Mličtaiossusižtansilištiaa asinac

 

 

TAKSA PLAĆENA U GOTOVU
KARE EEE OOO

Narodna Svije

 

 

GOD. XX — BR. 12

DUBROVNIK, 23. Ožujka 1938

POLIGMA | LITVA

Prošlih dana, u času dok je čitava
svjetska javnost napregnutom pažnjom
pratila sudbonosne austrijske doga-
gjaje, izbio je na istoku Evrope jedan
novi politički sukob — ili bolje: raz-
buktio se iznovice jedan stari, latentni
sukob — te zamalo, o dlaci je ostalo
da nije došlo do ratnog požara; koji,
bi da je planuo, bio vjerojatno zahva-
tio čitavu Evropu, ako ne i čitav svi-
jet. A situacija u svijetu danas je ta-
kova, da i najmanja iskra može za čas
izazvati sveopći oganj.|

Srećom, spor je, bar za ovaj put,
na mirne izglagjen.

Radi se o sporu izmegju Poljske i
Litve. U čemu sastoji spor izmegju te
dvije države ? Evo u čemu.

Litva je mala republika na domak
Baltičkom moru; prostorom je nešto
kao naša Bosna-.Hercegovina; pučan-
stva je oko 2 i po milijuna. Zemljom
je dakle sedam a stanovništvom je-
danaest puta manja od Poljske. Litvi-
ni su prastaro, nama Slavenima blisko
pleme; po vjeri su najviše katolici.
Oni sačinjavaju 75 postotaka žiteljstva;
ostalo su Poljaci, uz nešto malo Ni-
jemaca i Rusa (ostataka nekadanjeg
riiskog gospodstva). Glavno zanimanje
stanovništva jest ratarstvo. Zemljom
protječe rijeka Njemen (Memel), koja
izbija u Baltičko more. Glavni grad je
Kowno (po litvinski Kaunas).

U najstarija vremena Litva je bila
samostalna kneževina. G. 1386 pridru-
žila se Poljskoj kraljevini, o g. 1569
sasvim se s njome stopils, baš kao
sada Austrija s Njemačkom. Tako je
to potrajalo do propasti poljske drža-
ve, Tad je Litva skupa s najvećim di-
jelom Poljske pripala Rusiji; dok su
ostalo odnijele Austrija i Prusija.

Vremenom se u Litvi naseliše mnogi
Poljaci, pogotovu u njenoj prijestolnici
Wilnu, tako da je ovaj drevni grad
zadobio čisto poljsko obilježje, postao
pače poljskom nacionalnom svetinjom,
mrtvom stražom i najistaknutijim be-
demom katoličkog zapada naspram
pravoslavnog istoka, prvim ognjištem
probugjenog poljskog nacionalizma. I
uopće svukoliku Litvu privikli su Po-
ljaci smatrati integralnim, neotugjivim
dijelom svoje domovine, Za vrijeme
zajedničkog robovanja carskoj Rusiji
trpjelo se zajednički, pak se s pravom
očekivalo, da će se i nakon uskrsnuća
obnoviti stara, vjekovima posvećena
zajednica. Ali da! Mudrijani sa pariške
mirovne konferencije stvoriše malu sa-
mostaluu Litvu i time uvrijediše Polj-
sku. Ne samo to, nego su čak bili
odredili da glavnim gradom novope-
čene državice ima biti — Wilmo, Ra-
zumije se, da se je na toliki bezobraz-
luk uzbunila poljska duša i slavni
narodni junak general Želigovski i sam
rodom iz okolice Wilna, zauze grad

sa svojim dobrovoljcima te ga pripoji
majci domovini Poljskoj, uprkos pa-
pirnatim grožnjama u Parizu sakuplje-
nih komedijaša.

Unatoč tome litvanski , nacionalisti“
bijahu još toliko drski, te u svoj ustav
daše zapisati Wilno kao glavni grad
Litve, a Kowno proglasiše ,privreme-
nim“ glavnim gradom.

Tijekom ovo dvaestak godina su-
sjestva više puta dolazilo je — uvijek
krivnjom litvanskih patriota“ — do,
sad većih sad manjih, pograničnih su-
koba i sporova, Više puta bila je polj-
ska strpljivost stavljena na tešku kušnju,
dok ovog puta nije konačno prekipjelo.

Litvanski upravljači, svi bez razlike
oni s desna kao i ni s lijeva (sad je
tamo nekakav polu fašistički režim)
podržavali su s Poljskom odnošaje ta-
ko mutne i napete, te su ličili na pravo
ratno stanje. Nije dosle bilo čak ni pra-

vih diplomatskih odnosa izmegju dvije
države.

