NEEDS TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XX — BR.7. DUBROVNIK, 16. Veljače 1938 CIJENA Din. 150 KONKORDAT JE UGAŠEN Konkordat izmegju Sv. Stolice i Ju- goslavije potpisala je zlosretna Jevti- ćeva vlada baš uoči svog pada. Bio je to njezin, tako reći, labugji pijev. Mo- glo se je već onda slutiti, da. će kon- kordat zlo proći, jer na što god je Jeitić ruku stavio, sve je ctišlo naopako. Pune dvije godine iza kako je pot- pisan, podastrt je konkordat od vlade g. Stojadinovića Skupštini na odobre- nje. Nakon što bi ga Skupština bude prihvatila, trebao je konkordat ići pred Senat. Odobren od Senata imao je da dobije kraljevsku sankciju i tako po- stane državnim zakonom. Megjutim proti konkordatu podigla se kod jednog dijela domaće javnosti tolika opozicija, da je to izazvalo po- znate nemile dogagjaje ; pala je dapa- če i krv. Duhovi se bjehu toliko uz- rujali i nastala tolika nervoza, da je i sama Skupština jedva jedvice i nekako preko volje odobrila konkordat. S iznašanjem konkordata pred Senat od- lučeno je bilo pričekati dok da se uzrujani duhovimalko nestišaju; slipoštose nijesu primirili, odlučila je Vlada, da konkordat uopće ne iznosi pred Senat. Na poti- caj iste Vlade, Senat je prama zakoz- skom projekru o konkordatu — na temelju postojećih zakona — postupio tako, da je taj projekat konačno utr- nuo, i nije mu eto bilo sugjeno, da dobije zukonsku moć, Sve je ovo bilo potanko saopćeno, od strane Pretsjednika Vlade, Saboru srpsko pravoslavnih metropolita i epi- skopa, koji zasjedava u Beogradu, skoro već mjesec dana. Ali Saboru to nije bilo dosta. Nego da ugasli konkordat ne bi slučajno opet uskrsnuo, Sabor je od Vlade zatražio neka ponovno dade izjavu, da je kon- kordat doista utrnut. Na to je g. Pret- sjednik Vlade dne 28 prošlog siječnja upravio Saboru ovaj dopis: ,Da ne bi bilo više nikakve sumnje, u ime Kr. Vlade izjavljujem, da je zaista ovaj i ovakav zakonski predlog deii- nitivno skinut s dnevnog reda“, Sabor je još jednom od Pretsjednika Vlade zatražio meritornu izjavu, koju je takogjer i dobio, a glasi: ,Čast mi je potvrditi vam prijem vašeg pisma od 31 januara (. g. i u ime Kr. Vlade izjavili: 1) da ovaj i ovakav Konkordat sa Vatikanom neće više biti iznesen pred Narodno Pret- stavništvo na ozakonjenje; i 2) da će Kr. Vlada pri svakom budućem sregji- vanju svojih odnosa sa Vatikanom i pri regulisanju položaja rimo - kato- ličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji u punoj meri respektovati i primeniti dr- žavnim Ustavom zagarantovano načelo o ravnopravnosti svih zakonom prizna- tib veroispovesti u našoj državi“, Osim gore spomenutog, Sabor je od Vlade zatražio i dobio zadovoljštinu za dogogjaj, koji se zbio od 19 sr- pnja prošle godine u Beogradu, kad su, pri rasturanju jedne srpsko - pra- voslavne procesije, bili ozlijegjeni ne- koji pravoslavni svećenici, dapače i jedan episkop. Zatraženo je od gospodina Pretsjednika Vlade da se uklone sa svojih položaja izvjesni državni funkcioneri; okrivljeni zbog dogagjaja 19 VII p. g.; da se oprosti kazna svima licima osugjenim prili- kom borbi proti