Strana 2 Pisma iz naroda ZATON. Zadovoljština obeščašćenoj Gospinoj slici. U nedjelju 6. o. mj. naše je mjesto svečano proslavilo . blagoslov i prenos obnovljene slike naše Gospe Anuncijate. U 9 sati uz slavljenje zvona i pucanje trombuna krenula je iz Cr- kve Matice procesija sa Gospinom sli- kom, koju su nosili naši mladići, Pro- cesiji su učestvovali Mali križari sa svojom glazbom iz Dubrovnika, te dje- vojačko društvo Srca Is. sa svojim bar- jakom, školska djeca koja su ispred Gospe posipala cvijeće i mnoštvo po- božnog maroda. A gore na brežuljku okićena zelenilom i zastavama Gospi- ma Crkvica čekala je, da opet primi pod svoj krov Onu koju joj je nemila ruka bezbožnog oskvrnitelja bila otela. U crkvici pred Gospinom slikom sli- jedila je sv. misa preko koje je mjesni župnik izrekao prigodnu propovijed za- hvalivši svim darovateljima, koji su po- mogli da se ova slika obnovi, moleći dragu Gospu, da im ona stostruko od- vrati u njihovim potrebama i da ne bi psovkama više vrijegjali ovu dobru na- šu Majku, jer bi tada oni bili gori ne- go li oskvrnitelj njezine slike, koga svi osugjuju. Treba pak istaknuti, da su se svi Zatonjani odazvali najpri- pravnije milodarima za troškove po- pravka slike, a g.gja Katica Svilokos, dala se je na kupljenje milodara po Gružu i Dubrovniku kod nekih pozna- tih, pak je sakupila lijepu svotu od Din. 1235. Ovim putem i gospogji i darovateljima Zatonjani harao zahva- ljuju. Sa sakupljenim milodarima mo- gli su se namiriti svi troškovi i još se je nabavilo za crkvicu potrebito misno ruho. Tako su Zatomjani dali doličnu zadovoljštinu nebeskoj svojoj Majci za nanesenu uvredu. Rad na obnovljenju slike izvršio je na opće zadovoljstvo akad. slikar g. Kazimir Cikowski iz Varšave, koji već 9 godina dolazi u naše mjesto gdje se sada stalno nala- zi. On nam je spasio ovu našu milu uspomenu jer je bila skoro upropaš- tena, a uz vrlo malu nagradu za ona- kav umjetnički rad, pa mu mi za uvi- jek zahvalni ostajemo. MAJKOVI. Osnutak dviju pelinar- skih zadruga. Kako što je bilo pisano u br. 37 ,Nar. Svijesti“ o osnutku pe- linarske zadruge u Majkovima t. ij. u Donjim, može se još nadodati, da je istoga dana bio sastanak i u Gornjim . Majkovima, gdje je takogjer zaključen osnutak Pelinarske zadruge i izabran Odbor. Veseli nas, da su se naši se- ljani: počeli ozbiljno zanimati za za- drugarsku ideju, te da budu unaprijed svoj trud sami iskorišćavati bez posre- dnika, koji se njihovim trudom i mu- kom više okoriste nego li oni, ali ipak želimo staviti — u majboljoj namjeri — jednu opasku: premda je selo ve- liko i premda je veliko područje seo- sko na kojemu raste pelin (kadulja) te postoji cpravdana nada za uspijeh i opstanak i dviju zadruga, ipak mislim da bi bilo bolje — da su se sve sna- ge složile i da se to sve uokvirilo u jednu zadrugu. NARODNA SVIJEST 16 Listopada 1940 Broj 42 Gostovanje Hrv. Nar. Haza- lišta iz Splita u Dubrovniku Kroz cijelu prošlu sedmicu gosto- vala je splitska drama u našem gradu. To je prvi početak rada iste, dotično prva turneja gostovanja prije početka redovitog rada na vlastitoj pozornici u Splitu.* Pošto je ovo novoosnovani teatar, koji za prvi put gostuje u našem gra- du, red je da se na to malo pobliže osvrnemo. Pročitali smo i prvi broj glasila o- vog teatra ,Kazalište“, koje je nami- jenjeno ovom prvom gostovanju, ali iskreno govoreći, malo se je odviše tu sve nacifralo. Nešto skromnosti, obzi- rom na tek započeti rad, bilo je u- putnije, jer je preuzetao prosugjivati nešto još prije nego izvršiš zadaću. Mislimo, da ono uporegjenje o na- rodnim kazalištima za narodne mase, koja sad postoje u Rusiji, italiji i Nje- mačkoj, nemože da se izjednači sa splitskim teatrom, barem ne za sada. Izgleda čak kao da se je nastojalo u- skladiti repertoar sa onim naših glav- nih kazališ. centara, a to ne bi bila baš zadaća ovog teatra. Mi smo takogjer mišljenja da je bi- lo uputnije izostaviti ova gostovanja, do uregjenja splitske pozornice, i ta- mo se ozbiljno pripravljati za daljni