Strana 2

 

strane epistole, i sv. Ivana Berchma-
na sa strane evangjelja. Neke je naki-
te kod velikog oltara obnovio, a neke
nove naslikao. Obnovio je slike oko
pobočnih oltara u kapelici sv. Josipa
i sv. Frana Ks., a nove slike naslikao
u kapelici Majke B. i sv. Auguslina.

Osim spomenutih četiri velikih ka-
pela na dnu crkve još su uregjene i
dvije manje kapelice, U jednoj je sa
strane epistole lurdska špilja sa kipom
BI. Di. i male Bernardice. Tu je špi-
lju uredio jedan brat lajik god. 1885.
Prigodom 50. obljetnice proglašenja
dogmata Imakulate blagopok. biskup
Dr Josip Marčelić svečano je okrunio
kip BI. Di. 27. XI. 1904. pozlaćenom
krunom od srebra, koju je blagoslovio
ondašnji Papa Pijo X.

Sa strane evangjelja svečano je bila
blagoslovljena kapelica posvećena presv.
Srcu Is. Do kipa presv. Srca kleči bl.
Margareta Alakok.

Godine 1912, superior O. Frano
Hamerl nabavio je 5 slikanih prozora:
4 evangjelista sa Majkom Božjom.

Ove je pak godine popravljeno pro-
čelje ove crkve kojemu je teško prem-
ca maći, predstavlja naime jedno od
najljepših gragjevina ovog stila, a sli-
čno je pročelje sv. Ignacija u Rimu.

Čitava pak crkva odava nešto oso-
bita, umjetnička je tvorenina, sa arhi-
tektonskog gledišta valjda jedna od
najljepših crkvenih gragjevina u Du-
brovniku. Donosimo njezinu sliku u
današnjem broju našeg lista.

Ozrguljama.

Zasvirajte Orgulje mi stare,
Pjesmu davnu bijeljeh Nedjelja.
Ružam kad sam kitila oltare,
I svjjećicam djetinjskijeh želja.

Tamo zlatnog iza vašeg plota,

NARODNA_ SVIJEST 30 Listopada 1940

 

Broj 44

 

Pisma iz naroda.

Iz ravnih Konavala. Odlazak če-
stitog župnika. U Četvrtak 24 o. mj.
predao je župni ured svom nasljedni-
ku vič. Don Mihu Lajošu u prisustvu
dekana preč. Msgr. Dagoniga župaik
Mrcina, preč. Don Vice Vodopić iza
kako je punih 40 godina i nekoliko
mjeseci proveo kao župnik na Mrcina-
ma. Prije toga služio je šest godina u
Vitaljini. Preč, Vodopić vršio je revno
svoju službu u prostranoj župi i po
vjetru i kiši, kao i po suncu i spari-
ni. Uvijek spravan da pohagja bole-
snika, da tješi nevoljnike, da vrši slu-
žbe Božje i prislužbe, da čuva stare
narodne običaje. Redovito je poučavao
vjeronauk djeci u školi bilo u Mrcina-
ma bilo u Dunavama. Uz to je vodio
Seosku Zadrugu, hrvatsko društvo
Napredak“, osim crkvenih društava
»Vojske Srca Is.“ i ,Djevoj. Društva“.
Veleti li se je muke namučio dok je
kamen po kamen sakupio, te sagradio
lijepu movu crkvu Maticu. Koliko je
samo pisama pisao našima u Americi
i drugim privatnicima dok je eto dje-
lo izrana dovršio. Sva ga mjesta u
Konavlima dobro poznaju, jer nije bilo
radnje, nije bilo vesele jal žalosne
zgode u Konavlima, a da ne bi i naš
Dum Vice učestvovao. Za pume dvije
godine u nestašici svećenstva posluži-
vao je i župu Grude, te svima u sve-
mu na ruku dolazio. I u Četvrtak kad
se je pročulo da Dum Vice odlazi de-
finitivno iz Konavala, da provede vri-
jeme svoje mirovine kod svog rogje-
nog brata gospara Miše, sjatila se ci-
jela Gruda da ga pozdravi, Njemu u
počast zvona zazvoniše, marod se o-
kupio na cesti pod crkvenim barjakom,