konkordatu, odnosno da se obustavi kazneni postupak; ko- načno pak da se postradalim pruži primjerena materijalna otšteta. Kada je svima tim zahtjevima udovoljeno, Sa- bor je dne 9 t. oslobodio crkvenii kazni ona lica, koja su tim kaznama bila udarena u vezi s konkordatom Širite »Narodnu Svijest“! O ropstvu Naš srditi kolega , Dubrovnik“ ponovno izbacuje svoju tvrdnju ,da je papa vo- dio uvijek politiku ropskog potčinjenja — i uporno radio oko stvaranja Jugo- slavije u Austrijskoj državi“, Ovakova, u najmanju ruku nedolična, nabacivanja, sile nas, da se, iako ne- rado, vratimo na ,Dubrovnikovu“ pi- saniju; ne dakako, zbog njega samog, već zbog neupučenih — a tih je da- mas nemali broj — koji bi mogli uzeti za ozbiljno ono, što ,Dubrovnik“ tako tvrdoglavo ponavlja. Obijede, kojima se ,Dubrovnik“ na- bacuje na Papinstvo nijesu, cijenimo, toliko plod njegove zloće, koliko plod pustog neznanja istorije: bilo naše lokalne — tako lijepe i svijetle, tako katoličkim duhom prožete — dubro- vačke istorije; bilo istorije narodne : koli hrvatske toli srpske; bilo pak istorije svjetske, Jer doista, kada svjetska i domaća istorija me bi bile za gospodu oko »Dubrovnika“ knjigom sa sedam pe- čata, kao što nažalost vidimo da jest, gospoda bi jamačno drugačije sudila o Papinstvu. Ne, Papa nikada nije išao za tim, da bilo koga sebi ili drugome ropski potčini. Naprotiv, tijekom čita- ve, dvaput tisućljetne slavne, čiste i časne istorije katoličke Crkve, Papa, njen poglavica, bio je u svako doba, sve do dana današnjega nesalomljivim i nepobjedivim zatočnikom istine, prav- __ de i slobode, slobode duha i duhov- nog stvaranja, slobode narodne, poli- tičke i gragjanske; tvrda brana proti svakomu nasilju, protivnik svakomu ropstvu i tiraniji. Što tvrdimo, to ćemo — ako Bog "da zdravlja — maskoro i dokazati ci- (delim nizom sjajnih i nepobitnih isto- kih činjenica. Dokazat ćemo napro- i potčinjenosti tiv — takogjer na temelju tvrdih činje- nica — da su baš pojedine istočno - pravoslavne crkve, poimence pak Vi- zantijska i Ruska ite kako radile na tome, pa i uspjele, da svoje ma- rode učine ropski potčinjenim sili is- točnjačkog despotizma. O tome su na- pisane čitave biblioteke. A ko je, mo- limo, više od Pape doprinio, da se kroz tolika stoljeća održi nezavisnost i sloboda rodnog nam Dubrovnika? Zar možda despoti raški ili patriarsi pećki? Uostalom, činjenice će same progo- voriti. Za danas pako, samo ćeino se po- zabaviti onom drugom ,Dubrovniko- vom“ tvrdnjom, da je naime Papa za- govarao pa čak i uporno radio oko stvaranja Jugoslavije u Austrijskoj dr- žavi. Time ,Dubrovnik“ jamačno smje- ra na poznate, požrtvovne i plemenite pokušaje velikog i neumrlog Pape Be- nedikta XV. okolo čim bržeg okonča- nja svjetskog klanja i uspostave općeg mira. Da su kojom srećom Papini mi- rovni pokušaji uspjeli, bile bi svijetu prištegjene mnoge bijede i nesreće. To je omaj isti Papa, čijoj spasonosnoj intervenciji treba zahvaliti, da na smrt osugjeni učesnici u Banjalučkom pro- cesu nijesu bili smaknuti. Ko može spočitnuti Papi, ako je zbilja nešto i poduzimao, da bi spa- sao konačne propasti