Mličtaiossusižtansilištiaa asinac TAKSA PLAĆENA U GOTOVU KARE EEE OOO Narodna Svije GOD. XX — BR. 12 DUBROVNIK, 23. Ožujka 1938 POLIGMA | LITVA Prošlih dana, u času dok je čitava svjetska javnost napregnutom pažnjom pratila sudbonosne austrijske doga- gjaje, izbio je na istoku Evrope jedan novi politički sukob — ili bolje: raz- buktio se iznovice jedan stari, latentni sukob — te zamalo, o dlaci je ostalo da nije došlo do ratnog požara; koji, bi da je planuo, bio vjerojatno zahva- tio čitavu Evropu, ako ne i čitav svi- jet. A situacija u svijetu danas je ta- kova, da i najmanja iskra može za čas izazvati sveopći oganj.| Srećom, spor je, bar za ovaj put, na mirne izglagjen. Radi se o sporu izmegju Poljske i Litve. U čemu sastoji spor izmegju te dvije države ? Evo u čemu. Litva je mala republika na domak Baltičkom moru; prostorom je nešto kao naša Bosna-.Hercegovina; pučan- stva je oko 2 i po milijuna. Zemljom je dakle sedam a stanovništvom je- danaest puta manja od Poljske. Litvi- ni su prastaro, nama Slavenima blisko pleme; po vjeri su najviše katolici. Oni sačinjavaju 75 postotaka žiteljstva; ostalo su Poljaci, uz nešto malo Ni- jemaca i Rusa (ostataka nekadanjeg riiskog gospodstva). Glavno zanimanje stanovništva jest ratarstvo. Zemljom protječe rijeka Njemen (Memel), koja izbija u Baltičko more. Glavni grad je Kowno (po litvinski Kaunas). U najstarija vremena Litva je bila samostalna kneževina. G. 1386 pridru- žila se Poljskoj kraljevini, o g. 1569 sasvim se s njome stopils, baš kao sada Austrija s Njemačkom. Tako je to potrajalo do propasti poljske drža- ve, Tad je Litva skupa s najvećim di- jelom Poljske pripala Rusiji; dok su ostalo odnijele Austrija i Prusija. Vremenom se u Litvi naseliše mnogi Poljaci, pogotovu u njenoj prijestolnici Wilnu, tako da je ovaj drevni grad zadobio čisto poljsko obilježje, postao pače poljskom nacionalnom svetinjom, mrtvom stražom i najistaknutijim be- demom katoličkog zapada naspram pravoslavnog istoka, prvim ognjištem probugjenog poljskog nacionalizma. I uopće svukoliku Litvu privikli su Po- ljaci smatrati integralnim, neotugjivim dijelom svoje domovine, Za vrijeme zajedničkog robovanja carskoj Rusiji trpjelo se zajednički, pak se s pravom očekivalo, da će se i nakon uskrsnuća obnoviti stara, vjekovima posvećena zajednica. Ali da! Mudrijani sa pariške mirovne konferencije stvoriše malu sa- mostaluu Litvu i time uvrijediše Polj- sku. Ne samo to, nego su čak bili odredili da glavnim gradom novope- čene državice ima biti — Wilmo, Ra- zumije se, da se je na toliki bezobraz- luk uzbunila poljska duša i slavni narodni junak general Želigovski i sam rodom iz okolice Wilna, zauze grad sa svojim dobrovoljcima te ga pripoji majci domovini Poljskoj, uprkos pa- pirnatim grožnjama u Parizu sakuplje- nih komedijaša. Unatoč tome litvanski , nacionalisti“ bijahu još toliko drski, te u svoj ustav daše zapisati Wilno kao glavni grad Litve, a Kowno proglasiše ,privreme- nim“ glavnim gradom. Tijekom ovo dvaestak godina su- sjestva više puta dolazilo je — uvijek krivnjom litvanskih patriota“ — do, sad većih sad manjih, pograničnih su- koba i sporova, Više puta bila je polj- ska strpljivost stavljena na tešku kušnju, dok ovog puta nije konačno prekipjelo. Litvanski upravljači, svi bez razlike oni s desna kao i ni s lijeva (sad je tamo nekakav polu fašistički režim) podržavali su s Poljskom odnošaje ta- ko mutne i napete, te su ličili na pravo ratno stanje. Nije dosle bilo čak ni pra- vih diplomatskih odnosa izmegju dvije države. Sad je pako Poljska odlučila da tom abnormalnom stanju učini kraj i da stvari