===> 202%

 

 

Broj 35

 

PROŠLOST
Z OPE

Župa Čilipi obuhvaća zapadni dio
donjih i gornjih Konavala. S juga
plače Čilipi Jadransko more, sa sje-
vera ga grle vrhunci gorske kose.

Morska obala nije razvijena, a jedi-
na uvala ,Luka“ služi saobraćaju sa
morem i za ribarske lagje.

Klimatske prilike su dosta povoljne.
Zapadni dio je na udaru jake bure,
dok po ljeti zapadnjak odbija oblake,
tako da je manje oborine nego il
na istočnoj strani. Snijeg je rijedak
gost. Podneblje je jako zdravo, rose
ne padaju, tako da voće ranije do-
zrije nego li na istočnom kraju.

Politička sudbina Konavala bila je
povezana sa republikom dubrovačkom,
kojoj su pripadali, uživajući sve bla-
godati koje im je ova republika pružala.

Organizacija Katoličke Crkve.

Prelazeći preko prvih vremena krš-
ćanske svijesti, ističemo jaki poriv
katolicizma u prvoj polovici petna-
estog vijeka. Franjevci su bili pravi
misionari za Konavle i to iz samo-
stana u Pridvorju podignutog godine
1430 i iz Cavtata podignutog godine
1484, Ovo su bila dva vjerska sre-
dišta sve do g. 1472., s kojom godi-
nom _ počimlje hierarhija svjetovnog
svećenstva, dok ipak Franjevci za-
držaše dušobrižnu službu za sredinu
Konavala i Brdo. Podiže se župa
Cavtat kao prva za zapadne Konav-
le, a za istočne pri Petrovoj Crkvi
— tako tradicija. — God. 1584. os-
nuje se župa za Pridvorje i Brdo u
Pridvorju, a Franjevci zadržaše Vig-
nje i Popoviće. God. 1746. odijelili
su se Čilipi od Cavtata i dobivaju
svoju župu odobrenjem crkovne vlasti
i dubrovačkog senata i ako kasno,
premda najbrojnija stanovništvom i da-
leko od Cavtata. Ne zna se za pravi
razlog zašto su onda uzeli za maticu
malu crkvu Nikolić Krsta, moguće da
su time htjeli ostati u duhovnoj vezi
sa svojim starim patronom Sv. Niko-
lom u Cavtatu. Nadbiskup je pri pa-
stirskom pohodu pohagjao crkvu Sv.
Ivana u Cilipima.

Za uzdržavanje župnika doprinaša-
la je republika godišnje dvadeset du-
kata, a i narod je doprinašao u na-
ravi. Župnici i ako nijesu bili viso-
koškolci ipak su uživali veliki ugled
u narodu, tako su bili i suci u nekim
stvarima i sa narodom su se potpu-
no slagali, kao što se i dandanas
sloga puka i svećenstva u Konavli-
ma najbolje ističe. U Župi su služili
do iscrpljenja svojih snaga, a pri iz-
nemoglosti dobivali su kapelane.

Župnici u Čilipima.

Prvi župnik Zanti Nikola od god.
1746-1779., Malošević Ivan 1779-1836.
Ovaj je župnik sa narodom preturio
kalvariju crnogorske pljačke. Svilo-
kos Ivan 1836-1837, Stoić Dominik
od 1837-1838, Derocco Nikola od g.
1838-1846, Barabić Antun od 1846-
1882. Ovaj je sagradio Crkvu veliku.
Tvrdeić Antun 1882-1904, Medini Vi-
ce 1904-1908, Prodan Josip 1908-1918,
Krečak Gjuro 1918-1928, Antunović
Luka 1928 još i danas.

Kako je bilo pod Francuzima

i pod Austrijom.

