Strana 2 Duh vjerske ,trpeljivosti“ Mjesni sedmični list, koji zastupa dubrovačku svijest samo u imenu što na sebi nosi zove se ,Dubrovnik“, piše u br. 3 tek. god. i ove retke: (Papa) je uvljek vodio politiku ropske pot- činjenosti naroda Vatikanu i rim- skoj crkvi“. Malo dalje govori, da je narod dubrovačkog teritorija ,na silu prevrnuo vjerom“ (bio pravoslavne vjere i postao na silu katolik), Ovaj citat ni izdaleka ne zaslužuje ozbiljnu polemiku, i ako je izvagjen iz članka u kojemu se pisac naduto postavlja u stav kritičkog povjesničara. Dubrovački katolici znaju što je sv. O. Papa, koji kroz vjekove sjedi na Petrovoj stolici, učinio za slobodu na- roda od časa kad je sv. Petar u ime svih apostola izjavio : ,Većma se treba pokoravati Bogu nego ljudima“ (Di. Ap. 5. 29). Ali pisac gore navedenih redaka nije dorastao da objektivno prouči i shvati literaturu iz koje bi mogao biti poučen u tom pitanju. Neka dakle i dalje izmišlja i umišlja, njegove će riječi upaliti kod njegovih istomišljenika. Neka pisac navedenog članka u listu Dubrovnik“. pita koga da ga pouči barem toliko, koliko mu je dosta da umukne, da ne blati povijest. Hrvati ne pristupaju uz Papu u duhu ,ropske potčinjenosti“ niti su na silu pre- vrnuli vjerom“, nego to čine iz uvje- renja da je u katoličkoj Crkvi oma nauka i hierarhija koju je Krist predao sv. Petru i apostolima. Priznati istinu ne zmači robovati, jer istina ne po- i znaje drugo ispravno stanovište osim priznanja, podložnosti. Hrvati katolici znaju što je Papa učinio da ih čuva u slobodi istine. Oni su se u toj slobodi razvijali i razvijaju po zakonu spoutane &vo- lucije. što bi bilo od Dubrovnika i dubrovačke prošlosti kad bi se uništila filozofska, teološka, književna i um- jetnička djela dubrovačkih katolika ? Njihovo pripadanje sveopćoj, rimskoj Crkvi davalo im je uvijek unutarnje, vitalne snage za slobodan razvoj u svim granama ljudskog znanja. Bilo bi deplasirano to dokazivati. Katolička Crkva nije vezana uz ni- jednu državnu vlast, nego je jedua i jedinstvena za sve narode svih zema- lja, i za to nad svima. — Katoličkoj Crkvi ne treba ,tutorstva“ sa strane državne sile, jer ova (kat. Crkva) ima u sebi sve uslove samoodržanja, koje je primila od Krista i tradicije. Katolici dubrovačkog teritorija koji pripadaju dušom i srcem uz rimsku Crkvu ne osijećaju se ni malo ropski potčinjeni već pravo slobodni. Ako pi- sac u ,Dubrovniku“ to ae može shva- titi neka ne krivi ni Papu ni kat, Crkvu već sudbinu... Širite Narodnu Svijest“! OPTIČAR Josin Hrilić DUBROVNIK a Najveći izbor modernih fasunga za naočale gs llajusavršenija i ljekovita stakla za oči. Gijene veoma solidne, Najveći dubrovački top od irancuske okupatorne vojske nazvan ,La belle femme“, U povijesti dubrovačke artilerije i razvitku tehnike ljevanja vrlo je zna- čajna činjenica, da su u dubrovačkim ljevaonama izragjivali i vrlo veliki ko- madi, Najbolji dokaz tome jest ogromni 60 funtaški top, kojega je Dubrovačka republika držala na Minčeti, Appendini u svom ,Dnevniku 7.8“ pripovijeda da su Francuzi našli u gradu, prilikom okupacije Dubrovnika, 133 topa od 8, 12, 18, 24 i 36 funti, a ma Minčeti jedan veliki top od 60 funti. Ovaj top Francuzi nazovu ,La belle femme“. Iz ovog Appendinijevog izlaganja može se zaključiti da je ta »bombarda“ bila