Strana 2

 

Pisma iz naroda.

Rijeka Dubrovačka. Nedostatci na
brodarici. Skreče se pažnja Lučkoj
Kapetaniji. Na našim brodaricama,
pogotovu pak na onoj najglavnijoj :
Mirinovo - Batehovina (i obratno) ne
vlada još ni iz daleka onakav red,
kakav bi trebao i morao da bude.
Lučka Kapetanija u Gružu uspjela je
doduše, hvalevrijednim zauzimanjem,
da učini kraj onoj posvemašnjoj zbirci
i neredu, koji je za više od pola go-
dine vladao na gori spomenutoj bro-
darici, sli mnogo toga jošte fali, ne
samo na onoj jednoj već i na ostalim
brodaricama. Prije svega, nije točno
tiregjena prevozna tarifa. Više puta na-
plaćuje se onako od oka, kako kome,
i kako kada, tako da zbog toga ne
rijetko dogje do oštrih prepiraka iz-
megju pojedinih lagjara i publike. Že-
ljeti je, a i zakoni to traže, da pre-
vozne cijene budu precizno odmjerene
i da svaki lagjer ima kod sebe pro-
pisnu iablicu sa naznakom cijena, kao
što je i nekad bilo.

Drugo; nije točno označeno vrijeme
prevoza, naime od koje do koje dnevne
ure lagje imaju da više prevoz. Isto
tako nema nikakve uredbe glede noč-
nog vremena.

Takogier bi moralo na svakoj lagji
da bude označeno koliki broj osoba
smije oa ukrca.

Malo se pažnje posvećuje podesnosti
pojedine lagje, vozarskom priboru, kao
i ličnim kvalifikacijama lagjara. Deša-
va se n. p. čak i prilikom oštrih zim-
skih bura, da prevoz obavlja kakva
malena i krha lagjica, tako da oni,
koji se voze, dok s jedne strane rijeke
pregju na drugu, ostanu mokri ko ko-
koš. — Mogli bismo ovako na dugo
produžiti nabrajanjem raznih nedosta-
taka naših brodarica, a mogli bi izni-
jeti i po koji slučaj krupnijeg nereda
nebrige i lošeg postupka ovog ili onog
lagjara. Za danas cijenimo da je dosta,
samo ponovno molimo nadležne fak-
tore, u prvome dakako redu Lučku
Kapetaniju u Gružu, da bi ovim ne-
dostatcima i neurednostima jednom za
vazda stala na put.

LUKA ŠIPANJSKA. Svečani blago-
slov sv. Križnog Puta. Due 5 o. mj.
prispio je u ovu Župu iz Dubrovnika
o. Nikola Španjol gvardijan dubrovač-
kog franjevačkog samostana, da obavi
svečani blagoslov novih slikai križeva
Križnog Puta. U nedjelju iz jutra mnogo
je naroda pristupilo Stolu Gospodnjem.
Preko sv. Mise, koju je otpjevao O.
Španjol, crkva je bila dupkom puna.
Misnik je održao lijepu propovjed o
Muci Gospodinovoj, te istodobno iz-
javio da su slike dosta lijep ručni rad
na platau, takogjer i pohvalio N.N.
darovatelja istih. Poslije podne bio je
svečani blagoslov i namještenje slika i
križića, te pobožnost sv. Križaog Puta.

Čitulja. U četvrtak 10 tek. mi. pre-
minuo je ovdje g. Ivo Stjepović vele-
posjednik i dugogodišnji načeinik ovog
mjesta. U subotu po podne bio mu je
lijep sprovod, kojem je prisustvovao
marod ne samo Luke i Sugjurgja, već
i okolnih mjesta. Pokojniku rajska slava,
a ucviljenoj obitelji naše saučešće.

 

 

 

 

   

Članovima
službenika“ na otplatu uz iste
cijene kao i za gotovo.

»Zadruge državnih

NARODNA SVIJEST 30 Ožujak 1938

 

Broj 13

 

Školska idila na seli. VATROGASTVO U NAŠEM GRADU

Rijetko po selima ima škola, koje
pohagjaju djeca iz jednoga sela, već
radi opstanka škole nju polaze djeca
iz više sela i udaljenih zaselaka. Sela
su obično rastrkana, a neki su odlom-
ci udaljeni i po nekoliko kilometara
od škole.