Sad je pako Poljska odlučila da tom
abnormalnom stanju učini kraj i da
stvari izveđe na čistac. Ili pravi mir ili
pravi rat! Ultimatum upućenim Litvi
dne 17 t. zaiskala je poljska vlada, da
Litva bezuvjetno mora, u roku od 48
sati, priznati Poljskoj posjed Wilma,
priznati sadanje granice izmegju obiju
država i uspostaviti redovite diplomat-
ske odnošaje. U protivnom slučaju
poljske će vojske ončas unići u Litvu
i poći na Kowno. Poljske trupe već
su stajale na granici,

Litvinski vlastodršci, videć da im zlo
prijeti, obratiše se za pomoć — so-
vjetskoj Rusiji. No pošto me dobiše
odgovora brzo popustiše i doslovce
prihvatiše poljski ultimatum. Tako je
ratna opasnost minula. i

Razumije se, da velika, moćna Polj-
ska ne će ni u buduće ni jednog časa
dopustiti, da ju iz Litve raznim intri-
gama smetanju i sprečavanju u vrše-
nju njene istorijske misije ma istoku
Evrope. Zadaća je maime Poljske, da
bude neprobojnom branom zapadne
evropske kulture i civilizacije protiv
azijaštine, pogotovu dandanas, Osim
toga valja znati, da Poljska, iako dosta
velika, u današnjem svom opsegu, nije
ipak poslije svoga slavnog uskrsnuća
povratila sve one krajeve zemlje, koje
su njene nekoć bile, te na koje oma
ima najsvetije istorijsko pravo. To su
u prvome redu dakako Litva, onda pak
tako zvana ,Bijela Rusija“ i Ukrajina,
sve tamo dolje do Crnog Mora.

K. St.

x

š Takav alat kao što su zubi,
Čista usta koji se trajno iz dana u dan
urummsamamm=u rabi, zahtjeva redovitu dnevnu
njegu. Izjutra i na večer: četkicu za zube i
Chlorodont u ruke, te temeljito  iščetkati
zube u svim pravcima! Samo se ne bojati:
zubi izdrže to sve vrlo dobro, a ne podnose
jedino “ nedovoljnu njegu. Zato:  Ohlorodont,
kvalitetna pasta za zube! Domaći proizvod.

 

Elizabeth Arden

preparati za njegu ljepote jamči Vam za
siguran uspjeh. DEPOT PARFUMERIJA

" BERNER — Dubrovnik

Kako mapodnju nas katolike

Štampa se u Beogradu nekaki listić,
koji se titulira ,Misionar“ — ,organ
saveza pravoslavnih bratstava narodne
hrišćanske zajednice“. Ne radi se tu
dakako o misijama i misionarstvu u
našem katoličkom evangjeoski uzviše-
nom smislu riječi, Zadatak je tog vaj-
nog ,Misionara“, da prostački grdi i
napada nas katolike. Mi se dakako
tome ne čudimo, niti nas to impresi-
onira, Znamo mi vrlo dobro, da imamo
i crnjih dušmana, nego što su komunisti.

Najnovija iskustva bjelodano nas o tom
osvjedočiše !

Donosimo ipak u izvatku jedan ta-
kav ,misionarski“ napadaj na katolici-
zam, da se vidi, kojim duhom dišu
stanoviti krugovi kod nas,

»Misionar“ dakle donio je tu skoro
članak pod naslovom ,Sudbina Evro-
pe“. Tu se, megju ostalim, veli: ,Ne-
sreća je evropskog čovjeka u tome,
što je upoznao Kristovu blagovijest
kroz najstrašniji njen faszifikat, rimo-
katolički. Rimska crkva — drobi dalje
»Misionar“ — jest samo transformacija
onog kurjačkog carstva, koje se zvalo
rimsko“. — Članak se nastavlja u is-
tom, doista kurjačkom stilu i tonu, pa
završava slijedećom — upravo neču-
venom tvrdnjom: ,Renesansa, huma-
nizam, protestar tizam, liberalizam - na-
laze se u krvnom srodstvu sa rimoka-
tolicizmom. Njihova daljnja posljedica
je kapitalizam, a ovaj izaziva boljše-
vizam, da kao reakcija na oboje dogje
fašizam. Time smo dobili kompletnu
evropsku obitelj, jednu paklenu obitelj,
opterećenu teškim nasljedstvom...“

»Misionar“ je, vidi se, i sam opte-
rećen i te kako teškim nasljedstvom :
mržnjom na katolicizam! — Ova mrž-
nja urodila je u prošlosti na istoku
sudbonosnim posljedicama. Da nje nije
bilo, bio bi m. pr. Carigrad i danas
kršćanski. Da nje nije bilo, ne bi ja-
mačno bilo ni Kosova. Da nje nije bilo
— i da je nema, mnogo toga na slo-
venskom jugu izgledalo bi bolje i pri-
jatnije.

