Strana 2
Pisma iz naroda
Mrcine. Blagdan sv. Nikole. Naše
je mjesto oduvijek slavilo blagdan
zaštitnika putnika i pomoraca, sv. Ni-
kolu, pokrovitelja ove župe. Ove go-
dine svečanost je protekla u naroči-
tom raspoloženju. U predvečerje
blagdana razlijegala se zvonjava i
odjekivalo pucanje prangija razbija-
jući se o konavoske krše. Na sam
pak blagdan otslužio je sveč. sv. Mi-
su novi župnik vIč. Don Miho Lajoš
i održao prigodni govor o svecu. O-
vom prilikom su prvi put od postan-
ka mjesta zabrujali akordi harmonija
na kojem je svirao č. g. Mato Bogi-
šić dok je pjevanje rukovodio mje-
sni učitelj g. Nikša Baća. Narod jeu
prepunoj crkvi sa zanosom pratio sv.
Misu, moleći za sebe i svoje, među
4 gola mira, jer je crkva u gradnji
Čitav dan protekao je u osobitom ve-
selju, a omladina se zabavljala do
kasna večera igrajući i pjevajući po
starom običaju.
Velaluka (Korčula) Zadrugarsko -
poljoprivredni tečaj započeo je u četvr-
tak 5. XII. i traje 15 dana. Tečaj se
drži u prostorijama pučke škole. Isto-
mu prisustvuje 14 učesnika svi iz Ve-
leluke. Tečaj vode g. Kuljan izaslanik
Banske Ispostave i sreski agronom
Lazo Lojpur. Za ovaj je tečaj naša
općina stavila na raspoloženje potre-
biti kredit, e da bi se veći broj se-
ljaka osposobio za vogjenje zadruga
i za napredniji poljoprivredni rad.
Doista pohvalan gest naše općine.
7 Antun Vlašić pk. Franka premi-
nuo je 30. XI. u 70. god. života. Po-
kojnik je bio ugledna ličnost u našem“
mjestu. Svršivši 4 god. ratne morna-
rice dao se je na trgovinu u Poli,
pak otišao u Ameriku i vrativši se u
rodni kraj nastavio je trgovinom vina,
koju je još njegov pokojni otac otvo-
rio u Boci Kotorskoj sa svojom tra-
bakulom, a njegov brat još je uzdrži
u Kotoru. Radio je neko vrijeme sa
dva broda na motore, dok je mogao
da sam sve upravlja. U Nedjelju 1.
XII. poslije podne bio mu je sjajan
sprovod. P. u m.
Slano. Sv. Misije. U vezi sa 1300-
godišnjicom odnosa Hrvata sa sv.
Stolicom i proslavom sv. jubilarne go-
dine, na poziv župnika preč. Dn Iva
Čučukovića i mp. fra Paska Martinac
mjesnog gvardijana, a susretljivošću ,
mp. Oca provincijala mostarske pro-
vincije, dođoše u ovu župu veleučeni
oo. franjevci Dr fra Mladen Barbarić
i Dr fra Vendelin Vasilj, da drže sv.
misije. Kroz tri dana i to dne 8. 9. i
10 tek. mj. oci misionari propovije-
dali su u mjesnoj franjevačkoj crkvi
jutrom i večerom. Propovijedi su bile
savremene i jake te uspjeh u pri-
manju sv. ispovijesti i pričesti nije
izostao. A da isti bude obilniji svaku
večer iza propovijedi i blagoslova
prikazivao se je u istoj crkvi kino-
aparatom film: ,Naš Spasitelj“, što
ga je sobom donio i tumačio mp. Dr
fra Vasilj. Prostrana franjevačka crkva
svakim danom bila je puna vjernika ,
ne samo Slanoga, već i iz Banića i
Majkova sa dotičnim vIč. župnicima.
Žive slike važnijih događaja iz živo-
ta i muke Isusove ostavile su u gle-
daocima veliki i trajni utisak. Dne 11
u srijedu procesijom iz franjevačke
crkve do matice sv. Vlaha mnogo-
brojni narod sa svećenicima manife-
stirao je veliki događaj svoje duhov-
ne obnove u Kristu. U matici sa žup-
nikom izvršile su se molitve za oprost
sv. godine, a potom je Dr fra Mla-
den čitao sv. Misu, održao značajnu
zaključnu propovijed i- podijelio Pa-
pinski blagoslov uz blagoslov sa Pre-
svetim i ,Tebe Boga hvalimo“. Ova-
kovih rijetkih sv. misija i ganutljivog
filma Slano i okolica neće zaboraviti.
Vrijednim oo. misionarima za uloženi
besplatni trud i muku i ljubav dobri
Bog neka naplati, a naša im nek bu-
de duboka zahvala do vijeka!
