Strana 2 ga shrva i potpuno obori, taj nebi i- mao krivo kad bi se poput Tračana veselio, da je smrt riješila patnja čo- vjeka patnika. I pred nama stoji pokošeno i obo- reno nekad jako tijelo oca Vinka, ko- ji je kao čedo gordog Velebita i sin Hrvatskog Primorja iz Karlobaga, gdje bura bijesni ali i očeličuje, ruši i u- čvršćuje, bio tip zdravlja, snage, rada i energije. I njega je eto, teška bolest zahvatila, savladala i oborila, ali ne kao bura ispod Velebita kad jednim udar- cem izvrati jedrenjaču i isčupa stabla, nego ga je malo po malo, reklo bi se sadistički, točila. Mi bismo se s toga tvoji prijatelji morali u neku ruku ve- seliti, da su sa smrću svršene tvoje patnje, dobri i strpljivi oče Vinko. One patnje teške i užasne, koje je tvoj ja- ki organizam, a još više tvoje vjersko i redovničko oduhovljenje znalo zato- miti i u sebi držati, Mi bismo se mo- rali radovati još i zato, što si i po patnjama zadobio pravo ma bolji život iza smrti, čestiti redovniče ; mu sasvim tim mi veoma žalimo tvoju još pre- ranu smrt. Žalimo jer provincija tvoga č. reda i inače oskudijeva hrvatskim kapucinama, s tobom gubi jednog od ponajboljih, najradinijih i majbistrijih članova. Žalimo jer naša Gospa od Milosrgja gubi onog, koji je uz pomoć prezaslužnog sindika crkvu ukrasio, narod uza nju priljubio, samostan po- digao, u nj gragjanstvo srdačno pri- mao, a zemljište do rentabiliteta doveo. Žalimo jer u tebi gubi naša župa, grad i okolica svećenika, koji je sočnim pro- povijedima narod na pravi put upući- vao i od zla branio; svećenika koji je u ispovjednici nebrojene ojagjene du- še utješio, zdvojne nadom napunio, zalutale k ocu povratio ; svećenika koji je djecu volio i dobro uzgajao. Žali- mo plemenita čovjeka, koji je u da- nima nevolje mnoge besposlene upo- slio i gladne nahranio, Žalimo mnapo- kon gubitak žarkog rodoljuba, koji je svijestan dužnosti prama narodu i do- movini stupao uvijek stazom rada, pri- jegora i discipline. I dok brojni tvoji štovatelji, oče Vinko, žale rastanak s tobom, ja ti u ime župe i gragjanstva izrazujem pri- znanje i hvalu za sav rad, koji si u- zorno i požrtvovno ulagao na duhov- nom polju bilo u Gospe od Milosrgja, bilo u mojoj župi, gradu i okolici. Bog ti bio veoma velika plaća! Na rastanku pak hoću da evociram dogogjaj, koji Plinije navagja. U Sa- guntu naime bio bi se desio one godi- ne, kad je Hanibal razorio onaj cvatu- ći rimski grad slučaj, da je jedno no- vorogjenče, čim se malo pomolilo na Pisma iz naroda TREBINJE. Proslava Male Gospe. Dne 8 IX proslavila je trebinjska ka- tolička Župa ma. svečan načio svoju Zaštitnicu. U 10 s. bila je svečana Mi- preko koje je održao prigodnu propo- vijed O. Vlaho Margaretić, franjevac iz Dubrovnika. Na koru je pjevao Cr- kveni zbor uz pratnju orhestra. Vojska je prisustvovala ovoj svečanosti pred- vogjena vojnom glazbom. Uveče u sumrak bila je rasvjeta uz bacanje va- trometa. U 8 s. uveče po staromu o- bičaju priredili su trebinjski katolici domaću zabavu u oficirskom domu. Svirao je vojnički orhestar. KUNA. Ovako treba da si