I republika Sv. Vlaha prignula je
tvrdu šiju pred Napoleonom 1806
i njezini podanici teško su snosili
Napoleonov jaram.  Bunili su se
prvi put radi nameta na sol. Kolovo-
dama je uspjelo bilo pobjeći, a raju
povezaše i konopcem oko vrata iz-
moliše pomilovanje. Rusi i Crnogorci

SADAŠNJOST
ČILIPI

navaljivali su na Francuze kroz Kc-
navle i to je donijelo veliku nesreću
za Konavle i stanovništvo. Mnogi su
platili glavom, tako se čita u matici
umrlih župe Čilipi na 12 lipnja 1806
da je bilo sasiječeno kakvih trideset
mješćana, a Niku Skuriću osjekoše
glavu i na kolcu nataknutu ponesoše
u znak pobjede u Cavtat, gdje ju
Cavtaćani pokopaše u vrtu obitelji
Kazilari, Crnogorci su redom palili
kuće, tako ih je od 730 izgorjelo 235
župnik je morao pobjeći u Dubrovnik
i iz grada pružati duhovnu i materi-
jalnu pomoć. Pljenile su se i crkve.
Francuzi dižu mladost u vojsku i
odašilju u Francusku. Bilo je i pri-
silnih radova, kao gradnja puteva, a
sve bilo na teret kmeta. Pjevalo se
je zapali smo pod MNapuliona, koga
kunu i crkve i zvona — za plakati
Bogu do nebesa, kupi harač od mr-
tvijeh tijelesa — da nas hrani solju
i duvanom, zlom dacijom i kartom
bulanom. — Pogledaj mu u barjak
znamenje, kriva kljuna i mačijeh no-
kata — koga on pod krilo dobije,
kožu i mesu do kosti odrije“.

Uzbunom Konavljani odjeraše Fran-
cuze, a dođe Austrija pod kojom
su važili stari običaji, nije se plaćao
porez a ni na vojsku se nije išlo.
Tako je išlo do 1840. kada se je po-
rez počeo plaćat u naravi, važila je
desetina, a kasnije u novcu.

Biizina turske granice zadavala je
dosta brige, nastale su lupeštine i
strahovanja, u ranu večer trebalo za-
tvoriti se u kućama — od 1830-40 g.
nastale su gladne godine kad se je
za pasom daščica nosila a kruh mje-
sio od kljenove kore. Nadošla je i
burna godina 1848.

Odovih burnih i gladnih godina bi-
lo je i moralnih posljedica. Samosta-
ni pretvoreni u kasarne, u narodu ra-
zuzdanost, isplivalo i Bogumilstvo,
tako da je trebalo snage i volje, da
se uspostavi i red i naporedo kršćan-
sko življenje. Uspjelo se je! Aukto-
ritet vlasti se poštiva. Tko ne živi
po vjerskom propisu smatra ga se
divljim. Crkveni obredi vrše se na
hrvatskom jeziku.

Narod prožet vjerskim životom 1851
13. rujna jednodušno se natjecao za
gradnju nove crkve u Čilipima, koju
je gradio četiri godine, te ju je go-
dine 1858 posvetio biskup Zafron biv-
ši dekan konavoski. U tom duhu su
se Konavle razvijale do konca svjet-
skog rata.

Čilipi u sadašnjosti.

Čilipi su 1746 dobili svoju župu i
dalje se samostalno razvijali. Ime se-
la Čilipi je iz novijeg doba, raniji je
naziv bio ,Donja Gora“. Čilipi su
dobili naziv od seoske zadruge Ćilipi.

Župa Čilipi se sastoji od 7 zaseo-
ka, a najveća Kaznačina u Konavli-
ma jesu Čilipi, broje 130 domova, le-
že na sklopu između Berojai Bistro-
ća sa crkvom maticom i tu se razvi-
ja centar Čilipa po narodu nazvanom

,Pred Crkvom“. Čitava župa Čilipi
broji 2300 stanovnika sa 320 domo-
va. ima trorazrednu školu iz godine
1856 i to je bila prva škola u Ko-
navlima, još postoje škole u zaseoci-
ma Močići iz 1902, za Uskoplje i Ga-
brele 1903, a Komaji 1927. — Ima
krasnu i prostranu crkvu, ukrašenu
od plemenitih i Bogu odanih vjerni-
ka župljana bogatim oltarima, slika-
ma, kipovima i drugim nakitima. Or-
gulje nabavljane u Mlecima g; 1660

NARODNA SVIJEST 28 Kolovoza 1940

 

Strana 3

 

Calderon:

»lajne sv. Mise“

1-IX - 1940 u župnoj crkvi u Čilipima

Nasuprot hladnog  protestantskog
racionalizma, poslije  Tridentinskog
koncila nastaje procvat barokne ka-
toličke umjetnosti u kojoj se uspinje
na vrhunac katoličkog mišljenja ži-
votvorna vjera o ličnoj naročnosti u
Presvetoj Euharistiji. Veličanju ove
uzvišene tajne posvećena je i poseb-
na vrst dramatike u Španjolskoj, me-
đu koju spadaju: ,Tajne sv. Mise“
od don Pedra Calderona de la Barca.
Svojim pjesničkim djelom pisac je
duboko zaronio u vjerske istine ka-
toličke Crkve, prikazavši tajne čina
sv. Mise simbolički i didaktički tu-
mačeći pojedine djelove Mise.

