Strana 2 Novo umjetničko djelo na Korčuli. Posveta Paliavicinievog Krista Korčula je u nedjelju 1 o. mj. iz- vršila svečani blagoslov drvenog kipa uskrsnulog Spasitelja, što ga je bra- tovštini sv. Roka darovao Korčulanin Petar Pallavicini, profesor na umjet- ničkoj Akademiji u Beogradu, a um- jetnik svjetskog glasa, čija su djela razasuta po čitavoj Evropi. Posvetu je obavio korčulanski mi- tronosni opat Msgr. Don Pero Kalo- gjera, koji je preko svečane sv. Mise održao sočni i vrlo lijepi govor. U nekoliko poteza prikazao je smisao i značenje štovanja slika i kipova u ka- toličkoj Crkvi. Zatim se je osvrnuo na ovo novo umjetničko djelo. Korčula je ponosna radi velikog broja najrazličitijih umjetnina, što rese ne samo korčulanske crkve, palače i trgove, već i gotovo svaki pedalj kor- čulanskog tla. Zato se pravom može Korčulu kao takovu mazvati jedan je- dinstveni muzej starina i umjetničkih dragocjenosti. To Korčuli služi na po- nos, kao što joj služi i ovaj prekrasni kip našeg sugragjanina Petra Pallavi- cinia. Presvijetli je Opat zatim prikazao religiozno-umjetničku ljepotn Pallavi- cinievog Krista. Svaka istinska umjet- nost vodi k Bogu, diže naš duh u više sfere, gdje se osjeća neposredna blizina Boga i Njegovih svetaca. I ovo će djelo sigurno mnoge duše vinuti u duhu do Onoga, koga kip predstav- lja: do mogu Božanskog Spasitelja. Tu, na podnožju ovakovog kipa, čo- vjek mora misliti na onu veličanstvenu historijsku istinu Kristova pobjednič- kog uskrsnuća, a koja je zalog i na- šem jednom uskrsnuću. Ono, što osobito zadivljuje i napu- nja nas štovanjem i ponosom, to je onako sjajno izražena ideja Kristove apsolutne pobjede nad smrću. To je mogao izraziti samo umjetnik-vjernik. Zato neka je svaka čast našem Palla- viciniu, koji je tu svoju vjeru još jače istaknuo u onoj svojoj posveti na pi- jedestalu kipa: Uspomeni mojih rodi- telja Frane i Andrije — Petar Palla- vicini 1940. Posvetio je dakle ovaj simbol ljudskog uskrsnuća svojim naj- dražim i najmilijim : svojim roditeljima kojima sigurno i nije mogao nešto bo- lje zaželjeti od milosti slavnog uskr- snuća u posljednji dan. Blagoslovu kipa prisustvovao je gradski mačelnik i semator g. Dinko Sarnečić, predstavnici ostalih bratovšti- ma i veliko mnoštvo svijeta. Gosp. prof, P. Pallavicini nije mo- gao lično prisustvovati ovoj posveti, jer je bio zapriječen svojim poslovima u Beogradu. Megjutim, on se preko brzojava zahvalio toplim riječima ma upravljenom pozivu bratovštine sv. Ro- ka, da bi došao na Korčulu kao nmje- zin gost. Bratovština će sv. Roka sigurno po primjeru svojih prijašnjih uprava i bra- će brižno čuvati ovu dragocjenu u- mjetninu na svoju čast i ponos čitave Korčule, M-ca. ŠKOLSKI PRIBOR dobije svaki đak u najvećem izboru kod najveće papirnice i knjižare JADRAN DU BROTVNI TH Placa Kralja Petra Tel. 194 (Priv. 195). Pisma iz naroda PUPNAT NA KORČULI. Proslava blaženika franjevca O. Marka1Tvrdeiča, Dana 24. VIII. slavi naše mjesto dam blažene smrti sluge božjega zvanog blaženog Marka, koji je ugledao svijetlo božje u ovom siromašnom seocu na 29/VII 1733, a preminuo na glasu sve- tosti 24/VIII 1785 u Rimini (Italija) u 52 godini života. Pupnat slavi svake godine velikim slavljem ovaj dan. Za ovu prigodu došao je k mama kon- sultor beogradske nadbiskupije i pre- pozit kaptola Preč. O. Petar Vlašić rodom iz Velaluke, pak je u trojci pjevao svečanu Misu i održao lijep i pobudan govor ističući vrline i herojske kreposti sluge božjega O. Marka. Poslije sv. Mise pred divno okićenim grobom. na kojemu je gorjelo lijepi broj zavjet- nih