TAKSA PLACENA U GOTOVOM Narodna Svijesi GOD. XXII — Br. 34 DUBROVNIK, 21 Kolovoza 1940 CIJENA Din. 1.50 CRKVA I NAROD Često se sa raznih strana čuju već otrcani prigovori katoličkoj Crkvi da je anacionalna, internacioualna, ponav- ljaju se stare priče o crnoj internacio- nali, a zanimljivo je da su baš inspi- ratori tih prigovora razne panslavenske, pučkofrontaške i ljevičarske kuhinje, koje hoće da se sakriju u svojoj borbi protiv Crkvi za Narod, i ako su, što nam današnjica pokazuje, baš one uz- rokom propasti prije jakih i moćnih svojih naroda. Oni koji su sastavni dio destruktivno internacionalnih pokreta, koji su bili s jedne strane najvjernije pristaše crvene internacionale, dok su s druge punim šakama zgrtali mito kapitalizma, žele danas da im se dade uloga sudaca i stvoritelja novog po- retka, te u agoniji poraza zadnjim tr- znjima siplju žuć na katoličku Crkvu, podmečući joj svoja nedjela i tim na- stojeći skrenuti pažnju naroda sa sebe na drugoga. Megjutim juriši ovih gmi- zavaca na stijenu Crkve ostaju bez: us- pjeha i to je uzrok većoj srdžbi i žeš- ćim napadima na ustanovu Krista Bo- ga, koja se bez ljage uzdigla iznad smrdećih močvara gnjilog ljudskog društva, kojem su ovi gmizavci pre- stavljali srž. I danas kad se toj Crkvi Kristovoj hoće podmetnuti anacional- nost, Crkvi koja je održala pojedine narode sačuvavši im svijest, bračnu čistoću i kulturu, zbilja moramo reći da je to udaranje glavom o zid. Naš narod, koji je od katoličke crkve primio svoju kulturu, a uz kulturu i stalnu pomoć sv. Stolice, koja je po- moć hrvatskom marodu bila često od odsudnog značaja. Ista Crkva sačuvala je pomoću raznih redova osobito Fra- njevaca nacionalnu svijest kod isturenih marodnih djelova. Mnogi će reći, da je to bilo sticajem prilika i iz privatne ko- risti, sudeći po sebi druge omalovaža- vajući time uspjehe Crkve ne mogavši razumjeti i shvatiti iskrenu ljubav sve- ćenstva prema narodu i domovini koja ljubav može biti plod samo zdravih narodnih ogranaka iz kojih su izbili svećenici, sinovi naroda. Oni kojima je materijalizam jedina vjera i jedini ideal, ti ne mogu osje- titi ove ljubavi osjećaj svet i vrijedan koliko i vlastiti život, te prema tome ne mogu da razviju na poljima na- rodnog života takovo djelovanje koje bi imalo za cilj — interese naroda. Svi su takovi ,patrioti“ koji svoj pa- triotizam nastoje svakom zgodom do- bro unovčiti, svi oni ,rade za narod“ sve dok im taj narod pruža mogućnost iskorišćavanja, a kad on to prestane biti, stvaraju se legije renegata i sile- giija, koji, dosljedni svom materijali- stičkom naziranju, za novac okreću le- gja narodu, a često su oni prvi koji bi isti narod prvi pogazili i pokušali uništiti. Zar je Crkva, kojoj se pripisuje a- nacionalnost ikada tako nešto učinila? Zar na pr. u Francuskoj nije jedina Crkva ostala uz narod dok su razni »Oci naroda“ bez kojih se Francuska nije dala zamisliti, napustili pogaženi narod i s novcem pobjegli preko gra- nica. Hrvatski narod, koji je uvijek znao cijeniti ulogu Crkve u životu maroda, svojom religioznošću usčuvao je vjeru otaca čuvajući je kao najbolje oružje i pomoću nje stvarajući legije boraca za ajena prava. Ali nemojmo biti ni preveliki opti- misti, i u našoj sredini mi imamo još jaku internacionalnu brigadu, istina ti su se sad pred burom koja dolazi pri- krili, i još samo upiru svoje poglede na istok i čeznutljivo uzdišući čekaju Mesiju, koji neće, megju naš narod, nikada doći, Prema takovim ljudima nema nikakova obzira, ti su ljudi ko- rov koji treba najenergičnije trijebiti svim sredstvima, ako hoćemo da naš hrvatski narod vedro pogleda u bu- dućnost i dočeka svoju potpunu slo- bodu. Zapamtimo, religiozni narodi ne pro- padaju. Ko hoće da