TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XX — BR. 10. Drago nam je zaista, što možemo da zabilježimo jedan važan i utješan fakt. Na konferenciji Balkanskog Spo- razuma, održanoj tu skoro u Ankari, zaključeno je, da države članice tog sporazuma — dakle i Jugoslavija — postave svoje diplomatske zastupnike kod generala Franka, dotično da pri- me njegove zastupnike u svoje prije- stolnice, Tako ćemo, Bogu hvala, dočekati čas, da u našoj sredini vidimo i toplo pozdravimo pretstavnika katoličke i na- cionalne Španije. Bilo je već krajnje vrijeme da i naša državna zajednica bar na neki način dade priznanje vi- teškim borcima za vjeru i slobodu, čast i nezavisnost Španije i španjol- skog naroda. Većma bismo dakako voljeli, da je naša država jednostavno priznala Fran- kovu vladu kao jedinu zakonitu vladu Španije, što ona zapravo i jest; te da je valenciskoj i barcelonskoj gospodi u Beogradu pokazala vrata. Ali dobro je i ovo! Ne radi se danas u Španiji o ne- kakvom ,fašizmu“ ili demokraciji, nije pače u pitanju samo marodna čast i nezavisnost, Radi se o nečem kud i kamo većem i znamenitijem. Ognjem i mačem napadnuti su tamo temelji narodnog bistva i života, Plemenitom narodu španjolskom nabačena je, sa strane internacionalnog marksizma, oko vrata smrtna omča, da ga zaguše, da umore kao maciju, da ga što bržim tempom degradiraju na stepen bezi.. mene, ropske rulje. Nakana je iskori- jeniti kršćanstvo, kulturu i ljudsko do- stojanstvo: narod treba da postane stokom. To hoće marksizam u Rusiji, to hoće u Španjolskoj. Jednaku crnu sudbinu sprema on svima narodima. Gragjanska Španija, riažalost u sebi samoj razrožna i podijeljena, nešto omamljena lažju, nešto opet pritisnuta terorom, bila je već na putu da sasvim klone i umre, kadli — onog zname- nitog, nezaboravnog 18 srpnja pret- prošle godine — usta general Franko, sa šakom svojih div-junaka, da oštri- com mača siječe omču sa grla svog već napola izdišućeg naroda, da trijebi gubu iz torine, da bije poturice i na- rodne izdajice. U tili čas našlo se je uza nj sve što je čestita i rodoljubna, sve što se krstom diči i što ljudski misli i osjeća u španjolskom narodu. Nato madridski vlastodršci, ti podli 'zatornici svog rogjenog maroda i tu- gjinski izmećari, izdašno i brzo nao- ružaše svoje janjićare i bašibozuke, te udri po goloruku narodu. Nacionalna Španija, u dan svog ustanka bila se našla skoro bez oružja i municije. Vojnici ustaničkog generala Mole ra- spolagali su n. p. sa ciglih 14 metaka po osobi. Malene prvobitne čete usta- nika jedva uspješe da se ovdje - ondje / domognu omanjih količina ratnih po- trepština, dok su njima nasuprot madrid- ske dahije grabile kapom i šakom iz ne- iscrpivih skladišta ; bilo domaćih, bilo Siranih, pogotovu ruskih i francuskih, DUBROVNIK, 9. Ožujka 1938 da kofoičku i nacionalnu Sponii Osim toga počeše u Španiju navirati buljuci razbojničkih elemenata iz cije- log svijeta u pomoć vladi. To su te famozne t. zv. ,internacionalne briga- de“, koje skupa s domaćim ološem sačinjavaju oružanu silu protunarodne klike, koja se drsko naziva ,republi- kanskom vladom“, Pomoću tih svojih hajdučkih bandi prolijevaju republikanski vlastodršci potokom narodnu krv, pljačkaju imo- vinu, ruše marodne i vjerske svetinje, preobraćaju zemlju u garište i groblje. Nigdje, osim dakako u boljševičkoj Rusiji, takvog bestijalnog tirjanstva i krvoločne okrutnosti ! Koje ouda čudo, da je Franko, pri nevolji objeručke prigrlio ponugjenu mu nesebičnu i vitešku