Strana 2

 

Duh vjerske
,trpeljivosti“

Mjesni sedmični list, koji zastupa
dubrovačku svijest samo u imenu što
na sebi nosi zove se ,Dubrovnik“, piše
u br. 3 tek. god. i ove retke: (Papa) je
uvljek vodio politiku ropske pot-
činjenosti naroda Vatikanu i rim-
skoj crkvi“. Malo dalje govori, da je
narod dubrovačkog teritorija ,na silu
prevrnuo vjerom“ (bio pravoslavne
vjere i postao na silu katolik),

Ovaj citat ni izdaleka ne zaslužuje
ozbiljnu polemiku, i ako je izvagjen
iz članka u kojemu se pisac naduto
postavlja u stav kritičkog povjesničara.
Dubrovački katolici znaju što je sv.
O. Papa, koji kroz vjekove sjedi na
Petrovoj stolici, učinio za slobodu na-
roda od časa kad je sv. Petar u ime
svih apostola izjavio : ,Većma se treba
pokoravati Bogu nego ljudima“ (Di.
Ap. 5. 29). Ali pisac gore navedenih
redaka nije dorastao da objektivno
prouči i shvati literaturu iz koje bi
mogao biti poučen u tom pitanju.
Neka dakle i dalje izmišlja i umišlja,
njegove će riječi upaliti kod njegovih
istomišljenika.

Neka pisac navedenog članka u listu
Dubrovnik“. pita koga da ga pouči
barem toliko, koliko mu je dosta da
umukne, da ne blati povijest. Hrvati
ne pristupaju uz Papu u duhu ,ropske
potčinjenosti“ niti su na silu pre-
vrnuli vjerom“, nego to čine iz uvje-
renja da je u katoličkoj Crkvi oma
nauka i hierarhija koju je Krist predao
sv. Petru i apostolima. Priznati istinu
ne zmači robovati, jer istina ne po-

i

   

znaje drugo ispravno stanovište osim
priznanja, podložnosti.

Hrvati katolici znaju što je Papa
učinio da ih čuva u slobodi istine.
Oni su se u toj slobodi razvijali i
razvijaju po zakonu spoutane &vo-
lucije. što bi bilo od Dubrovnika i
dubrovačke prošlosti kad bi se uništila
filozofska, teološka, književna i um-
jetnička djela dubrovačkih katolika ?
Njihovo pripadanje sveopćoj, rimskoj
Crkvi davalo im je uvijek unutarnje,
vitalne snage za slobodan razvoj u
svim granama ljudskog znanja. Bilo
bi deplasirano to dokazivati.

Katolička Crkva nije vezana uz ni-
jednu državnu vlast, nego je jedua i
jedinstvena za sve narode svih zema-
lja, i za to nad svima. — Katoličkoj
Crkvi ne treba ,tutorstva“ sa strane
državne sile, jer ova (kat. Crkva) ima
u sebi sve uslove samoodržanja, koje
je primila od Krista i tradicije.

Katolici dubrovačkog teritorija koji
pripadaju dušom i srcem uz rimsku
Crkvu ne osijećaju se ni malo ropski
potčinjeni već pravo slobodni. Ako pi-
sac u ,Dubrovniku“ to ae može shva-
titi neka ne krivi ni Papu ni kat, Crkvu
već sudbinu...

Širite
Narodnu Svijest“!

OPTIČAR

Josin Hrilić

DUBROVNIK

a Najveći izbor modernih fasunga za naočale
gs llajusavršenija i ljekovita stakla za oči.

Gijene veoma solidne,

Najveći dubrovački top

od irancuske okupatorne vojske nazvan ,La belle femme“,

U povijesti dubrovačke artilerije i
razvitku tehnike ljevanja vrlo je zna-
čajna činjenica, da su u dubrovačkim
ljevaonama izragjivali i vrlo veliki ko-
madi, Najbolji dokaz tome jest ogromni
60 funtaški top, kojega je Dubrovačka
republika držala na Minčeti,

Appendini u svom ,Dnevniku 7.8“
pripovijeda da su Francuzi našli u
gradu, prilikom okupacije Dubrovnika,
133 topa od 8, 12, 18, 24 i 36 funti,
a ma Minčeti jedan veliki top od 60
funti. Ovaj top Francuzi nazovu ,La
belle femme“. Iz ovog Appendinijevog
izlaganja može se zaključiti da je ta
»bombarda“ bila vrlo lijepo izragjena,
kad su je Francuzi tako prozvali, i da
je to bio jedini top tog kalibra u Du-
brovniku. Kad su Rusi i Crnogorci
opsjedali Dubrovnik, Francuzi su u-
potrebili i taj top, te izgleda po dalj-

njem pričanju Appendinija da je baš
taj top ušutkao sa jednim dobro nani-
šanjenim hitcem dva ruska topa na
Srgju, dne 23 juna 1806.

