===> 202% Broj 35 PROŠLOST Z OPE Župa Čilipi obuhvaća zapadni dio donjih i gornjih Konavala. S juga plače Čilipi Jadransko more, sa sje- vera ga grle vrhunci gorske kose. Morska obala nije razvijena, a jedi- na uvala ,Luka“ služi saobraćaju sa morem i za ribarske lagje. Klimatske prilike su dosta povoljne. Zapadni dio je na udaru jake bure, dok po ljeti zapadnjak odbija oblake, tako da je manje oborine nego il na istočnoj strani. Snijeg je rijedak gost. Podneblje je jako zdravo, rose ne padaju, tako da voće ranije do- zrije nego li na istočnom kraju. Politička sudbina Konavala bila je povezana sa republikom dubrovačkom, kojoj su pripadali, uživajući sve bla- godati koje im je ova republika pružala. Organizacija Katoličke Crkve. Prelazeći preko prvih vremena krš- ćanske svijesti, ističemo jaki poriv katolicizma u prvoj polovici petna- estog vijeka. Franjevci su bili pravi misionari za Konavle i to iz samo- stana u Pridvorju podignutog godine 1430 i iz Cavtata podignutog godine 1484, Ovo su bila dva vjerska sre- dišta sve do g. 1472., s kojom godi- nom _ počimlje hierarhija svjetovnog svećenstva, dok ipak Franjevci za- držaše dušobrižnu službu za sredinu Konavala i Brdo. Podiže se župa Cavtat kao prva za zapadne Konav- le, a za istočne pri Petrovoj Crkvi — tako tradicija. — God. 1584. os- nuje se župa za Pridvorje i Brdo u Pridvorju, a Franjevci zadržaše Vig- nje i Popoviće. God. 1746. odijelili su se Čilipi od Cavtata i dobivaju svoju župu odobrenjem crkovne vlasti i dubrovačkog senata i ako kasno, premda najbrojnija stanovništvom i da- leko od Cavtata. Ne zna se za pravi razlog zašto su onda uzeli za maticu malu crkvu Nikolić Krsta, moguće da su time htjeli ostati u duhovnoj vezi sa svojim starim patronom Sv. Niko- lom u Cavtatu. Nadbiskup je pri pa- stirskom pohodu pohagjao crkvu Sv. Ivana u Cilipima. Za uzdržavanje župnika doprinaša- la je republika godišnje dvadeset du- kata, a i narod je doprinašao u na- ravi. Župnici i ako nijesu bili viso- koškolci ipak su uživali veliki ugled u narodu, tako su bili i suci u nekim stvarima i sa narodom su se potpu- no slagali, kao što se i dandanas sloga puka i svećenstva u Konavli- ma najbolje ističe. U Župi su služili do iscrpljenja svojih snaga, a pri iz- nemoglosti dobivali su kapelane. Župnici u Čilipima. Prvi župnik Zanti Nikola od god. 1746-1779., Malošević Ivan 1779-1836. Ovaj je župnik sa narodom preturio kalvariju crnogorske pljačke. Svilo- kos Ivan 1836-1837, Stoić Dominik od 1837-1838, Derocco Nikola od g. 1838-1846, Barabić Antun od 1846- 1882. Ovaj je sagradio Crkvu veliku. Tvrdeić Antun 1882-1904, Medini Vi- ce 1904-1908, Prodan Josip 1908-1918, Krečak Gjuro 1918-1928, Antunović Luka 1928 još i danas. Kako je bilo pod Francuzima i pod Austrijom. I republika Sv. Vlaha prignula je tvrdu šiju pred Napoleonom 1806 i njezini podanici teško su snosili Napoleonov jaram. Bunili su se prvi put radi nameta na sol. Kolovo- dama je uspjelo bilo pobjeći, a raju povezaše i konopcem oko vrata iz- moliše pomilovanje. Rusi i Crnogorci SADAŠNJOST ČILIPI navaljivali su na Francuze kroz Kc- navle i to je donijelo veliku nesreću za Konavle i stanovništvo. Mnogi su platili glavom, tako