TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XX — BR. 8. DUBROVNIK, 23. Veljače 1938 NAD UGASLIM KONKORDATOM Izjava hrvatskog metropolite zagrebačkog nadbiskupa Preuzv. Dra A. STEPINCA Zagrebački nadbiskup i hrvatski me- tropolita dr. A Stepinac, dao je prigo- dom skidanja konkorđata s dnevnog reda, slijedeću izjavu, objavljenu već u dnevnoj štampi, ,Povodom zadnjih dogagiaja u vezi s konkordatom, koji su u javnosti dobro poznati — rekao je nadbiskup — zamolili su me od- lični katolici da im dozvolim održava- vanje protestnih skupština, na kojima bi bilo cijelo pitanje konkordata stav- ljeno u pravo svijetlo. Ja razumijem njihovo nezadovoljstvo, nagomilano tokom zadnjih 20 godina, u kojim je katolička crkva u Kraljevini Jugoslaviji morala da podnese mnoge neprilike. Znam i to, da bi na tim protestnim skupštinama hrvatski katolici svi kao jedan posvjedočili još jače svoju ljubav i privrženost katoličkoj crkvi i mjezi- mom poglavaru sv. Ocu. Ali ja ipak ne želim da se te protestne skupštine održavaju. Cijelomu je svijetu naime jasno, na čijoj strani leži krivica, što je došlo do nezapamćenog huškanja protiv katoličke crkve i konkordata, Pored toga već je cjelokupni kato- lički episkopat rekao prilikom zadnjeg zasjedanja biskupske konferencije što misli o ravnopravnosti katolika u Kra- ljevini Jugoslaviji o kampanji protiv konkordata. Zato držim da nije vrijeme za protestne skupštine. Zahvaljujući svim svojim vjernicima za izraze lju- bavi i vjernosti za povrijegjeno pravo crkve i opravdanu ogorčenost protiv onih, koji je gaze, molim da uvijek budu u svim pitanjima, koja se tiču crkve, povezani sa svojim crkvenim poglavarstvom, duhom, molitvom i di- sciplinom. Tada se nećemo trebati pla- šiti nikakvih huškanja laži i mržnje, koja se diže protiv katoličke crkve. Tako spremni izvojevat ćemo konačno slobodu i ravnopravnost katoličkoj crkvi u Jugoslaviji, Dovle preuzv. Metropolita. U vezi pak s njegovom izjavom donosimo i izjavu svih naših biskupa datu sa prošlogodišnje biskupske kon- ' ferencije u Zagrebu, dne 28. X. p. g. Bila je doduše već izašla u našem listu, kao i svojedobno izjava sv. O. Pape, koju takogjer niže donosimo ; ali momenti su takovi, da jednu i drugu vrijedi ponoviti. Iziava dakle jugosl. kat, episkopata glasi : »Katolički episkopat razmotrio je na svojoj redovnoj konferenciji pitanje Konkordata izmegju sv. Stolice i Dr- žave. Katolički episkopat drži da mu ne dopušta čast reagirati na uličnjačke napade koji su se očitovali posljednje "vrijeme protiv ratifikacije Konkordata. Katolički episkopat smatra da nije po- trebno reagirati ni na neiskrenost 19- godišnjeg uvjeravanja o ravnopravnosti katoličke crkve u Jugoslaviji. Katolički episkopat će znati u svakom slučaju brasiti pravo katoličke crkve i 6.000 000 katolika u ovoj državi, pa je za repa- raciju svih nepravda poduzeo već po- trebne mjere. Veliki vatikanski dnevnik »L' osservatore: romano“ spominjuć izjavu sv. Oca o jugoslavenskom kon- kordatu dne 15. XII. p. g. piše o toj, u svečanoj prilici datoj izjavi, ovako: »Njegova Svetost je izjavila: Doći će dan i On to ne bi htio reći, ali je o tome posve siguran, dceći će dan u koji neće biti malo duša, koje će