TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijest

 

GOD. XX — BR. 10.

Drago nam je zaista, što možemo
da zabilježimo jedan važan i utješan
fakt. Na konferenciji Balkanskog Spo-
razuma, održanoj tu skoro u Ankari,
zaključeno je, da države članice tog
sporazuma — dakle i Jugoslavija —
postave svoje diplomatske zastupnike
kod generala Franka, dotično da pri-
me njegove zastupnike u svoje prije-
stolnice,

Tako ćemo, Bogu hvala, dočekati
čas, da u našoj sredini vidimo i toplo
pozdravimo pretstavnika katoličke i na-
cionalne Španije. Bilo je već krajnje
vrijeme da i naša državna zajednica
bar na neki način dade priznanje vi-
teškim borcima za vjeru i slobodu,
čast i nezavisnost Španije i španjol-
skog naroda.

Većma bismo dakako voljeli, da je
naša država jednostavno priznala Fran-
kovu vladu kao jedinu zakonitu vladu
Španije, što ona zapravo i jest; te da
je valenciskoj i barcelonskoj gospodi
u Beogradu pokazala vrata. Ali dobro
je i ovo!

Ne radi se danas u Španiji o ne-
kakvom ,fašizmu“ ili demokraciji, nije
pače u pitanju samo marodna čast i
nezavisnost, Radi se o nečem kud i
kamo većem i znamenitijem. Ognjem
i mačem napadnuti su tamo temelji
narodnog bistva i života, Plemenitom
narodu španjolskom nabačena je, sa
strane internacionalnog marksizma, oko
vrata smrtna omča, da ga zaguše, da
umore kao maciju, da ga što bržim

tempom degradiraju na stepen bezi..

mene, ropske rulje. Nakana je iskori-
jeniti kršćanstvo, kulturu i ljudsko do-
stojanstvo: narod treba da postane
stokom. To hoće marksizam u Rusiji,
to hoće u Španjolskoj. Jednaku crnu
sudbinu sprema on svima narodima.

Gragjanska Španija, riažalost u sebi
samoj razrožna i podijeljena, nešto
omamljena lažju, nešto opet pritisnuta
terorom, bila je već na putu da sasvim
klone i umre, kadli — onog zname-
nitog, nezaboravnog 18 srpnja pret-
prošle godine — usta general Franko,
sa šakom svojih div-junaka, da oštri-
com mača siječe omču sa grla svog
već napola izdišućeg naroda, da trijebi
gubu iz torine, da bije poturice i na-
rodne izdajice. U tili čas našlo se je
uza nj sve što je čestita i rodoljubna,
sve što se krstom diči i što ljudski
misli i osjeća u španjolskom narodu.

Nato madridski vlastodršci, ti podli
'zatornici svog rogjenog maroda i tu-
gjinski izmećari, izdašno i brzo nao-
ružaše svoje janjićare i bašibozuke, te
udri po goloruku narodu. Nacionalna
Španija, u dan svog ustanka bila se
našla skoro bez oružja i municije.
Vojnici ustaničkog generala Mole ra-
spolagali su n. p. sa ciglih 14 metaka
po osobi. Malene prvobitne čete usta-
nika jedva uspješe da se ovdje - ondje

/ domognu omanjih količina ratnih po-

trepština, dok su njima nasuprot madrid-
ske dahije grabile kapom i šakom iz ne-
iscrpivih skladišta ; bilo domaćih, bilo
Siranih, pogotovu ruskih i francuskih,

DUBROVNIK, 9. Ožujka 1938

da kofoičku i nacionalnu Sponii

Osim toga počeše u Španiju navirati
buljuci razbojničkih elemenata iz cije-
log svijeta u pomoć vladi. To su te
famozne t. zv. ,internacionalne briga-
de“, koje skupa s domaćim ološem
sačinjavaju oružanu silu protunarodne
klike, koja se drsko naziva ,republi-
kanskom vladom“,

Pomoću tih svojih hajdučkih bandi
prolijevaju republikanski vlastodršci
potokom narodnu krv, pljačkaju imo-
vinu, ruše marodne i vjerske svetinje,
preobraćaju zemlju u garište i groblje.
Nigdje, osim dakako u boljševičkoj
Rusiji, takvog bestijalnog tirjanstva i
krvoločne okrutnosti !

Koje ouda čudo, da je Franko, pri
nevolji objeručke prigrlio ponugjenu
mu nesebičnu i vitešku pomoć prepo-
rogjene Italije i oslobogjene Njemačke ?
Nijesu ni Hitlera ni Mussolinija ruko-
vodili, ni mogli rukovoditi, nikakvi
imperijalistički, nikakvi osvajački mo-
tivi, da priteknu u pomoć Franku. Ne,
njih je vodila i vodi ih jedino pleme-
nita namjera, da pospješe izbavljenje
Španije iz boljšeešičkog jarma. Tim
prije, što je i njihove zemlje jedva
jedvice mimoišla gorka čaša, koju sad
ispija Španija.

