TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Sv a ijest GOD. XX — BR. ll, Pred par dana odigrao se, sasvim neočekivano, jedan politički dogođaj, od velikog zamašaja; dogođaj čije posljedice ne mogu se svekolike u ovom trenutku točno predvidjeti niti pretskazati, no u svakom slučaju biće ed ogromnog značaja; mogle bi čak postati i sudbonosne po Evropu i po čitav svijet. Na zapovijed Vođe Hit- lera_prodrla_je njemačka vojska u Austriju i svu je zaposjela. Odmah za vojskom došao je i sam Vođa. Vladavina katoličko - konzervativna, provedena u Austriji pred dvanaestak godina od umnog i čestitog kancela- ra, sada pokojnog Seipela; nastav- ljena od tragično preminulog Dollfus- sa i ovog posljednjeg: Schuschnigga; vladavina koja se je uglavnom osla- njala na malograđanski, vjeri i tradi- cijama odani stališ, te koja je ipak nešto dobra priuštila narodu i zemlji; ta se je vladavina srušila u prah, čim su njemačke čete zašle u austrijske granice. Za tili čas uspo- stavljen je nacional-socijalistički, hit- lerovski režim; novi kancelar Seyss- Inquart pozvao je naknadno njemačke trupe, koje su i onako već ulazile. U isto vrijeme ustale su listom nac.-so- cial. snage po cijeloj Austriji i pre- uzele državnu vlast u svoje ruke, a da im se nitko živ nije suprostavio. Vojska i policija ni da bi se maknu- le, pače na više mjesta dale su jasno razumjeti, da pristaju uz novoostva- reni poredak. Njemačkim vojnicima upriličen je svuda svečan doček. Ko- načno otstupio je i državni pretsjed- nik Miklas, dok je Schuschnigg prvo dopao kućnog zatvora, a sad kažu da dolazi na Hvar. Nad cijelom Au- strijom danas ponosno leprši crveni barjak sa znakom kukastog krsta. Tisućljetna povijest Austrije kao ne- nezavisne i samostalne države-svrši- la se! Hitler je triumfalno dočekan u Beču. U nedjelju dne 10 travnja ple- biscit će da potvrdi ovo stanje. Otsada unaprijeda treba Nje- mačku i Austriju smatrati kao jednu te istu političku, vojničku i gospodar- sku cjelinu, kao što je to i novi aus- trijski kancelar naglasio u svom pro- glasu: jedna država, jedan narod, jedan vođa Hitler! Kako je do toga došlo ? Evo kako? Kad je u Austriji svladan i oboren kleti marksizam i liberalizam, te uve- dena vladavina katoličkih austrijsko- patriotskih struja, imala je ova vlada- vina da se bori s raznim jakim pro- tivnicima. Najprije tu je bio isti mar- ksizam, koji iako hameton potučen pretstavljao je ipak izvjesnu snagu, protiv koje trebalo je uvijek biti na oprezu. Hitlerizam stalno u porastu, bodren i potican od sve to jače i silnije Njemačke, bio je također je- dna neprestana prijetnja i opasnost. Sami pak upravljači, premda vrijedni lično i sposobni ljudi, nijesu u neko- jim svojim potezima bili baš najsret- nije ruke. Bili su u politici pomalo djetinjasti. Oni su n. p. živo pre- = gnuli da obnove onaj, već zamrli, nekadanji austrijski patriotizam. U tu svrhu iznijeli su iz muzeja stare c, k. DUBROVNIK, 16. Ožuika 1938 Nema više Austrije! barjake i vojničke uniforme, pokuša- vali da ožive stari duh — promičući kult Franja Josipa. Čak im je dobro dolazio i general Sarkotić. Dobro, ali pristalice svega toga, videći kako se lijepo obnavlja stari crno-žuti scenarij, počeše držati kao sigurno da će vlada u zgodnome ča- su učiniti konačan i odlučan korak u započetom pravcu, da će naime pro- glasiti uspostavu stare monarhije i pozvati na prijesto Otona Habsburškog. No pošto vlada nije mogla da ostva- ri iluzije svojih pristaša, desilo se da su mnogi razočarani od nje otpali i prometnuli se u njene protivnike. Nacion.