posebnim načinom štuje Pre- sveta Krv Spasitelieva. To je štovanje Presvete Krvi Isusove u Ludbregn, ka- mo u to ime hrli mnogo hrvatskog maroda, hrvatski sabor nazvao ,najve- ćim blagom hrvatskog kraljevstva“. Bog je usličao molitve hrvatskog ma- roda i zavjetnu želju hrvatskog sabora. Kuga je prestala, ali obećanje, što ga je hrvatski sabor tada Bogu za uzvrat dao, ostalo je neizvršeno. To je obe- ćanje isprva odgagjano, kako to često biva u ljudskom životu, i na kraju je na nj posve zaboravljeno. I do dana današnjega — evo već preko 200 go- dina — taj zavjet hrvatskog sabora nije izvršen. a Naoko se mnogima možda čini taj zavjet neznatnim. Kuge danas u Evro- pi više nema, pa zato sebi ne znamo zamisliti, kolika je ona nekad bila ne- sreća harajući nemilice, kuda je stigla. A i gradnja samo jedne kapelice nije velika stvar, pa ako to nije izvršeno, možda će netko misliti, da to nije ne znam koliki propust. Ali krivo bi mi- slio, tko bi tako sudio. Tu se radi o obećanju, koje je u ime Hrvatskog Na- roda dano Bogu. Ako pojedinac čovjek učini kakvo obećanje, kakav zavjet Bogu, pa ga ne izviši, teško griješi. A zar to isto da ne vrijedi i za cijeli marod? Nema zastalno nijednog kato- lika Hrvata, koji ne bi rekao, da ono, što je hrvatski sabor kao predstavnik Hrvatskog Naroda Bogu obećao, mora doista biti i izvršeno. Pa ako je kroz dvjesta godina ostalo neizvršeno treba da to obećanje bude bar sada što pri- je izvršeno. Za izvršenje tog zavjeta hrvatskog sabora poduzete su od prošle godine prve priprave. Za gradnju zavjetne ka- pelice u čast Presvete Krvi Isusove u Ludbregu, koja je Bogu obećana tim zavjetom hrvatskog sabora, učinjen je nacrt, te će ta kapelica biti podignuta u obliku kapelice Isusova groba, kako ju je u Jerusalemu sagradio Hrvat fra Bonifacije iz Dubrovnika, Tako ćemo izvršenjem tog zavjeta hrvatskog sa- bora ujedno dobiti u Hrvatskoj i ko- piju kapelice Spasiteljeva groba, i to u historijskom obliku, kakav joj je dao jedan Hrvat, Tu se spaja u divan za- jednički izražaj i vjerska manifestacija narodnog zavjeta i kulturno-historijska o jednoj gragjevini, koja se može u- brojiti megju najslavnije, što ih je ikad koji Hrvat u stranom svijetu — u o- vom slučaju u Spasiteljevoj domovini — izvršio. Da se taj zavjet hrvatskog sabora uzmogne što prije izvršiti i kapelica Presvete Krvi Isusove sagraditi, tu tre- ba pomoći od cijelog naroda. Ne radi se o velikoj gragjevini ni o velikoj svoti (možda oko 200 tisuća dinara), pa ako se svagdje po malo sabere, svota će biti brzo mamaknuta. Dosad su mnogi već pridonijeli po koji obol, ali još nije sabrana ni desetina po- trebne svote. Pozivam dakle velečasno svećenstvo, sva katolička društva i pojedince ka- tolike, da učine, štogod je moguće, za ovu svetu katoličku i narodnu svrhu. Na prvi dan mjeseca srpnja slavi se spomendan Presvete Krvi Isusove. Ne- ka dakle od tog dama cijeli mjesec srpanj ove godine bude namijenjen tome, da nas podsjeća ma izvršenje zavjeta hrvatskog sabora. Jedne nedje- lje u srpnju neka bude u crkvi i izvan crkve organizirana i posebna sabirna akcija u tu svrhu. Neka nam lebdi pred očima, da je Bog po tom zavjetu hrvatskog sabora prije dvjesta godina odvratio jedno strahovito zlo, kugu, od Hrvatskog Naroda. A Crkva u svojim molitvama stavlja u isti red kugu, glad i rat. Da- nas jedno od tih triju zala, to jest rat, hara velikim dijelom Evrope i širi se kao nekada kuga. Izvršenjem zavjeta hrvatskog sabora, po kojem je Bog odvratio kugu od Hrvatskog Naroda, ublažit ćemo milosrgje Božje, da čuje i usliši naše vapaje, kad s Crkvom danas toplije nego ikad molimo: ,Od kuge, glada i rata oslobodi nas, Go- spodine !