hrvatski narod ži- vi zdravim i maprednim životom, taj mora da bude sijač vjerskog osjećaja i svega moralnog i ljudskog, jer sa- mo to može održati naš narod u ovim tmurnim danima. MNE: RIJETKO SLAVLJE U OPUZENU Dana 11 o. mj. prikazao je prvi put nekrvnu žrivu pred prijestoljem Sve- višnjeg naš župljanin Ante Salacan. Oko 9.30 s, u jutro uputila se pro- cesija od crkve prema kući mladomis- nikovoj u Trnovo. Premda je bio veo- ma vruć dan, a i u vrijeme kad sunce skoro najjače žari, ipak je u procesiji učestvovao rekordan broj župljana, kao i mnogo svijeta iz drugih župa i okol- nih sela, U procesiji su nošene sve crkvene zastave, kao i zastave vjerskih društava, koja ovdje postoje. Kuća Mladomisnika bila je okićena lovorom, kroz koji su na sve strane, kao i po prozorima veselo lepršale hrvatske za- stave, Na slavoluku pred kućom pisalo je: , Živio Mladomisnik !* Mladomisnik je bio veseo, njegov otac ozbiljan, a majka, ta sretna maj- ka — ona je plakala... »Blagoslovljen koji dolazi“ — riječi su sa slavoluka pred vratima crkve, Tu s praga crkve je župnik Dn Mar- tin Gudelj održao govor mladomisniku. U govoru ga poziva, da hrabro i od- važno stupi u hram Gospodnji. Da s jakom voljom i predanošću u ruke Božje stupi k oltaru Gospodinovu i obavi omaj najveći čin, što ga može obaviti čovjek na zemlji; pretvori vino i vodu u krv, a kruh u pravo tijelo Kristovo. Don Radovan Neretvanin, jedan od najzaslužnijih Neretvana (o veličini čo- vjeka je običaj govoriti onda kad ga već nema), održao je divnu propovijed Mladomisniku i sakupljenom narodu. Na koru je skladno pjevao mjesni Crkveni zbor misu ,De angelis“ u pučkoj interpretaciji, koja se čuva sa- mo u Opuzenu. U mješavini usklagje- nih glasova koral je dominirao svojom melodijskom skalom arze i teze u za- nosnom ruhu narodnih motiva. Od po- lifonijskog uzburkanog previranja, kroz katarzu pučkih vibracija, to nas je pje- vanje zanosilo sve do u sfere divnog crkvenog korala i naše pučke pjesme. Napokun je došao najveličanstveniji čas kad je Mladomisnik iznad glave svoje podigao Onoga koji je otkupio svijet, Onoga što se odnjihao u krilu prečiste Djevice: Isusa Boga živoga u obliku svete hostije. Još nikad u ži- votu nisam čuo onako jake i duboke uzdahe: ,Isuse moj!“ ... Čuo se plač u crkvi... Za tim je došla sv. pričest za one koji su se pripravili, a najprva je pri- mila kruh s meba iz ruku svoga sina presretna majka... Kad se svršila sv. Misa, onda je Mladomisnik podigao ruke da blago- slovi mješćane svoje. Kako je to bilo ganutljivo.., Za nas mladiće, jer naš drug, jedan izmegju omih koji je s nama trčkarao po putu, blagoslivlje nas. Dočim za starije ljude i žene bilo je još i više ganutljivo, jer ono dijete koje su oni možda nekoliko puta pjes- nuli i šibom izšibali, jer onda nije bi- lo poslušno, sada to malo dijete, taj mladić podiže svoje ruke, podiže ruke pomazanika Gospodinova, da blago- slovi sve, sve nas... I one koji smo mu bili dobri i one koji smo mu bili Zli. Sa suzama u očima i na nekim oso- bitim osjećajem u duši, kojega se ne- može opisati, primili smo taj blago- slov uz želju da dobri Bog dade, da naša župa opet čim prije doživi jedan ovako sveti dan. Iza svršenih funkcija bilo je ljublje- nje ruku Mladomisnikovih i dijeljenje spomen sličica, a zatim banket sa ve- likim brojem uzvanika i prijatelja sve- čarevih. Od onih koji su želili prisu- stvovati, a nisu mogli pročitani su mnogobrojni brzojavi i čestitanja. U ovoj sv. 1300-toj godini stupanja Hrvata pod okrilje sv. Majke Crkve Katoličke može biti ponosna Hrvatska Neretva, jer je dala dva mlada sveće- nika, što se inače ne nalazi u povi- jesnim analima Neretvanskim, kako ističe naš Neretvanski povjesničar Dn Radovan. Prije nekoliko