-socialisti dizali su sa svoje strane više puta nemire i bune, našto je vlada odgovarala drastičnim mje- rama : mnogi su bili pozatvarani, mno- gi prebjegoše u Njemačku. — Ima ih tamo preko 40.000! Kad su vođi naj- poslije dojadile neprestane tužbe au- strijskih nac. soc., pozvao je prošlog mjeseca k sebi na sastanak u Ba- varsku kancelara Schuschnigga. Tu je Hitler prama Schuschniggu istupio po onoj našoj narodnoj: ,Il mi se pokloni, il mi se ukloni!“ — Sschu- schnigg nit se uklonio, nit se do kra: ja poklonio. Donio je neko polovično riješenje, a to je uvijek najgore ri- ješenje. On je nekoliko hitlerovaca uveo u svoju vladu, držeći valjda da će se time Vođa zadovoljiti, a inače da će ostati sve pri starom. Tu se Schuschnigg ljuto prevario! Čim se austrijski hitlerovci vidješe u vladi latiše se posla, kako bi čim prije svu vlast prigrabili u svoje ruke. Schu- schnigg nato, videći nevolju, koja pri- jeti njegovu režimu, smislio je nešto, što je valjda po njegovu računu ima- lo da ojača i njega i njegov režim ; a kad tamo baš to je pospješilo ka- tastrofu. Dne 10 ov. mj. on je odre- dio, da se u nedjelju 13 0. mj. u cijeloj Austriji održi plebiscit: za ili proti re- žimu. Dakle u roku od cigla tri dana! Mislio je time iznenaditi i smesti nac- socialiste. Ali da! Hitler mu je mu- njevitom brzinom poslao ultimatum: li se plebiscit ima odgoditi ili eto njemačke vojske u Austriju! ,Ple- biscit — grmi Hitler u svome pro- glasu narodu — plebiscit u zemlji, u kojoj su svi podaci o pravu glasa manjkali; u zemlji, u kojoj se nije znalo, tko ima pravo glasa, a tko nema, u kojoj nitko nije imao legiti- maciju za izbore, odredila je vlada izbore kroz nepuna tri i po dana. Nijesu postojale izborne karte, nitko nije imao uvid u to, tko će imati glas tko ne“. Schuschnigg je u borbi proti Hit- leru izabrao metode ,stare škole“, a te danas ne pale. Tako se eto slomio on i njegov režim s njim i stara Austrija. Inspiraciju za svoju politiku Schu- schnigg je u zadnje vrijeme bio po- čeo tražiti isključivo u muzeju. Stvarnost je nadvladala muzej. Au- strija je bila i bitisala. Na granicama Jugoslavije osvanula je mlada i ve- lika Njemačka. K. St. IRNRISAĐNS RISNU f Jakov Jelašić U subotu 13 o. mj. u 8 s. jutrom u Zagrebu predao je Bogu svoju ple- menitu dušu Jakov Jelašić hrvatski narodni zastupnik i senator, tajnik političke pisarne predsjednika dra Vlatka Mačeka. Tužnu vijest o nje- govoj preranoj smrti - bio je tek u 42 godini života — duboko je potresla hrvatskim srcima diljem domovine, napose je pak iskrenom žalošću ispu- nila cjelokupno dubrovnčko hrvatsko građanstvo. Pokojnik je opetovno dolazio u naš grad, bilo po narodnom poslu, bilo da na našim ubavim i toplim žalima traži lijeka svojoj teškoj bolesti, koja ga je dugo morila i naj- poslje eto u rani grob spravila. Bo- raveć među nama stekao je mnogo odanih prijatelja i zaslužio opće sim- patije. Pokojni Jelašić rodio se je u Sri- jemskim Karlovcima dne 6 lipnja 1896 g. Svršio je učiteljsku i visoku pe- dagošku školu u Zagrebu, te je neko vrijeme proveo u učiteljskoj službi u Šiškovcima. Pokojni Radić rano ga zavolio zbog njegovog uma i vrlina te ga g. 1927 kandidirao za zastup- nika u kotaru Ludbregu, gdje je da- kako i izabran. Otada nije se dijelio od pok. Radića sve do njegove mu- čeničke smrti. Za vrijeme diktature službovao je nešto vremena na građ. školi u Kar- lobagu gdje je i dopao ljute boljetice Zatim je u Zagrebu uapšen kad i Dr Maček, predan sudu za zaštitu države i osuđen na tri godine tamni- ce. Kad je predsjednik Dr Maček po drugi put uapšen i osuđen, vodio je pok. Jelašić predsjednikovu političku pisarnu uz najteže okolnosti. Na to- me istaknutom i delikatnom mjestu zadržao Dr Maček pokojnog Jelašića trajno i neprekidno, povjeravajuć mu najvažnije zadatke. Uopće je Dr Ma- ček imao prama pokojniku neograni- čeno povjerenje i