Strana 2 Školski nadzornik kao vladin izasla- nik pohagjao je svake godine i tu pri- vatnu gimnaziju i najljepše se izraža- vao o uspjehu u istoj. Upravu sjemeništa i privatne gimna- zije vodio je vrsni O. Josip Adelasio od 1875—84., a tada ga naslijedi O. Josip Fenili od 1884—87. Utjecajem mekih vanjskih elemenata 13. svibnja 1887. nastadoše u sjemeništu jaki ne- miri i Isusovci htjedoše odmah da od- stupe. Tek na molbu ožalošćenog bi- skupa Mata Vodopića (1882—93) Isu- sovci pridržaše školu do konca šk. god. 1887., a onda napustiše i sjemenište i privatnu gimnaziju, Upravu sjemeništa preuzme Don Vice Palunko, a sjeme- ništarci počeše pohagjati javnu gimna- ziju. / Don Vice Palunko upravljao je sjeme- ništem sve do god. 1899., a onda ga na- slijedi Dn Antun Maffioli (1899-1923), pak Don Vlaho Barbić (1923—28) kad bi imenovan pomoćnim biskupom, a upravu sjemeništa preuzme Don Frano Vučetić, koji i sad upravlja. Tako dubrovačko sjemenište kroz devedeset godina svog opstanka dvaput je bilo u rukama svjetovnih svećenika, a dvaput pod vodstvom 00. Isusovaca. Ali kroz sve to vrijeme Isu- sovci su bili većinom i ispovjednici sjemeništaraca i držali duh. vježbe i upravljali Marijinom Kongregacijom. Uz to su Isusovci uvijek bili pri ru- ci vjernicima u njihovim duhovnim potrebama. Vjernici su iz grada i oko- lice rado pohagjali njihovu crkvu. U ispovjedanju pak i pohagjanju bolesnika svih je matkrilio O. Dome- nik Fantini (; 20. II. 1919) kojemu je Dubrovnik priredio sprovod kao mialo komu i koga se svi odrasliji još dobro sjećaju. Ovom zgodom. treba da posebno spomenemo i još jednog Isusovca du- brovčanina, književnika i učenjaka. To je O. Ivan Marija Mattei - Matijašević (* 25. VI. 1714 4/7. II. 1791.) Više na- uke svršio u Rimu, gdje postade dok- tor prava, a onda stupi u red Družbe Isusove i promjeni ime Matija u Ivan Marija. Isprva su poglavari željeli da bi se u ltaliji bavio klasičnim nauka- ma, ali na molbu dubrovačkog nad- biskupa bi dodijeljen dubrovačkom kolegiju, jer je dobro poznavao hrvat- ski jezik te držao pučke misije, a uz to se bavio hrvatskom literaturom i dubrovačkom povijesti. Ostavio je u rukopisu dva debela sveska, zvana »Zibaldone“, što se čuvaju još i da- nas u biblioteci Male Braće. Tu je o- bilno i bogato vrelo za naše povjesni- čare i profesore književnosti. Izmegju ostaloga ostavio nam je u rukopisu i gramatiku i rječnik hrvatskoga jezika. Prošli smo put spomenuli, da je on prvi uveo u Dubrovnik pobožnost Srca Is. te je napisao knjigu ,Srce Presv. Jezusovo razgledano, zaljublje- no, čašćeno, nasljedovano“ i tiskao u Mlecima I. izd. 1783. Knjigu je posve- tio dubrov. vlastelinki Anici Sorgovoj, a dubrov. nadbiskup Grgur Lazzari, dubrovčanin, benediktinac (1777-1792) udijeli oprost od 40 dana, svakome ko bude prema toj knjizi molio i razma- trao. U crkvi sv. Gjurgja na Bonino- vu (u ,Tri Crkve“) O, Mattei dao je podignuti oltar Presv. Srcals. sa stra- ne epistole i pred tim oltarom bio je i pokopan. Na grobu mu je bio ovaj natpis: Exuviae - Joannis Mar. Mattei - Sac. Soc. Jesu - Qui aram in hono- rem ss. Gordis Jesu Erexit. — Natus 25. Junii 1714. — Mort. 7. Febr. 1791“. Kad je crkva sv. Gjurgja bila poplo- čana, dignuše mahajstvom i tu veliku ploču, te je kasnije postaviše kao do- nju stepenicu pred drugim pobočnim vratima ulaza u tu crkvu, što ostaju prama posjedu pok. Dra Ljudevita Marotti, Taj se latinski natpis nalazi na kra- ju te duge nadgrobne ploče pak har- nost traži da se odsječe bar taj komad sa natpisom te da se uzida kraj oltara presv. Srca, da svak može vidjeti iči- tati, gdje počiva taj zaslužni dubrov- čanin a ne da njegova ploča služi za stepenicu. Taj mali trud i skromni trošak zaslužuje i ter kako naš O, Matijašević. ŠKOLSKI PRIBOR dobije svaki đak u najvećem izboru kod najveće papirnice i knjižare ADRAN PO BIR OV NMK Placa Kralja Petra Tel. 194 (Priv. 195). NARODNA _ SVIJEST 23 Listopada 1940 Pisma iz naroda * MAJKOVI. Odlazak vrijedne učite- ljice. Nakon dugih 16 godina službe u ovom selu odijelila se od nas po- , četkom ove šk. god. dobra i vrijedna učiteljica - ravnateljica = mjesne pučke škole, g.gia Slavka Abjanić rođ. Ko- rotaj iz Dubrovnika. Kroz sve dugo vrijeme službovanja bila je uvijek i sa svakim dobra, ljubazna i do skrajnosti susretljiva. Djeca su je tako voljela, da bi sa ponosom isticala da idu ,ma skulu u Slavke“, Prigodom njezinoga odlaska želimo joj svako dobro, a o- stat će joj za dugo lijepa uspomena u ovom selu, jer je bila tako popularna kao da je naše domaće čeljade od se- la. Prava veza izmegiu grada i sela! SUGJURAGJ (Šipan). Rastanak sa našom učiteljicom. Izmegju premještaja nastavnika u Dubrovačkom Srezu pre- mještena je i iz našeg mjesta dugo- godišnja učiteljica Rita Kalas-Degl' Ivel- lio, koja je kroz sedam godina revnog službovanja u našem selu stekla ugled i poštovanje seljana a naosob rodite- lja povjerene joj djece, prikazujući im lijepe primjere i dobre savjete. lako nenadni njezin odlazak 22 pr. mi. ipak je bio ganutljiv ispraćaj do parobroda te se na polasku sa prisutnim pozdra- vila i rukovala, koji su joj 'zaželjeli sretan odlazak. JANJINA. Rimske iskopine u Sut- gidu. Blizu ruševina prastarodrevne cr- kvice sv. Vida u Sutvidu, po pučkoj predaji nalazi-se ,Popova kuća“. Tu je gomila naokolo klesanog kamena, sve u gustoj šumi, niskogorici. Dr. N. Z. Bjelovučić, vlasnik sutvidskog dvor- ca, otkopavao je prošlog ljeta ovo ka- menje i radnici nagjoše jedan podzemni veliki zid u klaku gragjen, te ostatke kupa t. zv. ,tegula pansiana“ iz III v. p. Is., kao i ulomke amfora, žara oko pune dvije vreće. Predaja veli, da je tu bila popova kuća, od koje je vodio put kratak 30 m. do crkvice sv. Vida, kojoj je otkrita mala apsida. Pred cr- kvicom je šetnica“, koja vodi do t. z. ulice“ t, j. puta, koji ide iz Sutvida sa mora u selo Popovuluku. Tu je si- gurao bila neka rimska ,villa rustica“ ili druga zgrada. Docnije Hrvati tu ži- više, te ie selo Sutvid brojilo 1673 g. svega 18 duša. God. 1732. Sutvid je opustio od kuge te se preseli u Janjinu. Brežuljak nad Sutvidom zove se Grad“ jer se na njemu sačuvan vrlo dobro