narod sam pomogne u gradnji manjih puto- va kao što su učinili seljaci Pijavičina i Potomja. Oni su na seoskim zboro- vima pod vodstvom glavara zaključili, da spoje svoja sela kolnom cestom, što su sada i izvršili nakon što su za- vršili glavnije poslove oko vinograda. Čujemo, da je g. inž. Pavešić, odjelni predstojnik prigodom boravka u Du- brovniku pohvalio ovaj pothvat i odo- brio svotu potrebnu, da se na novoj cesti podigne most preko jednog ve- ćeg potoka. Tako će Pijavičino i prije nego bude gotova Pelješka casta do- biti spoj sa morem preko Potomja i Kune na Crkvice. (Na ovoj cesti već dulje vremena vrši saobraćaj teretni auto zadruge ,Dingač“). Ugledali se i drugi! svijetlo dana odmah se povratilo u majčinu utrobu. Auktor je htio tim e- fikasno izraziti težinu predstojeće za Sagunt katastrofe, koju bi ono djete- šce bilo nekako predosjetilo, pa da i samo nebi doživjelo odnosnu katastro- fu, povratio se brzo u majčinu utrobu. I ti se, oče Vinko brzo vraćaš u utro- bu matere zemlje. Vraćaš se pak u doba kad predstoji Europi, civilizaciji i čovječanstvu katastrofa. Možda je Providnost tebi kao božjem ugodniku priuštila sreću da ne doživiš dan ve- liki i gorak vele, Ah, ako je tako, ti koji si bio i na ovoj zemlji čovjek mo- litve, moli se sada pred prijestoljem božjim, da poštedi naš Hrv, narod i našu hrv. domovinu od katastrofe i svakog težeg iskušenja! Moli se da cijelom čovječanstvu, a osobito okrvav- ljenoj Europi, brzo osvane dan mira! Hvala ti na svemu i od Boga pla-. ta. Neka ti bude laka zemlja u našem gradu, koji si volio, neka ti bude ča- sna i mila uspomena megju tvojom subraćom i cijelim klerom, a u nebu vječna slava ! Đuro Krečak. NARODNA SVIJEST 12 Rujna 1940 Broj 37 ŠIPAN. Slaba ljetina - zla godina. Rujan je već nastupio, a nema ni ja- gode zrelog grožgja. Nešto razne bo- lesti: peronospora, pepelina i crv; još k tome suša (jer je u kolovozu jedino ovaj otok ostao bez dažda) ometoše dozrijevanje tako, da će ove godine jematva biti najosjetljivije pogogjena. Ako se mast ne popravi dodavanjem sladora, ne ćemo imati vina nego blu- te. Apelujemo zato na nadležne vlasti da najhitnije poduzmu potrebite kora- ke, kako bi se amošnjim vinograda- rima dobavila dovoljna količina šećera za pojačanje masta. Svečanost prve Pričesti proslavljena je u Nedjelju 1. o. mj. Crkva je bila dupšom puna, djeca lijepo pripravlje- na i opravljena. Čast našem župniku i mjesnoj učiteljici. Nepomućena ra- dost ovih mališa tog najljepšeg njiho- vog dana mnoge je duboko ganula. STON. Dekanatska konferencija. Na 5 rujna održao je stonski dekanat svoju redovitu godišnju konferenciju u Go- vegjarima, na otočiću mljetskog jezera. Konferenciji prisustvovaše i preč. Dn Niko Milić, pelješki dekan sa vič. Da Antunom Bačićem, kao predstavnicima pelješkog dekanata. Radi nezgodnih komunikacija nije mogao biti zajed- nički sastanak ovih dvaju dekanata, kako se je mislilo. Na otočiću u sa- kristiji crkve u tom negdašnjem bene- diktinskom posjedu, a izgleda i budu- ćem, sakupismo se poslije saziva Du- ha Svetoga, da