odlikovao ga svo- jim intimnim prijateljstvom. Veliku i divljenja vrijednu radinost razvijao je plemeniti pokojnik, ne šte- deći svojih sila niti svog oronulog zdravlja, što je jamačno i doprinijelo njegovom ranom prelazu u vječni život. Bio je vrstan i na peru. Osobito smo rado čitali njegove članke i bi- lješke u ,Hrvatskom Seljačkom Do- mu“. Poznali smo odmah, što je iz njegova majstorskog pera, pa da i nije bilo od njega potpisano. Tako nas je eto ostavio ovaj, u svakom pogledu vjerni i dostojni sin hrvatskog seljačkog naroda. Smrtni ostatci zaslužnog pokojnika predati su hrvatskoj materinskoj gru- di u Zagrebu prekjuče u ponedjeljak dne 14 t. mj. Sprovodu prisustvovao je Dr Maček i drugi narodni prvaci. U našem gradu otslužene su za pokoj njegove duše svečane zadušni- ; ce također piekjuče u 7 s. u crkvi Malebraće. Prisustvovalo 'je pravo mnoštvo hrvatskog građanstva. Neka mu izmučeno tijelo mirno po- čiva u hrvatskoj zemlji, za koju je toliko «radio i trpio a plemenita mu duša neka među svetim i odabranim Božjim uskrsnuta odahne. Vječna slava Jakovu Jelašiću! CIJENA Dia. 150 tidie je Papa tu je Petar! »Naša stolna crkva (djakovačka) — veli slavni Strosmayer — posvećena je poglavici apostolskomu sv, Petru. Meni se čini — nastavlja on — da Isus Bog naš i spas maš hotimice nije nikad drugdje tolikom jasnoćom, tolikom odlučnosti zborio i govorio nego kad je poglavici apostolskom Petru vrhov- nu moć u Crkvi Božjoj obrekac i po- vjerio... Budući je pak i opet mudrost i dobrota Božja predvidila da će svijet najviše navaljivati upravo na temelj stalnosti i kreposti Crkve Božje, na stožer života i jedinstva njezinoga, na vrhunac i krunu apostolskoga rada njezinoga, zato je sv. Petru i u njemu svim njegovim nasljednicima prvo i poglavito mjesto u Crkvi svojoj toli- kom jasnošću i odlučnošću i neopore- civošću obrekao i povjerio, da se nitko tomu oprijeti ne može, koji se riječi Božjoj iskreno klanja i koji u povijesti i predaji Crkve bez strasti i predrasuda čitati umije.“ Riječi našeg velikana sv, Jeronima papi Damasu, Strossmayer ovako pre- vodi: ,Ja se, sv. oče Damase, u op- ćoj i strahovitoj današnjoj zabuni tebe čvrstvo držim i sa sv. rimskom Stoli- com u nerazrješivom općenju ostajem, jer znam da je vrhu te stijene Crkv: Božja sazidana. Kogod izvan te kuće Jaganca blaguje, nije domaći nego stranac, koji oskvrnjuje kuću Božju. Kogod u lagji Noemovoj ne bude, taj će u vrijeme potopa propasti.“ Od- mah im dodaje ovaj tumač: ,Sva po- vijest crkvena od najstarijih do današ- njih vremena živi je pečat i tnmač gornjih riječi, jer uistinu gdje nema u Crkvi Božjoj one temeljne moći, o kojoj svetac naš govori, tu polog svih ostalih divnih i krasnih vlastitosti nema sveopće priznate vrhovne vlasti, koja bi u svakidanjem životu, osobito pak u sto isto izvanrednih zgoda i nezgoda sve sile crkvene u jedno spojila i na svete i neumrle svrhe uputila. Tu nema ni one slobode ni neodvisnosti u zva- nju apostolskom, koju je Isus osobitim načinom na drvetu križa posvetio i Crkvi Božjoj, da ju kano oko u glavi čuva izručio, što je, kako je poznato, prvi sv. Petar u ime cijeloga zbora apostolskog pred Sinedrijem (Velikim vijećem židovskim) učinio i što nasljed- nici njegovi do dana današnjega po naravnom položaju i unutrnjoj zadaći svojoj divnim uspjehom čine; nema naposljetku one sredotočne moći i sveze, koja bi i pojedine crkve iznad samih sebe i iznad narodnih njegovih težnja i svrha uzdići i u jednu svetu cjelinu sa ostalim svijetom združiti i spojiti mogla, a to je upravo najuzvišenija svrha kršćsnstva.“ Dovle Strossmayer! Divnih li doista i duboko mudrih riječi! Kako su aktuelne za nas i danas! Drugi put donijećemo još aktuelnijih. A OT: pastazazube