jednu staru ka- toličku dinastiju i državu, kao što je bila Habsburška? Zar i drugi nijesu na tom radili? A nema razloga ni kostru- šiti se toliko na Papu sve i kad bi bio s kime riječ proslovio o moguć- nosti rješavanja jugoslovenskog pitanja u okviru A-U. Ta to je bilo progra- mom tolikih naših stranačkih domaćih političara, hrvatskih i srpskih u pred- Odgovor Mubrovniku“) ratna vremena. Nekoje od tih nekad okviraških političara možda bi ,Dub- rovnik“ damas mogao uočiti gore pri samim vrhovima političke stranke — Jugoslavenske Radikalne Zajedni- ce! Čemu onda grditi Papu? Austrijsko ropstvo protiv koga ,Du- brovnik“ još i danas grmi, bilo je ta- kove prirode, da su se u njem znali dobro snaći i lagodno živjeti ne samo kojekaki ,klerikalci*, ne samo ,fran- kovci“ već i mnogi ovejani Srbi-pra- voslavci, pa čak i domaći Srbi-katolici. Doduše g. urednik ,Dubrovnika“ i po koji njegov marljivi saradnik pre- trpjeli su dosta za vrijeme Austrije, naročito pak za vrijeme rata, Čitali smo o tom i urednikovu knjigu ,Piljci i kržine“, Priznaće nam ipak da, megju prijateljima i podupirateljima ,Dubrov- nika“ ima gospode, te su dobar dio svog života provela kao savjesni, vjemi i odani činovnici Austrije; ne robovi nego lica od osobitog povjerenja i važnosti kod austrijske državne uprave. Primali su za to i obilatu plaću, pri- znanja i odlikovanja. Mnoga braća Srbi podnosili su au- strijsko i magjarsko ropstvo lako onako kao što su mekoć mnogi Židovi ko- modno snosili ropstvo babilonsko, tako da se kašnje iz njega nijesu htjeli ni da se kući vrate, Kako će Papa, jedan zapadnjak i latinin, raditi na rušenju Habsburškog carstva, kad su i toliki pravoslavni Srbi kroz stoljeća bili naj- čvršćim stupovima tog istog carstva, | Ko da sada nabroji svu onu gomilu srpsko-pravoslavnih habsburških gene- rala još od vremena Marije Terezije ? — kojoj onako zanosno kadi veliki srpski prosvjetitelj Dositelj Obradović? Ko da maniže sve one bezbrojne : Vukasoviće, Milutinoviće, Kneževiće, Stojčeviće, Šukiće, Njegovane i tolike druge — sve do posljednjeg i najve- ćeg: c. k. feldmaršala Svetozara Bo- rojevića od Bojne? Kad su dakle ne samo toliki Hrvati- katolici, nego, šta je kud i kamo zna- čajnije, toliki i toliki Srbi - pravoslavni stoljećima nosili kožu na pazar i ruse glave zalagali za Habsburge; kad su se popinjali na najistaknutije položaje državne uprave, kad su zborom i tvo- rom, perom i mačem — i krstom ra- dili na održanju i proširenju ,carskog i kraljevskog okvira“, kako se onda može iskati da proti tome okviru usta- ne glavom rimski Papa? A kako su se, baš za vrijeme svjetskog rata, u tom pogledu vladali razni državnici Aatante? I o tome ćemo koju reći. Progjite se dakle, gospodo, neukus- nih i medoličnih uapadaja na Papu. To vam ne služi na diku ni kao Srbi- ma pogotovu pak ne kao katolicima. Bili bismo zahvalni ,Dubrovniku“, kada bi nam malo popričao o tome kako je u Beogradu ugašen ovaj naš nesugjeni Koukordat. Stvar daleko aktuelnija negoli su pisma davno po- kojnog Don Mije Pavlinovića i nastupi takogjer pokojnog don Jakova Grup- kovića. Čitajte Narodna Svijesi“