TAKSA PLAĆENA U GOTOVOM Narodn Q00. XXII — Br. 33 Pred Euharistijski kongres Svake godine održavaju se diljem naše domovine desetci euharistijskih kongresa, Ove godine izmegju ostalih, održava se i u Čilipima veliki deka- natski euharistijski kongres. Red je, da se pred ovaj kongres malo osvrne- mo na ova velebna slavlja, gdje tisu- će i tisuće vjernih odaju čast Jaganjcu u presvetoj Euharistiji. Na jedan po- ziv Crkve i svojih duhovnih pastira, vjerni u masama hrle, da polažu svim svojim neprijateljima snagu i moć svoje ideje i da odadu čast svome Otkupitelju. Neka se niko mne vara potcjenjujući značaj ovih kongresa i izrugavajući te ljude. Ne, to nije za potcjenjivanje, jer u ovo doba materi- jalizma i negacije svega duhovnog Crkva neustrašivo podiže oltar i pred tisućama duša javno obnavlja žrtvu našeg Spasitelja. To nije mala stvar, tu treba mnogo katoličke svijesti, treba požrtvovnosti, auktoriteta i discipline. Ovo slavlje su u pravom smislu riječi vjerski plebiscit, tu se najbolje dijele duhovi, jer tu nema nikakvn pritiska, nikakvih obećanja i špekulacija, tu se dolazi slobodno po svome uvjerenju, tu se opredjeljuju za ili protiv Krista. Na kongresu isčezavaju sve socialne razlike, nestaje svih dnevnih sukoba, vjernici kleče jedan pored drugoga, trgovac uz seljaka, gospodin uz radni- ka i obrtnika, tu pada sva razlika iz- megju grada, sela i proletarijata, svi ti ljudi raznih profesija i staleža ujedi- njeni su u Kristu, kojega svećenik podiže preko podizanja. Svi oni, ba- rem kroz to vrijeme, sačinjavajn, sa svojim svećenstvom, idealnu kršćansku i svetu zajednicu. Eto, kroz koji dan naše Konavle, katoličko i hrvatsko od davnine, ima priliku da ponovo manifestira svoju katoličku i s njom usko povezanu hr- vatsku svijest. Ono ima da dokaže, da usprkos razorne propagande bezbožni- ka i usprkos zagušivom tempu vre- mena, naš narod ne popušta, već da stoji još uvijek složan i čvrst na bra- niku svojih svijetlih tradicija. Euharistija će mam dati odvažnost u poteškoćama, jakost u kušnjama, pouzdanje kad nada slabi, veliku i sa- moprijegornu ljubav prema bližnjemu, koja nosi mir narodima i cjelokupnoj ljudskoj zajednici, Ona je zalog prave slobode pojedincima i narodima, Pristupimo Euharistijskom Kristu svi bez razlike: seljaci, radnici i gragjani. Stupimo svi ponosno pod križeve i barjake simbole vjere i kulture, Svr- stajmo se u nepreglednu povorku ne- ustrašivih boraca te prožeti živom vje- rom pratimo Euharistijskog Isusa kroz pitoma polja naših Konavala. M. P. 34. Zagrebački Zbor Međunarodni opči veliki sajam uzoraka 31. Vill. -- 9. IX. 1940. Na željeznicama besplatni povratak, na jadranskim parobrodima viši raz- red za cijenu nižega, na avijonima 10% od 26. VIII, do 14. IX. 1940, i $v DUBROVNIK, 14 Kolovoza 1940 ISTINA O , DUBROVNIKU“ Dubrovnik“ ponovo brani masoneriju. — Njihov atavizam. Vrijeđanje korčulanskih Hrvata. — Tko je bio Antun Fabris ? Njihova ,,skladnost“. Sklerozni ,Dubrovnik“ našao se u škripcu kao nikad do sada. Instikt je prevladao nad razumom i on danas brani masoneriju, i to na tako jadan i nespretan način, da će se beogradski poslodavci ljutiti radi neinteligencije i apolitičnosti svoga starog sluge i na- jamnika, ,Dubrovnik“ i njegova pre- živjela ,stara garda“ nijesu u stanju shvatiti, da je njihovo vrijeme prošlo u nepovrat, te da se stvara nova Ev- ropa, Zato neinteligentno (i za njih samoubilački) upozoravaju na naš točan navod, kako je jugomaso- nerija, dirigirana iz Pariza i Beograda, nas Hrvate ,sapinjala versaljskim oko- vima“. pa se nijesu ,preorijentirali“ poput ,Vre- mena“ i drugih prestoničkih krugova, koji su primorani zauzeti u javnosti stav suprotan masoneriji. Dok se tako iz Beograda vodi na- duvena i neuvjerljiva protumasonska propaganda ,Dubrovnik“ skuplja zad- nju staračku snagu i kliče, da