Strana 2
Pisma iz naroda
Župa Dubrovačka. Obnovljenje crkve
u Platu rodnom mjestu starih Račića
i roditelja pk. I. Račića, poznatog brodo-
vlasnika izvršeno je zaslugom gosp.
M. Kolina, upr. ostavštine spomenutog
brodovlasnika. Obnovljene su kapele
Gospe Vel. i Sv. Ivana, koje su stara
svetinja Plaćana, jer ih obe crkvice
spominju na veliki vjerski čin, kad su
njihovi stari poprimili vjeru katoličku
i bili kršteni, te za svoje seoske za-
štitnike izabrali Gospu Vel. i Sv. Ivana
u koje dane spada im krsno ime, Pla-
ćani su veseli, što su u ovoj svetoj
jubilejskoj godini prigodom 1300 go-
dišnjice prvih veza sa sv. Stolicom
odnosno pokrštenja dočekali obnovu
spomenutih. kapela. U nedjelju dne
10. o. mj. obavio se je blagoslov
Gospe Vel., poslije kojeg sa križima
i barjacima uz zvonjenje zvona i pu-
canje maškula slijedila je duga ganut-
ljiva procesija Duha Sv., gdje se je
preuzeo kip Gospe Vel., koji su nosi-
li mladići a naokolo djevojčice u bje-
lini sa velima na glavi a vjencima u
ruci. Iza kako se je kip Gospin, koji
pobugjuje pravu bogoljubnost, posta-
vio u nikiju oltara okićenog raznoli-
kim mirisavim cvijećem, slijedila je
pjevana Misa Msgra Dagonig Du Iva,
koji je iza evangjelja održao prigodnu
riječ, vapeći na svrhu pokoj vječni pk.
Ivu Račiću, čigovim su se novcem po-
pravile i obnovile obe gori spomenute
kapele, a g. Miši Kolinu, koji je do-
šao u susret ovim velikim crkovnim
potrebama i njegovoj obitelji zaprosio
je od Svevišnjega zdravlje. Preko sv.
Mise, što je veoma pohvalno, priče-
stilo se je Djevoj. društvo. Na svrhu
Mise marod sav ushićen zapjevo je
dirljivu pjesmu ,Hoćemo Boga“ i ra-
zišao se svojim kućama pun duhovne
utjehe.
Boka Kotorska Lepetane. Misije
Koncem listopada bilo je kišovito, a
ujedno tako užasno vrijeme, da se je
u luci potopila jedna stara oveća lađa.
Muškarci su ipak rano u jutro prije
rabote dolazili u crkvu kao i na večer
iza napornog rada i to velikom po-
žrtvovnošću. Utješljiv je bio broj sv.
Pričesti osobito muškaraca. Na Sve
Svete svanulo napokon krasno vrije-
me, te se razvila po mjestu lijepa
procesija. Narod je dobroćudan i po-
božan, štuje BI. Gospu i svog crkve-
nog zaštitnika sv. Antuna Pad. Narod
se još harnošću spominje svog dobrog
pastira Don Marka Marčinka, koji je
bio za 40 god. njihov župnik, nećak
Don Vlaha Marčinka, koji je od gro-
ma ošinut poginuo u Dubrovniku g.
1890. Pri svršetku misija vjernici su
zahvaljivali misijonaru M. P. O. S.
Dragičeviću D. I. i svom župniku Don
Stjepanu Serventi, koji se je svojski
trudio da uspjeh misije bude dobar,
kako je i zaista bio.
Čast naše Boke. Boka Kotorska
može se podičiti, jer je u svoje doba
imala tri biskupa i to u Kotoru, Risnu
i Budvi. Osim BI. Gracija i BI. Ozane
spominje se i šest Bokeljskih Blaženih
mučenika. U Kat. Crkvi Boka Kotor-
ska ima svoju krasnu povijest i divne
spomenike žive vjere.