a župnik Grude preč, Don Niko Ku-
salić održao mu je lijepi govor, za-
hvalivši mu na svemu što je učinio i
Grudi i svim Konavlima, a osobito
kako je bio kolegijalan sa braćom sve-
ćenicima konavoskog dekanata. Dum
Vice sav tronut sa svima se pozdravio
i proslijedio svoj put put Cavtata za
Dubrovnik, Bog ga pratio i zdrava još
za dugo poživio i obilno ga naplatio
za sav trud, što ga jeza dobro Konavala
uložio. Konavljanin.

BOKA KOTORSKA. Donja Lastva
Misije. Za jubilarne godine pokrštenja
našeg hrvatskog naroda, održavaju se
po svim župama Boke Kotorske puč-
ke misije. U našoj župi održao je mi-
sije O. S. Dragićević D. I. u ovom
mjesecu. Misijonar je svojim savreme-
nim i aktuelnim propovijedima postao

obljubljen u ovom kraju kao da je
uvijek bio među nama.

Uspijeh je misija dobar. Bog je dao
obilni blagoslov. Kruna misija, uz broj-
ne sv. Pričesti, bila je onako lijepa,
oduševljena teoforična procesija, kako-
ve Lastva još nije vidjela. Vjersko o-
duševljenje mnoštva vjernika našlo je
svoj puni izraz pred župskom crkvom.
O. Dragićević je sa ukusno nkrašenog
balkona župskog stana održao pobud-
nu propovijed i svima podijelio papin-
ski blagoslov. Svečanom zahvalnicom
završena je ova krasna procesija. Pje-
vanje je veoma lijepo izvodio mjesni
Hrv. Pjev. zbor ,Gaj“

Neka je ovim putem srdačna hvala
M. P. O. Dragićeviću na velikom trudu
i ljubavi, koju je pokazao, te je za-
volio ovo mjesto, a i mjesto njega.

Bog mu bio obilna plaća!

CAVTAT. Vječni im pokoj!U 18-om
vijeku Cavtat je bio otok, Sa istočne
strane bio je odublji kono, a !sa istoč-
ne strane konala kopno sa crkvicom
posvećenom Gospi od Loreta, pa po
njoj Cavtaćani ovi predio nazvaše Lo-
ret. U Loretu kraj crkvice bilo je gro-
blje i tu su neko vrijeme pokopani sta-
ri Cavtaćani. Sprovodi mrtvaca poči-
mali su na otoku Cavtata, pa bi onda
mrtvački sanduk položili na barku i uz
pratnju nekolicine bio bi prenesen do
groblja na Loretu. Ostala pratnja osta-
la bi na obali otoka i mahanjem uže-
ženim svijećicama davala je zadnji poz-
drav mrtvom  Cavtaćaninu, Ovo sam
čuo iz usta starih ribara i ovu sliku
sebi zamišljam onim prevozom mrtva-
ca preko rijeke Stix, divno prikazanim
u Paklu neumrlog Allighieri-a. Pribli-
žava se dan mrtvih. Na grobištu Ro-
kovog brdašca brujit će klecanje zvo-
na, pobožni će moliti, a grobovi će
biti okićeni cvijećem i užeženim svije-
ćicama. U Loretu zidove crkvice osvoji
vlaga. Slika ma oltaru je izblijedila;
grobove je pokrila gusta trava. Megje
su pune brštana i po ovom brštanu
skaču razne pličice, te svojim: cvrku-
tanjem najavljuju tmurnu jesen. Ne
daleko ovog grobišta nalazi se pute-
ljak za pristup Konavljana i ovim pu-
teljkom danju odzvanjaju udarci kopi-
ta konavoskih mazaka. Po moći pak
tup-tup električne centrale razbija mrtvi-
lo prirode. Ovakav je danas Loret. Na
mrtvi dan na grobovima neće biti žive
duše, neće biti molitve, neće biti tam-
jana, meće biti cvijeća i svijećica. Ipak
Loret mije zaboravljen. Jedno veliko
srce njega nježno miluje. Bez vanjskog
sjaja, bez budućnosti ovo srce živo
kuca i živi sa onima, koji su u Lore-

Zemlie, neba gdje se sreću puti,

tu davno istrunuli. Čije je to plemeni-

 

Ostade mi kril& sva ljepota,

I šum bistri žića moga vruti.

