: TAKSA PLACENA U GOTOVOM Narodna Svije GOD. XXII — Br. 36 /:/ DUBROVNIK, 12 Rujna 1940 CIJENA Din. 1.50 PISMO SVETOG OCA PAPE ZA EUH. KONGRES U ČILIPIMA Državno Tajništvo Njegove Svetosti Br. 20267 Iz Vatikana, dne 19 kolovoza 1940. Preuzvišeni i prepoštovani Gospodine ! Sveti Otac je sa velikim veseljem primio Tvoju nedavnu vijest da se u mjestu Čilipi, dubrovačke biskupije, sa osobitim marom sprema Euharistični Kongres. — Uvaženi Vrhovni Sveće- nik, kome stoji osobito ma srcu, da nebeski oganj, što naš ljubezni Spa- sitelj širi po zemlji, raspali kršćanska srca, te vruće želi da vjerska svečanost koju kanite održati, užari plamen lju- bavi, život istinski obnovi i u srca ulije odluke za ustrajno i žilavo dje- lovanje. — Tvoja zauzetnost kao i zanosna briga kojom svećenstvo i na- rod pod Tvojim vodstvom hoće da spreme triumf Euharistijskom Kralju, obećavaju da će to roditi obilnim plo- dom. Neka Božja milost oplodi Vaš trud, i što ste lijepo zasnovali, da bi doveli do uspješnog završetka. — Da bi se sve to prema željama izvršilo, Njegova Svetost Tebi i svima, koji ra- de za euharistijski kongres i njemu budu prisustvovali, ljubezno šalje apo- štolski blagoslov,. zalog Božje naklo- nosti. — Uz izraz dužnog poštovanja Tvojoj sam Preuzvišenosti preodan Aloys Card. Maglione s. r. Preuzvišenom i prepoštovanom gosp. Pavlu Butorac, biskupu kotor- skom, apoštolskom administratoru du- brovačke biskupije — Kotor, Družba braće Hrvatskog Zmaja Časna Družba B. H. Z. prastara je i prezaslužna ustanova. Osnovana čak god. 1408, a članovi joj bijahu po- najbolji sinovi, pa čak i neke okru- njene glave hrv. naroda, a takogjer od Slovenaca neki grofovi celjski i od Srba despota Gjuragj Branković. Sti- cajem prilika Družba je kasnije pre- stala djelovanjem, dok je god. 1905 zaslužni hrv. književnici i rodoljubi Emil Laszovski i dr Velimir Deželić ne obnoviše. Od toga doba Družba razvija prezamjeran rad megju hrvat. marodom na kulturnom, rodoljubnom i humanom polju, osobito tim, što uz- država kult glasovitih Hrvata i predaje njihovu uspomenu mlagjim pokolje- njima. Dostatno će biti ovdje napome- nuti, da je Družbi uspjelo prenijeti u domovinu posmrtne ostatke hrv. veli- kana Zrinskog i Frankopana, smaknu- tih i pokopanih u Bečkom Novom mjestu, da je u svoje ruke dobila i obnovila kulu grofova Zrinjskih Ozalj grad, da je podigla mnogim našim ve- likanima spomenike i ploče, e da se vidi u glavnim konturama zamašan rad ove časne i u hrv. narodu vrlo uva- žene Družbe. Družba B. H. Z. nije jedno obično kulturno ili rodoljubno društvo, već u savez povezano bratstvo rodoljuba, koji se pod visokom devizom: ,Pro aris et iocis deo propitio“. zavjeravaju u bratskoj slozi nesebično, predano i odlučno služiti svome narodu i hrvat. domovini, . Kad je god. 1925. Družba dala po- ticaj da se u hrv. krajevima proslavi hiljadugodišnjica hrv. kraljevstva i pr- vog g. 925 okrunjenog kralja Tomi- slava bi osnovan i u Dubrovniku, kruni brvatskih gradova, ogranak Družbe, koji je imao zadaću, da ma periferiji hrv. domovine, čuva hrvatske tradicije i bdije nad grobovima otaca hrvatske književnosti. Svoju časnu zadaću Ogra- nak, eto, vrši već 15 godina nesebično i predano. U gradu i okolici bi pro- slavljena hiljadugodišnjica hrvat, kra- ljevstva uz oduševljenje i patriotske manifestacije usprkos smetnja koje je ondašnji protunarodni režim stavljao na svakom koraku isticanju hrv. imena. Tom prigodom bi postavljeno u kotaru dubrovačkom i u južnoj Dalmaciji oko 60 spomen ploča. Osim toga postav- ljene bijahu spomen ploče i na gro- bovima pjesnika Gjiva F. Fundulića, Ignata Gjorgjića, Mata Vodopića i na kući u kojoj se rodio