vrlo lijepo izragjena, kad su je Francuzi tako prozvali, i da je to bio jedini top tog kalibra u Du- brovniku. Kad su Rusi i Crnogorci opsjedali Dubrovnik, Francuzi su u- potrebili i taj top, te izgleda po dalj- njem pričanju Appendinija da je baš taj top ušutkao sa jednim dobro nani- šanjenim hitcem dva ruska topa na Srgju, dne 23 juna 1806. Budući da je taj top, prema Appen- diniju, bio jedini 60 funtaš, možemo konstatirati gjegov postanak i njegov konac. Leber naime u svojoj knjizi »Wiens Kaiserliches Zeughaus 1844“ priča: da je: jedan 63 funmtaški top donesen iz Dalmacije u Beč, da se rastali i već je bio prepiljen u dva djela, kad car Franjo slučajno je pre- gledavajući ljevaone vojnog Arsenala, vidio taj krasni top pa maredi da ga se prenese u Carsku Oružanu. MNaža- lost cijev je već bila rastaljena, te ta- ko prenesoše u oružanu samo stražnji dio topa. Sam taj dio težio je 57 cent- nera (3192 kg); cijeli top je prema to- me mogao težiti preko 7000 kg. Na ,NARODNA_ SVIJEST“ 26 Siječnja 1938 Broj 4 Uz izvedbu ,Crkvenog Pjevačkog Zbora“ na dan sv. Vlaha Missa XI in hon. S. Clarae od Mra Tom. Gardella) Val spontane, dražesne melodije, ko- jom je protkana ova kompozicija od početka do kraja prenesete u raskošnu, svijetlu prirodu, u carstvo osjećajne duše južnjaka. Ne dvojiš da je auktor Talijanac. Sjetni opet misticizam (Ky- rie ; Et incarnatus; Sanctus; Agnus i t. d.) kao da je izljev istočnjačke du- še. Svakako sadržaj dokazuje bogat- stvo estetsko-religiozne duše koja se iz puna osjećaja neprisilno ispoljuje. Melodijska je linija ove kompozicije jedna od glavnih njenih oznaka, To je za nas osobiti elemenat privlačivosti. Ne veže skučenost ritna, ne umara prisilna funkcija intervala, osjećaš se slobodnim, zadovoljnim što nalaziš mogućnosti da dadeš oduška srcu. Pi- sao je Lourić: ,Naše su melodijske sposobnosti direktno srazmjerne sa sposobnostima za dobrotom i ljubavlju, ne s ljubavlju u sentimentalnom već u religioznom smislu“, Melodija je duša kompozicije, ali ona je odraz osjećajno mlade, pune duše i sica kompozitora. Daj mi onoga koji zna što je osjećaj, što je ljubav, i on će osjetiti važnost melodije, bez koje me- lodija nije drugo do li kostur, strašilo. Ciljam ua osjećaj ne erotične lju- bavi, koja rastresuje i uzbugjuje a svršava u iracionalnosti, Niti ciljam u- opće na osjećaj neuredne duševnosti, koji se ispoljuje u neiskrenom, kapri- cioznom, ironičkom stilu epohe. Ova je kompozicija djelo uredne, spokojne duševnosti koja smiruje blagošču, o- pija zanosnom sadržinom. Pogledaj sa- mo kako je ritam naravan, neosjetljiv. To je fluid. Djeluje kao duševni lijek. Ove kompozicije optimističkih, ve- drih melodijskih linija pravi su apo- stolat u maše doba, kad pritiska ma- terijalnost, opterećuje konstruktivizam, a impresionizam uzbugiuje i stvara nesregjene duhove. Ako igdje, ovima i svima pretjeranostima u crkvi nema mjesta. Zato baš Gardella-ova kom- pozicija osjećajna i spokojna zaslužuje priznanje, i posjeduje garančiju za- hvalnog uspjeha. Kyrie vrvi sabranošću, religioznim osjećajem poniznosti. Bez dramatičnosti razvija se diatonskom smirenošću, u duhu molitve. U ,Gloria“ i ,Credo“ obiluje unissono-ima punim velićanstva, širokih dimenzija, universalnosti. Do- ziva na pamet Perosi-a. Općenito mi- tom dijelu topa