rad, nego priredbe u provincij. grado- * Ovaj osvrt donio nam je jedan prijatelj kazališta i zamolio nas da ga donesemo za dobro kazališta uopće. — Op. Ur. vima uzeti kao generalne probe, koje još ne znače pravi rad, Ovom novom teatru fali i dovoljan broj pravih i sposobnih glumaca, pak su uprava i redatelji morali posvetiti tome osobitu brigu da se izjednače razlike izmegju starijih i mlagjih i po- stigne što viša uigranost, da te razlike budu što manje upadne. Da teatar služi za školu odgoja i jezika, to je stara stvar, ali vidjeli smo da i u tome nije sve tako. U hrv. ka- zalištu mora da se govori pravim knji- ževnim hrvat. jezikom, izim slučajeva gdje je auktor komada drugčije to napisao ili zaželio. Pojedini dijalekti i jezične natruhe moraju svakako izostati, Nećemo analizirati pojedine izvedbe za ovaj put, jer bi predugo to išlo i ne bi željeli da nas se zlo shvati, Sva- kako uprava splitske drame može biti prezadovoljna materijalnim uspjehom koji je postigla u Dubrovniku, ali to još ne znači da će biti uvijek tako. I naš grad ima svoju kazališnu publiku, kao što je imade i Split, ali naša pu- blika imade i profinjeni ukus, kazališnu tradiciju i odgoj, te nije sklona da iz nekih drugih motiva uvijek plješće. Dubrovnik imade i svoje vrlo dobre kazališ. dobrovoljce, koji bez ičije po- moći toliko toga dobro rade kako su im to priznali i u drugim većim cen- trima, ali i prema njima nijesmo o- bazrivi u ocjenama i ako bi morali biti. Onaj koji se prestavlja javno u kazalištu, mora da se prikaže dovoljno spreman i popravljen u svemu. Ovoliko u dobroj namjeri i poduci za budući rad, želeći najbolje uspjehe. T. FRANCIS JAMMES S: ROZARIJ na SUNC Roman 27 — Jesmo... Striče! — Što, drago dijete? — lsukrstu su proboli srce kopljem. Je li Vaše srce bilo probodeno kopljem? A što treba činiti, da se izvadi koplje iz srca Gospodinova ? — Da mu prikažemo ranu svoga srca. — Vi ste mu dakle prikazali tu ranu...? On se pokoleba, a zatim odgovori: — Da, teški ubod, o kojem sam ti govorio čas prije. — Striče, ja želim moliti za one, koji su ranjeni u srce... Striče! Hoću da molim za Vas... Striče! Recite mi... — Slušam te. — Što ste učinili, da oslobodite noge Isukrstove ? — Vidiš i sama, da sam ih slabo otkovao. Pre- više sajm upoznao sjaj slave, a premalo bijedne o- bične staze zakona. Dominica je bila uhvatila starčeve ruke. Tada reče gledajući ga s beskrajnom nježnošću: — Ja hoću da pođem bijednim običnim staza- ma zakona. Shvatio je i zajecao. Jedna mu suza poteče po djevojčinoj kosi kao kaplja olujne kiše u noći, što pritišče ružu. — Ti si moja jedina veza sa svijetom, meni je osamdeset i pet godina, šapne on. Ona oćuti, da joj se oštrica koplja zarila mnogo dublje u srce, nego li onda, kad je u Bordeauxu odbila mladića, što ju je ljubio. On brzo svlada svoje uzbuđenje i upita gotovo veselo: — A tvoje dojenče ? Što misliš s njim učiniti ? Jučer mi se je tvoja majka opet potužila... Ta draga žena! Ipak će biti potrebno, da se donekle s njom složimo, kad se ona tako malo slaže s nama. Snaga volje tih dvaju bića tako različite dobi, ali srodnih, bila je tolika, da u tom času čovjek ne bi bio ni slutio, da je nebeska bura upravo prohujala kroz njihove duše. — Mali Januarije ? odvrati ona. Što smeta! Sobarica ga hrani u mojoj odsutnosti. Istina, njemu je već mjesec i po dana; uza sve to je manje tego- tan, nego li kakav mali konj. Smeta me da ga po- šaljem u nahodište, već hoću da mu pribavim dobro mjesto. — A kako ja sumnjam, da će mu u početku davati dobru plaću, sjeti se, da ti je kineski kovčeg uvijek na raspolaganju. Zatim doda sjetno : — Taj kineski kovčeg... Kome da namijenim sad sve blago, što je u njemu? Eto, čuvao sam unutra za tvoj imendan ogrlicu s biserjem krupnim kao lješnjaci... Ali ako se budeš posvetila skloništi- ma, što će ti biti stalo do tih dragocjenosti tako raz- ličitih od onih, što ih je sestra Anđelija u Sebasto- polu zvala ukrasima Sestara Milosrdnica ? Dominica se nasmiješi. Znala je, na koje do- sadne