Strana 2 Slikarski dekorativni radovi u crkvi sv. Andrije na Pilama Kako je već prije nekoliko godina bilo javljeno, ustanovilo se je pri po- pravcima na crkvi sv. Andrije na Pilama, da je oltarni dio zapravo pracrkva iz XII. vijeka urešena starohrvatskom ple- ternom ornamentikom. Budući da su vanjski zidovi pracrkve bili vapnom pokriveni, a vanjski prozorčić (transe- na) zatvoren, pri popravcima se je sve to dalo ukloniti, da se crkvi dade njezin nekadašnji izgled. Megjutim se je nedavno pristupilo unutrašnjem ure- gjenju njezinom, a ti su radovi povje- reni g. Ivu Skatoliniu, dubrovačkom slikaru. Kako smo se imali prilike uvjeriti, radovi se privode kraju. Apsi- da je već sasvim gotova, a radi se i na dekoriranju zida nad apsidom. Kon- kavni zid apside ukrašen je afreskom oko 3 m dugim i 3 i po visokim, a postavljen je u visini oltara i iza nje- ga, tako da istodobno služi kao glav- na oltarska slika. Ovaj majstorski rad g. Iva Skatolinija zaslužuje naročitu pozornost. Inspiriran na klasičaim mo- tivima renesanse pretstavlja jednu ade- kvatnu dopunu same crkve, a odgo- vara i duhu drevnog Dubrovnika. U atmosferi čempresa, klasične arhitek- tonike, dubrovačkih galija, galebova mad modrom jadranskom pučinom i zelenih obronaka Srgja. — Bl. Gospa sjedi na prijestolju držeći djetešce koje širi svoje ručice sv. Vlahu a ovaj svo- jim staračkim rukama nudi mu Dub- rovnik na blagoslov. BI. Gospa blago, djevičanski milostivo baca poglede na stranu sv. Andrije koji prosi milost. Koncepcija djeluje snažno svojom jed- nostavnošću, harmonijom boja, jedin- stvenom koncepcijom, odličnim crte- žem, klasičnom smirenošću i uravno- teženošću. Samo jedan umjetnik koji je shvatio i proniknuo u smisao du- brovačke duše, kadar je dati ovakovo djelo koje bez pretjerivanja spada me- gju najljepše radove što su stvoreni u zadnje vrijeme na polju crkvene um- jetnosti u našem gradu. Bačvasti svod kapele sav je bojadi+ san sa 33 kasete, u koji su umetnute ruže (rosettoni). Glavni oltar i dva pobočna oltara su iz bračkog kamena, a izragjeni su u renesansi sa motivima starohr- vatske ornamentike po nacrtu dubro- vačkog arhitekta g. Joza Dražića; i ovaj rad je originalan i zaslužuje oso- bito priznanje. Jedan od pobočnih ol- tara bit će urešen slikom sv. Tereze od malog Isusa; takogjer radom g. Iva Skatolini i poklonom crkvi gosp. upravitelja župe. Sve troškove oko ovih radova pre- uzeo je ma sebe preuzv. biskup, lju- bitelj umjetnosti i mecena g. dr, Ca- rević, te se ima zahvaliti nesebičnom radu i zauzimanju Uprave Župe sv. Andrije Ap. predgragja Pile, da se je ovo djelo napokon privelo kraju. Veliki izbor za dame i gospodu. Članovima ,,Zadruge državnih službenika“ na otplatu uz iste cijene kao'i za gotovo. OPTIČAR DUBROVNIK Najveći izbor modernih fasunga za naočale jes Najusavršenija i ljekovita stakla za oči. - Gijene veoma solidne. U podlisku ,Narodne Svijesti“ br. 35 od prošle godine, zašto Dubrovča- mi nazivlju naseljenike sa otoka Hvara a nastanjene na Lapadu ,Starogragja- ni“ mislim da nije Veleč. Don Jure Dulčić baš uspio da dokaže i to po mojem skromnom mišljenju iz slije- dećih razloga. Kod maše čeljadi, rogjene bilo u Dubrovniku, bilo ma cijeloj teritoriji bivše dubrovač. Republike, običaj je od starine, da kad se izsele u drugu zemlju ili kraj, da se nazivaju dubrov- čanima, pa makar i ne pripadali du- brovačkoj općini, nego kojoj drugoj od devet općina dubrovačkog kotara. To je od starine utvrgjena činjenica, jer je to i historijom dokazano, da su se stare naseobine po Bosni, Balkanu i Levantu