poželiti, što nijesu širokogrudno, veli- kodušno, djelotvorno prihvatile tako veliko dobro, kao što je ono, što ga je Namjesnik Isusa Krista nudio nji- + hovoj zemlji i ne samo radi crkvene i vjerske konsolidacije naroda, već i radi socijalne i političke konsolidacije, ma- kar On odlučno mrzi da politiku učini Svojom stvari i Svojim djelom“, Pod bolnim dojmom svega onoga što se: je desilo, ustežemo se u ovaj čas svakog'opširnijeg komentara. Ipak sjećajuć se ranijih, uprav eklatantnih izjava kompetentnih državnih faktora o neophodnoj potrebi i velikoj koristi konkordata po narod i državu, skloni smo s pouzdanjem očekivati, da će ti isti faktori čim prije poduzeti sve što treba, kako bi došlo do temeljitog i trajnog sporazuma izmegju katoličke crkve i jugoslavenske vlade, Nije moguće vjerovati, da bi odgo- vorni faktori mogli za dugo pustiti da Jugoslavija ostane lišena onih nepro- cjenjivih blagodati, koje bi joj donio konkordat, kako je to naglasio u svo- joj izjavi sv. O. Papa. U izjavi sv. Oca nalazi se jedna stavka kojoj valja bezodvlačno posve- titi najdublju pažnju; ona naime, koja kaže, da bi konkordat megiu ostalim doprinio socijalnoj konsolidaciji kod nas. Socijalnoj konsolidaciji? Našto se to odnosi i kamo ta riječ smjera? E, velika je to stvar o kojoj ćemo pro- govoriti pobliže u slijedećem broju našeg lista. | CORERIARA A LIZR RNAARNIAEERIRES II ARE NENE Veliki izbor Parfumerijske, Kozmetičke i Drogerijske robe. Pasta za zube, kolonjske vode, toaletni sapuni i potrebštine za brijanje — nožići za brijanje počevši et! 50 para. \Parfumerija BE R NE R, Placa Kralja Petra “Zastupnik kuće ELIZABETH ARDEN, London. CIJENA Din. 156 PAPA KAO BRANIČ PRAVDE 1 SLOBODE Neka prije nas govori Josip - Juraj Strossmayer |! U dokaz da je Papa oduvijek bio i ostao prvim pobornikom i najvišim braniteljem pravde i slobode iznijet ćemo — kao što obećasmo — čitav niz sve samih golih činjenica, doka- zanih, neprijepornih historijskih činje- nica, Žalimo samo što nam skučeni pro- stor našeg lista ne dopušta da stvar tretiramo onako opširno i podrobno kao što bi trebalo. Obilje naime dokazanih činjenica toliko je, i tako su zanimlji- ve, te bi time godinama i godinama mogli puniti stupce N. S. bez bojazni da ćemo kome tim dosaditi. Otpočeti ćemo, dakako, maiprije s našom lokalnom, dubrovačkom histo- rijom, pak ćemo preći na narodnu hi- storiju hrvatsku i srpsku, zatim na hi- storiju slavenskih naroda, majposlije pak na opću svjetsku historiju. Za prvu pak, i kao zgođan uvod u ono što kanimo reći i dokazati, pono- vićemo ovdje nekoliko značajnih izjava velikog i slavnog Josipa J. Strossma- yera o Papi i rimskoj crkvi, Izjave su autentične, točne sve do jedne. A dra- gocjene su doista i od goleme pouke za svakoga. Većinom su tako aktuelne kao da su date pred nekoliko dana, premda su nekoje stare već 90 godina. Historijsku važnost t h izjava suvišno je isticati kad se znade iz čijih usta i čijeg pera one potiču. Ko da se usudi jednome Strossma- yeru osporiti veličinu ? Ko će reći da on nije bio i gorljiv katolik i apostolski biskup te dika či- tave crkve i svega civilizovanog svi- jeta ? A zar će mu tkogod — s druge strane — spočitnuti bilo kaku ,tjesno- grudnost“ ili ,klerikalizam“ u njego- vim odnosima i postupcima spram braće druge vjeroispovjesti ? Ta on je — cijeli svijet to znade — inovjernu svoju braću toliko ljubio, da je u tome, iako višekrat razočaran, ipak išao do krajnih granica, do kojih smije ići jedan rimokatolički biskup. Pred nama su izjave i svjedočanstva velikog biskupa data kroz više od pedeset godina slavnog mu života, sve od kada je, kao mlad svećenik, zasio ma biskupsku stolcu gjakovačku, pa dok se nije, kao devedesetgodišnji starac, počeo s ovim svijetom opra štati. Od prve do zadnje prožimlje jedna te ista svijetla misao: Rimska crkva i njen Poglavica Papa bili su jesu utočištem pravde i slobode za svakog pojedinca i za svaki narod, ps dakako i za naš narod i za druge sla- venske narode, Nego pustimo J. J. Strosmeyera da sam govori! G. 1850 prilikom svog ustoličenja za gjakovačkog biskupa piše Strossma- mayer Papi Piju IX zahvalno pismo : kojem citirajuć riječi glasovitog fran- cuskog pisca biskupa Fćaelona, k pun zanosa: ,O mila domovino svih kršćana, rimska Crkvo! U Kristu ne- ma ni Grka, ni Židova, ni divljaka, ni Skićanina, ni roba ni slobodnjaka. U tvome krilu svi smo jedan marod, svi smo gragjeni jednog grada ...“ Riječi o Grc ma, Židovima i t. d. uzete su iz Pavlove poslanice Kološanima (Ill 11) a znače da u Kristu i Crkvi nema ni povlaštenih ni podvlaštenih naroda, ni »viših“ ni ,nižih“, »U Rimu je — veli drugom prigo- dom Strossmayer — ona božanska stolica istine oko koje treba da se — radi njezinog odličnog prvenstva — sabire svaka crkva. U Rimu je ona naj- čvršća pećina, koju je sam Gospod vlastitom rukom postavio, na koju se zgrada Crkve oslanja a treba da se oslanja sve što spada ma božanski rad spasenja i milosti; šta više sve što na ovom svijetu ima jakosti, čvrstoće, stalnosti i uspjeha. U Rimu je na- pokon ona sveta baština, koju je Je- dinorogjeni Sin Božji cijenom krvi svoje stekao i preobilnim blagom lju- bavi i milosrgja Božjeg obogatio uz naredbu, da u toj baštini svi narodi * udjela imaju od onoga što se odnosi na istinu i ma spasenje, Pa kad je tome tako, zar je čudo, što su svi katolički narodi od starih pa do naših vremena svojom najprečom i najsvetijom dužnošću smatrali da s dana u dan što više učvrste i po- vežu one veze ljubavi, poštovanja, odanosti i posluha, kojima ih bo žanska vjera veže sa Sv. Stolicom... Odatle neprestano utjecanje zajed- ničkom pastiru i ocu svih vjernika bilo u nedoumici bilo u nesreći...“ (A Spiletak: ,Strossmeyer i Pape“). ,olovenec“ o »Slovenec“ u nedjeljnom broju piše o konkordatu i zaključuje, da poslije izjava Arhijereja više nema konkor- datskog pitanja. ,Postavila ga je Jefti- ćeva vlada, a uklonili su ga Arhijereji pravoslavne crkve. Poslije toga još je- dino katolička Crkva u Jugoslaviji ne- ma svojih prava zapisanih crno ma bi- jelom, kao što ih imaju srpsko-pravo- Konkordatu slavna Crkva, islamska vjerska zajedni- ca, starokatolička crkva, židovske i pro- testantske vjerske općine. Me radi se o tome, da bi to katolike smetalo u njihovoj misiji u Jugoslaviji, ali smi- jemo s punim pravom očekivati, da istinski i pošteni političari više neće govoriti o ravnopravnosti. Naime pra- vi i pošteni“.