pomoć prepo- rogjene Italije i oslobogjene Njemačke ? Nijesu ni Hitlera ni Mussolinija ruko- vodili, ni mogli rukovoditi, nikakvi imperijalistički, nikakvi osvajački mo- tivi, da priteknu u pomoć Franku. Ne, njih je vodila i vodi ih jedino pleme- nita namjera, da pospješe izbavljenje Španije iz boljšeešičkog jarma. Tim prije, što je i njihove zemlje jedva jedvice mimoišla gorka čaša, koju sad ispija Španija. Nazad dvadesetak godina bila se je u ovakom istu oslobodilačku borbu upustila kršćanska i nacionalna Rusi- ja, pod vodstvom marodnih junaka : Kolčaka, Kornjilova, Djenjikina, Jude- nića i nešto kašnje Wrangela. Ali, pošto se u one dane nitko nije našao, ko bi ruskim herojima pružio pomoćnicu ru- ku, njihova je porba doživjela poraz i Rusija je živa zakopana — na vječnu sramotu civilizovanog svijeta | Španjolska borba bit će, ako svi znaci ne varaju, kud i kamo bolje sreće. Kad ovo sve vidimo, znamo i razu- mijemo, može li — pitamo — može li kod nas biti čovjeka, koji iole drži do svoje vjere, do svog doma i svog naroda, do kulture i čovječanstva, pa zvao se on Hrvat, Srbin ili Slovenac, bio katolikom, pravoslavnim ili musli- manom, a da svim srcem i dušom ne bude na strani nacionalne Španije? Ipak — nevjerojatno doduše, ali na- :žalost istinito ! — jedan, dapače veći dio naše dnevne štampe i naše tako zvane inteligencije, očijuka s Valenci- jom i Barcelonom.. Na tu i takovu štampu, ma tu i takovu ,inteligenciju“ upozorit ćemo naše čitatelje posebnim člankom K. St. Čitajte Narodnu Svijest“, Rijetka prilika Pet originalnih persijskih tepiha u Založnom Zavodu u Dubrov- niku, Dropčeva ul. 1, prodaje se uz najpovoljnije cijene, CIJENA Din. 150 PAPA KAO BRANIČ PRAVDE 1 SLOBODE Strossmayerovo oduševljenje za Papu. Kad je papa Lav XIII. g. 1880, obje- lodanio okružnicu ,Grande munus“, kojom odregiuje da se slavenskim apo- stolima sv. Ćirilu i Metodu iskazuje čast u cijeloj katoličkoj crkvi, sv. mi- som i časoslovom,. Strossmayer mu radosno zahvaljuje i veli mu: Ali, sveti Oče! Hvala ti vječita, što u očin- skoj svojoj brizi za vaskoliki svijet ni- jesi ni na nas, nas kršćanske Slavene zaboravio! Znaj sv. Oče, da se je kras- na okružnica tvoja o Ćirilu i Metodu živo odazvala u srcu cijega Slavenstva. Dobro je da svijet, koji je često puta pristran i nepravedan, zna, da iz srca tvoga, u kom se ljubav Isusova odzi- va, ni Slaveni isključeni nijesu, Mir- nom dakle dušom približujmo se sv. rimskoj Stolici i tražimo od nje pot- punim uvjerenjem vazda savjeta, obrane i utjehe, ko što nas na to ži- votom i primjerom svojim upućuju naši sv. apostoli Ćiril i Metod. Oni su za svoje vrijeme skoro svima knezovima slavenskih plemena u doticaj dolazili, pa su posvuda savjetovali, učili i opo- minjali Slavene, da x jedinstvu svete vjere i Crkve traže zalog onoj slozi, ljubavi, snazi i megjusobnom spora- zumljenju, bez kojega nijesu nikako mogli postići one više svrhe, za ko- jima su težiti morali. Kad čovjek na ovo pomisli, onda ne može dosta na- žaliti, što slavenski narodi nijesu umjeli odazvati se nauku tako mudrom i spa- sonosnom. Da je to bilo, bila bi po svoj prilici svakolika povijest Slavena drugim pravcem pošla; ali što onda nije učinjeno, valja danas učiniti... Daj dakle, da svaki od nas, koji nešto moći i upliva u narodu i plemenu svom uživamo, daj da ga na to upotrebimo, da se čim prije u jedinstvu svete vjere i Crkve Božje sastanemo i iz njega luč i snagu crpimo, da plemenite i pra- vedne naše težnje i svrhe postignemo! Naša