on ,zije nikada dao ni sjene znaka ni da brani ni da osugjuje masoneriju“, jer da ,ni za jedno ni za drugo memamo (t. j. oni) razloga“. Ovo je napisano točno po masonskom receptu, jer masonima je najmilije, kada se o njima ništa ne govori, da bi mogli mirno i nesmeta- no ,raditi“. Zato i ,Dubrovnik“ — kad se već mora nekako izjasniti — for- malno priča, kako on ne brani maso- ne, ali odmah uvjerava, da ih on ne osugjuje, jer da zato nema razloga. Zar ovo nije obrana masonerije, i to perfidnija, nego li otvorena obrana pokojnih beogradskih ,Vidika“, Za nas je pak sada majvažnije, da može- mo nedvojbeno — i na temelju vlasti- toga mjihovog priznanja — utvrditi, da ,Dubrovnik“ brani masoneriju, njen rad u ovom državnom sklopu, te da na toj obrani masonerije i danas dosljedno i uporno ustraje. Iznijeli smo, da ,Dubrovnik“ i sada po atavističkom nagonu pokušava de- nuncirati ,onima gore“, Radi ove se istine uzvrpoljio i bunca nešto o is- kustvu na vlastitim legjima (uobičajena naricaljka u desetercima !). Mjesto tih »piljaka i kržina“ bilo bi bolje i za- nimljivije, da nam objasni: zašto je iza prevrata nestao iz Platzkomande u Dubrovniku sanduk s denuncijama, zašto je u Kotoru spaljen popis kon- fidenata, tko je demuncirao Gerasima Popovića, tko se za vrijeme rata ne- smetano šetao po gradu. i t, d, Po- sljeratnom bi ,Dubrovniku“ najbolje pristajalo ime ,Denuncijant“, jer čim li se je prošlih godima bavio, do li denunciranjem i prokazivanjem u Ce- tinje i Beograd. Poznato je, da su mnogi nastradali na osnovu denunci- jacija toga bijednog janjičarskog listića, kojega — nasmijte se — uzdržava »patriotizam prijatelja i dobrotvora“, kako sam brani svoju nečistu savjest, Najdražesniji je ,Dubrovnik“ (alias »Denuncijant“), kada udara u raskli- mane i zahrgjale žice svoga ,dubrov- čanizma“. Zaštitnik prebacuje nam, da nijes- mo skladni, pa da kao ,Dubrovčani ne mogu da s mama razgovaraju“. Dalje nas mole da bi nastojali ,da prigušimo atavizam u izražavanju nez- godnih riječi“, Na taj način prepo- tentno vrijegjaju hrvatsku Korčulu i korčulanske Hrvate, Naime, neki ,stari gardista“ drži da se pisac našega član- ka tobože ,odnekle sa nedubrovačkih školja smjestio u ovaj grad skladnosti“ (on ,divlji“ Korčulunin! Op. ur.), te da se još nije toliko aklimatizo, da sa Dubrovčanima razgovara dubrovač- ki-skladno“. Pisac članka o masoneriji i ovih re- daka nije Korčulanin, niti s Korčulom ima ikakve veze — čega se inače ne bi nikako imao stidjeti — već je ro- gjeni Dubrovčanin. Dubrovčani su bili i njegovi stari, koji su vidjeli kako u njihov grad dolaze e kr. beamteri, Tirolci, austro-njemački žandari, srzenti, mužikanti e tutti quanti, dase domalo proglase najdubrovačkijim Dubrovčanima i Inače kad ,Dubrovnik“ ovako pau- šalno vrijegja Korčulane morao bi i- mati barem obzira prema svojemu ne- , kadašnjem uredniku Antunu Fabrisu (1864—1904), Aotun Fabris se smatrao i priznavao Korčulaninom. U vezi s iz- laskom ,Srđa“ Fabris je kazao: ,Ne- mojte da se reče, da su Dubrovčani razza che muore, i da su jedino stran- ci, što nešto rade u Dubrovniku: ja prvi koji nijesam Dubrovčanin nego Korčulanin“ — kako navodi Pavle Popović (v. ,Iz književnosti“ II, str. 160). »Dubrovnik“ se toliko ponosi s tim Antunom Fabrisom i sada (g. 1940.) izdaje u Beogradu u posebnoj knjizi njegove protuhrvatske i protukatoličke članke, Valjda radi protuhrvatskog i protukatoličkog stajališta ovoga rene- gata i vjerskog indiferentiste smatra, da je on ,prigušio atavizam“, da se aklimatizirao i postao skladan. Sada razumijemo što u riječniku ,Dubrov- mika“ znače pojmovi: prigušiti atavi- zam, aklimatizirati se i biti skladan. To znači: biti renegat svoje hrvatske sredine i naroda, postati tugji janjičar, vjerski indiferentista i braniti masoneriju, afariste, korupcio- maše i silnike, te ,skladno“ šutjeti o sudbini Pfalzer Baltinove kase, radu za uoslobogjenje“, o penzijama za ,na- cionalni rad i t, d. JE. Smotra seljačke kulture održati će se u iduću nedjelju 18 o. mj. u Sla- nome, Organizaciju smotre preuzeo je na sebe ogranak Seljačke Sloge Maj- kova i Trnove, a u vezi s tim bora- vio je u Slanome podpredsjednis mjes- ne H. S. S. g. dr. Ante Kačić, kao i predsjednik društva ,Primorac“ gosp. Baldo Crnjak. Delegati sa ove smotre učestvovati će na velikoj smotri se- liačke kulture, koja će se održati u Zagrebu ma 25 kolovoza o. g. 6 Glavna skupština Uzajamno Osiguravajućeg Društva u Ljubljani Glavna skupština, koja se održava svake godine, tako velikoga zavoda kao što je Uzajamno Osiguravajuće Druš- tvo, označuje jedan važan gospodarski dogagiaj. Tek sa glavne skupštine dobije ši- roka javnost pravu sliku o snazi i po- rastu takove osiguravajuće ustanove, Na ovogodišnjoj glavnoj skupštini, ko- joj je pretsjedavao zaslužni pretsjed- nik Uzajamno Osiguravajućeg Druš- tva, stolni kanonik Monsignor Ivan Sušnik, skupštinari su odobrili račun- ske zaključke za poslovnu godinu 1939. te izvještaj o poslovanju i stanju zavoda. Uprkos tomu, što je čitavo gospo- darstvo u godini 1939. bilo pod upli- vom dalekosežnih megjunarodnih pro- mijena i konačno ratnih priprema i rata, Uzajamno Osiguravajuće Društvo je takogjer u ovoj uzburkanoj i historij- ski značajnoj godini jako koračalo na- pred i podiglo se, Godišnji uspjeh koji je u životnim osiguranjima veći nego ikada prije, je uajbolje svjedočanstvo o povjerenju koje uživa ovaj zavod megju najširim slojevima našega naroda. Slijedeće navodimo, jer znamo da će uzbuditi ponos u svakom našem osiguraniku, a takogjer i poštovanje i kod onih, koji do sada nijesu možda dovoljno cijenili svoj domaći zavod ili su ga dapače podcijenjivali. Najstarija vrst osiguranja koje Uza- jamno Osiguravajuće Društvo gaji već 40 godina je osiguranje proti požara te je takogjer lanjske godine izdalo svega 16.022 požarne police za osiguranje protiv nezgoda, proti lomu stakla, osiguranje zakonite duž- nosti jamstva, proti provalnoj kragji, proti raspuknuća zvona i za razna au- tomobilska osiguranja je bilo lani iz- dano 1320 polica. Razmjerno večem broju požarnih o- siguranja je Uzajamno Osiguravajuće Društvo moralo takogjer da isplati i veću svotu za požarne štete. U godini 1939. je gorilo 985 osiguranika. Za štete koje su mnastaie od tih požara društvo je isplatilo 4 milijona 786.779 dinara Već smo napomenuli da je Uzajamno Osiguravajuće Društvo lanjske godine doseglo razveseljujući napredak u život- nom osiguranju. U toj godini je društvo na novo osiguralo ogromnu svotu od sto dva milijona 130.018 dinara. Odbivši od toga osiguranja koja su dospijela ma isplatu, otkupljena ili radi smrti isplaćena, koja iznose sumu od 57 milijona 721.065 dinara stvarni po- rast osigurne glavnice životnog osigu- ranja iznosi 44 milijona 408.953 dinara. Tako je iznašala životna osigurana glavnica koncem godine 1939 317 milijona 479.460 dinara koja je podijeljena na ogroman broj od 39.483 osiguranika. Citatelje će posebno zanimati sa ka- kovom imovinom jamči Uzajamno Osi- guravajuće Društvo za točnu isplatu svih obaveza, koje proizlaze iz tolikih osiguranja. Sigurno će biti veseli svi osigura- nici i umapred će radije povjeravati svoja osiguranja Uzajamno Osigurava- jućem Društvu, kada budu znali, da da su samo lanjske godine porasla jamčevna sredstva za 12 milijona 96.569 dinara te iznose koncem godine 1939 već 102 mili- jona 920.347 dinara koji predstavljaju zgrade vlasništvo Uzajamno Osiguravajućeg Društva za- tim hipotekarni zajmovi i dobri dr- Žavni papiri. Uzajamno Osiguravajuće Društvo imade svoje podružnice za Dalmaciju u Splitu, Ulica XI. Puka br. 22. U Dubrovniku ima zastupstvo Dubrovač- ka Hrvatska Tiskara. CIJENA Dir. 1