TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XX — BR. 9, DUBROVNIK, 2. Ožujka 1938 CIJENA Din. 150 KONKORDAT I SOCIJALNA KONSOLIDACIJA Da je kojom srećom Konkordat bio primljen, bio bi, po riječi samog Oca, osim drugih blagodati, doprinio i so- cijalnoj konsolidaciji kod nas. Socijalne prilike nijesu doduše u na- šoj zemlji tolike tmurne i zamršene kao što su, nažalost, u mnogim drugim zemljama i narodima, niti su socialne opreke preveć zaoštrene. Ipak ne fali ni na našem pragu zlih pojava, Tro- skot kapitalizma bujno raste i uzima sve to većeg zamaha. Imaih pa kušaju dokazivati da i savremeni kapitali- zam ima u sebi nešto dobra. U koli- ko ih ima, to su tek prividna, varava i lažna dobra, Mi megjutim ni takovih tobožnjih dobara me zapažemo kod domaćeg; bolje reći: kod onog dijela internacionalnog kapitalizma, koji dje- luje i razvija se ma našem domaćem tlu. Naprotiv taj kapitalizam nosi na sebi u povećanoj mjeri sva negativna svojstva, svog sistema. Kapitalizam je naime svuda destruktivan baš kao i komunizam. Svugdje ruši, ništa teme- ljita ne gradi. Isto kao ni kleti komu- nizam, ne obazire se ni kapitalizam na čovjeka, na njegovu dušu i srce; ne zna, megju ostalim, ni za domovinu ni za narodnost, pogotovu pak ne za religiju. Kapitalizam i komunizam jesu u bitnosti svojoj jedno te isto, bog Janus sa dva lica, siamska braća sra- šteni jedan pri drugog. Obadva znače smrt! Kao svagdje tako i kod nas, uporedo s kapitalizmom, dotično s industrijali- zacijom zemlje, koju taj provodi, množi se radnički proletarijat, . Teške materijalne nedaće, poodavno već biju malograđanski i seljački sta- liš, bacajuć ih u sve to goru bijedu i siromaštinu i čineć da se ta dva stališa naglo proletarizuju. Ta pak dva stališa — to je nacija; seljački stališ pogo- tovu. Ako po čem vrijedimo : Hrvati, Srbi i Slovenci, vrijedimo po svojem seljaštvu. Selo, to je Hrvatska, to je Srbija, to je Jugoslavija ! Gragjanski stališ osim ekonomskih proživljuje takogjer i svoje teške, sud- bonosne duhovne krize, Proletarijat mlad i neiskusan, rado osluškuje mark- sističkim krilaticama. Narodna inteli- gencija starija i mlagja takogjer je u punoj duhovnoj krizi. Opće uzevši Ruz = društvene prilike i odnošaji kod nas nijesu nipošto ružičasti; trebaju sana- cije, trebaju konsolidacije, Ko da to s uspjehom provede? — U zadatke drugih faktora nećemo da- nas ulaziti, Reći ćemo samo to, da ka- tolička crkva mora, po svojoj evangje- oskoj dužnosti i zadatku, da pri tome uzme, kao što hvala Bogu i uzima ži- vog i uspješnog učešća, Socialna konsolidacija ! Katolička crkva tu konsolidaciju provodi tako da svud nastoji raširiti i do potpunog izražaja dovesti vječna načela Kristo- vog evangjelja. Evangjelje, to je kon- solidacija ! Program te konsolidacije : jedine prave i trajne socialne konsoli- dacije, sadržan je u Kristovoj Besjedi na gori. Doduše, Crkva svoju spasonosnu za- daću vrši od iskoma; za to joj bašne treba konkordata. Ali Crkva nije sama na tom širokom svijetu. Tu je i svje- tovno društvo, svjetovna vlasi: država. Čovjek katolik pripada jednoj i dru- goj: crkvi i državi, Dajte što je\carevo caru, a što je Božje Bogu ! Sad se