Strana 2

 

Novo umjetničko djelo na
Korčuli.
Posveta Paliavicinievog Krista

Korčula je u nedjelju 1 o. mj. iz-
vršila svečani blagoslov drvenog kipa
uskrsnulog Spasitelja, što ga je bra-
tovštini sv. Roka darovao Korčulanin
Petar Pallavicini, profesor na umjet-
ničkoj Akademiji u Beogradu, a um-
jetnik svjetskog glasa, čija su djela
razasuta po čitavoj Evropi.

Posvetu je obavio korčulanski mi-
tronosni opat Msgr. Don Pero Kalo-
gjera, koji je preko svečane sv. Mise
održao sočni i vrlo lijepi govor. U
nekoliko poteza prikazao je smisao i
značenje štovanja slika i kipova u ka-
toličkoj Crkvi. Zatim se je osvrnuo
na ovo novo umjetničko djelo.

Korčula je ponosna radi velikog
broja najrazličitijih umjetnina, što rese
ne samo korčulanske crkve, palače i
trgove, već i gotovo svaki pedalj kor-
čulanskog tla. Zato se pravom može
Korčulu kao takovu mazvati jedan je-
dinstveni muzej starina i umjetničkih
dragocjenosti. To Korčuli služi na po-
nos, kao što joj služi i ovaj prekrasni
kip našeg sugragjanina Petra Pallavi-
cinia.

Presvijetli je Opat zatim prikazao
religiozno-umjetničku ljepotn Pallavi-
cinievog Krista. Svaka istinska umjet-
nost vodi k Bogu, diže naš duh u
više sfere, gdje se osjeća neposredna
blizina Boga i Njegovih svetaca. I ovo
će djelo sigurno mnoge duše vinuti
u duhu do Onoga, koga kip predstav-
lja: do mogu Božanskog Spasitelja.
Tu, na podnožju ovakovog kipa, čo-
vjek mora misliti na onu veličanstvenu
historijsku istinu Kristova pobjednič-
kog uskrsnuća, a koja je zalog i na-
šem jednom uskrsnuću.

Ono, što osobito zadivljuje i napu-
nja nas štovanjem i ponosom, to je
onako sjajno izražena ideja Kristove
apsolutne pobjede nad smrću. To je
mogao izraziti samo umjetnik-vjernik.
Zato neka je svaka čast našem Palla-
viciniu, koji je tu svoju vjeru još jače
istaknuo u onoj svojoj posveti na pi-
jedestalu kipa: Uspomeni mojih rodi-
telja Frane i Andrije — Petar Palla-
vicini 1940. Posvetio je dakle ovaj
simbol ljudskog uskrsnuća svojim naj-
dražim i najmilijim : svojim roditeljima
kojima sigurno i nije mogao nešto bo-
lje zaželjeti od milosti slavnog uskr-
snuća u posljednji dan.

Blagoslovu kipa prisustvovao je
gradski mačelnik i semator g. Dinko
Sarnečić, predstavnici ostalih bratovšti-
ma i veliko mnoštvo svijeta.

Gosp. prof, P. Pallavicini nije mo-
gao lično prisustvovati ovoj posveti,
jer je bio zapriječen svojim poslovima
u Beogradu. Megjutim, on se preko
brzojava zahvalio toplim riječima ma
upravljenom pozivu bratovštine sv. Ro-
ka, da bi došao na Korčulu kao nmje-
zin gost.

Bratovština će sv. Roka sigurno po
primjeru svojih prijašnjih uprava i bra-
će brižno čuvati ovu dragocjenu u-
mjetninu na svoju čast i ponos čitave
Korčule, M-ca.

ŠKOLSKI PRIBOR

dobije svaki đak
u najvećem izboru kod
najveće papirnice i knjižare

JADRAN

DU BROTVNI TH
Placa Kralja Petra
Tel. 194 (Priv. 195).

 

 

Pisma iz naroda

PUPNAT NA KORČULI. Proslava
blaženika franjevca O. Marka1Tvrdeiča,
Dana 24. VIII. slavi naše mjesto dam
blažene smrti sluge božjega zvanog
blaženog Marka, koji je ugledao svijetlo
božje u ovom siromašnom seocu na
29/VII 1733, a preminuo na glasu sve-
tosti 24/VIII 1785 u Rimini (Italija) u
52 godini života. Pupnat slavi svake
godine velikim slavljem ovaj dan. Za
ovu prigodu došao je k mama kon-
sultor beogradske nadbiskupije i pre-
pozit kaptola Preč. O. Petar Vlašić
rodom iz Velaluke, pak je u trojci
pjevao svečanu Misu i održao lijep i
pobudan govor ističući vrline i herojske
kreposti sluge božjega O. Marka. Poslije
sv. Mise pred divno okićenim grobom.
na kojemu je gorjelo lijepi broj zavjet-
nih svijeća, izmolila se je posebna
molitva za pospiješenje beatifikacije
O. Marka. Veliki broj vjernika pristu-
pio je na sv. Sakramente, a došlo
je dosta svijeta iz raznih mjesta otoka,
a najviše iz Blata, da slave svoje za-
vjete. Svečanost je uzveličao svojim
dolaskom i mitronosni opat korčulanski
preuzv. Msgr. D. Pero Kalogjera i neki
redovnici.