Sama igra nema dramske radnje
već se ona razvija pomoću paralelnih
simboličkih slika Pjesnik odmah na
početku radnje stavlja na pozornicu
dvije alegorične pojave koje će tu-
mačiti poredbe, i koje do konca igre
ne ostavljaju pozornice. To su per-
sonifikacije mudrosti i neznanja. Ne-
znanje se tuži na svoje sumnje i na
to, kako je izloženo ruglu svijeta.
Mudrost se zauzimlje za nj i počim-
lje u snažnim crtama tumačiti povje-
snicu svijeta, dok zvona vjernike baš
pozivlju k službi Božjoj.

U krzno odjeven stupa na pozor-
nicu Adam i moli pristupne molitve i
Confiteor. Zatim se ukaže Mojsije sa
zakonskim pločama — Introitus u sv.
Misi, a zbor anđela odgovara mu sa
Kyrie Eleison. Adam je čovjek ka-
janja, a Mojsije je čovjek ufanja i
vruće čežnje za Spasiteljem. Na po-
zornicu dolazi Ivan Krstitelj, preteča
Kristov, a zatim Krist u pratnji Ivana
Evanđelista i anđela. Za njim ide po-
ganstvo i židovstvo, a i Pavao koji
se obraća na jednu Kristovu riječ,
Slavospjevima pozdravljaju Krista kao
Spasitelja onoga naroda koji će ga
malo zatim raspeti na križ. Uskrsnuli
Krist opet se vraća na pozornicu.

Usporedo s ovim dogođajima tu-
mači Mudrost Neznanju pojedine di-
jelove sv. Mise: Gloriju, Evanđelje,
Credo, Ofertorij, Sanctus, Podizanje,
Benedictus i Pričest. Kao što se sv.
Misa na oltaru svršava sa zadnjim

blagoslovom, tako i ova drama svrša-
va sa zadnjim blagoslovom kojega
izriče sam vječni Sudac.

Ovo djelo, čije je prikazivanje po-
stiglo golem uspjeh u crkvi Male
Braće u Dubrovniku, prigodom Euha-
ristijskog kongresa 1937 g. prikazi-
vati će se i u Cilipima na sam dan
kongresa. Ovu zanosnu vjerničku
gloritikaciju nekrvne Žrtve i Euhari-
stijskog Isusa izvađaju članovi du-
brovačkog ,Domagoja“, koji su i o-
vaj put kao i prigodom kongresa u
Dubrovniku, uložili mnogo truda i
pregaranja da se ova priredba što
bolje izvede.

Pisma iz naroda

STON. Više se je puta pisalo i go-
vorilo, pa i posredovalo kod nadlež-
nih, da bi u Nedjelju i ostale dane
zapovijedne prestao svaki rad i u
gradu i u selu. Nažalost opaža se o-
sobito po našim manjim mjestima
kao: Trpnju, Orebiću, Trsteniku,
Stonu i Slanome, da su u svečane
dane dućani otvoreni osobito u jutro
Tamo seljaci dolaze da tovare bra-
šnoy cement i druge stvari, a u Sla-
no dogone i pelin (kadulju). To je
svetogrđe i povreda svečanog dana.
Zar i seljak nema dana počinka? A
sili ga na to više puta samo to, jer
su dućani u Nedjelju otvoreni i on
može namiriti svoje potrebe, Kada bi
ti dućani kroz čitavi nedjeljni dan
bili zatvoreni, ne bi seljaku ni napa-
met došlo, da baš u Nedjelju ide da
kupuje i prodaje. Morale bi naše vla-
sti i na selima, kao i u gradovima,
zabraniti u Nedjelju i ostale blagda-
ne svako otvaranje dućana. Zar i
trgovci pa i kupci na selima nemaju
ista prava kao i oni u gradovima,
Proti tome se mogu buniti samo ne-
ispravni i nesavijesni trgovci, kojima
nije stalo do svečanog dana, već sa-
mo do novca. A seljak će znati da
namiri svoje potrebe i u druge dane,
a ne samo u Nedjelju. Dao Bog, da
ovo ne bi ostao glas vapijućeg u pu
stinji! Lj. N.