Svirajte mi Orgulje vi moje,

Pjesmu tužnu djedova i bake,

I Anđeli nek svi opet poje,

Noseć dušu gore nad oblake.

Oi ! Zasvirajte mi pjesmu dalekoga
kraja,

Otvorite časkom samo vrata moga
raja !

ELMOT

 

e
prvorazredne kakvoće uz najfiniju izradu svih vrsta TORATA i SLATKIŠA
dobijete kod odlikovane slastičarne

Ž : Š GAO

ivka Sikića
DUBROVNIK, ul. Kraljice Marije
G R U Ž, kod crkve Svetoga Križa

to srce? Valjda kojeg rogjaka ili bra-
ta ? Ne, to je srce Cavtata | Cavtat je
u davaini bio vezao sa Loretom preko
kanala, a danas je Cavtat vezan sa
Loretom tvrdim kopnom i veza je ne-
razdijeliva. Na dan mrtvih Cavtat će
zagrliti Loret i iz srca Cavtata iskočiti
će živi uzdah: Vječni im pokoj, poči-
vali u miru! Notar Ivo Stanoš.

Širite Narodnu Svijest!

 

 

 

FRANCIS JAMMES SI

ROZARIJ na SUNC

Roman 30

— Eto ti opet jedne lijepe ribe!

— A ako sluškinja moga strica sazna, što ču
učiniti, i to mu oda?

— Ne boj se ništa, sakrit ćemo se. Bit će to,
doda ona s nekim zanosom, kao s prvim kršćanima
u katakombama.

— U koliko sati ? upita on.

— Gospodin župnik mi je to ovako objasnio :
treba da budeš kod nas oko pet sati, dok sluškinja
tvoga strica bude na prvoj misi. To je zbog toga,
da ti bude lakše izaći iz kuće natašte, a da te ona
ne opazi. Morat ćeš prije ispitati savjest, tako, da se
uzmogneš ispovijediti odmah, čim stigneš.

Tako reče. | vraćajući se već kući ona se smi-
ješila svom prijatelju. Pregazi rijeku i izgubi se iza
jedne smokve. Bilo je jedanaest sati: svjetlost se
dizala kao hvalospjev, treperila je i odsijevala kao
orgulje. A kad je Perica spustio oči, opet je vidio
kiticu potočnica. Ona je bila plavija nego maločas.
Bila je tako modra, da je bila modrija od svega,
modrija nego voda i nebo, modrija od svega, kažem
sad, kad tu nije bilo Marijinih očiju.

Dakle te slijedeće nedjelje, sredinom svibnja,
Gospodin, koji je zatvoren u svetohraništu, izađe
odanle te pođe k djetetu, što ga je tako dugo oče-
kivalo. Ono se u svom srcu možda pitalo kao svete
žene, što su nosile mirisave mirodije: ,Tko će nam
dignuti kamen, koji zatvara ulaz u Grob?“ Jedan
apostol, a to je stari župnik, pratio je Učitelja, koga
je osjećao na grudima, idući s njim po cesti kao jedan

od onih hodočasnika, koji iđahu u Emaus u sutonu
dana, ali u praskozorje Crkve.