Nazad dvadesetak godina bila se je
u ovakom istu oslobodilačku borbu
upustila kršćanska i nacionalna Rusi-
ja, pod vodstvom marodnih junaka :
Kolčaka, Kornjilova, Djenjikina, Jude-
nića i nešto kašnje Wrangela. Ali, pošto
se u one dane nitko nije našao, ko bi
ruskim herojima pružio pomoćnicu ru-
ku, njihova je porba doživjela poraz i
Rusija je živa zakopana — na vječnu
sramotu civilizovanog svijeta |

Španjolska borba bit će, ako svi
znaci ne varaju, kud i kamo bolje sreće.

Kad ovo sve vidimo, znamo i razu-
mijemo, može li — pitamo — može
li kod nas biti čovjeka, koji iole drži
do svoje vjere, do svog doma i svog
naroda, do kulture i čovječanstva, pa
zvao se on Hrvat, Srbin ili Slovenac,
bio katolikom, pravoslavnim ili musli-
manom, a da svim srcem i dušom ne
bude na strani nacionalne Španije?

Ipak — nevjerojatno doduše, ali na-

:žalost istinito ! — jedan, dapače veći

dio naše dnevne štampe i naše tako
zvane inteligencije, očijuka s Valenci-
jom i Barcelonom..

Na tu i takovu štampu, ma tu
i takovu ,inteligenciju“ upozorit ćemo
naše čitatelje posebnim člankom K. St.

Čitajte
Narodnu Svijest“,

 

 

 

 

 

Rijetka prilika

Pet originalnih
persijskih tepiha

u Založnom Zavodu u Dubrov-
niku, Dropčeva ul. 1, prodaje se
uz najpovoljnije cijene,

 

 

 

CIJENA Din. 150

PAPA KAO BRANIČ

PRAVDE 1

SLOBODE

Strossmayerovo oduševljenje za Papu.

Kad je papa Lav XIII. g. 1880, obje-
lodanio okružnicu ,Grande munus“,
kojom odregiuje da se slavenskim apo-
stolima sv. Ćirilu i Metodu iskazuje
čast u cijeloj katoličkoj crkvi, sv. mi-
som i časoslovom,. Strossmayer mu
radosno zahvaljuje i veli mu: Ali,
sveti Oče! Hvala ti vječita, što u očin-
skoj svojoj brizi za vaskoliki svijet ni-
jesi ni na nas, nas kršćanske Slavene
zaboravio! Znaj sv. Oče, da se je kras-
na okružnica tvoja o Ćirilu i Metodu
živo odazvala u srcu cijega Slavenstva.
Dobro je da svijet, koji je često puta
pristran i nepravedan, zna, da iz srca
tvoga, u kom se ljubav Isusova odzi-
va, ni Slaveni isključeni nijesu,  Mir-
nom dakle dušom približujmo se sv.
rimskoj Stolici i tražimo od nje pot-
punim uvjerenjem vazda savjeta,
obrane i utjehe, ko što nas na to ži-
votom i primjerom svojim upućuju naši
sv. apostoli Ćiril i Metod. Oni su za
svoje vrijeme skoro svima knezovima
slavenskih plemena u doticaj dolazili,
pa su posvuda savjetovali, učili i opo-
minjali Slavene, da x jedinstvu svete
vjere i Crkve traže zalog onoj slozi,
ljubavi, snazi i megjusobnom spora-
zumljenju, bez kojega nijesu nikako
mogli postići one više svrhe, za ko-
jima su težiti morali. Kad čovjek na
ovo pomisli, onda ne može dosta na-
žaliti, što slavenski narodi nijesu umjeli
odazvati se nauku tako mudrom i spa-
sonosnom. Da je to bilo, bila bi po
svoj prilici svakolika povijest Slavena
drugim pravcem pošla; ali što onda
nije učinjeno, valja danas učiniti...
Daj dakle, da svaki od nas, koji nešto
moći i upliva u narodu i plemenu svom
uživamo, daj da ga na to upotrebimo,
da se čim prije u jedinstvu svete vjere
i Crkve Božje sastanemo i iz njega
luč i snagu crpimo, da plemenite i pra-
vedne naše težnje i svrhe postignemo!
Naša je dužnost — veli zatim biskup