Budući da je taj top, prema Appen-
diniju, bio jedini 60 funtaš, možemo
konstatirati gjegov postanak i njegov
konac. Leber naime u svojoj knjizi
»Wiens Kaiserliches Zeughaus 1844“
priča: da je: jedan 63 funmtaški top
donesen iz Dalmacije u Beč, da se
rastali i već je bio prepiljen u dva
djela, kad car Franjo slučajno je pre-
gledavajući ljevaone vojnog Arsenala,
vidio taj krasni top pa maredi da ga
se prenese u Carsku Oružanu. MNaža-
lost cijev je već bila rastaljena, te ta-
ko prenesoše u oružanu samo stražnji
dio topa. Sam taj dio težio je 57 cent-
nera (3192 kg); cijeli top je prema to-
me mogao težiti preko 7000 kg. Na

,NARODNA_ SVIJEST“ 26 Siječnja 1938

 

Broj 4

 

Uz izvedbu ,Crkvenog Pjevačkog Zbora“

na dan sv. Vlaha
Missa XI in hon. S. Clarae od Mra Tom. Gardella)

Val spontane, dražesne melodije, ko-
jom je protkana ova kompozicija od
početka do kraja prenesete u raskošnu,
svijetlu prirodu, u carstvo osjećajne
duše južnjaka. Ne dvojiš da je auktor
Talijanac. Sjetni opet misticizam (Ky-
rie ; Et incarnatus; Sanctus; Agnus i
t. d.) kao da je izljev istočnjačke du-
še. Svakako sadržaj dokazuje bogat-
stvo estetsko-religiozne duše koja se
iz puna osjećaja neprisilno ispoljuje.

Melodijska je linija ove kompozicije
jedna od glavnih njenih oznaka, To
je za nas osobiti elemenat privlačivosti.
Ne veže skučenost ritna, ne umara
prisilna funkcija intervala, osjećaš se
slobodnim,  zadovoljnim što nalaziš
mogućnosti da dadeš oduška srcu. Pi-
sao je Lourić: ,Naše su melodijske
sposobnosti direktno srazmjerne sa
sposobnostima za dobrotom i ljubavlju,
ne s ljubavlju u sentimentalnom već
u religioznom smislu“, Melodija je
duša kompozicije, ali ona je odraz
osjećajno mlade, pune duše i sica
kompozitora. Daj mi onoga koji zna
što je osjećaj, što je ljubav, i on će
osjetiti važnost melodije, bez koje me-
lodija nije drugo do li kostur, strašilo.

Ciljam ua osjećaj ne erotične lju-
bavi, koja rastresuje i uzbugjuje a
svršava u iracionalnosti, Niti ciljam u-
opće na osjećaj neuredne duševnosti,
koji se ispoljuje u neiskrenom, kapri-
cioznom, ironičkom stilu epohe. Ova
je kompozicija djelo uredne, spokojne
duševnosti koja smiruje blagošču, o-
pija zanosnom sadržinom. Pogledaj sa-
mo kako je ritam naravan, neosjetljiv.
To je fluid. Djeluje kao duševni lijek.

Ove kompozicije optimističkih, ve-
drih melodijskih linija pravi su apo-
stolat u maše doba, kad pritiska ma-
terijalnost, opterećuje konstruktivizam,
a impresionizam uzbugiuje i stvara
nesregjene duhove. Ako igdje, ovima
i svima pretjeranostima u crkvi nema
mjesta. Zato baš Gardella-ova kom-
pozicija osjećajna i spokojna zaslužuje
priznanje, i posjeduje garančiju za-
hvalnog uspjeha.

Kyrie vrvi sabranošću, religioznim
osjećajem poniznosti. Bez dramatičnosti
razvija se diatonskom smirenošću, u
duhu molitve. U ,Gloria“ i ,Credo“
obiluje unissono-ima punim velićanstva,
širokih dimenzija, universalnosti. Do-
ziva na pamet Perosi-a. Općenito mi-

tom dijelu topa bio je natpis ,OPVS.