uvijek nazivale dubrovačkim i ako je u njima bio možda i najma- nji dio pravih gragjana Dubrovnika, a ostali su bili rogjeni na teritoriju bivše stare Republike. To isto nazivanje vri- jedi i za naseobine naših ljudi u Ame- rikama i t, d. Prema tom shvaćanju, Dubrovčani su novonaseljene otočane sa Hvara u našem Lapadu prozvali ,Starogragja- nima“ a ne (Hvaranima), iz istog ra- zloga radi kojeg i svoje iseljenike zo- vu dubrovčanima. U ovom slučaju pravilnije bi bilo da ih zovu ,Hvaranima“, jer su isti došli ovamo sa otoka Hvara i jer je glavni grad otoka Hvar, ali nijesu usvojili to ime nego Starigrad, a to cijenim iz slijedećih razloga. Dubrovčanima je Starigrad bio po- znatiji, jer su iz istoga grada rodom mnogi ugledni ljudi na polju nauke i politike, sa kojima su stari Dubrovča- ni bili u vezi. Osim toga je mnogo starogragjana kroz mnogo godina pro- NARODNA SVIJEST 19 Siječnja 1938 Zašto ,Starogragjani“ a ne ,Hvarani“ ? Broj 3 Pisma iz naroda. ŠIPANSKA LUKA. Društvene pri- redbe. Na staru i novu Godinu mjesno ,Križarsko Bratstvo“, naša zauzetna mladost održala je poučno - zabavnu akademiju sa slijedećim programom : ,Muž Značajnik“ deklamacija u čast naših starih i novih hrvatskih junaka i poštenjaka. ,Teško Neznalici“! Tu vrlo poučnu i veselu igru u dva čina odigraio je vedro i zanosno 9 mladića i naš poodmakli, i odavna za javne priredbe zaneseni g. Duić Vlaho. ,Ne- znalicu“ odigrao je vrlo duhovito Ko- porčić Niko, koji je zanio kao stranca Muja i druge pretstavljače. Slijedio je »Križar za vjeru i dom !“ kao razgovor u troje, čime se stvarno protumačila korist u mjestu od ovog uzgojnog društva, kojeg članovi ispo- vijedaju princip vjere u javnom životu. Tu su u današnje rastrovano doba is- taknute mladom naraštaju opomene kao m. pr. ,Drago mi je, moji mla- dički, da ste tako vedri! — — da ne lutate u prvoj mladosti kao kakovi šišmiši — — — jer mudrost veli: Jutro kazuje, kakav će biti dan, — a mladost, kakav će netkome biti čitav život! Potom je nadođan susret izmegju ,Neznalice i njegovog učitelja“: ,Ne- znalica Lolić u staroj i novoj Godini“, gdje patnjama umudreni ,Neznalica“ obećaje, da će u novoj Godini ,po- stati komad čovjeka !“ Priredba je završila sa pjevanjem Križarske himne. Mjesno društvo ,Križarica“ za Ni- koldan ganutljivo su priredile dječju i roditeljsku priredbu, na koju kao na novotariju pristupiše čeljad u velikom broju! Iskustvo kazuje, da naša pri- morska mladost želi zrelog napredka, a najbistriji vide: Da radost ili žalost dolazi prije svega po mladosti! Sveto pak pismo svakoga opominje: Nebere se sa trnja grožgje — — —“ ROŽAT. Glavna godišnja skupština Katoliške Akcije održana je dne 9 o. mj. Usprkos studeni koja je još držala našli su se na okupu skoro svi stariji i mlagji članovi K. A. u blagovalištu iranjevačkog samostana. Sastanak je započeo sa sviranjem tamburaškog zbora koji je pokazao upravo zamjerni napredak.. Iza toga pretsjednik je dao riječ prof. O. A. Matijeviću koji je na poziv mjesnog župnika održao preda- vanje. Zadatak svakog pojedinca u katoličkoj akciji jest da svoj život spoji sa Isusovim, pa će tad biti sposoban ČE svoju obitetj, mjesto i na rod. šlog vijeka učilo i svršilo svoje nauke u Dubrovniku. Osobito pak starije ge- neracije iz boljih i imućnijih obitelji dolazili su na nauke u Dubrovnik, ragje nego u Split, koji im je bio mnogo bliži. Mislim da su tomu bili uzrok baš te stare veze koje smo gore spomenuli i stoga što je oduvjek Du- brovnik slovio kao žarište kulture i dobra odgoja. Svakako i prije nove naseobine