TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Sv

a

ijest

 

GOD. XX — BR. ll,

Pred par dana odigrao se, sasvim
neočekivano, jedan politički dogođaj,
od velikog zamašaja; dogođaj čije
posljedice ne mogu se svekolike u
ovom trenutku točno predvidjeti niti
pretskazati, no u svakom slučaju biće
ed ogromnog značaja; mogle bi čak
postati i sudbonosne po Evropu i po
čitav svijet. Na zapovijed Vođe Hit-
lera_prodrla_je njemačka vojska u
Austriju i svu je zaposjela. Odmah
za vojskom došao je i sam Vođa.
Vladavina katoličko - konzervativna,
provedena u Austriji pred dvanaestak
godina od umnog i čestitog kancela-
ra, sada pokojnog Seipela; nastav-
ljena od tragično preminulog Dollfus-
sa i ovog posljednjeg: Schuschnigga;
vladavina koja se je uglavnom osla-
njala na malograđanski, vjeri i tradi-
cijama odani stališ, te koja je ipak
nešto dobra priuštila narodu i
zemlji; ta se je vladavina srušila u
prah, čim su njemačke čete zašle u
austrijske granice. Za tili čas uspo-
stavljen je nacional-socijalistički, hit-
lerovski režim; novi kancelar Seyss-
Inquart pozvao je naknadno njemačke
trupe, koje su i onako već ulazile. U
isto vrijeme ustale su listom nac.-so-
cial. snage po cijeloj Austriji i pre-
uzele državnu vlast u svoje ruke, a
da im se nitko živ nije suprostavio.
Vojska i policija ni da bi se maknu-
le, pače na više mjesta dale su jasno
razumjeti, da pristaju uz novoostva-
reni poredak. Njemačkim vojnicima
upriličen je svuda svečan doček. Ko-
načno otstupio je i državni pretsjed-
nik Miklas, dok je Schuschnigg prvo
dopao kućnog zatvora, a sad kažu
da dolazi na Hvar. Nad cijelom Au-
strijom danas ponosno leprši crveni
barjak sa znakom kukastog krsta.
Tisućljetna povijest Austrije kao ne-
nezavisne i samostalne države-svrši-
la se! Hitler je triumfalno dočekan u
Beču. U nedjelju dne 10 travnja ple-
biscit će da potvrdi ovo stanje.

Otsada  unaprijeda treba Nje-
mačku i Austriju smatrati kao jednu
te istu političku, vojničku i gospodar-
sku cjelinu, kao što je to i novi aus-
trijski kancelar naglasio u svom pro-
glasu: jedna država, jedan narod,
jedan vođa Hitler!

Kako je do toga došlo ? Evo kako?
Kad je u Austriji svladan i oboren
kleti marksizam i liberalizam, te uve-
dena vladavina katoličkih austrijsko-
patriotskih struja, imala je ova vlada-
vina da se bori s raznim jakim pro-
tivnicima. Najprije tu je bio isti mar-
ksizam, koji iako hameton potučen
pretstavljao je ipak izvjesnu snagu,
protiv koje trebalo je uvijek biti na
oprezu. Hitlerizam stalno u porastu,
bodren i potican od sve to jače i
silnije Njemačke, bio je također je-
dna neprestana prijetnja i opasnost.
Sami pak upravljači, premda vrijedni
lično i sposobni ljudi, nijesu u neko-
jim svojim potezima bili baš najsret-
nije ruke. Bili su u politici pomalo
djetinjasti. Oni su n. p. živo pre-

= gnuli da obnove onaj, već zamrli,

nekadanji austrijski patriotizam. U tu
svrhu iznijeli su iz muzeja stare c, k.

DUBROVNIK, 16. Ožuika 1938

Nema više Austrije!

barjake i vojničke uniforme, pokuša-
vali da ožive stari duh — promičući
kult Franja Josipa. Čak im je dobro
dolazio i general Sarkotić.

Dobro, ali pristalice svega toga,
videći kako se lijepo obnavlja stari
crno-žuti scenarij, počeše držati kao
sigurno da će vlada u zgodnome ča-
su učiniti konačan i odlučan korak u
započetom pravcu, da će naime pro-
glasiti uspostavu stare monarhije i
pozvati na prijesto Otona Habsburškog.

No pošto vlada nije mogla da ostva-
ri iluzije svojih pristaša, desilo se da
su mnogi razočarani od nje otpali i
prometnuli se u njene protivnike.