se čita u matici umrlih župe Čilipi na 12 lipnja 1806 da je bilo sasiječeno kakvih trideset mješćana, a Niku Skuriću osjekoše glavu i na kolcu nataknutu ponesoše u znak pobjede u Cavtat, gdje ju Cavtaćani pokopaše u vrtu obitelji Kazilari, Crnogorci su redom palili kuće, tako ih je od 730 izgorjelo 235 župnik je morao pobjeći u Dubrovnik i iz grada pružati duhovnu i materi- jalnu pomoć. Pljenile su se i crkve. Francuzi dižu mladost u vojsku i odašilju u Francusku. Bilo je i pri- silnih radova, kao gradnja puteva, a sve bilo na teret kmeta. Pjevalo se je zapali smo pod MNapuliona, koga kunu i crkve i zvona — za plakati Bogu do nebesa, kupi harač od mr- tvijeh tijelesa — da nas hrani solju i duvanom, zlom dacijom i kartom bulanom. — Pogledaj mu u barjak znamenje, kriva kljuna i mačijeh no- kata — koga on pod krilo dobije, kožu i mesu do kosti odrije“. Uzbunom Konavljani odjeraše Fran- cuze, a dođe Austrija pod kojom su važili stari običaji, nije se plaćao porez a ni na vojsku se nije išlo. Tako je išlo do 1840. kada se je po- rez počeo plaćat u naravi, važila je desetina, a kasnije u novcu. Biizina turske granice zadavala je dosta brige, nastale su lupeštine i strahovanja, u ranu večer trebalo za- tvoriti se u kućama — od 1830-40 g. nastale su gladne godine kad se je za pasom daščica nosila a kruh mje- sio od kljenove kore. Nadošla je i burna godina 1848. Odovih burnih i gladnih godina bi- lo je i moralnih posljedica. Samosta- ni pretvoreni u kasarne, u narodu ra- zuzdanost, isplivalo i Bogumilstvo, tako da je trebalo snage i volje, da se uspostavi i red i naporedo kršćan- sko življenje. Uspjelo se je! Aukto- ritet vlasti se poštiva. Tko ne živi po vjerskom propisu smatra ga se divljim. Crkveni obredi vrše se na hrvatskom jeziku. Narod prožet vjerskim životom 1851 13. rujna jednodušno se natjecao za gradnju nove crkve u Čilipima, koju je gradio četiri godine, te ju je go- dine 1858 posvetio biskup Zafron biv- ši dekan konavoski. U tom duhu su se Konavle razvijale do konca svjet- skog rata. Čilipi u sadašnjosti. Čilipi su 1746 dobili svoju župu i dalje se samostalno razvijali. Ime se- la Čilipi je iz novijeg doba, raniji je naziv bio ,Donja Gora“. Čilipi su dobili naziv od seoske zadruge Ćilipi. Župa Čilipi se sastoji od 7 zaseo- ka, a najveća Kaznačina u Konavli- ma jesu Čilipi, broje 130 domova, le- že na sklopu između Berojai Bistro- ća sa crkvom maticom i tu se razvi- ja centar Čilipa po narodu nazvanom ,Pred Crkvom“. Čitava župa Čilipi broji 2300 stanovnika sa 320 domo- va. ima trorazrednu školu iz godine 1856 i to je bila prva škola u Ko- navlima, još postoje škole u zaseoci- ma Močići iz 1902, za Uskoplje i Ga- brele 1903, a Komaji 1927. — Ima krasnu i prostranu crkvu, ukrašenu od plemenitih i Bogu odanih vjerni- ka župljana bogatim oltarima, slika- ma, kipovima i drugim nakitima. Or- gulje nabavljane u Mlecima g; 1660 NARODNA SVIJEST 28 Kolovoza 1940 Strana 3 Calderon: »lajne sv. Mise“ 1-IX - 1940 u župnoj crkvi u Čilipima Nasuprot hladnog protestantskog racionalizma, poslije Tridentinskog koncila nastaje procvat barokne ka- toličke umjetnosti u kojoj se uspinje na vrhunac katoličkog mišljenja ži- votvorna