Hvarana (Starogragjana) ma Lapadu bilo je u Dubrovniku nekoliko obitelji porijeklom sa Hvara i to baš iz Sta- rogagrada, kao Bučić, Kovačević, Skar- pa i još ostali čijih se imena više ne spominjem, od kojih ima i sada po- tomaka, a neke su već izumrle ili iz- selile. U moje djetinstvo spominjem se, da je bilo mnogo trgovaca vi- nom, koji su na svojim lagjama do- nositi i prodavali vino na brodovima u Gružu i Dubrovniku, te su ih nazi- vali Starogragjanima i ako, koliko znam, Poslije predavanja stara uprava je razložila svoj prošlogodišnji rad, koji je bio takav da su joj svi članovi dali puno priznanje. Bi izabrana nova upra- va u najboljoj slozi članova. Na koncu bi priregjena zajednička zakuska za- slagjena skladnim pjevanjem i srdač- nim nazdravicama staroj i novoj upravi, a osobito veleč. župniku O. Frani Ču- čević, koji svojim duhom i radom po- država i meprestano širi i jača lijepo društvo Katoličke Akcije. Dao Bog da u novoj godini ovo društvo doživi novi poletni rad svih svojih članova za obnovu mjesta i ljudi u Isusu. Zanimljivosti 250 metara ispod mora. Prilikom pokusa s novom opremom za ronioce za velike dubine, postignuta je s opte- rećenjem dubina od 250 metara. Po- kusi su vršeni s talijanskog broda ,Titano“ u Spozi. Dosadašnji rekord ronilaca bio je 150 metara. Četiri hiljade i šeststotina sveće- nika francuza palo je za vrijeme rata. Nov način proizvodnje papira. Prošle sedmice donijeli su novine vi- jest, da je u Pittsburgu pronagjen na- čin za proizvodnju svih vrsta papira iz sintetičnog pamuka od slame i os- talih poljoprivrednih otpadaka. Veliko mnoštvo poginulih zmija od studeni magjeno je u Hercegovini. Tako su seljaci u Popovom Polju na- išli na čitave hrpe smrznutih zmija. Preko milijun i po dinara štete na cvijeću prouzrokovala je studen na Primorju. Osim cvijeća postradale su i druge kulture kao na primjer povrće. Drži se, da šteta, prouzrokovana ovom studeni, iznosi preko milijun i po dim. Naš kapetan zadovjednik na jahti bivšeg egipatskog kralja. Egipatski kedif Abas Hilmi stric kralja Faruka, pozvao je kapetana Josipa Kosovića, da preuzme zapovjedništvo ma jahti bivšeg egipatskog kralja. Kapetan Ko- sović je primio ovu ponudu i otputo- vao u Pirej, da preuzme svoju novu dužnost. Meso i ulje. Talijanski ministar poljoprivrede izjavio je, da je Italija u prošloj godini proizvela dosta žita, ta- ko da ga više neće trebati uvoziti, Na- protiv se još uvijek osjeća pomanjka- nje mesa i ulja. Ove dvije živežne na- mirnice morat će se i dalje uvoziti iz inozemstva. Kako je poznato, ltalija uvozi najviše mesa iz Jugoslavije. nijesu svi bili iz Starogagrada, već iz drugih mjesta sa hvarskog otoka. Svakako stoji činjenica da je naziv ,Starogragjani“ od starine ovamo uo- bičajen i neprekidno se ponavlja a mislim da će se i u buduće ponavljati iz starog običaja i navike. Mislim da sasvim tim neće biti krivo našim dra- gim Hvaranima da smo ih prozvali »Starogragjani“ pošto smo i mi po- tomci jednog vrlo starog i plemenitog grada a njih smo rado prrmili kao svoju braću po krvi i jezit«, Bila je vrlo dobra ideja Velč. Don J. Dulčića da se pozabavio ovim pitanjem, jer godine prolaze a s njima i Kudi, pak onda polaze u zaborav mnogo stvari koje u početku izgledaju sitnice a na- kon decenija postaju velika pitanja, za riješenje kojih i svaki najmanji poda- tak je dragocijenjen. Neka se stoga oglasi i još koji drugi kome je nešto više poznato u ovom poslu. Mislim da će mu naši ,Starogragjani“ biti harni i zahvalni. U Dubrovniku na Svesvete 1987 godine.. Vlaho Turčinović