svijeća, izmolila se je posebna molitva za pospiješenje beatifikacije O. Marka. Veliki broj vjernika pristu- pio je na sv. Sakramente, a došlo je dosta svijeta iz raznih mjesta otoka, a najviše iz Blata, da slave svoje za- vjete. Svečanost je uzveličao svojim dolaskom i mitronosni opat korčulanski preuzv. Msgr. D. Pero Kalogjera i neki redovnici. Ekonomsko podignuće Pupnata Upo- redo sa duhovnim mapretkom nastoji se u zadnje vrijeme od natrag desetak godina također oko ekonomskog po- dignuća ovoga siromašnog sela.. 1). Osnovala se je stoč-mljekarska zadruga koja je nedavno proradila pak će biti od velike koristi za narod. 2). Župnik je zagrijao narod za mo- derno pčelarstvo, pak je uspio da sada ima 41 moderni pčelar sa 516 košnica. Nade je da će ove jeseni pčelari dobiti oko 50 kvintala meda. 3). Ovih dama gradi se moderna sušiona za smokve. Sigurno da će i ova ustanova dobro doći kad se po- veća broj smokava sušelka. 4). Dograđiva se veliki hrvatski dom u kojemu je vinarski podrum koji će sakupiti svo vino u Pupnatu i donijeti lijepe koristi selu. KUNA. Teška nesreća prigodom nabijanja mine dogodila se prošlog ponedjeljka. Usljed eksplozije teško je ranjen zidarski pomoćnik Mitar Blaže- vić iz Ravnoga, dok su drugi okolo stojeći pukim slučajem ostali bez oz- ljeda. Opć. liječnik dr. Čenčikovskoja uz pomoć mješćana pružila je ranje- niku prvu pomoć, ali je isti nakon par dana preminuo u Mostarskoj bolnici. Pokojnik je bio poznat kao pošten i ugledan čovjek, uzor Hrvat-katolik. Za njim mnogo žalimo. Ne zna se uzrok nesreće, ali je vjerojatno iskra iz ka- mena zapalila barut. P. u m.! Ston - Janjina 3:3. Prošle nedjelje odigrana je u Stonu nogometna u- takmica izmegju H. Š. K. ,lskra“ iz Janjine i ,Soška“ iz Stona pred veli- kim brojem gledalaca. Iz Janjine je došlo motorom preko 120 izletnika. Sudio je g. Ivo Šoletić iz Orebića. U prvom su poluvremenu Janjinari bili bolji i postigli tri goala, ali su u na- stavku popustili i Stonjani su izravnali rezultat. Navijanje je osobito sa strane Janjinara bilo veoma živahno. Na o- vakovim utakmicama, koje su ovog ljeta vrlo učestale. trebalo bi više reda i discipline. Organi Hrv. športske slo- ge (potsavezi itd.) morali bi posvetiti pažnju za unapregjenje športa po se- lima i varošima. Šport bi mogao biti korisnim faktorom u odgoju omladine. Iznajmljuje se luksusni stan od 5 soba. kuhinje, kupaonice, praonice i muzprostorija sa taracom. — Upitati Prijeki br. 16. NARODNA _ SVIJEST 4 Rujna 1940 Broj 36 NAŠA ,GOSPA OD MILOSRĐA“. Povrh polja hram je Gospe, pred njim groblje izmeđ bora, tajnom vječnom okruženo, na vidiku bajnog mora. Samo tiho, ne budite u tom hramu san vijekova, koliko tu živi nade uz molitvu, želja, snova !? Samo tiho. Pogledajte: još i danas vise slike, svjedoci su pregaranja, borbe strašne i velike. Kroz njih prošlost šapće tiho, oživljava prošle dane, prikazujuć tešku borbu kroz oluje, uragane. Al' i nadu. Ona živi. — Tu gdje mnogi zavjet bdije, koliko se duša smiri, hladno srce se ogrije! — .Gledam sliku: kroz oluju nepoznatoj u sredini, nigdje kraja, osim neba nad jezivoj toj dubini. Arbuli se lomu, cvile — rastrgana jedra vise, kroz valove kao gore, kroz gromove i abise. Stisni ruke, dušu, srce, u smrt groznu, strašnu gledaj, pa se bori kao junak, il' se bijesu mora predaj! .Jutros rano, baš u zoru, sve je mirno, tiho bilo; u veselom razgovoru vozilo se i jedrilo, Ali usred toga dama crn se oblak jedan dig'o, a za njime cijela jata i brod naš je brzo stig'o. Zagrmjelo u punentu, uzavrelo more cijelo, brod se trese, konop zviždi, zaplakalo