izveđe na čistac. Ili pravi mir ili pravi rat! Ultimatum upućenim Litvi dne 17 t. zaiskala je poljska vlada, da Litva bezuvjetno mora, u roku od 48 sati, priznati Poljskoj posjed Wilma, priznati sadanje granice izmegju obiju država i uspostaviti redovite diplomat- ske odnošaje. U protivnom slučaju poljske će vojske ončas unići u Litvu i poći na Kowno. Poljske trupe već su stajale na granici, Litvinski vlastodršci, videć da im zlo prijeti, obratiše se za pomoć — so- vjetskoj Rusiji. No pošto me dobiše odgovora brzo popustiše i doslovce prihvatiše poljski ultimatum. Tako je ratna opasnost minula. i Razumije se, da velika, moćna Polj- ska ne će ni u buduće ni jednog časa dopustiti, da ju iz Litve raznim intri- gama smetanju i sprečavanju u vrše- nju njene istorijske misije ma istoku Evrope. Zadaća je maime Poljske, da bude neprobojnom branom zapadne evropske kulture i civilizacije protiv azijaštine, pogotovu dandanas, Osim toga valja znati, da Poljska, iako dosta velika, u današnjem svom opsegu, nije ipak poslije svoga slavnog uskrsnuća povratila sve one krajeve zemlje, koje su njene nekoć bile, te na koje oma ima najsvetije istorijsko pravo. To su u prvome redu dakako Litva, onda pak tako zvana ,Bijela Rusija“ i Ukrajina, sve tamo dolje do Crnog Mora. K. St. x š Takav alat kao što su zubi, Čista usta koji se trajno iz dana u dan urummsamamm=u rabi, zahtjeva redovitu dnevnu njegu. Izjutra i na večer: četkicu za zube i Chlorodont u ruke, te temeljito iščetkati zube u svim pravcima! Samo se ne bojati: zubi izdrže to sve vrlo dobro, a ne podnose jedino “ nedovoljnu njegu. Zato: Ohlorodont, kvalitetna pasta za zube! Domaći proizvod. Elizabeth Arden preparati za njegu ljepote jamči Vam za siguran uspjeh. DEPOT PARFUMERIJA " BERNER — Dubrovnik Kako mapodnju nas katolike Štampa se u Beogradu nekaki listić, koji se titulira ,Misionar“ — ,organ saveza pravoslavnih bratstava narodne hrišćanske zajednice“. Ne radi se tu dakako o misijama i misionarstvu u našem katoličkom evangjeoski uzviše- nom smislu riječi, Zadatak je tog vaj- nog ,Misionara“, da prostački grdi i napada nas katolike. Mi se dakako tome ne čudimo, niti nas to impresi- onira, Znamo mi vrlo dobro, da imamo i crnjih dušmana, nego što su komunisti. Najnovija iskustva bjelodano nas o tom osvjedočiše ! Donosimo ipak u izvatku jedan ta- kav ,misionarski“ napadaj na katolici- zam, da se vidi, kojim duhom dišu stanoviti krugovi kod nas, »Misionar“ dakle donio je tu skoro članak pod naslovom ,Sudbina Evro- pe“. Tu se, megju ostalim, veli: ,Ne- sreća je evropskog čovjeka u tome, što je upoznao Kristovu blagovijest kroz najstrašniji njen faszifikat, rimo- katolički. Rimska crkva — drobi dalje »Misionar“ — jest samo transformacija onog kurjačkog carstva, koje se zvalo rimsko“. — Članak se nastavlja u is- tom, doista kurjačkom stilu i tonu, pa završava slijedećom — upravo neču- venom tvrdnjom: ,Renesansa, huma- nizam, protestar tizam, liberalizam - na- laze se u krvnom srodstvu sa rimoka- tolicizmom. Njihova daljnja posljedica je kapitalizam, a ovaj izaziva boljše- vizam, da kao reakcija na oboje dogje fašizam. Time smo dobili kompletnu evropsku obitelj, jednu paklenu obitelj, opterećenu teškim nasljedstvom...