Nacion.-socialisti dizali su sa svoje
strane više puta nemire i bune, našto
je vlada odgovarala drastičnim mje-
rama : mnogi su bili pozatvarani, mno-
gi prebjegoše u Njemačku. — Ima ih
tamo preko 40.000! Kad su vođi naj-
poslije dojadile neprestane tužbe au-
strijskih nac. soc., pozvao je prošlog
mjeseca k sebi na sastanak u Ba-
varsku kancelara Schuschnigga. Tu
je Hitler prama Schuschniggu istupio
po onoj našoj narodnoj: ,Il mi se
pokloni, il mi se ukloni!“ — Sschu-
schnigg nit se uklonio, nit se do kra:
ja poklonio. Donio je neko polovično
riješenje, a to je uvijek najgore ri-
ješenje. On je nekoliko hitlerovaca
uveo u svoju vladu, držeći valjda da
će se time Vođa zadovoljiti, a inače
da će ostati sve pri starom. Tu se
Schuschnigg ljuto prevario! Čim se
austrijski hitlerovci vidješe u vladi
latiše se posla, kako bi čim prije svu
vlast prigrabili u svoje ruke. Schu-
schnigg nato, videći nevolju, koja pri-
jeti njegovu režimu, smislio je nešto,
što je valjda po njegovu računu ima-
lo da ojača i njega i njegov režim ;
a kad tamo baš to je pospješilo ka-
tastrofu. Dne 10 ov. mj. on je odre-
dio, da se u nedjelju 13 0. mj. u cijeloj
Austriji održi plebiscit: za ili proti re-
žimu. Dakle u roku od cigla tri dana!
Mislio je time iznenaditi i smesti nac-
socialiste. Ali da! Hitler mu je mu-
njevitom brzinom poslao ultimatum:
li se plebiscit ima odgoditi ili eto
njemačke vojske u Austriju! ,Ple-
biscit — grmi Hitler u svome pro-
glasu narodu — plebiscit u zemlji, u
kojoj su svi podaci o pravu glasa
manjkali; u zemlji, u kojoj se nije
znalo, tko ima pravo glasa, a tko
nema, u kojoj nitko nije imao legiti-
maciju za izbore, odredila je vlada
izbore kroz nepuna tri i po dana.
Nijesu postojale izborne karte, nitko
nije imao uvid u to, tko će imati
glas tko ne“.

Schuschnigg je u borbi proti Hit-
leru izabrao metode ,stare škole“, a
te danas ne pale. Tako se eto slomio
on i njegov režim s njim i stara
Austrija.

Inspiraciju za svoju politiku Schu-
schnigg je u zadnje vrijeme bio po-
čeo tražiti isključivo u muzeju.

Stvarnost je nadvladala muzej. Au-
strija je bila i bitisala. Na granicama
Jugoslavije osvanula je mlada i ve-
lika Njemačka. K. St.

IRNRISAĐNS RISNU
f Jakov Jelašić

U subotu 13 o. mj. u 8 s. jutrom
u Zagrebu predao je Bogu svoju ple-
menitu dušu Jakov Jelašić hrvatski
narodni zastupnik i senator, tajnik
političke pisarne predsjednika dra
Vlatka Mačeka. Tužnu vijest o nje-
govoj preranoj smrti - bio je tek u 42
godini života — duboko je potresla
hrvatskim srcima diljem domovine,
napose je pak iskrenom žalošću ispu-
nila cjelokupno dubrovnčko hrvatsko
građanstvo. Pokojnik je opetovno
dolazio u naš grad, bilo po narodnom
poslu, bilo da na našim ubavim i
toplim žalima traži lijeka svojoj teškoj
bolesti, koja ga je dugo morila i naj-
poslje eto u rani grob spravila. Bo-
raveć među nama stekao je mnogo
odanih prijatelja i zaslužio opće sim-
patije.

Pokojni Jelašić rodio se je u Sri-
jemskim Karlovcima dne 6 lipnja 1896
g. Svršio je učiteljsku i visoku pe-
dagošku školu u Zagrebu, te je neko
vrijeme proveo u učiteljskoj službi u
Šiškovcima. Pokojni Radić rano ga
zavolio zbog njegovog uma i vrlina
te ga g. 1927 kandidirao za zastup-
nika u kotaru Ludbregu, gdje je da-
kako i izabran. Otada nije se dijelio
od pok. Radića sve do njegove mu-
čeničke smrti.

Za vrijeme diktature službovao je
nešto vremena na građ. školi u Kar-
lobagu gdje je i dopao ljute boljetice
Zatim je u Zagrebu uapšen kad i
Dr Maček, predan sudu za zaštitu
države i osuđen na tri godine tamni-
ce. Kad je predsjednik Dr Maček po
drugi put uapšen i osuđen, vodio je
pok. Jelašić predsjednikovu političku
pisarnu uz najteže okolnosti. Na to-
me istaknutom i delikatnom mjestu
zadržao Dr Maček pokojnog Jelašića
trajno i neprekidno, povjeravajuć mu
najvažnije zadatke. Uopće je Dr Ma-
ček imao prama pokojniku neograni-
čeno povjerenje i odlikovao ga svo-
jim intimnim prijateljstvom.