vjera o ličnoj naročnosti u Presvetoj Euharistiji. Veličanju ove uzvišene tajne posvećena je i poseb- na vrst dramatike u Španjolskoj, me- đu koju spadaju: ,Tajne sv. Mise“ od don Pedra Calderona de la Barca. Svojim pjesničkim djelom pisac je duboko zaronio u vjerske istine ka- toličke Crkve, prikazavši tajne čina sv. Mise simbolički i didaktički tu- mačeći pojedine djelove Mise. Sama igra nema dramske radnje već se ona razvija pomoću paralelnih simboličkih slika Pjesnik odmah na početku radnje stavlja na pozornicu dvije alegorične pojave koje će tu- mačiti poredbe, i koje do konca igre ne ostavljaju pozornice. To su per- sonifikacije mudrosti i neznanja. Ne- znanje se tuži na svoje sumnje i na to, kako je izloženo ruglu svijeta. Mudrost se zauzimlje za nj i počim- lje u snažnim crtama tumačiti povje- snicu svijeta, dok zvona vjernike baš pozivlju k službi Božjoj. U krzno odjeven stupa na pozor- nicu Adam i moli pristupne molitve i Confiteor. Zatim se ukaže Mojsije sa zakonskim pločama — Introitus u sv. Misi, a zbor anđela odgovara mu sa Kyrie Eleison. Adam je čovjek ka- janja, a Mojsije je čovjek ufanja i vruće čežnje za Spasiteljem. Na po- zornicu dolazi Ivan Krstitelj, preteča Kristov, a zatim Krist u pratnji Ivana Evanđelista i anđela. Za njim ide po- ganstvo i židovstvo, a i Pavao koji se obraća na jednu Kristovu riječ, Slavospjevima pozdravljaju Krista kao Spasitelja onoga naroda koji će ga malo zatim raspeti na križ. Uskrsnuli Krist opet se vraća na pozornicu. Usporedo s ovim dogođajima tu- mači Mudrost Neznanju pojedine di- jelove sv. Mise: Gloriju, Evanđelje, Credo, Ofertorij, Sanctus, Podizanje, Benedictus i Pričest. Kao što se sv. Misa na oltaru svršava sa zadnjim blagoslovom, tako i ova drama svrša- va sa zadnjim blagoslovom kojega izriče sam vječni Sudac. Ovo djelo, čije je prikazivanje po- stiglo golem uspjeh u crkvi Male Braće u Dubrovniku, prigodom Euha- ristijskog kongresa 1937 g. prikazi- vati će se i u Cilipima na sam dan kongresa. Ovu zanosnu vjerničku gloritikaciju nekrvne Žrtve i Euhari- stijskog Isusa izvađaju članovi du- brovačkog ,Domagoja“, koji su i o- vaj put kao i prigodom kongresa u Dubrovniku, uložili mnogo truda i pregaranja da se ova priredba što bolje izvede. Pisma iz naroda STON. Više se je puta pisalo i go- vorilo, pa i posredovalo kod nadlež- nih, da bi u Nedjelju i ostale dane zapovijedne prestao svaki rad i u gradu i u selu. Nažalost opaža se o- sobito po našim manjim mjestima kao: Trpnju, Orebiću, Trsteniku, Stonu i Slanome, da su u svečane dane dućani otvoreni osobito u jutro Tamo seljaci dolaze da tovare bra- šnoy cement i druge stvari, a u Sla- no dogone i pelin (kadulju). To je svetogrđe i povreda svečanog dana. Zar i seljak nema dana počinka? A sili ga na to više puta samo to, jer su dućani u Nedjelju otvoreni i on može namiriti svoje potrebe, Kada bi ti dućani kroz čitavi nedjeljni dan bili zatvoreni, ne bi seljaku ni napa- met došlo, da baš u Nedjelju ide da kupuje i prodaje. Morale bi naše vla- sti i na selima, kao i u gradovima, zabraniti u Nedjelju i ostale blagda- ne svako otvaranje dućana. Zar i trgovci pa i kupci na selima nemaju ista prava kao i oni u gradovima, Proti