Slano. Crkveno slavlje. Usprkos
žalosnog stanja u svijetu ipak u vezi
sa jubilarnom godinom hrvatskog na-
NARODNA SVIJEST 20 Studenoga 1940
z41
Kad kupujete
Kremu za kožu....
imajte na umu, da samo NIVEA
sadržava sredstvo za jačanje
»EUCERIT“, stoga se NIVEA
ne da nadomjestiti ni isporediti
nikojom drugom kremom. NI-
VEA prodire duboko u pore i
jača kožno tkivo. Koža će Vam
tada ostati zdrava, nježna i bi-
jela unatoč hladnom i mokrom
vremenu.
roda, naše Slano je doživilo u Nedje-
lju 17. o. mj. veselo iznenađenje.
Svečana proslava blagdana BI. Nikole
Tavilića obavila se je u župnoj crkvi
sv. Vlaha. — Svetu misu pjevao je
gvardijan VIč. ira Pasko Martinac, a
župnik Čučuković uz pratnju harmo-
niuma upravljao je djevojačkim zbo-
rom. koji je pjevao lijepu koralnu mi-
su od Henrika de Mont. Dvoglasni
ofertorij: ,Mučeniće Božji“ od Andri-
ća i ma koncu sv. mise: ,Divnoj Da-
kle“ od Ett-a. Prije Mise slijedio je
blagoslov dviju slika BI. Nikole Tavi-
lića, koje će se izložiti u mjesnim
crkvama. Još više je uveličalo sveča-
nost vjenčanje mladenaca iz Hercego-
vine i to g.ce Jozefine Martinac, neća-
kinje mjesnog gvardijana sa g. Dra-
gutinom Kordić. Mladenci su sa sva-
tovima došli u Slano da obave svoje
vjenčanje. Na pir su bili pozvani i
prijatelji iz Slanoga. Bilo mlađencima
u sto dobrih časa !
Šipan. Prolom oblaka trajao je na
Šipanu puna dva sata istog dana kad
i na Majkovima. Uto udario silan
grad, te udario po maslinama i po
rogačima, koji su već iznijeli mladi
plod. Voda je bila tako silna da ne
samo što je odnijela masline, zemlju,
megje nego je na mjesta potkopala
vinograde tako, da je lozje u pogibli
da ne ugine. Šteta se ne dade procje-
niti. Nevrijeme je haralo po cijelom
otoku toliko na Luci kao ina Sugjur-
gju. Uz druge nepogode trebalo je
još da nas i ovaj bič pohodi.
Arsno Ime
Doista je lijep kršćanski običaj kr-
snog imena na selu. To je isključivo
i eminentno vjerski običaj, pun sim-
bolike, koja proizlazi iz žive vjerske
svijesti našega naroda i sjeća ga onog
najvećeg dogogjaja iz njegove prošlo-
sti, kad je primio sv. kršćansku kat.
vjeru.
Dogodi se da slaveći krsno ime,
mnogi nezna što je krsno ime i što
njime slavi.
Zato sam odlučio sada u jeseni, kad
narod slavi, ili kako sam narod u Ko-
navlima kaže ,čini“ krsno ime, da na-
pišem nešto o postanku, razlogu i
svrsi slavljenja krsnog imena i to pra-
ma običajima i predaji koja još živi u
narodu.
Bez dvojbe je, da narod slaveći krsno
ime, slavi dan svojega pokrštenja. 1
odatle krsno ime; ili bolje dan kad je
dobio krsno ime sveca, a ostavio po-
gansko, koje ga je sjećalo krivih bo-
gova i poganskih zabluda. Moglo bi
se kazati krsna slava, ili krsno
slavlje; t. i. slavi dan kad je dobio
ime kršćansko, postao kršćanin, bio
kršten, ali narod u Konavlima kaže u-
vijek krsno ime. Po prilici izgleda, da
je pokrštenje bivalo, tako da bi misjo-
mari pokrštavali selo po selo. Krštenje
bi se obavljalo u nedjelju ili zapovjedni
blagdan. Narod bi taj dan, taj datum
ili još bolje sveca koji bi taj dan pao
uzeo za svoje krsno ime, svoj krsno-
imeni dan; dan svojega krsnoga slav-
lja ili najbolje spomendan svojega po-
krštenja.