“ »Misionar“ je, vidi se, i sam opte- rećen i te kako teškim nasljedstvom : mržnjom na katolicizam! — Ova mrž- nja urodila je u prošlosti na istoku sudbonosnim posljedicama. Da nje nije bilo, bio bi m. pr. Carigrad i danas kršćanski. Da nje nije bilo, ne bi ja- mačno bilo ni Kosova. Da nje nije bilo — i da je nema, mnogo toga na slo- venskom jugu izgledalo bi bolje i pri- jatnije. Ali čujmo kako zagrebački ,Obzor“ meritorno odgovara famoznome ,Mi- sionaru“. ,Ovakovi su bjesomučni izljevi po- učni s više gledišta — piše ,Obzor“. »Vidi se m. pr. da je neznanje vrlo jaka pokretna sila u mržnji protiv zapada i katolicizma i da se i danas može s tako neznalačkim prikazom nastupiti javno. ,Obzor“ zatim lijepo dokazuje, kao m. pr. nesreći jadne Rusije nije nipošto kriv duh evropskog, katoličkog zapada, već naprotiv to što ona nikad nije valjano primila zapadne kulture. Isto tako punim se pravom ,Obzor“ podruguje ,Misionarovim“ smiješnim naklapanjima da bi tobože kapitalizam i fašizam bili proizvod — katolicizma. »Kapitalistički poredak — piše ,Ob- zor“, a i tako je — postojao je davno prije nego što je organizovana kato- lička crkva... Kapitalistički poredak bio je na snazi u Kini već nekoliko tisuća godina prije osnutka katoličke crkve. Fašizam je u Evropi sigurno djelomično reakcija na boljševizam. No boljševizam nije se domogao vlasti na zapadu, već u Rusiji... Uz to fašizam, kako diktatorski režim, što je njegova bitna oznaka, ima svoju wolijekka ma CIJENA Dic. 150 istoku... Svakako se dakle ni zapad ni katolička crkva nemogu optuživati kao roditelji ni boljševizma ni fašizma“, Što se pak tiče ,evropske obitelji“, na koju se tako žestoko okomio ,Mi- sionar“, ,Moramo priznati — veli na koncu, takogjer s punim pravom ,Ob- zo1“ — da ne poznamo u svijetu sklad- nije, naprednije i savršenije jedinice, nego sto je ona, Evropska obitelj mo- gla bi svakako biti uzor cijelom svi- jetu, jer ništa boljeg od nje i nema u društvenom poretku“. » Misionar“ bi, po svemu sudeći htio da mas katolike izbavi iz našeg »pakla“ i prevede — žedne preko vo- de — u svoj carigradski ,raj“, Neka se toga svog m,raja“ sam maužije do mile volje — on i oni, koji za njim stoje. L' Osservatore Romano o dogogjajima U Austsdji Svršeni dogogjaji u Austriji postali su predmetom jačega zanimanja. Glavni urednik ,L Osservatora“, Corte Dalla Torre, osvrće se ma njih u posebnom članku. U članku se megju ostalim veli i ovo: »Politički sud o dogagjajima koji se tiču sudbine Austrije, već su dale vlade interesiranih država omako kako su smatrale potrebnim, a mi ćemo se osvrnuti na vjersku situaciju. Gotove činjenice u politici ne mogu imati do- bar utisacaj ma sregjivanje pojedinih situacija. Religiozni problemi u Njie- mačkoj već su svakom poznati, a isto se tako sa žalošću mora konstatirati teške incidente, koji su se sada od- igrali u Austriji. To sve izaziva veliku zabrinutost, Mi smo se uvijek zalagali za to, da se nagju potrebne solucije, koje će moći dovesti u sklad etničke aspiracije, materijalne potrebe i du- hovne težnje, ali uvijek na temelju pravde i potpune legalnosti. Pitanja, koja se tiču vjerskog poredka u Nje- mačkoj u posljednje su se vrijeme to- liko zaoštrila, da ona predstavljaju jednu tešku i žalosnu stvarnost, u ko- joj se katoličko stanovništvo Njemačke osjeća potlačeno. Hoće li sad kad je Austrija pripo- jena Njemačkoj takvo stanje obuhvatiti i Austriju? Neka Bog ne da, da za 6 milijuna austrijskih katolika dogju crni dani,enego da se pojave znakovi jedne prave vjerske pacifikacije na ba- zi načela, koja su sankcionirana po- stojećim konkordatima. Ali da li se ti znakovi pojavljuju ? Premetačine koje su izvršene u nadbiskupskoj kuriji u Salzburgu, kao premetačine i zatva- ravnja glavnih sjedišta i podružnica katoličke akcije u Austriji, koja je ga- rantirana konkordatom. bacaju žalosnu sliku na novo stanje u Austriji. Svaki pravi iskreni prijatelj mira treba želiti, da se ovi teški oblaci što prije rasplinu.