Narod u selima obavlja stočarske i
težačke poslove i uvagja vrlo pametno
i s punim pravom u svoj rad i svoju
djecu još od malih nogu, jer ih treba
priučiti da budu momci i djevojčice u
poslu a i uredne starešine i domaćice
u domv. Da selo ne bude slijepo kod
zdrava oba oka, uvedene su osnovne
škole, koje su dužna da pohagjaju sva
djeca obojega spola u dobi, kada je
težakova motika najbolja životna ško-
la. Samo treba ta dva faktora, dom i
školu, uskladiti, da jedno drugoga ne
odmeže već da pomaže, a sve to mo-
že ako se hoće.

Po našim siromašnim krševitim se-
lima djeca svakog dana počam od ra-
ne zore pomažu roditeljima u gospo-
darstvu.

Pravilo je, da djeca, prije nego što
će u školu, odagnaju blago na pašu,
pri čem prevale, od kuće i do kuće,
dobar komad puta i ouda, već dostat-
no umorna, moraju u školu. Dešava
se na taj način i ne rijetko, da dijete
što na pašu, što u školu mora dnevi-
ce prevaljivati po desetak kilometara
puta. Pogotovu sada, kada imaju dvo-
kratnu dnevnu pouku, pa izmegju jedne
i druge pouke moraju kući,

Takovo je dijete imučeno i iznure-
no i nije sposobno ni za školu ni za
dom. Ali ie još i gore, ako djeca raz-
mak od jedne do druge pouke  pro-
borave o samomu kruhu u selu gdje
je škola, te se razlete kojekuda da se
uče neradu, zlu i klatarenju, a to sve
zato što neko neće da uvidi da je ne-
prekidna pouka u selu prijeko potre-
bita. Djeca ma selu ustaju sa ,Zdra-
vom Marijom“ i najbolje satove dana
(od 11 do 3 po podne) gube utaman.
A ko je tome kriv? Učitelji ne, jer
oni o tome ne odlučuju. Roditelji ne,
jer ne bi dopuštili da njihov podmla-
dak trpi i dangubi. Treba imati i jedno
oko te da se vidi kako se djeca mo-
raju mučili hodom, ili dangubiti, ili
po podne izostati, a to sve je šteta i
greliita kad 'se može vrlo lako, bez
straha da nauka trpi, to urediti ne-
prekidnom poukom.

U gradu, gdje je narod prama selu,
u lasti i masti, ne kine se srednje ni
druge škole sa pohagjanjem škole dva
puta dnevno, jer su i svita i nožice u
istoj ruci, dok u selu seljak ima svitu,
a nožice su u gradu, te sve molbe i
prestavke seljaka ostaju ne uslišane.
Zato treba uvesti po našim selima ne-
prekidnu dnevnu pouku, da se od ško-
le, doma i djece izvuče veče i solidni-
je koristi. K. M.

 

 

DNEVNO SVJEŽ
ukusan i osoljen

KIH 24 SEĆERIK BOLEST

po dr. Seufineru
Odlikuje se naravnim
ukusom i potrebitom
sadržinom ugljičnih
hidrata.
Ispitan na brojnim
klinikama.
Brašno
za šećernu bolest
po dr. Senftneru
u originalnim omotima
po “, kg.
Zastupstvo za Zetsku banovinu

petar Mulučić gh rgonik

Gospodine Uredniče !

U zadnjih nekoliko brojeva Vašeg
cijenj. lista, primjetio sam nekoliko
članaka pisanih od potpisnika stari
vatrogasac“, kao i ispravak upravljen
od strane Uprave Dobrovoljne vatro-
gasne čete, stoga Vas molim da biste
uvrstili i moj članak u Vaš cijenj. list,
da kao dugogodišnji vatrogasac izne-
sem svoje nepristrano gledište o prili-
kama vatrogastva u Dubrovniku.