nametnike, neprijatelje redovničkih koprena i do kože ošišanih kosa, cilja šala ovih svetih Žena, koje su uvijek spremne uzeti s dobre strane poni- ženja svoga poziva. Opet je obukla svoju krznenu kabanicu i spre- mila se da napusti staroga strica Hektora. Nije bilo daleko podne. — Gledaš li tu kartu? — Kakve li krasote! To bijaše velik pravokutnik od kineske svile u jednoj boji, boji noćnog, beskrajnog plavetnila, koji je bio razastrt na radnom stolu izrađenom od sku- pocjenog drva. Nikada Dominica nije u svojoj ću- dljivoj profinjenosti zamislila te boje poput vode du- bokoga mora. Ta tko je zamislio takav sklad, tako savršen, da su materija i boja postale jedno, te se činilo, da svaka žica tkanine u isto vrijeme daje i dobiva svijetlo ? Koja ie to osamljena duša mogla odraziti sve- mir do onih granica, dokle, kako se činilo, dopiru prve stepenice blaženstva ? Očito, ta je pozadina bila samo boja, ali zašto je Dominica osjećala, da se nigdje, ni na jednoj svečanosti ne bi mogla naći slična ni na šalovima carica, ni na turbanima ba- gdadskih kalifa ? Ona se nijemo nagne nad tu kartu. I zaista, to bijaše karta neba. Djevojka je vidjela, kako na lijevoj strani gotovo iznenada iskrsava sku- pina nepoznatih zvijezda, te se činilo, da se one di- žu; zatim druge skupine lijevo; opet druge desno pa u sredini. — Ova karta, objasni admiral, je dar, što mi ga je poklonio onaj Isusovac, kome sam predao ma- loga divljaka nađenog na hridini kod Tonga-Tabou. Naslikao ju je neki mladi pokršteni Mongol, koji je umro mučeničkom smrću na križu. On je ovo umjet- ničko djelo poslao nekoliko sedmica prije svog mu- čenja časnom Ocu, koji mi ga je dao... Gledaj, dijete moje. I stari je stric Hektor pokazivao Dominiki vr- hom kažiprsta na rubu napise, koje je postepeno prevodio : Siang-ju, po milosti Krštenja sin katoličke Cr- kve, izradio je na slavu blažene Djevice ovaj nacrt našega neba. : Promatrajmo te zvijezde. U niihovom putu od ob- zorja do zenita zapisani su tvoje rođenje i tvoja smrt. Jedne donose lijepo vrijeme, a druge gustu maglu, tajfune, kišu, snijeg, tuču i grom. Ali dovoljno je najmanje djelo milosrđa, što ga učiniš u ime Isukrstovo, dovoljna je čaša vode pružena tvomu iskrnjemu, da Bog odvrati od tebe strijelu, grad, snijeg, kišu, tajfune i maglu. Ne će proći dugo vremena, i Dominica će se osvjedočiti na neobičan način o istinitosti ovog po- božnog spjeva: pače toga istoga dana. Tako je mo- gla temeljito spoznati ono, na što mi obično dovoljno ne pazimo: onaj odjek naših na oko najneznatnijih slobodnih čina na tragičnost našeg udesa. Tek je bilo odbilo podne, kad je Dominica vra- tivši se kući-dala sobarici ovaj nalog: — Donesite mi, molim Vas, ovamo na verandu moje ogrlice od irske čipke i vruće glačalo, jer hoću da ih ja sama izglačam na ovom stolu. j Ta tko bi u tome vidio nešto drugo osim naj- običnijeg čina, s kojim, čini se, nije ništa povezano? Sobarica učini, što se od nje tražilo i povuče se. Baš u tom času, kad je Dominica htjela polo- žiti glačalo na čipku, mali Januarije, koji se nalazio u spremištu za rublje, a ono je bilo sasvim blizu, jako zakriči. Dominica ostavi svoj posao i jednim skokom bila je kraj njega. Ustanovila je, da djetetu nema nikakova zla, i da se jamačno jednostavno probudio. Čim se djevojka umirena lokrenula, da se vrati pod verandu, sijevne strijela bijela i slična tekućini te smrvi stakla i okvire pa zasuče kao kakovu tricu veliko glačalo, što ga je držala prije dvije minute na stolu, koji je bio pretvoren u ugljen. Čulo se nekakvo jecanje i pojavila se Domini- kina majka: — Kćeri moja, kćeri moja! Kratak čas zacvokotaše zubi djevojke, koja je s praga spremišta promatrala nesreću. U ušima joj je još šumilo od trijeska. — Nema mi nikakva zla, majko! Bila sam ta- mo, kod malog Januarija upravo. kad se to dogodilo. Klekne i postavši opet vidovita odmah pomisli na mudre kršćanske izreke napisane na karti neba, što ju je izradio jedan Božji učenik, koji je bio ra- spet na križ. — Nastavit će se —