Strana 2 strane epistole, i sv. Ivana Berchma- na sa strane evangjelja. Neke je naki- te kod velikog oltara obnovio, a neke nove naslikao. Obnovio je slike oko pobočnih oltara u kapelici sv. Josipa i sv. Frana Ks., a nove slike naslikao u kapelici Majke B. i sv. Auguslina. Osim spomenutih četiri velikih ka- pela na dnu crkve još su uregjene i dvije manje kapelice, U jednoj je sa strane epistole lurdska špilja sa kipom BI. Di. i male Bernardice. Tu je špi- lju uredio jedan brat lajik god. 1885. Prigodom 50. obljetnice proglašenja dogmata Imakulate blagopok. biskup Dr Josip Marčelić svečano je okrunio kip BI. Di. 27. XI. 1904. pozlaćenom krunom od srebra, koju je blagoslovio ondašnji Papa Pijo X. Sa strane evangjelja svečano je bila blagoslovljena kapelica posvećena presv. Srcu Is. Do kipa presv. Srca kleči bl. Margareta Alakok. Godine 1912, superior O. Frano Hamerl nabavio je 5 slikanih prozora: 4 evangjelista sa Majkom Božjom. Ove je pak godine popravljeno pro- čelje ove crkve kojemu je teško prem- ca maći, predstavlja naime jedno od najljepših gragjevina ovog stila, a sli- čno je pročelje sv. Ignacija u Rimu. Čitava pak crkva odava nešto oso- bita, umjetnička je tvorenina, sa arhi- tektonskog gledišta valjda jedna od najljepših crkvenih gragjevina u Du- brovniku. Donosimo njezinu sliku u današnjem broju našeg lista. Ozrguljama. Zasvirajte Orgulje mi stare, Pjesmu davnu bijeljeh Nedjelja. Ružam kad sam kitila oltare, I svjjećicam djetinjskijeh želja. Tamo zlatnog iza vašeg plota, NARODNA_ SVIJEST 30 Listopada 1940 Broj 44 Pisma iz naroda. Iz ravnih Konavala. Odlazak če- stitog župnika. U Četvrtak 24 o. mj. predao je župni ured svom nasljedni- ku vič. Don Mihu Lajošu u prisustvu dekana preč. Msgr. Dagoniga župaik Mrcina, preč. Don Vice Vodopić iza kako je punih 40 godina i nekoliko mjeseci proveo kao župnik na Mrcina- ma. Prije toga služio je šest godina u Vitaljini. Preč, Vodopić vršio je revno svoju službu u prostranoj župi i po vjetru i kiši, kao i po suncu i spari- ni. Uvijek spravan da pohagja bole- snika, da tješi nevoljnike, da vrši slu- žbe Božje i prislužbe, da čuva stare narodne običaje. Redovito je poučavao vjeronauk djeci u školi bilo u Mrcina- ma bilo u Dunavama. Uz to je vodio Seosku Zadrugu, hrvatsko društvo Napredak“, osim crkvenih društava »Vojske Srca Is.“ i ,Djevoj. Društva“. Veleti li se je muke namučio dok je kamen po kamen sakupio, te sagradio lijepu movu crkvu Maticu. Koliko je samo pisama pisao našima u Americi i drugim privatnicima dok je eto dje- lo izrana dovršio. Sva ga mjesta u Konavlima dobro poznaju, jer nije bilo radnje, nije bilo vesele jal žalosne zgode u Konavlima, a da ne bi i naš Dum Vice učestvovao. Za pume dvije godine u nestašici svećenstva posluži- vao je i župu Grude, te svima u sve- mu na ruku dolazio. I u Četvrtak kad se je pročulo da Dum Vice odlazi de- finitivno iz Konavala, da provede vri- jeme svoje mirovine kod svog rogje- nog brata gospara Miše, sjatila se ci- jela Gruda da ga pozdravi, Njemu u počast zvona zazvoniše, marod se o- kupio na cesti pod crkvenim barjakom, a župnik Grude preč, Don Niko Ku- salić održao mu je lijepi govor, za- hvalivši mu na svemu što je učinio i Grudi i svim Konavlima, a osobito kako je bio kolegijalan sa braćom sve- ćenicima konavoskog dekanata. Dum Vice sav tronut sa svima se pozdravio i proslijedio svoj put put Cavtata za Dubrovnik, Bog ga pratio i zdrava još za dugo poživio i obilno ga naplatio za sav trud, što ga jeza dobro Konavala uložio. Konavljanin. BOKA KOTORSKA. Donja Lastva Misije. Za jubilarne godine pokrštenja našeg hrvatskog naroda, održavaju se po svim župama Boke Kotorske puč- ke misije. U našoj župi održao je mi- sije O. S. Dragićević D. I. u ovom mjesecu. Misijonar je svojim savreme- nim i aktuelnim propovijedima postao obljubljen u ovom kraju kao da je uvijek bio među nama. Uspijeh je misija dobar. Bog je dao obilni blagoslov. Kruna misija, uz broj- ne sv. Pričesti, bila je onako lijepa, oduševljena teoforična