raspravljamo dnevne stališne probleme. Ti su zaista veliki u današnje doba mutnog obzorja. Oso- bito se je digao glas proti psosti, toj gubi i sramoti za jedan kulturni na- rod. Žigosao se je nedjeljni rad i o- tvaranje dućana sa zaključkom, da se apelira na sve naše kompetentne vlasti, te bi ove neminovno naredile zatvara- nje dućana i po selima. Jer se radom profaniše dan Bogn posvećen i priječi vjernicima da izvrše svoje vjerske duž- nosti. A takogjer ni prodavaocima, pa ni kupcima otvor dućana u svečane dane ne nosi ništa drugo nego jednu zapreku, da obave svoje kršćanske duž- nosti, i da u taj dan ne odmore svoje trudne sile, Odlučilo se je da se kroz ovu svetu godinu obave misije u na- rodu, pa potom učini jedna crkvena smotra sa prisustvovanjem svih vjer- nika iz dekanata, Svećenstvo je svijesno i uvjereno, da u našem narodu ne će biti bolje dok se u njemu ne bude probudio duhovno-vjerski duh na na- čelima katoličke crkve i ma temelju svetoga Evangjelja. Stoga će oni u tom smjeru i poraditi, Ali takogjer apeliraju i na svijetovne vlasti, da ih u tome + Petar Kuničić Prošlih dana novine su najavile smrt ovog vrijednog pedagoga, književnika i čovjeka katoličkog uvjerenja i života, nadučitelja u m. Petra Kuničića. No dužnost je da se barem u kratko osvr- nemo na njegove zasluge i njegov rađ. Pokojnik je bio Nestor hrvatskih pi- saca za mladež. Rodio se u Dolu kod Starigrada na Hvaru 28. I. 1862. Kao mladi učitelj došao je rano u doticaj sa Zagrebom te je doskora postao čla- nom Hrvat, pedagoškog zbora i Druš- tva hrv. književnika. Kroz 50 godina mnogo je pisao u raznim listovima, preveo iz talijanskoga De Amicis-ovo »Srce“, ,Uzgojne pripovijetke“ od Mon- tegazze, izdao ,Viški boj“, zbirku pje- sama ,Uspomene“, razne historijske monografije i rasprave te ,Zlatno di- jete“ opomene školskoj djeci. U po- sljednje doba Kuničić je sabirao gra- gju za ,biografski leksikon zaslužnih učitelja prosvjet. radnika u Dalmaciji“. Učiteljsko društvo u Splitu imalo bi da otkupi i izdade ovo njegovo djelo, — Premda je napisao dvadesetak knjiga pedagoško didaktičke vrijednosti, ipak ćemo njegovo ime uzalud tražiti u Mi- nervinu ,Pedagoškom leksikonu“, ka- ko dobro opaža dr. Esih u ,Obzoru“, Ipak bi bilo interesantno znati razlog toga propusta. Na smrt se spremio kršćanskom mirnoćom te je čak dikti- rao vlastiti epigraf, — Vječna slava i irajna uspomena ovom čestitom uzgo- jitelju, književniku, učitelju Petru Ku- ničiću. Slava ! pomognu, ako se želi dobro i napre- dak hrvatskog naroda. — T. CAVTAT. ,Tajna sv. Mise“ od Cal- derona - Kralik uprav je umjetnički bila izvedena na Malu Gospu u Domu Sv. Nikole u punoj dvorani od dubrovač- kog ,Domagoja“ sa dubrovačkim Cr- kvenim Zborom. Publika je uživala u lijepom prikazivanju i tumaćenju sv. Mise, što je sve pratio i začinjo ne- vidljivi kor angjela. Uloge su bile shvaćene, što je glavno kod svih pri- kazivanja osobito kod tako uzvišenog čina. Duša je uprav uživala u toj div- noj mistici, gdje se samo prikaziva kajanje Adamovo i molba za dolazak Sina Božjega, koji