“ Stojimo, hvala Bogu, i pred novim razdobljem, kad će hrvatski sabor opet odlučivati o sudbini Hrvatskog Naro- da. To novo djelovanje hrvatskog sa- bora treba da bude praćeno Božjom pomoću i blagoslovom. A postići ćemo to tim sigurnije, ako izvršimo nekada- nje obveze hrvatskog sabora prema Bogu. Neka i ta misao sa željom, da što prije bude ostvarena vlast hrvat- skog sabora, bude jak poticaj, da o- mogućimo što većim sudjelovanjem i prinosima cijelog Hrvatskog Naroda izvršenje dvjestagodišnjeg zavjeta hr- vatskog sabora. Dr Alojzije Stepinac, hrvatski metropolita NAOČALE za svačije OKO možete dobiti kod optičara BOGDAN?-Dubrovnik Zeiss Punktal samoprodaja. Tel. br. 272 ISTRA JRNA NEONA IGRAČU ASR GORAN Zaštosu komunisti bezbožnici Svršetak, Pred problemom bola stale su mnoge ljudske misli. Ističu se n. pr. manihejci, koji su u davnoj prošlosti tražili rje- šenje te stvorili nauku o dvama prin- cipima, principu dobra i principu zla, i na taj način mislili da su tom zago- neinom pitanju mašli odgovor. Pred- stavnici kršćanske misli, kao sv. Au- gustin i sv. Toma, pozabavili su se tim rješenjem i dokazali njegovu ne- osnovanost. Ujedno su svestrano pro- učili problem i predložili u svijetlu zdrave filozofije i vjere nauku koja može barem donekle amiriti ljudsku pamet. Tko pak prima vjeru u Boga i nadgrobni život za toga taj problem, osobito poslije dolaska Kristova, ne predstavlja nerješivu zagonetku. Komu- nizam za sve to ne zna, ili bolje neće da zna, Gonjen nekom nebulozom, mračnim instinktom misli da mora za- nijekati Boga uime blagosti, nježnosti, samilosti. Tako Berdjajev veli o nihi- lističkim piscima n. pr. o Dobroljubovu: »Izgubio je vjeru, jer nije mogao pod- nijeti napast nepravde u svijetu i ni- skost života koja je vlast dala u istim ortodoksnim kršćanskim kru- govima“ (str. 67), Niskost života kršćana! Ovaj razlog vrijedi za sve narode i sva vremena. Je- dan od povoda za komunističkure akciju na sve što je kršćansko. Mnogi su naime kršćani na razne načine podržavali ne- pravdu u svijetu. I još je danas po- državaju. Ne zaboravimo da se je i li- beralizam i kapitalizam razvio na krš- - ćanskom Zapadu. Pa i pravi kršćani zatvaraju svoje kršćanstvo u krug de- klamacija, retorika, formalizma. Ili o- pet misle da interesi duše ne smiju voditi računa o položaju u svijetu, već da davaju prava drijemati na jastucima vječnih istina i evangjelja. Kršćani, ne- dostojni nosioci kršćanskog nazora na svijet i život nijesu mogli da dignu neravnotežu socijalnog života. Politički pak i ekonomski život ostali su bez kršćanskog svijetla. Sve je to dalo još više poticaja mračnim silama da bez procijenjivanja prave krivnje, bez objek- tivnosti svale krivnju na samo kršćan- stvo, za što su odgovorni samo poje- dinci, kršćani. Kao da neispravnost u životu pojedinaca može oblatiti istinu i objektivnost kršćanstva?! Istini za ljubav treba priznati da u Rusiji nije katolištvo igralo važnu ulogu u životu ruskog naroda već pravosla- vlje. Francuski pisac Maritain u svom djelu ,Humanisme integrale“ pag. 17 ističe kako pravoslavlje nije znalo da u ruske duše, sklone misticiranju, ma- štanju, unese svijetlo razuma, Razum i razumni elementi gledani su s