tome se mogu buniti samo ne- ispravni i nesavijesni trgovci, kojima nije stalo do svečanog dana, već sa- mo do novca. A seljak će znati da namiri svoje potrebe i u druge dane, a ne samo u Nedjelju. Dao Bog, da ovo ne bi ostao glas vapijućeg u pu stinji! Lj. N. Donja Lastva (Boka Kotorska). Svečanost Sv. Roka pokrovitelja mje- sta najsvečanije je proslavljena. Tri dana pred svečanost zvona su navi- ještala svečanost. Na svečev dan crkva je bila najsvečanije urešena. Pročelje crkve, zvonik, plokata kao i mnoge kuće bile su okičene hrvat- skim zastavama. Iz jutra bilo je pet tihih sv. Misa. Na 10 s. slijedila je svečana Misa, koju je pjevao mp. O. Antun Krile, franjevac uz asistenciju mp. Don Stijepa Serventi i mp. Don Gracije Brajkovića. Na koru je pje- vao mješoviti crkveni zbor ,Ljudevit Gaj“. Po podne slijedila je veličan- stvena procesija sa kipom sv. Roka zaštitnika od bolesti kuge, Prije pro- cesije održao je mp. O. A. Krile po- hvalni govor u čast Sveca. Župna crkva i ako dosta prostrana, nije mo- gla primiti niti petinu naroda koji se u masi slegao iz okolice. Za vrijeme procesije pjevao je zbor i svirala glazba iz Tivta. Po svršetku procesi- je narod je prolazio pred Svečevim kipom, moleći Sveca da nas oslobodi kako tjelesne tako i duševne kuge - grijeha. Iza procesije bio je blagoslov Svetotajstvom i ljubljenje Svečevih moći. Nakon toga je glazba priredila koncerat, a narod se šetao u masa- ma niz obalu morsku. Cijela sveča- nost bila je uprav veličanstvena, te je na sve prisutne ostavila nezabo- ravni utisak. Da je svečanost onako divno uspjela najveća je zusluga mladog i agilnog župnika Mp. Don Pera Bokarice. Po od tvornice Callido i visoki i vitki zvonik ponosno se diže nad poljem Konavoskim sagrađen god. 1898. — Vrijedno je spomenuti jedno propelo iz drva masline iz vrta Getsemani, što ga je donijela iz Jeruzalema g.đa Golubović rođ. Obradović, i sliku sv. Vlaha od Medovića. Čilipi imadu poštu, telegraf i tele- fon, željezničku postaju više trgovi- na, gostiona, u jednu riječ napredno mjesto. Postoji zadruga i Kulturno društvo ,Hrvatski Napredak“, Križar- sko bratstvo uz ostala vjerska društva. Narodna svijest. Narod je uvijek disao hrvatskim du- hom. Pod Austrijom uredovalo se ta- lijanski a širio duh austrijski. U prvom vremenu politika je bila za gospare, jer kmet nije ni imao pravo glasa, nu na prvi pomol Konavljani svi kao jedan biraju zastupnikom za Dalma- tinski sabor Don Đura Pulića, profe- sora i direktora gimnazije u Trentu, a umro je kao kanonik sv. Jeronima. Pokopan je u crkvi sv. Križa na Bo- ninovu, a poprsje muje u istoj crkvi sa strane evanđelja. Značaj Konav- ljana ni zadnjih godina nije se poko- lebao bilo pod kojim režimom. Širenju narodne svijesti mnogo do- prinose domaći višeškolci, kojih broj ide sve na više*. * Ovaj prikaz donosimo iz opširne radnje »Povjest zapadnih Konavala, na kojima se razvila župa Čilipi“, a napisao ju je domaći sin veleč. Don Ivo Grbić, župnik u Pločicama. Pisac je marno pokupio podatke osobito iz župskih matica, pak iz naroda, koji jošživo priča o svojoj prošlosti. Radnja će se tiskati kao uspomena na Euharistijski Kongres držan u Čilipima 1. rujna 1940,