Perica, koji je malo spavao od straha, da ne
propusti sastanak s Bogom, bijaše jako uranio kod
postolara Lucijana, a da sluškinja njegovog strica,
koja je bila ustala, kad su pijetli zapjevali nije ništa
posumnjala. Marija je primila Petra i uvela ga u naj-
veću sobu ukrašenu sagom. U pozadini, na jednom
stolu prekrivenom debelim stolnjakom, gorjela je po
jedna voštanica s obje strane raspela. Bili su pripra-
vili i blagoslovljenu vodu, i sve, što je potrebno, da
se dočeka Bog. Iznad toga, straga, bile su na kaminu
u širokim seljačkim vazama, kite cvijeća guste kao
kupus: ruže, pelargonije, zvončići, božuri, ivančice.
S desne i s lijeve strane toga oltara bijaše poredano
više stolica, a kad je Perica ušao, u sobi je bila samo
neka baka, koja je mela, a i ona se tad povukla.
Lucijan se uvjeri jednim letimičnim pogledom, da je
sve u redu, da se primi Putnik. Vidio je rublje, koje
je bilo određeno za pranje ruku poslije pričesti, ali
još nije ušao. Marija ostavi Petra sama, da bi se sa-
brao. Vrata se stana otvore i opet se zatvore. U
srcima nastane sveta tišina. Dođe svećenik i ispovjedi
dijete. Zatim opet za čas izađe, da da znak ukuća-
nima, kako je vrijeme, i kako će sad Isukrst sići u
srce mališanovo. Svaki je stolac zauzela jedna osoba
i tu klekla. Vidjela se samo još Hostija. Ona je bila
jedino svijetlo, što je rasvjetljavalo ovo skromno uto-
čište. Bijaše prošla kroz tamu vjekova zato, da dođe
ovamo, k tome djetetu. Tada nestane ispred njihovih
očiju.

Župnik i prisutni odoše ostavivši četvrt sata
Pericu, da obavi čin zahvale, A on je plakao i ćutio
je, da mu se Nebo približuje, a svi oni, koje je lju-

 

bio, bijahu u njegovom srcu, koje se napunilo Bogom,

natapali se u njemu kao latice divlje ruže u izvoru.

Marija se vrati po Petra. Držala ga je za ruku
i vodila u kuhinju, gdje je bio spremljen omlet, što
ga je sanjao, od jaja, koje su snijele bijele kokoši,
i skupila ih je njegova zaručnica od trinaest godina.

Tada dva nevidljiva anđela, koji su klečali s
obje strane ognjišta odjeveni u blistave haljine, uspra-
više se i raširiše svoja krila: desno krilo jednoga
doticalo je svojim visokim vrškom visoki vršak lije-
voga krila drugoga anđela i činilo je s njim bijelu
arabesku. A bezazleni kršćani, kojih ručak oni bla-
goslivljahu, čuli su u dubini svojih duša ove riječi
Uskrsnuća: ,Mir vama!... Ja sam...!“

Perica oćuti veliku radost, što se je tako opet
sastao s Gospodinom Isukrstom. To ne znači, da ga
je Gospodin ikad napustio, ali svaka nas dobra pri-
čest više Njemu približuje. Mi smo kao seljaci, koji
bi orući ilovaču otkrili u dubini Krista u Grobu. I
svi naši napori moraju težiti, da, što je moguće više
oslobodimo Uskrsnuloga od te ilovače.

Stric Karlo i njegova sluškinja nijesu ništa slu-
tili o svečanom činu, što se izvršio s druge strane
plota, koji je bio sav pun ruža, to jest kod postolara
Lucijana. Spomenuti stric vratio se iz slobodno - zi-
darske lože gradeći se još važnijim nego obično.
Perica je opazio, da taj demagog drži prignutu glavu
kao pod težinom znanja. Činilo se, da mu je karakter
blažila jedna tajna misao: bili su mu obećali odličje
za prosvjetne zasluge. Tad opet uzme sinovca k
sebi za stol rekavši:

— Nijesam kivan na te zbog tvoje djetinjarije,
Ti ćeš postati koristan član lajičkog društva.

A dijete požali za svojim objedima u kuhinji,
odakle je vidio jedan ugao Marijine kuće.

 

— Nastavit će se. —