Boka Kotorska. 30 godišnjica sve-
ćeničkog rada preč. Don Niku Luko-
vića, kanonika stolnog kaptola u
Kotoru, župnika u Prčanju proslavljena
je na dan sv. Nikole. Prečasni Don
Niko poznat je po svom književnom
radu i van Boke, a cijela ga Boka
pozna kao vrsnog govornika - propo-
NARODNA SVIJEST 23
1940
Prosinca
Broj 50-52
E]
& i
i);
Ja zaštićujem
Vašu kožu!
Crvena, opora i ispucana koža
je dokaz da nije dosta otporna,
dakle preslaba. Zato je potreb-
no da ju jačate i to sa NIVEA.
i NIVEA sadržaje ,Eucerit“ koji
| prodire duboko u pore, hrani i
jača kožno staničje i podiže ti-
me otpornu snagu Vašoj koži.
yq \\ Rabite redovito NIVEA i kora
S) će Vam biti nježna, mekana i
ze podatna, unatoč vlažnog i hlad-
nog vremena.
vjednika, a svoj rodni Prčanj zadužio
je kao malo ko uresivši što je bolje
znao i mogao crkvu Maticu, posve
sličnu dubrovačkoj kadedrali. Dao
Bog da još dugo bude radio na slavu
Božju i čast naše Boke.
Akađemiia djaka trgov. pom. Aka-
demije održana je 7. o. mi. prigodom
blagdana sv. Nikole, zaštitnika po-
moraca. Kao svake tako i ove godine
ta je akademija lijepo uspjela i cijelo
gragjanstvo posvetilo joj je osobiti
interes. :
Proslava sv. Cecilije. | Hrvatska
glazba iz Školjara i Crkveni pjev.
zbor sv. Tripuna svečano su prosla-
vili blagdan svoje nebeske zaštitnice.
Glazba je održala koncerat na glav-
nom trgu, a Pjev. Zbor izveo je bi-
rani program u katedrali.
Hro. Kat. Akcija. Prilikom Stare i
Nove - Godine članovi kat. sekcije
djaka i radnika priredjuju veliko
veselo veče“ sa biranim - programom
komedija, šala, dialoga i monologa,
sve u režiji poznatog kromaša, po-
zorišnog radnika Kazimira. Lenca.
Čist prihod ove zabave ide u korist
kotorske sirotinje, bez obzira na vje-
ru. Za ovu priredbu vlada veliko
interesovanje.
Kazimir Lenac završio je svoju
najnoviju tragediju ,Miljenko i Ma-
rija“ u 6 činova. Ovom tragedijom
napisao je ukupno 27 kazališnih ko-
mada. On pripada radničkoj klasi,
pak se stoga njegov rad mora oso-
bito pohvaliti, jer je idealan. S. Nalis.
Donja Lastva. Boka Kotorska. Za-
dušnice za + Dn Pera kan. Lukovića,
koji je za 10 godina bio dušobrižnik
u ovoj župi održane su 27. XI. o. g.
u znak harnosti za sva velika dobra
koja je učinio kroz deset godina svo-
ga rada među nama. Svi koji ga po-
znavaju drže ga u najljepšoj uspo-
meni, kano svećenika po srcu Božjem.
Duša mu se raja nauživala.
Glasovire, orgulje, harmoniume, violine
i tambure, popravlja intonira
najsavjesnije
Bartunćk Antun
udesitelj orgulja i glasovira
Dubrovnik, Hercegovački put br. 10a
CIJENE UMJERENE
FRANCIS JAMMES SV
ROŽZAFIJ na SUNC
Roman 31
Bilo je već gotovo na pragu Uzašašće. Vrijeme,
koje Isukrst provodi s nama na zemlji poslije izlaska
iz groba, bilo je na izmaku. Ako se Peričina unu-
trašnja pobožnost, do koje nije mogao doprijeti nad-
zor njegova strica, podvostručila, Dominica u Marsi-
lji nije prestajala hvaliti Boga za milost, koju joj
je dao, kad ju je poštedio od smrti, od groma, koja bi
je bila spriječila, da pripravi svoj spas, kako je že-
ljela.
U tom čudnom sticaju prilika, u kojima je ona
primila u kuću dijete jedne neznanke, a kasnije
izbjegla gromu, djevojka je s pravom gledala onu
Božju ruku, čije su najmanje kretnje pratili sveti
patrijarsi. Stoga je svakom prilikom zahvaljivala
Bogu na tom čudu i molila ga, da joj ne prestane
dijeliti milosti potrebnih za njezin poziv. Već je
bila upućena u namjere Benediktinca iz Lourdesa u
pogledu Peričine tajne pričesti, a danas je doznala
iz pisma toga istoga redovnika, da je njihov štićenik
dočekao Boga kod postolara Lucijana. Ona je dakle
radosnog srca poput mjeseca svibnja ušla u auto-
mobil, da posjeti neku prijateljicu u okolici Marsilje.