učenjak svjetskog glasa O. Ruđe Bošković, a obavljene svečane komemoracije prigodom raznih jubileja zaslužnih Hrvata: dra Kosta Vojnovića, Nika grofa Pucića, Šenoe, Starčevića i dr. Družba je uvijek s veseljem pratila plodan rad dubrovačkog ogranka ma- nifestirajući vrlo često svoje velike sim- patije za naš grad i za sve što je du- brovačko. Tako je i prigodom tride- setpete obljetnice svojega obnovljenja i petaaeste od opstanka radnog og- ranka u našem gradu Družba ne sa- mo odlikovala sadašnjeg meštra pred- sjednika Vicka vit. Svilokosa, te O. U. Taliju i don Gjuru Krečka, nego je evo, zaključila, da u dostojnom broju zastupana po svojem velikom meštru, nar. zastupniku g. Milutinu Mayeru, te po visokim funkcionerima protono- taru g. Viktoru Mohr i meštru knjige i umijeća nar. zastupniku dr. Anti Ci- vidiniu i kapelanu prof. Kolanderu o- bavi predaju odlikovanja i svečanu in- stalaciju u samom Dubrovniku. Na visokoj pažnji prama našem gra- du zahvaljujemo časnom meštarskom Zboru i cijeloj družbi, te pozdravlja- jući koliko visoke funkcionere i ostale časne Zmajevce iz bijelog Zagreba to- liko i one iz Šeher Sarajeva i iz sta- rodrevnog Splita, kličemo im : Dobro nam došli i živili, draga i časna braćo, hrvatski Zmajevci! Zagrebački ,, ZVONIMIR“ dolazi u Dubrovnik Dne 12 ov. mj. dolazi u naš grad Hrvatsko pjevačko društvo ,Zvonimir“ jedno od najboljih pjevačkih društava Zagreba. Zbor se nalazi na turneji po Bosni, Hercegovini i Dalmaciji. U Dubrovnik dolazi iz Mostara. Organi- zaciju koncerta, kojeg ,Zvonimir“ o- država u Dubrovniku dne 13 rujna, preuzelo je na sebe mjesno Hrv. Pjev. društvo ,Gundulić“, Koncerat će se održali na otvorenu pred Katedralom, gdje će biti postav- ljen i podium. Zvonimirovci će se pri dolasku u Dubrovnik pokloniti grobu pjesnika Gundulića i položiti vijenac, Iz Dubrovnika putuju u Split, odakle se vraćaju natrag u Zadreb. Zborom ravna g. B. Komarevski, Ishrana pučanstva preš- no je pitanje. Ratni zapletaji u svijetu stvorili su poremećaj u privrednom životu svih naroda, pa i kod nas, koji smo hvala Bogu ostali poštegjeni od ratnih stra- hota. — Nije stoga čudo, što oskudi- jevamo raznim artiklama, koje uvozimo, ali ne bi se smjelo dogoditi, da osku- dijevamo barem krušnom hranom. Megjutim ima već dulje vremena od kako se u Dalmaciji i na kopnu a o- sobito na otocima osjeća pomanjkanje brašna tog najvažnjeg artikla za pre- hranu pučanstva, a napose širokih na- rodnih slojeva, kojima je to glavna, a skoro i jedina hrana pa je stoga ishrana jedno vrlo prešno pitanje. — Izgleda da se pitanje pre- hrane privodi kraju, te će tokom ove zime biti osiguran dovoz brašna i ku- kuruza u naše krajeve. ,Prizad“ u Be- ogradu vodi pregovore sa Slovačkom i nekim drugim okolnim zemljama u pogledu hitnog uvoza brašna i kuku- ruza, jer naša ovogodišnja žetva pše- nice mnogo je podbacila. Istina žetva kukuruza bit će vrlo dobra, ali dok novi kukuruz bude gotov za transpor- tiranje moramo istoga uvoziti. Ishrana pučanstva u Banovini Hrvat- skoj vodit će se preko ,POGODA“, pa je prošlih dana Odjel za obrt, indu- striju i trgovinu Banske Vlasti dao saopćenje u kojem kaže da je novo osnovana institucija ,POGOD“ smjesta povela akciju za najhitniju opskrbu naroda hranom, te je ovih dana naba- vila 1.200 vagona jednoličnog brašna i nulera. Ova roba već sukcesivno do- lazi pa je od toga i disponirano 200 vagona od kojih će biti 150 vagona upu- ćeno za teritorij Ispostave Banske vlasti Split. — Narodno brašno će stoga po- četi na skoro redovito dolaziti, aii ti- me se ne bi smjelo ni časka čekati jer gladan čovjek me može da zna za nikakove zapreke, — Razorni anaci- onalni elementi