procesija, kako- ve Lastva još nije vidjela. Vjersko o- duševljenje mnoštva vjernika našlo je svoj puni izraz pred župskom crkvom. O. Dragićević je sa ukusno nkrašenog balkona župskog stana održao pobud- nu propovijed i svima podijelio papin- ski blagoslov. Svečanom zahvalnicom završena je ova krasna procesija. Pje- vanje je veoma lijepo izvodio mjesni Hrv. Pjev. zbor ,Gaj“ Neka je ovim putem srdačna hvala M. P. O. Dragićeviću na velikom trudu i ljubavi, koju je pokazao, te je za- volio ovo mjesto, a i mjesto njega. Bog mu bio obilna plaća! CAVTAT. Vječni im pokoj!U 18-om vijeku Cavtat je bio otok, Sa istočne strane bio je odublji kono, a !sa istoč- ne strane konala kopno sa crkvicom posvećenom Gospi od Loreta, pa po njoj Cavtaćani ovi predio nazvaše Lo- ret. U Loretu kraj crkvice bilo je gro- blje i tu su neko vrijeme pokopani sta- ri Cavtaćani. Sprovodi mrtvaca poči- mali su na otoku Cavtata, pa bi onda mrtvački sanduk položili na barku i uz pratnju nekolicine bio bi prenesen do groblja na Loretu. Ostala pratnja osta- la bi na obali otoka i mahanjem uže- ženim svijećicama davala je zadnji poz- drav mrtvom Cavtaćaninu, Ovo sam čuo iz usta starih ribara i ovu sliku sebi zamišljam onim prevozom mrtva- ca preko rijeke Stix, divno prikazanim u Paklu neumrlog Allighieri-a. Pribli- žava se dan mrtvih. Na grobištu Ro- kovog brdašca brujit će klecanje zvo- na, pobožni će moliti, a grobovi će biti okićeni cvijećem i užeženim svije- ćicama. U Loretu zidove crkvice osvoji vlaga. Slika ma oltaru je izblijedila; grobove je pokrila gusta trava. Megje su pune brštana i po ovom brštanu skaču razne pličice, te svojim: cvrku- tanjem najavljuju tmurnu jesen. Ne daleko ovog grobišta nalazi se pute- ljak za pristup Konavljana i ovim pu- teljkom danju odzvanjaju udarci kopi- ta konavoskih mazaka. Po moći pak tup-tup električne centrale razbija mrtvi- lo prirode. Ovakav je danas Loret. Na mrtvi dan na grobovima neće biti žive duše, neće biti molitve, neće biti tam- jana, meće biti cvijeća i svijećica. Ipak Loret mije zaboravljen. Jedno veliko srce njega nježno miluje. Bez vanjskog sjaja, bez budućnosti ovo srce živo kuca i živi sa onima, koji su u Lore- Zemlie, neba gdje se sreću puti, tu davno istrunuli. Čije je to plemeni- Ostade mi kril& sva ljepota, I šum bistri žića moga vruti. Svirajte mi Orgulje vi moje, Pjesmu tužnu djedova i bake, I Anđeli nek svi opet poje, Noseć dušu gore nad oblake. Oi ! Zasvirajte mi pjesmu dalekoga kraja, Otvorite časkom samo vrata moga raja ! ELMOT e prvorazredne kakvoće uz najfiniju izradu svih vrsta TORATA i SLATKIŠA dobijete kod odlikovane slastičarne Ž : Š GAO ivka Sikića DUBROVNIK, ul. Kraljice Marije G R U Ž, kod crkve Svetoga Križa to srce? Valjda kojeg rogjaka ili bra- ta ? Ne, to je srce Cavtata | Cavtat je u davaini bio vezao sa Loretom preko kanala, a danas je Cavtat vezan sa Loretom tvrdim kopnom i veza je ne- razdijeliva. Na dan mrtvih Cavtat će zagrliti Loret i iz srca Cavtata iskočiti će živi uzdah: Vječni im pokoj, poči- vali u miru! Notar Ivo Stanoš. Širite Narodnu Svijest! FRANCIS JAMMES SI ROZARIJ na SUNC Roman 30 — Eto ti opet jedne lijepe ribe! — A ako sluškinja moga strica sazna, što ču učiniti, i to mu oda? — Ne boj se ništa, sakrit ćemo se. Bit će to, doda ona s nekim zanosom, kao s prvim kršćanima u katakombama. — U koliko sati ? upita on. — Gospodin župnik mi je to ovako objasnio : treba da budeš kod nas oko pet sati, dok sluškinja tvoga strica bude na prvoj misi. To je zbog toga, da ti bude lakše izaći iz kuće natašte, a da te ona ne opazi. Morat ćeš prije ispitati savjest, tako, da se uzmogneš ispovijediti odmah, čim stigneš. Tako reče. | vraćajući se već kući ona se smi- ješila svom prijatelju. Pregazi rijeku i izgubi se iza jedne smokve. Bilo je jedanaest sati: svjetlost se dizala kao hvalospjev, treperila je i odsijevala kao orgulje. A kad je Perica spustio oči, opet je vidio kiticu potočnica. Ona je bila plavija nego maločas. Bila je tako modra, da je bila modrija od svega, modrija nego voda i nebo, modrija od svega, kažem sad, kad tu nije bilo Marijinih očiju. Dakle te slijedeće nedjelje, sredinom svibnja, Gospodin, koji je zatvoren u svetohraništu, izađe odanle te pođe k djetetu, što ga je tako dugo oče- kivalo. Ono se u svom srcu možda pitalo kao svete žene, što su nosile mirisave mirodije: ,Tko će nam dignuti kamen, koji zatvara ulaz u Grob?