dana, kako je poznato služio je prvu sv. Misu Don Stjepan Vlahović iz Komina u Neretvi. Svršetak ove velike i nezaboravne svečanosti bila je meizostavna: ,Li- jepa naša“. Petar Tutavac Financijski pregovori Ovih dana borave u našem gradu članovi njemačke delegacije za finan- cijske pregovore, jer se u Dubrovniku vode konferencije na kojima se ras- pravlja pitanje reguliranja službe o ostatku naslijegjenog duga bivše Aus- tro-Ugarske monarhije i o srpskim predratnim zajmovima od 1895 i 1909 godine, koji su bili emitirani u Nje- mačkoj. Ovi pregovori su zapravo na- stavak pregovora vogjenih sa njemač- kom delegacijom u Beogradu. Na do- sadašnjim razgovorima likvidirano je oko 40 raznih zajmova koji su ugo- vorima o miru stavljeni ma teret našoj državi, Nakon završenih pregovora u Dubrovniku, služba našeg inozemnog duga u Njemačkoj, bit će definitivno regulirana. Njemački delegati stigli su pod vod- stvom g. dr. Kramera, ravnatelja nje- mačke Reichsbanke, a u delegaciji se nalaze gg. dr. Martini, savjetnik nje- mačkog ministarstva privrede, g. dr. Herbert von Breska, ravnatelj berlinske trgovinske banke i g. dr. Godech, rav- natelj drezdenske banke. Našim delegatima stoji na čelu g. D. Gijorgjević, načelnik odjeljenja dr- žavnih dugova i državnog kredita mi- nistarstva finansija, Pregovori su već započeli. Raspuštena masonska loža ,Slo- boda“. Dubrovačka masonska loža »Sloboda“ raspuštena je po naredbi Banske Vlasti, te je tom prilikom re- darstvo posjetilo prostorije lože u vili Kosovka gdje je loža održavala ,obre- de“ i večere. Redarstvo je uručilo akt o raspuštanju ove lože gosp. Novaku Bukviću te iza toga ušlo u prostorije u kojim je nagjena jedna mrtvačka glava koja je izgleda, služila pri obre- dima. Arhiv nije pronagien jer je kako kažu upućen u Beograd (u centralu), ali s druge se strane veli da se on nalazi u Hercegnovom. Karakteristično je da je službeni pečat ove lože bio napisan ćirilicom. (sic!) Mladi hrvatski historičar u Dubrovniku U našem gradu boravi mladi hrvat- ski historičar g. dr. Stjepan Antoljak, sveučilišni asistent u Zagrebu. Dr An- toljak poznat je kao suradnik časopisa i listova: ,Croatia Sacra“, ,Annales de |? Institut Francaise de Zagreb“, Istorijskog časopisa, te ,Jutarnjeg lis- ta“ i ,Hrvatskog Dnevnika“. Uz hr- vatsku političku povijest 19 st, g. dr. Antoljak se posvetio temeljitom studiju francuskoga doba u našim krajevima. Glavno mu je dosad djelo ,Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu“ (Zagreb 1936. Strana 132), a napisao je više rasprava, priloga i članaka u kojima upotpunjuje i proširuje svoj studij. Dr Antoljak je bez sumnje najbolji pozna- vaoc epohe francuske vladavine u na- šim stranama, te maših dodira i od- nosa prema Francuzima u tom vreme- nu. Radi kritički na osnovu pomno is- pitane arhivske gragje i njegovi dosa- dašnji radovi rezultat su arhivalnog studija u Beču, Zagrebu i Ljubljani. G. dra Antoljaka, što je razumljivo, veoma zanima i naš Dubrovnik. Nje- gov članak ,Napoleon Bonaparte, bra- nitelj dubrovačke slobode“ (,Jadr. Straža“ XVI. str. 364-365. Split 1838.), pobudio je opravdani interes u našoj kulturnoj javnosti. G. dr, Antoljak nije imao prilike dosad, da se upozna s gragjom dubr. arhiva iz francuskog doba, pa će svoj 15-dmevni boravak u našem gradu upotrebiti da započne proučavanjem bogatog materijala , Acta Gallica“, najvećim dijelom dosad ne- istražena i nepregledana, osim frag- mentarnih ili površnih ispitivanja. Želimo, da rad ovog našeg mladog historičara donese što više uspjeha na polju hrvatske historiografije novijega vremena (od god. 1790), koja je do- sad nažalost, zanemarena, a velika gra- gja i brojni problemi očekuju marljive i solidne naučne radnike. M.