jav- lja tegobno pitanje. Šta je carevo t. j. državno, šta li Božje? gdje prestaje nebesko a gdje počinje zemaljsko ? Odnosno, Crkva znade te granice, Krist ih je postavio ; ali od davnih davnina pokušavaju zemaljska carstva da sebi prisvajaju vinograd Gospodnji. Dogodilo se pače tijekom povijesti — i ne jedamput — te je državna vlast kušala sebi prisvojiti vinograd Gospodnji onim istim načinom, kojim je svojedobno opaki izraelski kralj Ahab htio da sebi prikuči vinograd Nabotov. Da se dakle izbjegnu sporovi i trve- nja megju Crkvom i državom, da se omogući i unapredi složan i uspješan rad obiju, na opću dobrobit gragjana, pronagjen je još u srednjem vijeku način sporazuma putem ugovora. Prvi takav ugovor nazvan je konkordatom, i taj naziv ostao je za ove vrste ugo- vora. Rekosmo, Crkva može i bez konkor- data, kao što može i država; ali ni Crkva ni država nijesu tu, da se me- gjuse kavže i nadbijaju, već da sara- gjuju, da se uzajamno podupiru. Sto- ga Crkva ne odbija nego prihvaća Cijenjenom gragjanstvu na znanje ! Sve vrsti proljetnih štofova za kapute (iiberziigere), odijela, kao i za damske kostime u najljepšim desenima i najboljim kvalitetam uz neobično niske cijene na izbor u »ČESKOMU MAGAZINU“' ĐORĐIĆEVA Ulica — kod Knjižare Tošović mamma PAPA KAO BRANIČ PRAVDE I Daljnje izjave Josipa - Svjedočanstva velikog gjakovačkog biskupa o Rimskoj crkvi i Papi, koja počesmo donositi prošlim brojem na- šeg lista, bila su za mnoge naše cije- njene čitatelje velikom novošću pravim otkrićem. Šta ćete ? Slušaju ljudi već godinama razna izvrtanja, laži i izmiš- ljotine, koje im poznati dušmani vjere katoličke i hrvatskog maroda baju o Strosmayeru, pa najposlije bar donekle povjeruju podvali i steknu o slavno- me biskupu sasma kriv i neispravan pojam. Stoga se, ovom prilikom, obraćaju na nas da nastavimo donašanjem Strossmayerovih izjava, kako bi se pred očima zavedenih konačno ot&rila jasna istina i lik velikog biskupa zasinuo u punom sjaja svog katolicizma i hr- vatstva. Nastavićemo dakle još u nekoliko brojeva, premda time nećemo ni izda- leka iscrpsti svih biskupovih izjava i svjedočanstva u prilog Rimskoj crkvi i Papi. Ima ih čitava debela knjiga! O Papi Ivanu VIII. (Vladao je g. 872—882; zaštitnik sv. braće Čirila i Metoda) kaže Strosmayer da megju Slavenima uopće, a megju nama Hrva- tima napose vječitu uspomenu zaslu- Žuje, jer je probitke slavenske uvijek krepko branio i jer je nas Hrvate mud- rim savjetima i naputcima od razvrata bizantinskog odvratio i ma svezu sa Rimom i zapadnom prosvjetom uputio“, O Papi Piju IX (1846—1878), koji je g. 1852 zagrebečku biskupiju uzdi- gao na stepen nadbiskupije izrazuje se Strossmayer ovako: ,Mi smo neumr- lomu Piju IX. vječitu zahvalu dužni, da se je prema nama onim istim uka- zao, ko negda Ivan VIII. prema Slave- nima u Panoniji i Moravskoj. Time je i opet pred cijelim svijetom dokazano, da je slobodu i svaki napredak po- jedinih crkava i naroda Bog sam nerazrješivom svezom spojio sa sv. rimskom Stolicom“. Tumačeći biskup svojim vjernicima članak vjere o Papinoj nepogrešivosti, SLOBODE Jurja Strossmayera ! veli, megju ostalim: ,Krivo je dakle i posve nerazložito tvrditi: da se u član- kom vjere o Papinoj nezabludivosti u Crkvu uvukla neka vrst samovolje, od koje svijet predati mora, jer gdje Isus sam prebiva i gdje Duh Sveti svijem ravna, tuj o nikakovoj na svijetu sa- movolji govora biti ne može. Pod ta- kovom tvrdnjom često se puta sakriva najveća samovolja, koja bez ikakvoga razloga na slobodu sv. majke Crkve i najbitnije pojave njezinoga neumrloga zvanja i života navaljuje... Države i narodi nemaju se ništa bojati od sv. majke Crkve, nego mnogo više od vlastite razvratnosti i one sve- mogućnosti, koja se u sve i svašto miješa i tako često i često puta sjeme u samoj klici utamani, koje bi inače obilnim plodom urodilo. Danas se Crkva svuda skoro po svi- jetu za svoju vlastitu slobodu i za slobodu savjesti ljuto boriti ima... Danas Crkva boreć se za slobodu svoju u utrobi svojoj ko i negda nosi slo- bodu i prosvjetu svih naroda, učeći ih: da se sloboda samo tako spasiti i uži- vati dade, ako se sloboda Crkve i sa- vjesti štedi, i ako se eventualska na- čela i prava kršćanske kreposti skroz i skroz u javnom i privatnom životu naroda udome i učvrste... Bogu oso- bito svijet zahvalan biti ima, što je jedno barem biće na ovome svijetu više praha zemaljskoga i meteža ljud- skoga visoko uzdigao i svetim svojim zvanjem i pravom svojim obvezao : da istinu čistu i neoskvrnjenu bez straha i obzira ljudskoga svemu svijetu na- vješćuje i slobodu savjesti i naroda brani i čuva. To je neumrla zadaća, Papa rimskih, koju su oni znali i umjeli ne samo sa sjajne Stolice svoje nego i iz tamnica i katakomba i sa samoga križa vršiti, Kad bi toga glasa ponestati moglo, onda bi istom svijet osjetio, da mu je nešto posve bitnoga u moralnom ži- votu ponestalo. Pomrčina bi to bila, koja tmine navješćuje“. (Slijedi). pomoć države, gdje god je ne sile, da više sluša ljude nego Boga. Tu, na- ravno, svaka saradnja prestaje. Buduć pak, da se ti pokušaju tako često či- ne, nije čuda da se Crkva gotovo bez prestanka mora boriti, ne protiv svje- tovne vlasti kao takove, već protiv pre- sizanja svjetovnih faktora na njeno evangjeosko područje, protiv stezanja duhovne slobode svoje djece — za slobodu sinova Božjih. Kada Crkva i država idu složno, razumije se da time Crkvi biva olako- ćena duhovna djelatnost, i da se nje- zin božanski upliv jače osjeća u dru- štvu, doprinoseći u ogromnoj upravo mjeri, sregjenju i konsolidaciji druš- tvenih prilika. Potreba takve društvene konsolida- cije osjeća se dakako i kod nas, Rekli smo, da socijalne opreke kod nas ne izgledaju tako zaoštrene kao nm. p. na evropskom zapadu, ali baš za to, dok se nijesu preveć zaoštrile, treba hitno poraditi na njihovu sregjivanju. Dandanas svietski odgovorni faktori sve to većma uvigjaju silom, nepro- cjenjivu korist koju katolička Crkva može da pruži pri sanaciji u konsoli- daciji današnjih zapietenih prilika u svijetu. Niko toliko ni tako kao kato- lička crkva! Pravo je dakle istaknuo sv. Otac da bi takove blagodati bila osjetila i naša zemlja kad bi Crkvi konkordatom bilo omogućeno da svoju evangjeosku za- daću vrši pod boljim prilikama, nego što su danas, kad njen odnos prama državi nije ni stabilan ni tačno regu- liran. NM m. ki