Blagdani svetaca, koji nijesu zapo-
vjedni, valjda su ma dan pokrštenja
pali u nedjelju. I narod je uzeo za
krsno ime, ne nedjelju koja je po re-
du bila u mjesecu, jer ona ne dolazi
svake godine ma isti datum, već sveca
koji se je baš taj dan slavio, pa ma-
kar i ne bio zapovjedni blagdan.
Tako možemo veoma lako ra-
zumjeti kako i odakle to, da narod
slavi za svoje krsno ime svece vrlo
malo poznate kod nas, kao na pr. Ga-
brili u Konavlima sv. Mitra mučenika
ili Pločice sv. Silvestra papu 31. XII.
Bez dvojbe, da je sv. Mitar pao na
dan pokrštenja Gabrila u nedjelju, a
sv. Silvestar papa bio je nekoć radi
zadnjeg dana u godini zapovjedni
blagdan. I tako je narod uzeo za krsno
ime svece, koji su taj dan pali i tako
slavi tačno datum svojega pokrštenja.
I blagdani sv. apoštola i evangjelista
su bili nekoć zapovjedni blagdani, a
oni su često krsna imena u narodu.
U Konavlima najviše kuća slavi krsno
ime na sv. Nikolu i to oko 360 kuća.
Ima sela koja sva ne slave krsno
ime isti dan već u dva ili čak u tri
dijela. To se lako dade razumjeti, da
je selo bilo pokršteno u dva ili tri
puta, ili da su neki, prije ili kasnije
doseljeni kao kršćani i donjeli svoje
krsno ime.
Pokrštenje bi se obavilo na najča-
snijem mjestu u selu i to na groblju
premda poganskom, ali ipak mjestu
časnom i svetoin a k tome zajedničkom.
Misjonari bi krstili polijevanjem poje-
dinačno da bude svečanije i dirljivije.
Poslije krštenja bila bi sv. Misa i za-
jednička sv. Pričest svih pokrštenih. To
bi sve trajalo dugo i marod je trebao
da tu na groblju spravi i objed. Naj-
lakši i najbrži objed je bilo pečenje.
Tu bi dakle pekli meso i gostili se.
Tu bi narod pogostio pečenkom i svoje
dobročinitelje misjonare za njihov trud.
Odatle je ostao običaj, koji još po-
stoji u mnogim selima konavoskim,
da narod na krsno ime pošalje svome
župniku pečenicu t. j. komad sirovog
mesa. I ta se pečenica daje za Misu
koju im župnik dogje reći taj dan u
selo. Na dan pokrštenja, pozvalo bi se
svojtu, prijatelje i znance, koji bi do-
šli da se provesele i čestitaju svojima
prigodom pokrštenja.
Na mjestu gdje seje narod pokrstio
t. j. na groblju, sagradio bi crkvu u
čast onom svecu na čiji je dan primio
sv. Krštenje. Tako imamo redovito po
selima crkvu onog sveca, kojeg narod
slavi za svoje krsno ime, I svake go-
dine na taj dan, kupi se marod naj-
svečanije obučen, u svojim krasnim,
moralnim i čednim narodnim nošnja-
ma pred svoje crkve t. j. na ono isto
mjesto gdje su taj dan bili sakupljeni
njegovi pregji prije toliko vjekova pri-
godom sv. pokrštenja. Kupi se radostan
i ponosan da proslavi početak svoje
sreće, pokrštenje svojih pregja, od ko-
jih je on baštinio sv. kat. vjeru kao
najmiliji amanet. Kupi se da proslavi
sveca kojemu je kapela i groblje po-
svećeno, da sluša sv. Misu i Bogu se
pomoli za sebe i svoje mrtve. Običaj
je da se poslije sv. Mise ,ofičavaju“
grobovi, da se tako slaveći krsno ime
sjete i svojih mrtvih.