bio je natpis ,OPVS. BAPTISTAE ARBENSIS“. Godinu Le- ber ne navagja pa je moguće da se ista nalazila na prednjem dijelu cijevi, kao što je i na jednom drugom Bap- tistinom topu, koji se čuva u Germa- nisches National- Museum u Niiraberg-u A moguće je da je ma cjevi bio još kakav natpis u stihovima, kako je to bio slučaj sa nekoliko drugih Bapti- stinih topova. Taj stražnji dio topa ostao je u dvorištu oružane otprilike sve do 1848, to jest do prenosa oru- žane u Vojni muzej, i tada je uništen. Budući da je prema imenu ljevaoca taj top svakako iz Dubrovnika, a tako veliki komad je bio samo jedan u Dubrovniku, to možemo predpostaviti, da je to onaj 60 funtaš sa Minčete. Koje je godine naš slavni majstor Baptista salio tu ,bombardu“ nemo- guće je, za sada, zaključiti. Gjelčić navagja u svojoj knjizi ,Die Erzgiesser de Republik Ragusa“ me- gju ostalim i jedan natpis kojega je stičan, osobito ,Et incarnatus*, nape- se pak divan ,Sanctus, koji se rekae bih odvija kao jeka iz eteričkih, ne- vidljivih visina. Priznati ću da u vogjenju orguljske uloge u pratoji ne pruža uvijek pravu zasićenost zbora. Dok je u soloorgalje karakterističan i odličan, u pratoji je takogjer koji put bez potrebe, kapri- ciozno samostalan, što može imati praktične neugodnosti. To se može izbjeći zgodnom registracijom, što i sam auktor pretpostavlja. Vrlo je opravdan postupak Crkv. Pjev. Zbora da svoj reportoir ispunja djelima raznih stilskih osebina. To je u interesu pjevača i publike, Polje crkvene glazbe niti je skučeno niti odmetnički slobodno. Pogoditi prav, zlatnu sredinu jest težak, ali zahvalam posao. Jok. Pisma iz naroda. JANJINA na Pelješcu. De 18 o. mj. umrla je u 86 godini života na Villi Sutvid kod Janjine Bjelovučić Katina, kćer bivšeg brodovlasnika, načelnika, pom. kapetana Nika Malog Bjelovučića a sestra pokojnih pomorskih kapetana bivšeg brodovlasnika Iva i Stjepa biv- šeg narodnog zastupnika i načelnika u Janjini a strina Dr. Zvonimira Bje- lovučića upravnog suca i pisca u Da- brovniku. — Pokojnica je bila veoma učena i pobožaa. Učila je škole u Mo- deni i Milanu. Govorila je više jezika i poznavala odlično svu literaturu. — Drugi dan bio joj je priregjen iz Sut- vida u Janjini veličanstven sprovod, kojeg je vodio mjesni župnik g. Da. Kosto Selak. Pokopana je u obitelj- skoj grobnici u crkvici sv. Nikole u groblju sv. Stjepana. Pokojnici pokoj vječni a odličnoj obitelji Dr. Zvonimira i rodbini naše saučešće. Veliki izbor za dame i gospodu. Članovima ,,Zadruge državnih službenika“ na otplatu uz iste cijene kao i za gotovo. za jednu Baptistinu bombardu sastavio .lovorom ovjenčani dubrovački piesnik Lampridio Cerva“. Taj natpis glesi: ,FVLMINA — RHAGVSAE — VVLCA- NIA CREOIDIT —E3SE DVM — PIVS — ALTITONANS — CER- NERET—AEQVA—SVIS MOX—AIT —-HOC —NISI—TE—RHA- GVSA—TVEBERE—TELO TVTELAE — DABIMVS — COELITVS ARMA—TVAE O?PVS—BAPTISTAE —A—S—?“ Kako je gore navedena bombarda bila na najvisočijoj kuli Dubrovnika, to bi navedeni natpis mogao odgo! rati tom topu. S toga je moguć : je taj natpis bio ma ovom topu, barem da je njemu bio namjenjen. Kad bi gornju hipotezu, uostalom dosta slobodnu, uzeli kao tačnu, a to računajući da je Baptista doš Dubrovnik 1504, a da je Cerva 1520, to bi vrijeme ljevanja ,La bel femme“ bilo negdje izmegju 1504-1520. L. B. (i tne