Ali čujmo kako zagrebački ,Obzor“
meritorno odgovara famoznome ,Mi-
sionaru“.

,Ovakovi su bjesomučni izljevi po-
učni s više gledišta — piše ,Obzor“.
»Vidi se m. pr. da je neznanje vrlo jaka
pokretna sila u mržnji protiv zapada
i katolicizma i da se i danas može
s tako neznalačkim prikazom nastupiti
javno. ,Obzor“ zatim lijepo dokazuje,
kao m. pr. nesreći jadne Rusije nije
nipošto kriv duh evropskog, katoličkog
zapada, već naprotiv to što ona nikad
nije valjano primila zapadne kulture.
Isto tako punim se pravom ,Obzor“
podruguje ,Misionarovim“ smiješnim
naklapanjima da bi tobože kapitalizam
i fašizam bili proizvod — katolicizma.

»Kapitalistički poredak — piše ,Ob-
zor“, a i tako je — postojao je davno
prije nego što je organizovana kato-
lička crkva... Kapitalistički poredak
bio je na snazi u Kini već nekoliko
tisuća godina prije osnutka katoličke
crkve. Fašizam je u Evropi sigurno
djelomično reakcija na boljševizam. No
boljševizam nije se domogao vlasti na
zapadu, već u Rusiji... Uz to fašizam,
kako diktatorski režim, što je njegova
bitna oznaka, ima svoju wolijekka ma

CIJENA Dic. 150

istoku... Svakako se dakle ni zapad ni
katolička crkva nemogu optuživati kao
roditelji ni boljševizma ni fašizma“,

Što se pak tiče ,evropske obitelji“,
na koju se tako žestoko okomio ,Mi-
sionar“, ,Moramo priznati — veli na
koncu, takogjer s punim pravom ,Ob-
zo1“ — da ne poznamo u svijetu sklad-
nije, naprednije i savršenije jedinice,
nego sto je ona, Evropska obitelj mo-
gla bi svakako biti uzor cijelom  svi-
jetu, jer ništa boljeg od nje i nema u
društvenom poretku“.

» Misionar“ bi, po svemu sudeći
htio da mas katolike izbavi iz našeg
»pakla“ i prevede — žedne preko vo-
de — u svoj carigradski ,raj“, Neka
se toga svog m,raja“ sam maužije do
mile volje — on i oni, koji za njim
stoje.

L' Osservatore

Romano
o dogogjajima
U Austsdji

Svršeni dogogjaji u Austriji postali
su predmetom jačega zanimanja. Glavni
urednik ,L Osservatora“, Corte Dalla
Torre, osvrće se ma njih u posebnom
članku. U članku se megju ostalim
veli i ovo:

»Politički sud o dogagjajima koji se
tiču sudbine Austrije, već su dale vlade
interesiranih država omako kako su
smatrale potrebnim, a mi ćemo se
osvrnuti na vjersku situaciju. Gotove
činjenice u politici ne mogu imati do-
bar utisacaj ma sregjivanje pojedinih
situacija. Religiozni problemi u Njie-
mačkoj već su svakom poznati, a isto
se tako sa žalošću mora konstatirati
teške incidente, koji su se sada od-
igrali u Austriji. To sve izaziva veliku
zabrinutost, Mi smo se uvijek zalagali
za to, da se nagju potrebne solucije,
koje će moći dovesti u sklad etničke
aspiracije, materijalne potrebe i du-
hovne težnje, ali uvijek na temelju
pravde i potpune legalnosti. Pitanja,
koja se tiču vjerskog poredka u Nje-
mačkoj u posljednje su se vrijeme to-
liko zaoštrila, da ona predstavljaju
jednu tešku i žalosnu stvarnost, u ko-
joj se katoličko stanovništvo Njemačke
osjeća potlačeno.

Hoće li sad kad je Austrija pripo-
jena Njemačkoj takvo stanje obuhvatiti
i Austriju? Neka Bog ne da, da za
6 milijuna austrijskih katolika dogju
crni dani,enego da se pojave znakovi
jedne prave vjerske pacifikacije na ba-
zi načela, koja su sankcionirana po-
stojećim konkordatima. Ali da li se ti
znakovi pojavljuju ? Premetačine koje
su izvršene u nadbiskupskoj kuriji u
Salzburgu, kao premetačine i zatva-
ravnja glavnih sjedišta i podružnica
katoličke akcije u Austriji, koja je ga-
rantirana konkordatom. bacaju žalosnu
sliku na novo stanje u Austriji. Svaki
pravi iskreni prijatelj mira treba želiti,
da se ovi teški oblaci što prije rasplinu.