nepo- vjerenjem. Kler i puk, bez dogmatske izobrazbe, bez filozofske priprave po- davali su se nekom pretjeranom super- naturalizmu koji je gazio osnovna na- čela naravi, Pojavljivale su se sekte s programima najneobičnijih aberacija. Dovoljno se sjetiti upliva što je imao ma javni život predratne a donekle i ratne Rusije poznati razvratnik Grigo- rije Jefimović, nazvan ,Raspućin“. Na- protiv intelektualcima nije bio moguć opstanak. Prevlast instinkta vodila je zlodjela, okrutnosti. I ovako stanje i- zazivalo je reakciju na sve faktore do- sadašnjeg stanja. Boljševistička revo- lucija je stavila zadatak da obračuna sa svim što je ulazilo u organizam dr- žavnog života, U te faktore je bila u- brojena vjera i sve što je vjersko i du- hovno. Dosljedno je tome i ateizam proglašen uime neke reakcije na pro- šlost. Ruska propaganda ateizma, može se doista reći iz navedenoga, znači prije- laz jedne tipično ruske duševne bole- sti na druge duše, »Slu- žbeni panslavizam Rusije nije bio dru- go, nego pokret unutrašnje reakcije, pokret hegemonije Rusije nad drugim slavenskim narodima, pokret imperija- lizma i proširenja carske vlasti do Ca- rigrada, do Egejskog i Jadranskog mora. Takav panslavizam nije mogao imati ništa u sebi socijalno, slavensko i čovječansko“ (dr, Milan Ivšić: ,Pro- blemi suvremenog života“ str. 135). Kao što je židovski narod sebe smatrao izabranom kastom, kojoj je povjerena misija vodstva naroda tako je slično mislila i misli Rusija. Komu- nistički ateiste obećavaju novi svijet, Odstranjuju kršćanstvo i ostale religije jer im ove smetaju provedbi toga cilja. Mit vlasti ateizma, kult sile, sila pro- letarijata bez obzira na prava ostalih ljudi jest ona točka u kojoj su usre- dotočene sve utopije prošlih tamnih vjekova ruske duše. K tome idu svi koji pri- hvaćaju njene direktive. Ako pak treba nekog nazovi-naučnog opravdanja ateističkog stava onda treba tražiti kod oca modernog komunizma, Marksa. Marks je teoretičar, i to više eklektik nego originalan stvaralac. Tako tezu o historičkom materijalizmu vješto spaja u jedno, iako je to jedinstvo na- stalo od protivničkih struja Hegela i Feuerbacha. Kako spominje spomenuti francuski filozof Maritain (ist. dj. str, 45) i ateizam je uzet iz Feuerbacha. Ovaj je u svom nadutom antropocen- trizmu smatrao da sve šio vjera diktira i prenosi na Boga, n. pr. misao, o- sjećaj, kult, jest neko otugjenje onoga što s pravom pripada čovjeku. Te časti treba vratiti čovjeku, jer su njegove. A Boga treba zanijekati, uime čovječjih prava. Marks je ovu nauku o otugje- nju primijenio ma privatno vlasništvo, na rad. Radnik svojim radom otugjuje ono što je njegovo (,Višak vrijedno- sti“). To mu treba vratiti. To je prva dužnost, jer je i otugjenje po radu prvo i najvažnije. I po načelu prvenstva ma terije i materijalnih okolnosti nad svim ostalim pa i duhovnim, dalje izvodi Marks, da je ovo otugjenje po radu uvjetovalo sva druga olugjenja, pa i ono otugjenje po religiji. Tako na neki način i Bogu treba da daje što je nje- govo (radnikovo), jer su ga veći ljudi (kapitalisti) prisilili da njima daje što pripada prvotno njemu, Ukinimo mo- gućnost otugjivanja po vlasništvu pa će automatski pasti i otugjenje po re- ligiji. Rad ili uvjeti materije, produkcije, uvjetuju sve druge superstrukture dru- štva, pa i religiju. Tako glasi jedno od pravila historičkog materijalizma. Religijska emencipacija jest ateizam. On je diktat ljudskih prava.