BAPTISTAE ARBENSIS“. Godinu Le-
ber ne navagja pa je moguće da se
ista nalazila na prednjem dijelu cijevi,
kao što je i na jednom drugom Bap-
tistinom topu, koji se čuva u Germa-
nisches National- Museum u Niiraberg-u
A moguće je da je ma cjevi bio još
kakav natpis u stihovima, kako je to
bio slučaj sa nekoliko drugih Bapti-
stinih topova. Taj stražnji dio topa
ostao je u dvorištu oružane otprilike
sve do 1848, to jest do prenosa oru-
žane u Vojni muzej, i tada je uništen.

Budući da je prema imenu ljevaoca
taj top svakako iz Dubrovnika, a tako
veliki komad je bio samo jedan u
Dubrovniku, to možemo predpostaviti,
da je to onaj 60 funtaš sa Minčete.

Koje je godine naš slavni majstor
Baptista salio tu ,bombardu“ nemo-
guće je, za sada, zaključiti.

Gjelčić navagja u svojoj knjizi ,Die
Erzgiesser de Republik Ragusa“ me-
gju ostalim i jedan natpis kojega je

stičan, osobito ,Et incarnatus*, nape-
se pak divan ,Sanctus, koji se rekae
bih odvija kao jeka iz eteričkih, ne-
vidljivih visina.

Priznati ću da u vogjenju orguljske
uloge u pratoji ne pruža uvijek pravu
zasićenost zbora. Dok je u soloorgalje
karakterističan i odličan, u pratoji je
takogjer koji put bez potrebe, kapri-
ciozno samostalan, što može imati
praktične neugodnosti. To se može
izbjeći zgodnom registracijom, što i
sam auktor pretpostavlja.

Vrlo je opravdan postupak Crkv.
Pjev. Zbora da svoj reportoir ispunja
djelima raznih stilskih osebina. To je
u interesu pjevača i publike, Polje
crkvene glazbe niti je skučeno niti
odmetnički slobodno. Pogoditi prav,
zlatnu sredinu jest težak, ali zahvalam
posao. Jok.

Pisma iz naroda.

JANJINA na Pelješcu. De 18 o. mj.
umrla je u 86 godini života na Villi
Sutvid kod Janjine Bjelovučić Katina,
kćer bivšeg brodovlasnika, načelnika,
pom. kapetana Nika Malog Bjelovučića
a sestra pokojnih pomorskih kapetana
bivšeg brodovlasnika Iva i Stjepa biv-
šeg narodnog zastupnika i načelnika
u Janjini a strina Dr. Zvonimira Bje-
lovučića upravnog suca i pisca u Da-
brovniku. — Pokojnica je bila veoma
učena i pobožaa. Učila je škole u Mo-
deni i Milanu. Govorila je više jezika
i poznavala odlično svu literaturu. —
Drugi dan bio joj je priregjen iz Sut-
vida u Janjini veličanstven sprovod,
kojeg je vodio mjesni župnik g. Da.
Kosto Selak. Pokopana je u obitelj-
skoj grobnici u crkvici sv. Nikole u
groblju sv. Stjepana. Pokojnici pokoj
vječni a odličnoj obitelji Dr. Zvonimira
i rodbini naše saučešće.

 

Veliki izbor
za dame i gospodu.
Članovima ,,Zadruge državnih
službenika“ na otplatu uz iste
cijene kao i za gotovo.

za jednu Baptistinu bombardu sastavio
.lovorom ovjenčani dubrovački piesnik

Lampridio Cerva“. Taj natpis glesi:
,FVLMINA — RHAGVSAE — VVLCA-
NIA CREOIDIT —E3SE
DVM — PIVS — ALTITONANS — CER-
NERET—AEQVA—SVIS
MOX—AIT —-HOC —NISI—TE—RHA-
GVSA—TVEBERE—TELO
TVTELAE — DABIMVS — COELITVS
ARMA—TVAE

O?PVS—BAPTISTAE —A—S—?“

Kako je gore navedena bombarda
bila na najvisočijoj kuli Dubrovnika,

to bi navedeni natpis mogao odgo!
rati tom topu. S toga je moguć :

je taj natpis bio ma ovom topu,

barem da je njemu bio namjenjen.
Kad bi gornju hipotezu, uostalom

dosta slobodnu, uzeli kao tačnu, a

to računajući da je Baptista doš

Dubrovnik 1504, a da je Cerva

1520, to bi vrijeme ljevanja ,La bel

femme“ bilo negdje izmegju 1504-1520.

L. B.

(i

tne