Da nešto u vatrogasnoj ustanovi ni-
je u redu, to primječuje svaki gragia-
nin, ali u čemu je uzrok, u tome jav-
nost nije upučena. Razlog tome jest
zanemarivanje ove u prvom redu naj-
važnije ustanove koju se prepustilo na
milost i nemilost nekolicine ljudi. Član-
ci koje sam pročitao dokazuju oprav-
danost mojih navoda, jer nije to prvi
slučaj da se pokazalo nezadovoljstvo
izvršujućeg članstva, a što se sve više
izražava, a koje nikad nije bez uzroka.

Ja neću da branim tako zvanu opo-
ziciju, ali tvrdim da zastupaju ispravno
stanovište, ima doduše malih grešaka
o pojmu vatrogastva, (a što dolazi kod
same Uprave do većih izražaja) ali su
te greške iznošene u naiboljoj naimje-
ri i uvjerenju, ne obazirajući se na
zakon i pravila vatrogasne službe.

Uprava vatrogasne čete, upotrebljava
zakonske propise kako to nekim čla-
novima Uprave konvenira. Na primjer
u ispravku N. S. br. 11 spominje či.
47 i 48 zakona. Napominjem da spo-
menuti čl. nije zakon već pravila va-
trogasne službe, što je znak da gg. iz
Uprave mješaju pojmove te ne razli-
kuju nazive dotične uredbe. Osim to-
ga nepravilno je tumačen či. 47 i 48
pravila vat. službe, po kojem Uprava
tvrdi da zapovjednik treba da izdade
nalog za uzbunu. Pitam koji je glavni
temelj vatrogasne ustanove? O tome
mislim da mema diskusije jer sam na-
ziv ustanove potvrgjuje cilj. Dali treba
onda posebno u pravilima naglasiti
osnov vatrogasne ustanove, kada je to
u $ 1 vatrogasnog zak. označeno? Dali
je gg. iz Uprave poznat či. 14 dio
II. vatrogasne službe gje je jasno 0-
djeljen požar od drugih katastrofalnih
nepogoda što je i označeno u čl. 47
vat, službe da će zapovjednik ili de-
žurni časnik izdati malog za uzbunu,
dočim se požar odmah objavljuje po
primljenoj obavjesti. Pitam dali je g.
zapovjednik toliko dalekovidan da mo-
že prije već što daje nalog viditi dali
je u opće potrebno davati nalog za
uzbunu ?

Na pasus da Općina nije nadležaa
vlast, već samo sigualna stanica nije
ispravno. U tom slučaju dežarni na
signalnoj stanici vrši ujedno i vatro-
gasnu službu, te je i odgovoran isto
tako kao i član vatrogasne čete jer je
to služba o kojoj ovisi sudbina onih,
kojima je potrebna pomoć protiv po-
žara u čemu snosi i Općina jedan dio
odgovornosti, u moralnom i material-
nom smislu, Upozoravam gg. iz Upra-
ve takogjer na S 28 zak. o vat. orga-
nizaciji u kojem se potvrgjuju moji
navodi.

Napomenuti mi je, a što je javnosti
dobro poznato, da se često dogodilo,
da je uzbuna izvršena i do jednog sa-
ta nakon što je javljeno, odnosno o-
pažen požar.

Kada se znade prema statistici, da
kod požara igra veliku ulogu 10 mi-
nuta, kroz koje vrijeme može požar
da se munjevitom brzinom širi, i na-
nosi milijunske štete narodnoj imovi-
ni, pitam gg. iz Uprave dali je to ispra-
vaga rad prema pravilima ?