Veliku i divljenja vrijednu radinost
razvijao je plemeniti pokojnik, ne šte-
deći svojih sila niti svog oronulog
zdravlja, što je jamačno i doprinijelo
njegovom ranom prelazu u vječni život.

Bio je vrstan i na peru. Osobito
smo rado čitali njegove članke i bi-
lješke u ,Hrvatskom Seljačkom Do-
mu“. Poznali smo odmah, što je iz
njegova majstorskog pera, pa da i
nije bilo od njega potpisano.

Tako nas je eto ostavio ovaj, u
svakom pogledu vjerni i dostojni sin
hrvatskog seljačkog naroda.

Smrtni ostatci zaslužnog pokojnika
predati su hrvatskoj materinskoj gru-
di u Zagrebu prekjuče u ponedjeljak
dne 14 t. mj. Sprovodu prisustvovao
je Dr Maček i drugi narodni prvaci.

U našem gradu otslužene su za

pokoj njegove duše svečane zadušni- ;

ce također piekjuče u 7 s. u crkvi
Malebraće. Prisustvovalo 'je pravo
mnoštvo hrvatskog građanstva.

Neka mu izmučeno tijelo mirno po-
čiva u hrvatskoj zemlji, za koju je
toliko «radio i trpio a plemenita mu
duša neka među svetim i odabranim
Božjim uskrsnuta odahne.

Vječna slava Jakovu Jelašiću!

CIJENA Dia. 150

tidie je Papa tu je Petar!

»Naša stolna crkva (djakovačka) —
veli slavni Strosmayer — posvećena je
poglavici apostolskomu sv, Petru. Meni
se čini — nastavlja on — da Isus Bog
naš i spas maš hotimice nije nikad
drugdje tolikom jasnoćom, tolikom
odlučnosti zborio i govorio nego kad
je poglavici apostolskom Petru vrhov-
nu moć u Crkvi Božjoj obrekac i po-
vjerio... Budući je pak i opet mudrost
i dobrota Božja predvidila da će svijet
najviše navaljivati upravo na temelj
stalnosti i kreposti Crkve Božje, na
stožer života i jedinstva njezinoga, na
vrhunac i krunu apostolskoga rada
njezinoga, zato je sv. Petru i u njemu
svim njegovim nasljednicima prvo i
poglavito mjesto u Crkvi svojoj toli-
kom jasnošću i odlučnošću i neopore-
civošću obrekao i povjerio, da se nitko
tomu oprijeti ne može, koji se riječi
Božjoj iskreno klanja i koji u povijesti
i predaji Crkve bez strasti i predrasuda
čitati umije.“

Riječi našeg velikana sv, Jeronima
papi Damasu, Strossmayer ovako pre-
vodi: ,Ja se, sv. oče Damase, u op-
ćoj i strahovitoj današnjoj zabuni tebe
čvrstvo držim i sa sv. rimskom Stoli-
com u nerazrješivom općenju ostajem,
jer znam da je vrhu te stijene Crkv:
Božja sazidana. Kogod izvan te kuće
Jaganca blaguje, nije domaći nego
stranac, koji oskvrnjuje kuću Božju.
Kogod u lagji Noemovoj ne bude,
taj će u vrijeme potopa propasti.“ Od-
mah im dodaje ovaj tumač: ,Sva po-
vijest crkvena od najstarijih do današ-
njih vremena živi je pečat i tnmač
gornjih riječi, jer uistinu gdje nema u
Crkvi Božjoj one temeljne moći, o
kojoj svetac naš govori, tu polog svih
ostalih divnih i krasnih vlastitosti nema
sveopće priznate vrhovne vlasti, koja
bi u svakidanjem životu, osobito pak
u sto isto izvanrednih zgoda i nezgoda
sve sile crkvene u jedno spojila i na
svete i neumrle svrhe uputila. Tu nema
ni one slobode ni neodvisnosti u zva-
nju apostolskom, koju je Isus osobitim
načinom na drvetu križa posvetio i
Crkvi Božjoj, da ju kano oko u glavi
čuva izručio, što je, kako je poznato,
prvi sv. Petar u ime cijeloga zbora
apostolskog pred Sinedrijem (Velikim
vijećem židovskim) učinio i što nasljed-
nici njegovi do dana današnjega po
naravnom položaju i unutrnjoj zadaći
svojoj divnim uspjehom čine; nema
naposljetku one sredotočne moći i sveze,
koja bi i pojedine crkve iznad samih
sebe i iznad narodnih njegovih težnja
i svrha uzdići i u jednu svetu cjelinu
sa ostalim svijetom združiti i spojiti
mogla, a to je upravo najuzvišenija
svrha kršćsnstva.“ Dovle Strossmayer!
Divnih li doista i duboko mudrih riječi!
Kako su aktuelne za nas i danas!
Drugi put donijećemo još aktuelnijih.

  

A OT:
pastazazube