starodrevni grad sa dva obrambena zi- da i mnoštvom ulomaka od žara. T.G. * Sva ova tri dopisa malko su zakasnila. : Broj 43 O zdravoj i plodnoj obitelji. Odjelni predstojnik Banske Vlasti za socijalnu politiku g. Dr Josip Ra- suhin spomenuo je u svom izvještaju narodnim zastupnicima i senatorima prije nekoliko dama, što sve mora imati narod, koji se želi održati. To su tri stvari: odlika za množenjem, težnja za kulturom, da stvara bolje prilike za svoj opstanak, te volja za promjenama, da staro nevaljalo napu- šta i novo prihvati. Glede poroda re- kao je Dr Rasuhin, da je u većini ko- tareva dosta visok, a u nekim nizak, kao u onih maroda, koji su izgubili volju za održanje svog vlastitog indi- vidualizma. Tako su kod nas kotarevi Dugo selo, Dubrovnik, Kastav, Kopriv- nica, Krk, Hvar, Bjelovar, Čazma, Kri- ževci, Šokadija. Naš je godišnji višak 45.000 duša. Za ove treba pribaviti novu zemlju i rad. ,Prva briga odjela za socijalnu politiku bila je čuvanje obitelji i porodice, jer je ona osnovi- ca svakoga naroda. Obitelj mora biti zdrava, plodna, ekonomski dosta jaka, socijalno skladna, kulturno napredna i moralno čvrsta. Obiteljima s mnogo- brojnom djecom, a siromašnim, daje pripomoći“, Dalje je Dr Rasuhin go- vorio o brizi za matere i djecu, za u- dove i siročad, o uzgoju nezakonite djece. Veseli nas, što je Odjel za so- cijalnu politiku pod vodstvom Dr Ra- suhina poveo brigu za zaštitu obitelji. Svaki uspjeh mi ćemo rado zabilježiti. Boka Kotorska. ; Eugenija Lazzari, čestita starica preminula je prošlih da- na u Prčanju u 93. god. života. Po- kojnica je majka pok. Bernarda, direk- tora dubrov. gimuazije, Nika višeg savjetnika i Belizara, žand. pukovnika. Bio joj je priregjen lijep sprovod uz saučešće cijelog Kotorskog zaljeva P. u ml Uprava pomorskog muzeja u Splitu poslala je prošlih dana slikara g. Iva Mirkovića, da muapravi kopiju slika iz pomor. života Peraštana. Bista biskupa Strossmayera. djelo našeg umjetnika Ivana Meštrovića bit će postavljena ispred pročelja velebne crkve u Prčanju na posebno uregje- nom pločniku. Djelo je dar Kr. na- mjesnika g. Dr. Radenka Stankovića. Svečanost otkrića obavit će se još pri- je Božića. FRANCIS JAMMES S. ROZARIJ na SUNC Roman 29 Otajstva slavna. L Uskrsnuće. Proljeće je silazilo s neba kao slap pun ruža, ljutića i zelenila, kad je Marija jednog jutra ponovo prišla Perici. Oni nijesu razgovarali od one zimske večeri, kad su zaneseni anđeli letjeli kroz sjenovit snijeg i lomili kristalne grančice, da ih slože u kite. To dvoje djece jedva da je bilo izmijenilo tu i tamo kradomice pokoju riječ, ali bi ona tad brzo učinila neki znak, kao da kaže: budi oprezan, nemoj mi prilaziti, čekaj zgodnu priliku; tvoj stric Karlo bi stra- šno planuo, kad bi nas zatekao, gdje zajedno razgo- varamo. | jednim pokretom bi mu naložila, da se suz- drži: stavila bi kažiprst na usta, koja su joj bila slična prvoj trešnji u godini. Cetiri sedmice su bile prošle od Uskrsa, a Pe- rica se nažalost nije bio pridružio vjernicima, koji sudjeluju kod gozbe Gospodinove. Zbog toga je