Nadalje prema izjavi u N. S, br. 11
spominje pisac st, vatrog. da je više

od polovine članstva u septembru pr.
g. zahtjevalo saziv vanredne skupštine.
Glede toga upučujem Upravu na $ 15
i 18 zak. vatr, gdje je jasno označeno
da je Uprava dužna u roku od 14
dana sazvati vanrednu skupštinu što
nije učinila, premda je zahtjev van-
redne skupštine bio popračen razlozi-
ma, što se nije uzimalo u obzir, niti
se držala propisa o održavanju redovne
skupštine, koja se mora održati u mje-
secu Januaru, koju se tek održalo da-
na 27 Februara koja je bila protupra-
vilno provedena. Upučujem gg. na
& 19 tač. 1 i $ 22 vatr. zak. i lo: \

1) Uprava je zaboravila da je ona
po spomenutim $$ podložna skupštini,
a ne skupština Upravi, Doznajem da
nije data mogućaost opoziciji da izne-
še konkretne predloge ili pitanja, niti
da traže odgovornost pojedinih funk-
cionera, prema tome nije tačan ispra-
vak uprave, niti je Uprava pozvana da
prima ili odbacuje zahtjeve pojedinca
ili grupe u koliko se odnosi na rad
Uprave. Osim toga je ukinuta sa dnev-
nog reda eventualija! Čemu to?

Na, pitanje jednog člana Uprave tko
je odobrio g. Kataviću kao tajniku
Uprave da prima honorar koji je od-
regjen za tehničko osoblje, odgovoreno
je sa strane g. inž. Dražića, da on
može SAM odrediti honorar kome ou
hoće. Upozoravam g. Dražića na s 22
i 25 tač. 1 u kojem jasno govori da
Uprava odlučuje o svim isplatama, do-
čim predsjednik samo naregjuje blagaj-
niku isplatu. Osim toga napominjem
da tajnik g. Katavić nije bio biran od
izvršujućeg članstva, prema tome je on
kao administrativno lice, a kao takav
nema mjesta megju honoriranim, ob-
zirom da dobrovoljne čete vrše duž-
nost besplatno, a naročito u admini-
nistrativnoj službi.

Nadalje Uprava poziva pisca ,sta-
rog vatrogasca“ da se legitimira i da
dogie u kancelariju itd. U koliko gg.
od Uprave žele da se i ja legitimiran,
ja ću se vrlo rado odazvati i primiti
se pregledu rada, ali samo u prisut-
nosti viših nadzornih vlasti.

Dugogodišnji vatrogasac.

= Javna zahvala

Duboko ganuti radi zainteresovanja
kroz vrijeme bolesti a osobito zadu-
ženi prigodom smiti

Don Vicka Lisičara

počasnog kancnika
upravitelja župe Sv. Andrije na Pilama

dužnost nas veže da zahvalimo svima
koji su se u tim tužnim prigodama
pokojnika sjetili. Osobita nek je za-
hvala Preuzvišenom Biskupu Dr. J. M.
Carević na očinskoj brizi za vrijeme
bolesti, pa OO. Tomi Tomašiću i
Cvjetku Jareb, za duhovnu okrepu i
tješenje kroz bolest i pri samrti. Veliku
našu harnost izrazujemo Dr, Mladinovu
kao i Dr. Jerkoviću i Dr. Račiću, koji
su sva ljudska sredstva upotrebili da
spase milog pokojnika. Uz to je vje-
čita hvala Preč. Kaptolu Stolne crkve
kao i svemu mirovnom svećenstvu,
koje je uz redovnike Dominikance i
Franjevce prisustvovalo zadušnicama i
otpratilo na vječni počinak milog po-
kojnika. Isto tako i svima redovnicima
u Dubrovniku, Crkovinarstvu i Bratstvu
sv. Andrije i sv. Gjurgia kao i ostalim
društvima i pojedincima, koji su poslali
vijence i prisustvovali zadušnicama i
sprovodu. Osobita hvala Crkv. 'Pjev.
Zboru i Glazbi Gundulić kao i svim
prijateljima i znancima, koji su pokoj-
nika ispratili ili nam se usmeno ili
pismeno sažalili, Naši susjedi na Pi-
lam kao i Gružu, a osobito gospogja
Marijana Krile, vezali su nas tolikom
požrtvovnosti da im možemo samo bli-
jedom tiječi zahvaliti na velikodušnosti.
Možemo slobodno kazati: svak nam
je bio od pomoći i utjehe. Ali svakomu
napose nije moguće zahvaliti, već neka
je svima skupno naša zahvala a od
Boga plaća.
Dubrovnik, 28 Ill 1938.
Ožalošćeni :
Ivo i Klara Beloć