“ Jedan apostol, a to je stari župnik, pratio je Učitelja, koga je osjećao na grudima, idući s njim po cesti kao jedan od onih hodočasnika, koji iđahu u Emaus u sutonu dana, ali u praskozorje Crkve. Perica, koji je malo spavao od straha, da ne propusti sastanak s Bogom, bijaše jako uranio kod postolara Lucijana, a da sluškinja njegovog strica, koja je bila ustala, kad su pijetli zapjevali nije ništa posumnjala. Marija je primila Petra i uvela ga u naj- veću sobu ukrašenu sagom. U pozadini, na jednom stolu prekrivenom debelim stolnjakom, gorjela je po jedna voštanica s obje strane raspela. Bili su pripra- vili i blagoslovljenu vodu, i sve, što je potrebno, da se dočeka Bog. Iznad toga, straga, bile su na kaminu u širokim seljačkim vazama, kite cvijeća guste kao kupus: ruže, pelargonije, zvončići, božuri, ivančice. S desne i s lijeve strane toga oltara bijaše poredano više stolica, a kad je Perica ušao, u sobi je bila samo neka baka, koja je mela, a i ona se tad povukla. Lucijan se uvjeri jednim letimičnim pogledom, da je sve u redu, da se primi Putnik. Vidio je rublje, koje je bilo određeno za pranje ruku poslije pričesti, ali još nije ušao. Marija ostavi Petra sama, da bi se sa- brao. Vrata se stana otvore i opet se zatvore. U srcima nastane sveta tišina. Dođe svećenik i ispovjedi dijete. Zatim opet za čas izađe, da da znak ukuća- nima, kako je vrijeme, i kako će sad Isukrst sići u srce mališanovo. Svaki je stolac zauzela jedna osoba i tu klekla. Vidjela se samo još Hostija. Ona je bila jedino svijetlo, što je rasvjetljavalo ovo skromno uto- čište. Bijaše prošla kroz tamu vjekova zato, da dođe ovamo, k tome djetetu. Tada nestane ispred njihovih očiju. Župnik i prisutni odoše ostavivši četvrt sata Pericu, da obavi čin zahvale, A on je plakao i ćutio je, da mu se Nebo približuje, a svi oni, koje je lju- bio, bijahu u njegovom srcu, koje se napunilo Bogom, natapali se u njemu kao latice divlje ruže u izvoru. Marija se vrati po Petra. Držala ga je za ruku i vodila u kuhinju, gdje je bio spremljen omlet, što ga je sanjao, od jaja, koje su snijele bijele kokoši, i skupila ih je njegova zaručnica od trinaest godina. Tada dva nevidljiva anđela, koji su klečali s obje strane ognjišta odjeveni u blistave haljine, uspra- više se i raširiše svoja krila: desno krilo jednoga doticalo je svojim visokim vrškom visoki vršak lije- voga krila drugoga anđela i činilo je s njim bijelu arabesku. A bezazleni kršćani, kojih ručak oni bla- goslivljahu, čuli su u dubini svojih duša ove riječi Uskrsnuća: ,Mir vama!... Ja sam...!“ Perica oćuti veliku radost, što se je tako opet sastao s Gospodinom Isukrstom. To ne znači, da ga je Gospodin ikad napustio, ali svaka nas dobra pri- čest više Njemu približuje. Mi smo kao seljaci, koji bi orući ilovaču otkrili u dubini Krista u Grobu. I svi naši napori moraju težiti, da, što je moguće više oslobodimo Uskrsnuloga od te ilovače. Stric Karlo i njegova sluškinja nijesu ništa slu- tili o svečanom činu, što se izvršio s druge strane plota, koji je bio sav pun ruža, to jest kod postolara Lucijana. Spomenuti stric vratio se iz slobodno - zi- darske lože gradeći se još važnijim nego obično. Perica je opazio, da taj demagog drži prignutu glavu kao pod težinom znanja. Činilo se, da mu je karakter blažila jedna tajna misao: bili su mu obećali odličje za prosvjetne zasluge. Tad opet uzme sinovca k sebi za stol rekavši: — Nijesam kivan na te zbog tvoje djetinjarije, Ti ćeš postati koristan član lajičkog društva. A dijete požali za svojim objedima u kuhinji, odakle je vidio jedan ugao Marijine kuće. — Nastavit će se. —