dolazi sve prašta i nadoknadiva žrtvom svojom, te od sva- koga bio pripoznat osim otvrdnutih Židova. Publika je žalila što je onaj sat duhovnog užitka tako brzo prošao. Trebalo bi svakako da ovaj komad bude prikazivan u svim našim većim mjestima, što bi najbolje doprinijelo da se mladost i publika uzdrži uz Krista. Pouzdano se nadamo, da će mjesno diletansko glumačko društvo uzvratiti = dubrovačkom ,Domagoju“ doskora ovaj posjet sa jednim dobrim komadom. V. S. FRANCIS JAMMES ROZAFIJ na SUNC Roman 26 Tada Perica opiše Dominiku i stane govoriti o uslugama, koje mu je učinila. Nije ispustio ništa od onoga, što se dogodilo od prvoga susreta u Lourdesu : ni cvijeta, što mu ga je dala djevojka; ni posjeta, koji je učinila njemu i njegovom ocu u Bordeauxu; ni obazrivog milosrđa svoje starije prijateljice, koja ga je bila pronašla u Lourdesu i smjestila u zavod, oda- kle ga je izvadio njegov stric i odveo ga ovamo u lajičku školu. Marija, koja je bila sve pažljivija i ozbiljnija, nastojala je držeći kapke još napo zatvorene da sebi predoči Dominikinu ličnost. Zamišljala ju je kao sestru anđela, a možda kao neku sestru iz sirotišta, ali o- djevenu u drugu haljinu, različitu od one, koju nose Sestre sv. Vinka Paulskoga. Tad zapita Pericu: — Ima li ona krila? — Ne, nema ih. — Je li to kći kakvoga kneza? Govorila je tako tajanstvenim načinom, da ga je zanijela. Prije nego li je odgovorio, činilo se, da Marica smatra osobito važnima riječi, koje je od nje- ga očekivala. On sebi nikada nije stavio tog zadnjeg pitanja pa je stoga mogao odgovoriti : — To je vjerojatno kći nekoga kneza. — Kakve je boje njena haljina? — Na balkonu hotela vidio sam na njoj haljinu crvenu kao oganj.“ Ona ispruži ruku, sasvim otvori šaku pa reče: — Bila sam uvjerena: to je boja apostola. — Da, zaista, to je boja apostola. — Petre! — Što? — Voliš li me? — Jest, volim te više, nego išta na svijetu. Ti to znaš. — 1 ja tebe volim i udat ću se za te. On se rastuži i odgovori: — Ja nijesam više toga dostojan. Više ne idem na misu. Ne primam više svete pričesti. Moj mi stric ne dopušta ići u crkvu. Dva su anđela letjela kroz pahuljice nad onom sta- rom kućom, pod podstrešjem koje bijaše zaklonjeno dvoje djece. Svaki put, kad je jedno od njih izgo- varalo koju rečenicu iz tog ljubavnog razgovora, nje- gov je čuvar uzimao malo više snijega, da od njega načini kiticu. — Bit će potrebno, reče ona, da se o Uskrsu dođeš potajno pričestiti kod nas. Stavit ćemo cvijeća u modre vaze, koje su na kaminu. — A je li dopušteno, upita on, pričestiti se tako? Ona ga uputi promišljeno : — Gospodin župnik mi je rekao, da jest. v; Raspinjanje. — Drago moje dijete, mislim, da su ovo tvoje najmilije. I admiral onoga jutra pruži svome kumčetu Dominiki škatulju punu cigareta. — Hvala, striče Hektore, ne pušim više pa ni kriomice. U On je promotri zabrinuto, zavrti glavom i odvrati: — Onda ćeš mi dopustiti da zapalim lulu. To će malo zadimiti ovu sobu. Radna soba, gdje je kadšto Dominika pohađala svoga kuma, bijaše puna neobičnih uspomena. — Nastavit će se —