Ekonomsko podignuće Pupnata Upo-
redo sa duhovnim mapretkom nastoji
se u zadnje vrijeme od natrag desetak
godina također oko ekonomskog po-
dignuća ovoga siromašnog sela..

1). Osnovala se je stoč-mljekarska
zadruga koja je nedavno proradila pak
će biti od velike koristi za narod.

2). Župnik je zagrijao narod za mo-
derno pčelarstvo, pak je uspio da sada
ima 41 moderni pčelar sa 516 košnica.
Nade je da će ove jeseni pčelari dobiti
oko 50 kvintala meda.

3). Ovih dama gradi se moderna
sušiona za smokve. Sigurno da će i
ova ustanova dobro doći kad se po-
veća broj smokava sušelka.

4). Dograđiva se veliki hrvatski dom
u kojemu je vinarski podrum koji će
sakupiti svo vino u Pupnatu i donijeti
lijepe koristi selu.

KUNA. Teška nesreća prigodom
nabijanja mine dogodila se prošlog
ponedjeljka. Usljed eksplozije teško je
ranjen zidarski pomoćnik Mitar Blaže-
vić iz Ravnoga, dok su drugi okolo
stojeći pukim slučajem ostali bez oz-
ljeda. Opć. liječnik dr. Čenčikovskoja
uz pomoć mješćana pružila je ranje-
niku prvu pomoć, ali je isti nakon par
dana preminuo u Mostarskoj bolnici.
Pokojnik je bio poznat kao pošten i
ugledan čovjek, uzor Hrvat-katolik. Za
njim mnogo žalimo. Ne zna se uzrok
nesreće, ali je vjerojatno iskra iz ka-
mena zapalila barut. P. u m.!

Ston - Janjina 3:3. Prošle nedjelje
odigrana je u Stonu nogometna u-
takmica izmegju H. Š. K. ,lskra“ iz
Janjine i ,Soška“ iz Stona pred veli-
kim brojem gledalaca. Iz Janjine je
došlo motorom preko 120 izletnika.
Sudio je g. Ivo Šoletić iz Orebića. U
prvom su poluvremenu Janjinari bili
bolji i postigli tri goala, ali su u na-
stavku popustili i Stonjani su izravnali
rezultat. Navijanje je osobito sa strane
Janjinara bilo veoma živahno. Na o-
vakovim utakmicama, koje su ovog
ljeta vrlo učestale. trebalo bi više reda
i discipline. Organi Hrv. športske slo-
ge (potsavezi itd.) morali bi posvetiti
pažnju za unapregjenje športa po se-
lima i varošima. Šport bi mogao biti
korisnim faktorom u odgoju omladine.

 

Iznajmljuje se luksusni stan od 5
soba. kuhinje, kupaonice, praonice
i muzprostorija sa taracom. — Upitati
Prijeki br. 16.

NARODNA _ SVIJEST 4 Rujna 1940

 

 

Broj 36

NAŠA ,GOSPA OD MILOSRĐA“.

Povrh polja hram je Gospe, pred njim groblje izmeđ bora,
tajnom vječnom okruženo, na vidiku bajnog mora.

Samo tiho, ne budite u tom hramu san vijekova,

koliko tu živi nade uz molitvu, želja, snova !?

Samo tiho. Pogledajte: još i danas vise slike,

svjedoci su pregaranja, borbe strašne i velike.

Kroz njih prošlost šapće tiho, oživljava prošle dane,
prikazujuć tešku borbu kroz oluje, uragane.

Al' i nadu. Ona živi. — Tu gdje mnogi zavjet bdije,
koliko se duša smiri, hladno srce se ogrije! —