I kao što su na dan pokrštenja po-
zvali svoju svojtuli prijatelje na gozbu,
tako i sada na krsno ime svake godi-
ne pozovu svojtu i prijatelje na objed.
Na objedu se svake godine na krsno
ime poaavljaju dirljivi prizori. Na trpe-
zi po srijedi postavi se pšenična po-
gača ili negdje čaša sa pšenicom, a u
pogači ili u čaši je zasagjena svijeća
sa maslinovom grančicom. Sve su to
simboli čisto vjerski. Pogača ili pšeni-
ca znači sv. Pričest. Goruća svijeća u
pogaći ili pšenici znači svijetlo kršćan-
ske vjere. Maslinova grančica znači
duševni mir, koji donosi sv. Vjera, zna-
čii pomazanje sv. uljem u krštenju
i drugim sakramentima.
Kad dogje na trpezu pečeno meso
t, j. ono jelo kojim su se gostili na
dan pokrštenja, svi kleknu i pomole
se za svoje mrtve i žive. Tad zapuca-
ju puške i napija se pečenim vinom.
Iza objeda nastaje narodno veselje i
kolo a svi se megjusobno pohagjaju
i počaste.
Krsno ime majsvečaniji je dan na
selu, dan kad su kuće uregjene, čiste
obijeljene. To je dan gozbe i veselja,
ali i dan molitve. Sve se slavi u duhu
vjere i svak-ide na sv. Misu ako ika-
ko može. Pred crkvom domaćin kupi
ponosno svoje goste i prati ih kući
svojoj. I svaki je domaćin to ponosni-
ji, što više gosti ima. Župnika obično
zove prva kuća u selu; a dogodi se
da se natječu s kim župnik da obje-
duje.
Grad je ovaj običaj izgubio, jer je
naseljen odasvuda. Konavljanin na
krsno ime ide iz grada doma k svo-
jima da taj dan bude u društvu svo-
jih milih.
Mi Hrvati slavimo ove godine svoj
veliki jubilej i to 1300 godišnjicu svo-
ga pokrštenja. Pa kako je narod seo-
ski kao u svemu, tako i u običajima,
sačuvao sve svoje osebine, svoju kako
bi danas rekli autohtonu kulturu, tako
je slavljenjem krsnog imena sačuvao
trajan spomen na dan najslavnije svoje
povijesti, dan svoga pokrštenja. I narod
ne čeka jubileje ni velike ni male, već
svake godine slavi svoj najveći dan.
Zato je trebalo narodu razjasniti svrhu
i objekt slavljenja krsnoga imena o-
sobito ove jubilarne godine. Dao Bog,
da naš narod slaveći svoje krsno ime,
uvijek ima pred očima, da slavi onaj
dan kad je postao kršćanin i da ona
ista sv. kat. vjera, koja je kroz vjeko-
ve burne i davne branila njegove pre-
gje od svih nevolja, da i danas u naj-
kritičnije vrijeme ljudske povijesti zasja
još jače u njegovim domovima te o-
brani i očuva i njega od svih nastra-
nih, tugjih i pogubnih ideja i prevara
i uzdrži ga čvrsta i jaka u vjeri kato-
ličkoj i svijesti hrvatskoj.
Don Luka Antunović
OPASKA Uredništva. I u Boci Kotorskoj
narod slavi ,Krsno ime“ i Srbii Hrvati, tek
u novije vrijeme i to utjecajem sa strane
počeli su i Srbi pravoslavni i Hrvati katoli-
ci slaviti ,krsnu slavu“. I naše narodne pje-
sme pjevaju o krsnom imenu.