on potajno plakao u svom potkrovlju sjećajući se wvre- mena, kad su on i otac mu klečali, da se nahrane pravim Kruhom. Kako je to bilo dirljivo! U dubokoj skrovitoj šutnji Isus Krist je silazio s oltara da da- de sama Sebe. On se je umnožavao. Dijete se pre- nosilo u mislima k Zadnjoj večeri. Taj Kruh i nika- kav drugi jest Bog. I Gospodin je jamačno činio kre- tnju, kao kad je tata lomio kod kuće hljeb posljednje vrste, hljeb onih, koji su siromašni i koji su sami. Nekoliko dana ranije, za uskrsnih praznika, Kar- lo Durand bijaše dopustio Perici da pođe loviti ribu udicom na jedan potok, nekih trista metara daleko od kuće, uz taj izričiti nalog, da ne smije progovoriti s ,klerikalcima“, ako ih tamo sastane, pače ni da im odgovara. A kako je dijete dosta vješto lovilo sitnu ribu, njegov ga je stric sokolio,, da se radije tako zabavlja; dapače mu je kupovao neke sprave u nadi, da će imati pržene ribe, koju će mu spraviti sudopera. | svakog je četvrtka Perica nastavio da se zabavlja na taj način. Dakle jednog četvrtka mjeseca svibnja ujutro nalazio se je na strmoj obali, i tamo dođe Marica, Kraj bijaše svijetao u to doba, a činilo se, da je sa- činjen samo od modrog neba, modre vode, plavih potočnica i plavih očiju djevojčice. — Ne mislim, reče mu ona, da bi tvoj stric mogao doći da nas smeta, jer sam ga vidjela na dru- goj strani grada gdje odlazi kolima s kovačem, ko- jemu hoće, kako mi reče moj otac, prodati stabla, a ova su daleko, pa ih idu procijeniti... Potegni... Eno... Mislim... Eto ti lijepe bijele ribe. On skine s udice neku vrstu bjelice i reče: — Prošle mi se noći snilo o tebi. — A što ti se snilo? — Ti si nosila košaru na ruci. U toj košari bi- la je bijela kokoš, koja bijaše snijela dvanaest jaja. Ti si se zaustavila pod jednim stablom govoreći: ,Malo je kasno, ali ćemo ipak spremiti uskrsni omlet.“ Tu bijahu tvoj otac i tvoja majka, a također moja mama i moj tata. Pojeli smo taj dobri omlet. I u ča- su, kad je san bio pri kraju, pojavila mi se gospođica Dominica sva sretna. — Kako je bila obučena? — Bila je odjevena u zlatnu haljinu i ovjenčana svjetlošću, a držala je križ na prsima. Kad sam se probudio, plakao sam, jer sve to nije bila istina. — Ona se zamisli pa odvrati: — Omlet bi mogao biti istinit... Petre, poslu- šaj jednu tajnu: gospodin župnik, koji je primio vijesti od dobrog Oca Benediktinca iz Lourdesa, do- ći će, ako hoćeš, da ti da svetu pričest kod nas sli- jedeće nedjelje, ranim jutrom. On skoči od radosti, ali se brzo svlada: — A moj stric? — Tvoj stric će sigurno biti odsutan od subote do utorka, kako je tata saznao. Slobodni zidari će držati skupštinu, koja će trajati dva dana, a prisustvo- vat će joj i gospodin Durand. — On je dakle slobodni zidar? — Da, zato i izgleda tako žalostan. Bit će po- trebno moliti za nj. — O Marijo! Ja sam tako sretan, da mi je vo- lja plakati. Kako ljubim dobroga Boga i kako tebe volim! Budući da se ove godine nijesam pričestio o Uskrsu, počeo sam se bojati, da ne ću biti u Raju s tobom i s mojim ocem i majkom. — Nastavit će se. — d