.Gledam sliku: kroz oluju nepoznatoj u sredini,
nigdje kraja, osim neba nad jezivoj toj dubini.
Arbuli se lomu, cvile — rastrgana jedra vise,
kroz valove kao gore, kroz gromove i abise.
Stisni ruke, dušu, srce, u smrt groznu, strašnu gledaj,
pa se bori kao junak, il' se bijesu mora predaj!
.Jutros rano, baš u zoru, sve je mirno, tiho bilo;
u veselom razgovoru vozilo se i jedrilo,
Ali usred toga dama crn se oblak jedan dig'o,
a za njime cijela jata i brod naš je brzo stig'o.
Zagrmjelo u punentu, uzavrelo more cijelo,
brod se trese, konop zviždi, zaplakalo jedro bijelo...
Spušti jedra, sve što možeš, Veži tvrdo konop, cimu,
da odoliš tome bijesu, morskoj vatri, bijelom dimu!
U toj borbi, na smrt život, osamljenoj u daljini,
u mislima gledaš svoje, u dalekoj domovini.
Sam ti nijesi. Čekaju te: stari otac, majka, djeca,
dužnost ti je da se spasiš. — Nitko od njih ne zajeca,
Već odvažno, gledajući u smrt strašnu bistrih oči,

. zavjet daše, jer su znali: ,Gospa će im tad pomoći. —
Smirilo se more b'jesno i nebo se sve razvedri,
sve je opet kao prije, u nadi se dalje jedri...

* *
*

Vratiše se svome domu izmoreni al' veseli,

tko ne ljubi doma kutak i u njega doć ne želi?!

Što je slagje nakon borba 'što ih život pruža svima,
nego nać se jednom miran u svom domu međ svojima?

* *
#

Donijeli su zavjet sobom i kroz crkvu Gospe prošli,
zahvalili da su ipak jednom zdravi doma došli.

Samo tiho, ne budite u tom hramu san vijekova,
uz te slike, zavjet sveti, duh nam sniva tu djedova!

O Gospi Maloj 1940.

Niko Kućar

 

Pitanje opskrbe
grada vodom

Pitanje obskrbe Grada vodom zada-
valo je teške brige, dok nije napuljski
inženjer Onofrio della Cava doveo u
Grad vodu iz Šumeta. Od onda do
danas Grad se je toliko razvio, da O-
mofrijev vodovod ne može više, daza-
dovolji sve potrebe pučanstva. Nesta-
šica vode osobito se osjeća ljeti, što
bi moglo vrlo loše da utječe na daljni
razvoj Grada osobito kao turističkog
mjesta.

Općina je kušala to pitanje riješiti
tako, da je u Komolcu, na izvoru da-
la montirati sisaljke na električni po-
gon. Ali stalni potrošak struje potre-
bite za pogon tih sisaljka povećava
cijenu vode a pitanje opskrbe nije još
time riješeno, jer se nestašica vode još
uvijek osjeća. A broj sisaljka se više
ne može povećavati, jer Onofrijev ka-
nal ne može više ni da primi veću ko-
ličinu vode, koja bi pokrila svu po-
trebu Grada.

Suviše taj kanal ne odgovara nikako
današnjim zahtjevima higijene. Da bi
se postigla veća količina vode i dovod
higijenski uredio, bilo bi potrebito da
se renovira cijeli kanal u duljini od
okolo 13.000 m. Ali bi time cijena vo-
di ostala još uvijek skupa, jer bi Opći-
na morala vječito trošiti za struju po-
trebitu za pogon sisaljka. Taj trošak
iznosi danas godišnje 600.000 Din. To
jest, svako 1.000 lt. vode, što sada si-
saljke crpe, košta danas Općinu samo
za pogon Din. 2.

Kako čujemo gosp. Srinčić, koji se
odavno bavi ovim pitanjem, predložio
je Općini, da će on sa svojim izvori-
ma, koje je otkrio nadoknaditi manjak
vode i time rasteretiti Općinu u cije-
losti ili barem dijelom onog troška,
kojeg Općina sada snosi za pogon si-
saljka u Komolcu.

Pošto Općina neće ništa da reskira,
spravan je g. Srinčić da o trošku svom
i družine, izvrši sve radnje potrebite,
da se kroz tunele voda izvede ma ko-
sinu brda.

Općina bi se pak morala obvezati,
da će za ograničeni niz godina, pla-
ćati g. Srinčiću nagradu prema količi-
ni primljene vode. I to, ispočetka D.
1,—, a kasnije 0.80 Din. za svakih
1.000 It. vode. Poslije stanovitog roka
prestaje svaka obveza Općine spram
g. Srinčića.

Općina bi tada, po želji g. Srinčića
imala dalje isplaćivati 0.20 Din. za sva-
kih 1.000 It. Javnoj dobrotvornosti u
korist sirotinje Grada i okolice, naro-
čito, za popravak kuća siromašnih
seljaka.

I ako je nagrada, koju bi Općina
imala plaćati g. Srinčiću za polovinu
manja od troška što ga Općina sada
ima za dovod vode, ipak se on odri-
če nagrade za onu količinu vode, ko-
jubi Općina, po njegovoj želji, imala
besplatno davati svim samostanima i
karitativnim zavodima, kao i za onu
količinu, kojom bi se opskrbljavala se-
la Bosanka i Brgat.

Nastavak na 3. strani