je dužnost — veli zatim biskup — da one, koji su uslijed uskih od- nošaja s bizantinskim carstvom u zamke raskola pali, k prvobitnoj vjeri t, j. ka- toličanstvu privedemo“, God. 1883, prigodom jedne druge okružnice istog Pape, piše Strossmayer da u Papi prebiva ,ne samo moć Isu- sova, nego takogjer i srce i milosrgje Isusovo. Papa je — po riječima bisku- povim — nadahnut ,onom istom do- brotom i ustrpljivošću, kojom Isus iz- gubljenu ovcu traži; onom istom pomnjom i neutrudivošću; onim istim milosrgjem; onom istom ljubavlju i umiljatošću... Vrhovna moć iz samoga Srca Isusa crpljena i svetom krvlju nje- govom na drvetu križa posvećena te po samom [susu prvostolnicima rimskim u Petru i po Petru nauvijek izručena, ne može nikako biti nikomu i u ni- kakvoj plemenitoj težnji na zator, nego mora biti svakomu narodu na svijetu i svakomu pravednomu nasto- Janju i plemenitoj težnji na uhar, na oplemenje i spasenje“. »Prigovorit će možda tkogod — veli drugom prilikom Strossmayer — da ako jednoga svi moraju slušati, onda u Crkvi samovolja vlada. Kršćani! — kliče on — Istina je, da često i često puta u svijetu samovolja vlada, za- koni se po svom uvigjanju tumače i upravljaju; ali 4 Crkvi toga nema. Evo vam sv. pisma, evo predaje, od vijek vijeka vazda su jednaka; riječ Božja se po širokom svijetu jednako tumači i propovijeda. A zašto to? Zato jer ju vadimo iz duše i svijesti svega kršćanstva, iz sv. pisma iz usta i nadahnuća Duha Sv. Nema tu sa- movolje, nema tu raznolikih tumačenja; ali glava zato ipak treba da zlo od Crkve odbije, da sve ujedinjuje, da nad dobrom cijele Crkve bdije... Ako je tako, onda treba da sv. majku Crkvu kano Isusa samoga ljubimo, štujemo i slušamo. (Slijedi). S. DRAGIČEVIĆ D. I. isusovac utemeljitelj prve pomorske škole na Jadranu. 3. Nautička škola ponovno u Trstu. Namjesniku grofu Brigidu uspije, da u Trstu ponovno otvori nautičku ško- lu carskom odlukom 5. VI, 1783. Upra- vu te škole povjeriše svećeniku Ca- puanu, jer vjeran sljedbenik glasovitog Orlanda. Slijedeće godine na Rijeci ostade nautička škola bez glavnog pro- fesora nautike, Capuana premjestiše. Teška bolest spopade Orlanda koji preminu 23. X. 1784. u 61 godini šivota. Njegovu o- poruku poslaše u Budimpeštu a nje- gove knjige predadoše mautičkoj bi- blioteci. Sahraniše ga u crkvi sv, Vi- da, sada Riječkoj katedrali, Smrću Orlanda nautička škola na Rijeci za 24 godine osta zatvorena. Istom g. 1808 preuze ovu školu pro- fesor Petar Fouribald. 4. Djela O. Orlanda. Duboko znanje i veliku naobrazbu O. Orlanda dokazuju njegovi rukoi-p si, koji se nalaze u Trstu kod Trgo- vačko-nantičke Akademije, Orlando je u jutro od 10 do 12 s. predavao, po- slije podne kazivao u pero svoja pre- davanja gjacima. Tada nije bilo pri- ruunih knjiga ni za gjake ni za pro- fesore nautičkih škola. Orlando je napisao 6 debelih sve- zaka, u njima su uvrštene tablice i crteži. Spominjem sadržaj pojedinih svezaka: I. svezak: Aritmetika i Al- gebra. Il, svezak: Geometrija. Ova o- buhvaća Planimetriju, Stereometriju, ima 236 str. i 11 crteža. IIl. svezak: Trigonometrija razna i sferna, str. 163 i 4 crteža. IV. svezak. Astronomija, str. 262 i 14 tablica, Astronomija ma- tematična i 6 crteža, V. svezak: Geo- grafija, str. 148 i 2 crteža. VI. svezak: Idrografija, str. 362 i 7 crteža. Ovi su rukopisi O. Orlanda bili ta- ko izvrsni i praktični, da ih je nau- tička škola u Trstu upotrebljavala kroz 79 godina i to od g. 1754 do 1833. Velika je to zaista rijetkost! Konac.