svaki čas, u kojem bi narod ostao bez hrane, iskoristili bi u svoje agitacione svrhe i širokim masa- ma prikazivali svu krivnju na današnji poredak. Narodni kruh takodjer treba da bude što jeftiniji, jer su radničke i namješteničke nadnice i plaće ostale skoro iste i zato svako i najmanje po- skupljivanje stvorilo bi neravnotežu u privrednom životu, što bi opet urodilo svojim posebnim posljedicama. Prema pisanju štampe u Splitu je povedena akcija, da ,POGOD“ osnuje svoju Podružnicu, pa zato mi kao ja- vno glasilo upozoravamo madležne fa- ktore, da treba naći načina kako bi i Dubrovnik kao politički i privredni centrum južnog Jadrana mogao da do- bije redovito i nesmetano sve ono što i Split za opskrbu pučanstva u ovim teškim vremenima. IL A. NAOČALE za svačije OKO možete dobiti kod optičara BOGDAN-Dubrovnik Zeiss Punktal samoprodaja. Tel. br. 272 S In memoriam O. VINKU DEŠIĆ kapucinu Sprovod i O. Vinka Dešića, kapu- cina obavljen je prošle Srijede 4 ov, mj. u 9 s. j. U dvorištu Gospe od Mijosrgja sakupio se je veliki broj svećenika, redovnika Dominikanaca iz Grada i Gruža, oo. Franjevaca i nji- hovih klerika, te mjesnih redovnica kao i uglednih gragjana iz grada, Gru- ža a osobito iz Lapada. Sprovod je vodio iz samostana do crkve svetišta gvardijan kapucina mp. o. Vendelin Stipčević. Svečanu Misu pjevao je prior gruškog samostana dominikanac mp. o. Česlav Novak, a istodobno na svim oltarima u crkvi služili su mrtva- čke tihe Mise svećenici i redovnici, Župnik Gruža i Lapada mp. Dn Giju- ro Krečak podijelio mu je svečano o- driješenje te vodio sprovod do groba u polju Gospe od Milosrgja. Tu je groblje vojnika, pak i + O. Vinko bio je dobar vojnik Isusov. I čudnog slu- čaja on je na groblju nabavio posebni grob sa lijepim spomenikom od ka- mena i dao uklesati riječi: Grob bra- će Kapucina i kažu da je tom zgodom kazao: Ja ću prvi u nj saći. To se je i dogodilo, a svakako pokazuje želju pokojnika, da mrtav počine u zatišju kraj svetišta Majke Božje, za koje je on toliko radio. Pred otvorenim gro- bom oprostio se je od pokojnika u ime svoje, svoje župe i gragjanstva mp. Don Gjuro Krečak. Njegov go- vor satkan tako lijepim mislima pri- sutni su pomnuo slušali, a da se nitko ni maknuo nije, a mnogima se oči su- zom orosile, te ga prenosimo u cjelini: Kada dubrovački kler s gragjanstvom po prvi put prisustvuje sprovodu jed- nog oca kapucina i to baš onog, koji je pred 26 godina prvi došao u Du- brovnik da preuzme, preuredi i po- digne svetište naše Gospe od Milosrgja, dužnost mi je i kao župnika mjesta, gdje se svetište i kapucinski samostan nalazi i kao dubrovčanina, da se s par posljednjih riječi oprostim od zaslužnog i opće poštovanog oca Vinka, dugo- godišnjeg samostanskog starješine i župničkog pomoćnika. Čudnovat nam izgleda običaj starih Tračana, koji po kazivanju oca histo- rije Herodota ljude dočekivahu pri po- rodu sa suzama, a otpraćivahu iza smrti s veseljem. Ako pak dublje za- ronimo u sudbinu čovječju za i po- slije života, mislim da Traćani nisu i- mali krivo barem u koliko se tiče lju- di, koji u životu pošteno i altruistički rade, ali trpe, jer ovi bez sumnje iza patnja na ovome svijetu zaslužuju bo- lju sudbinu na drugome. Zato je i mudri Salomom govorio : laudavi ma- gis mortuos quam mwiventes, misleći time reći od prilike ovo: Ako uspore- dim nevolje, koje tištu ljude za života, morao bih sretnijim nazvati one koji umiru, nego one koji ostaju. Zato jei kralj David dok mu se je sin borio sa smrti postio i ležao na podu, a kada je umro, digao se, umio, promijenio haljine, najeo i dao na redovit posao. Ko zna što je bolest i ,kako - ona znade da muči i najjaći organizam dok