Kad se je ne našavši je vraćala kući, u stroju na-
stane kvar. Ona pođe naprijed pješice do jednog
pustog raskrižja, pred jedan seoski križ, koji je bio
okićen za Prosne dane. Staro drvo bijaše nakićeno
cvijećem kričavih boja složenim u naivne kite, a u
sredini bijaše pričvršćen snop zelenog žita. Kad
opazi ovaj križ, koga zbog brzine automobila
nije mogla primijetiti na polasku, obuze joj dušu
krunicu, koju je bila tek započela i namijenila Perici
prvu slavnu deseticu. Sred te seoske osamljenosti
čovjek bi bio rekao, da gleda kakvu romantičnu
sliku: tu svježu ljepotu, što moli pod jasnim plavet-
nilom proljeća, u sjeni te preše, koja se raduje,
što je Bog šiknuo iz duboke stijene.
Vidjevši klasje Dominica je mislila na onaj
cvijet pšenice, kojom se hranilo siroče, cvijet, što
svakoga proljeća prije negoli se pozlati kao monstranca,
prekriva tlo drugim nebom. Žito je uskrsnulc kao i
Isus, a naokolo također mnogo cvijeća kao učenici,
što su umrli s Učiteljem.
Baš .u tom času odigrao se u Dominikinom
životu jedan-od onih događaja, koji možda nemaju
ničega svrhunaravnog, ali dobivaju osobito značenje
za one, koji su pozvani.
Kad je podigla glavu, koju je držala spuštenu
nekoliko časaka u razmišljanju, opazi gotovo nasu-
prot sebi neku staricu blagog lica, koja je promatraše
stojeći na jednoj pobočnoj stepenici križa. Djevojka,
koja se je bila digla, htjede nastaviti svoj put nakon
kratkog pozdrava nepoznatoj ženi, za koju se ne bi
bilo reklo, da traži milostinju, kadli joj ova slatkim
provensalskim jezikom reče pokazujući poljski križ:
— Uskrsnuo je. Mislila sam videći Vas, gdje
tako molite, moja ljepotice, da ste prijateljica onih
svetica, što su, kad se pojaviše zvijezde, pošle ku-
piti mirisavih trava, da ga namirišu; da ste sestra
naše Magdalene, koja je blagoslovila Provensu.
Uskrsnuo je, ali će doskora uzaći na Nebesa. Pobo-
žna i lijepa djevojko, jednog dana Vi ćete ga tamo
naći, jer ćete ga namirisati svojim krepostima i pri-
mijeniti njegove riječi: ,Pustite k meni malene.“
Dominica gledaše prilično ganuta i zbunjena
ovu staru ženu naivnog lica, što je tako govorila
čednom malom gospodarstvu, što rađa pokojom ma-
slinom, kojoj je Bog dao boju praha, od kojega smo
načinjeni, u što ćemo se pretvoriti i iz čega ćemo
se ponovo roditi.
Ona ode praćena dugo Dominikinim osmijehom.
Je li starica naslutila nekom pronicavom simpa-
tijom, koja je kadšto dar duše, što ljubi molitvu, onu
Dominikinu sklonost prama djeci? Činjenica je, da
je djevojka osjećala, kako joj naviru suze na oči
svaki put, kad je kod mise vidjela ove nevine stvo-
rove, gdje idu k stolu Gospodinovu. Nekoji od njih
jedva mogahu klečeći dokučiti Hostiju, koju im da-
vahu. Činili bi neki napor, da se dignu do toga Kruha.
Koja duboka mudrost mogaše razumjeti razgovor
ovih duša s Jobovim živim Bogom ? Što se to do-
gađalo takovo, te ostaje nepristupačno učenjacima
i silnicima svijeta, u tim srcima slabih ljubica, koja
su mogla odoljeti, a da se ne rasprsnu u času, kad
je Krist u njih ulazio sa svom svojom slavom, sa
svim svojim siromaštvom i svom svojom ljubavi ?
Ništa od toga nijesu vidjele Dominikine oči, kad ih
je ona promatrala, gdje u redu odlaze i vraćaju se
u svoje školske klupe u crkvi, osim onog lijepog
držanja djevojčica, njihovih sklopljenih ruku i onog
neočekivanog bljedila, koje ulijeva udivljenje. Ona
se je rado pridruživala njima i njihovoj braći, da
primi Pričest. Tako je činila i Božja Planinka, kad
je jašući kroz svoju ljubljenu Francesku išla na
svakoj etapi slušati misu i primiti Euharistiju,
pošto je dala znak svim onim vrapcima blažene
Djevice, neka dotrče, da uzoblju neiskazano žito.
... A nijesu li, govorila je u sebi Dominica
ušavši opet u automobil, koji je došao po nju, djeca
u proljeću Uskrsnuća slična cvijeću, koje bi imalo
dušu ?
pobožan zanos. Klekne na istrošene stube držeći
bez ushićenja. Ona je bez sumnje živjela na nekom
— Nastavit će se. —