jedro bijelo... Spušti jedra, sve što možeš, Veži tvrdo konop, cimu, da odoliš tome bijesu, morskoj vatri, bijelom dimu! U toj borbi, na smrt život, osamljenoj u daljini, u mislima gledaš svoje, u dalekoj domovini. Sam ti nijesi. Čekaju te: stari otac, majka, djeca, dužnost ti je da se spasiš. — Nitko od njih ne zajeca, Već odvažno, gledajući u smrt strašnu bistrih oči, . zavjet daše, jer su znali: ,Gospa će im tad pomoći. — Smirilo se more b'jesno i nebo se sve razvedri, sve je opet kao prije, u nadi se dalje jedri... * * * Vratiše se svome domu izmoreni al' veseli, tko ne ljubi doma kutak i u njega doć ne želi?! Što je slagje nakon borba 'što ih život pruža svima, nego nać se jednom miran u svom domu međ svojima? * * # Donijeli su zavjet sobom i kroz crkvu Gospe prošli, zahvalili da su ipak jednom zdravi doma došli. Samo tiho, ne budite u tom hramu san vijekova, uz te slike, zavjet sveti, duh nam sniva tu djedova! O Gospi Maloj 1940. Niko Kućar Pitanje opskrbe grada vodom Pitanje obskrbe Grada vodom zada- valo je teške brige, dok nije napuljski inženjer Onofrio della Cava doveo u Grad vodu iz Šumeta. Od onda do danas Grad se je toliko razvio, da O- mofrijev vodovod ne može više, daza- dovolji sve potrebe pučanstva. Nesta- šica vode osobito se osjeća ljeti, što bi moglo vrlo loše da utječe na daljni razvoj Grada osobito kao turističkog mjesta. Općina je kušala to pitanje riješiti tako, da je u Komolcu, na izvoru da- la montirati sisaljke na električni po- gon. Ali stalni potrošak struje potre- bite za pogon tih sisaljka povećava cijenu vode a pitanje opskrbe nije još time riješeno, jer se nestašica vode još uvijek osjeća. A broj sisaljka se više ne može povećavati, jer Onofrijev ka- nal ne može više ni da primi veću ko- ličinu vode, koja bi pokrila svu po- trebu Grada. Suviše taj kanal ne odgovara nikako današnjim zahtjevima higijene. Da bi se postigla veća količina vode i dovod higijenski uredio, bilo bi potrebito da se renovira cijeli kanal u duljini od okolo 13.000 m. Ali bi time cijena vo- di ostala još uvijek skupa, jer bi Opći- na morala vječito trošiti za struju po- trebitu za pogon sisaljka. Taj trošak iznosi danas godišnje 600.000 Din. To jest, svako 1.000 lt. vode, što sada si- saljke crpe, košta danas Općinu samo za pogon Din. 2. Kako čujemo gosp. Srinčić, koji se odavno bavi ovim pitanjem, predložio je Općini, da će on sa svojim izvori- ma, koje je otkrio nadoknaditi manjak vode i time rasteretiti Općinu u cije- losti ili barem dijelom onog troška, kojeg Općina sada snosi za pogon si- saljka u Komolcu. Pošto Općina neće ništa da reskira, spravan je g. Srinčić da o trošku svom i družine, izvrši sve radnje potrebite, da se kroz tunele voda izvede ma ko- sinu brda. Općina bi se pak morala obvezati, da će za ograničeni niz godina, pla- ćati g. Srinčiću nagradu prema količi- ni primljene vode. I to, ispočetka D. 1,—, a kasnije 0.80 Din. za svakih 1.000 It. vode. Poslije stanovitog roka prestaje svaka obveza Općine spram g. Srinčića. Općina bi tada, po želji g. Srinčića imala dalje isplaćivati 0.20 Din. za sva- kih 1.000 It. Javnoj dobrotvornosti u korist sirotinje Grada i okolice, naro- čito, za popravak kuća siromašnih seljaka. I ako je nagrada, koju bi Općina imala plaćati g. Srinčiću za polovinu manja od troška što ga Općina sada ima za dovod vode, ipak se on odri- če nagrade za onu količinu vode, ko- jubi Općina, po njegovoj želji, imala besplatno davati svim samostanima i karitativnim zavodima, kao i za onu količinu, kojom bi se opskrbljavala se- la Bosanka i Brgat. Nastavak na 3. strani