Donja Lastva (Boka Kotorska).
Svečanost Sv. Roka pokrovitelja mje-
sta najsvečanije je proslavljena. Tri
dana pred svečanost zvona su navi-
ještala svečanost. Na svečev dan
crkva je bila najsvečanije urešena.
Pročelje crkve, zvonik, plokata kao i
mnoge kuće bile su okičene hrvat-
skim zastavama. Iz jutra bilo je pet
tihih sv. Misa. Na 10 s. slijedila je
svečana Misa, koju je pjevao mp. O.

Antun Krile, franjevac uz asistenciju
mp. Don Stijepa Serventi i mp. Don
Gracije Brajkovića. Na koru je pje-
vao mješoviti crkveni zbor ,Ljudevit
Gaj“. Po podne slijedila je veličan-
stvena procesija sa kipom sv. Roka
zaštitnika od bolesti kuge, Prije pro-
cesije održao je mp. O. A. Krile po-
hvalni govor u čast Sveca. Župna
crkva i ako dosta prostrana, nije mo-
gla primiti niti petinu naroda koji se
u masi slegao iz okolice. Za vrijeme
procesije pjevao je zbor i svirala
glazba iz Tivta. Po svršetku procesi-
je narod je prolazio pred Svečevim
kipom, moleći Sveca da nas oslobodi
kako tjelesne tako i duševne kuge -
grijeha. Iza procesije bio je blagoslov
Svetotajstvom i ljubljenje  Svečevih
moći. Nakon toga je glazba priredila
koncerat, a narod se šetao u masa-
ma niz obalu morsku. Cijela sveča-
nost bila je uprav veličanstvena, te
je na sve prisutne ostavila nezabo-
ravni utisak. Da je svečanost onako
divno uspjela najveća je zusluga
mladog i agilnog župnika Mp. Don
Pera Bokarice. Po

 

od tvornice Callido i visoki i vitki
zvonik ponosno se diže nad poljem
Konavoskim sagrađen god. 1898. —
Vrijedno je spomenuti jedno propelo
iz drva masline iz vrta Getsemani,
što ga je donijela iz Jeruzalema g.đa
Golubović rođ. Obradović, i sliku sv.
Vlaha od Medovića.

Čilipi imadu poštu, telegraf i tele-
fon, željezničku postaju više trgovi-
na, gostiona, u jednu riječ napredno
mjesto. Postoji zadruga i Kulturno
društvo ,Hrvatski Napredak“, Križar-
sko bratstvo uz ostala vjerska društva.

Narodna svijest.

Narod je uvijek disao hrvatskim du-
hom. Pod Austrijom uredovalo se ta-
lijanski a širio duh austrijski. U prvom
vremenu politika je bila za gospare,

jer kmet nije ni imao pravo glasa,
nu na prvi pomol Konavljani svi kao
jedan biraju zastupnikom za Dalma-
tinski sabor Don Đura Pulića, profe-
sora i direktora gimnazije u Trentu,
a umro je kao kanonik sv. Jeronima.
Pokopan je u crkvi sv. Križa na Bo-
ninovu, a poprsje muje u istoj crkvi
sa strane evanđelja. Značaj Konav-
ljana ni zadnjih godina nije se poko-
lebao bilo pod kojim režimom.

Širenju narodne svijesti mnogo do-
prinose domaći višeškolci, kojih broj
ide sve na više*.

* Ovaj prikaz donosimo iz opširne radnje
»Povjest zapadnih Konavala, na kojima
se razvila župa Čilipi“, a napisao ju je
domaći sin veleč. Don Ivo Grbić, župnik u
Pločicama. Pisac je marno pokupio podatke
osobito iz župskih matica, pak iz naroda,
koji jošživo priča o svojoj prošlosti. Radnja
će se tiskati kao uspomena na Euharistijski
Kongres držan u Čilipima 1. rujna 1940,