— da one, koji su uslijed uskih od-
nošaja s bizantinskim carstvom u zamke
raskola pali, k prvobitnoj vjeri t, j. ka-
toličanstvu privedemo“,

God. 1883, prigodom jedne druge
okružnice istog Pape, piše Strossmayer
da u Papi prebiva ,ne samo moć Isu-
sova, nego takogjer i srce i milosrgje
Isusovo. Papa je — po riječima bisku-
povim — nadahnut ,onom istom do-
brotom i ustrpljivošću, kojom Isus iz-
gubljenu ovcu traži; onom istom
pomnjom i neutrudivošću; onim istim
milosrgjem; onom istom ljubavlju i
umiljatošću... Vrhovna moć iz samoga
Srca Isusa crpljena i svetom krvlju nje-
govom na drvetu križa posvećena te po
samom [susu prvostolnicima rimskim
u Petru i po Petru nauvijek izručena,
ne može nikako biti nikomu i u ni-
kakvoj plemenitoj težnji na  zator,
nego mora biti svakomu narodu na
svijetu i svakomu pravednomu nasto-
Janju i plemenitoj težnji na uhar, na
oplemenje i spasenje“.

»Prigovorit će možda tkogod — veli
drugom prilikom Strossmayer — da
ako jednoga svi moraju slušati, onda
u Crkvi samovolja vlada. Kršćani! —
kliče on — Istina je, da često i često
puta u svijetu samovolja vlada, za-
koni se po svom uvigjanju tumače i
upravljaju; ali 4 Crkvi toga nema.
Evo vam sv. pisma, evo predaje, od
vijek vijeka vazda su jednaka; riječ
Božja se po širokom svijetu jednako
tumači i propovijeda. A zašto to?
Zato jer ju vadimo iz duše i svijesti
svega kršćanstva, iz sv. pisma iz usta
i nadahnuća Duha Sv. Nema tu sa-
movolje, nema tu raznolikih tumačenja;
ali glava zato ipak treba da zlo od
Crkve odbije, da sve ujedinjuje, da
nad dobrom cijele Crkve bdije... Ako
je tako, onda treba da sv. majku Crkvu
kano Isusa samoga ljubimo, štujemo i
slušamo. (Slijedi).

 

S. DRAGIČEVIĆ D. I.

isusovac utemeljitelj prve pomorske škole na Jadranu.

3. Nautička škola ponovno u Trstu.

Namjesniku grofu Brigidu uspije, da
u Trstu ponovno otvori nautičku ško-
lu carskom odlukom 5. VI, 1783. Upra-
vu te škole povjeriše svećeniku Ca-
puanu, jer vjeran sljedbenik glasovitog
Orlanda. Slijedeće godine na Rijeci
ostade nautička škola bez glavnog pro-
fesora nautike,

Capuana premjestiše. Teška bolest
spopade Orlanda koji preminu 23. X.
1784. u 61 godini šivota. Njegovu o-
poruku poslaše u Budimpeštu a nje-
gove knjige predadoše mautičkoj bi-
blioteci. Sahraniše ga u crkvi sv, Vi-
da, sada Riječkoj katedrali,

Smrću Orlanda nautička škola na
Rijeci za 24 godine osta zatvorena.
Istom g. 1808 preuze ovu školu pro-
fesor Petar Fouribald.

4. Djela O. Orlanda.

Duboko znanje i veliku naobrazbu
O. Orlanda dokazuju njegovi rukoi-p

si, koji se nalaze u Trstu kod Trgo-
vačko-nantičke Akademije, Orlando je
u jutro od 10 do 12 s. predavao, po-
slije podne kazivao u pero svoja pre-
davanja gjacima. Tada nije bilo pri-
ruunih knjiga ni za gjake ni za pro-
fesore nautičkih škola.

Orlando je napisao 6 debelih sve-
zaka, u njima su uvrštene tablice i
crteži. Spominjem sadržaj pojedinih
svezaka: I. svezak: Aritmetika i Al-
gebra. Il, svezak: Geometrija. Ova o-
buhvaća  Planimetriju,  Stereometriju,
ima 236 str. i 11 crteža. IIl. svezak:
Trigonometrija razna i sferna, str. 163
i 4 crteža. IV. svezak. Astronomija,
str. 262 i 14 tablica, Astronomija ma-
tematična i 6 crteža, V. svezak: Geo-
grafija, str. 148 i 2 crteža. VI. svezak:
Idrografija, str. 362 i 7 crteža.

Ovi su rukopisi O. Orlanda bili ta-
ko izvrsni i praktični, da ih je nau-
tička škola u Trstu upotrebljavala kroz
79 godina i to od g. 1754 do 1833.
Velika je to zaista rijetkost! Konac.