Strana 2 Pisma iz naroda. Rijeka Dubrovačka. Nedostatci na brodarici. Skreče se pažnja Lučkoj Kapetaniji. Na našim brodaricama, pogotovu pak na onoj najglavnijoj : Mirinovo - Batehovina (i obratno) ne vlada još ni iz daleka onakav red, kakav bi trebao i morao da bude. Lučka Kapetanija u Gružu uspjela je doduše, hvalevrijednim zauzimanjem, da učini kraj onoj posvemašnjoj zbirci i neredu, koji je za više od pola go- dine vladao na gori spomenutoj bro- darici, sli mnogo toga jošte fali, ne samo na onoj jednoj već i na ostalim brodaricama. Prije svega, nije točno tiregjena prevozna tarifa. Više puta na- plaćuje se onako od oka, kako kome, i kako kada, tako da zbog toga ne rijetko dogje do oštrih prepiraka iz- megju pojedinih lagjara i publike. Že- ljeti je, a i zakoni to traže, da pre- vozne cijene budu precizno odmjerene i da svaki lagjer ima kod sebe pro- pisnu iablicu sa naznakom cijena, kao što je i nekad bilo. Drugo; nije točno označeno vrijeme prevoza, naime od koje do koje dnevne ure lagje imaju da više prevoz. Isto tako nema nikakve uredbe glede noč- nog vremena. Takogier bi moralo na svakoj lagji da bude označeno koliki broj osoba smije oa ukrca. Malo se pažnje posvećuje podesnosti pojedine lagje, vozarskom priboru, kao i ličnim kvalifikacijama lagjara. Deša- va se n. p. čak i prilikom oštrih zim- skih bura, da prevoz obavlja kakva malena i krha lagjica, tako da oni, koji se voze, dok s jedne strane rijeke pregju na drugu, ostanu mokri ko ko- koš. — Mogli bismo ovako na dugo produžiti nabrajanjem raznih nedosta- taka naših brodarica, a mogli bi izni- jeti i po koji slučaj krupnijeg nereda nebrige i lošeg postupka ovog ili onog lagjara. Za danas cijenimo da je dosta, samo ponovno molimo nadležne fak- tore, u prvome dakako redu Lučku Kapetaniju u Gružu, da bi ovim ne- dostatcima i neurednostima jednom za vazda stala na put. LUKA ŠIPANJSKA. Svečani blago- slov sv. Križnog Puta. Due 5 o. mj. prispio je u ovu Župu iz Dubrovnika o. Nikola Španjol gvardijan dubrovač- kog franjevačkog samostana, da obavi svečani blagoslov novih slikai križeva Križnog Puta. U nedjelju iz jutra mnogo je naroda pristupilo Stolu Gospodnjem. Preko sv. Mise, koju je otpjevao O. Španjol, crkva je bila dupkom puna. Misnik je održao lijepu propovjed o Muci Gospodinovoj, te istodobno iz- javio da su slike dosta lijep ručni rad na platau, takogjer i pohvalio N.N. darovatelja istih. Poslije podne bio je svečani blagoslov i namještenje slika i križića, te pobožnost sv. Križaog Puta. Čitulja. U četvrtak 10 tek. mi. pre- minuo je ovdje g. Ivo Stjepović vele- posjednik i dugogodišnji načeinik ovog mjesta. U subotu po podne bio mu je lijep sprovod, kojem je prisustvovao marod ne samo Luke i Sugjurgja, već i okolnih mjesta. Pokojniku rajska slava, a ucviljenoj obitelji naše saučešće. Članovima službenika“ na otplatu uz iste cijene kao i za gotovo. »Zadruge državnih NARODNA SVIJEST 30 Ožujak 1938 Broj 13 Školska idila na seli. VATROGASTVO U NAŠEM GRADU Rijetko po selima ima škola, koje pohagjaju djeca iz jednoga sela, već radi opstanka škole nju polaze djeca iz više sela i udaljenih zaselaka. Sela su obično rastrkana, a neki su odlom- ci udaljeni i po nekoliko kilometara od škole. Narod u selima obavlja stočarske i težačke poslove i uvagja vrlo pametno i s punim pravom u svoj rad i svoju djecu još od malih nogu, jer ih treba priučiti da budu momci i djevojčice u poslu a i uredne starešine i domaćice u domv. Da selo ne bude slijepo kod zdrava oba oka, uvedene su osnovne škole, koje su dužna da pohagjaju sva djeca obojega spola u dobi, kada je težakova motika najbolja životna ško- la. Samo treba ta dva faktora, dom i školu, uskladiti, da jedno drugoga ne odmeže već da pomaže, a sve to mo- že ako se hoće. Po našim siromašnim krševitim se- lima djeca svakog dana počam od ra- ne zore pomažu roditeljima u gospo- darstvu. Pravilo je, da djeca, prije nego što će u školu, odagnaju blago na pašu, pri čem prevale, od kuće i do kuće, dobar komad puta i ouda, već dostat- no umorna, moraju u školu. Dešava se na taj način i ne rijetko, da dijete što na pašu, što u školu mora dnevi- ce prevaljivati po desetak kilometara puta. Pogotovu sada, kada imaju dvo- kratnu dnevnu pouku, pa izmegju jedne i druge pouke moraju kući, Takovo je dijete imučeno i iznure- no i nije sposobno ni za školu ni za dom. Ali ie još i gore, ako djeca raz- mak od jedne do druge pouke pro- borave o samomu kruhu u selu gdje je škola, te se razlete kojekuda da se uče neradu, zlu i klatarenju, a to sve zato što neko neće da uvidi da je ne- prekidna pouka u selu prijeko potre- bita. Djeca ma selu ustaju sa ,Zdra- vom Marijom“ i najbolje satove dana (od 11 do 3 po podne) gube utaman. A ko je tome kriv? Učitelji ne, jer oni o tome ne odlučuju. Roditelji ne, jer ne bi dopuštili da njihov podmla- dak trpi i dangubi. Treba imati i jedno oko te da se vidi kako se djeca mo- raju mučili hodom, ili dangubiti, ili po podne izostati, a to sve je šteta i greliita kad 'se može vrlo lako, bez straha da nauka trpi, to urediti ne- prekidnom poukom. U gradu, gdje je narod prama selu, u lasti i masti, ne kine se srednje ni druge škole sa pohagjanjem škole dva puta dnevno, jer su i svita i nožice u istoj ruci, dok u selu seljak ima svitu, a nožice su u gradu, te sve molbe i prestavke seljaka ostaju ne uslišane. Zato treba uvesti po našim selima ne- prekidnu dnevnu pouku, da se od ško- le, doma i djece izvuče veče i solidni- je koristi. K. M. DNEVNO SVJEŽ ukusan i osoljen KIH 24 SEĆERIK BOLEST po dr. Seufineru Odlikuje se naravnim ukusom i potrebitom sadržinom ugljičnih hidrata. Ispitan na brojnim klinikama. Brašno za šećernu bolest po dr. Senftneru u originalnim omotima po “, kg. Zastupstvo za Zetsku banovinu petar Mulučić gh rgonik Gospodine Uredniče ! U zadnjih nekoliko brojeva Vašeg cijenj. lista, primjetio sam nekoliko članaka pisanih od potpisnika stari vatrogasac“, kao i ispravak upravljen od strane Uprave Dobrovoljne vatro- gasne čete, stoga Vas molim da biste uvrstili i moj članak u Vaš cijenj. list, da kao dugogodišnji vatrogasac izne- sem svoje nepristrano gledište o prili- kama vatrogastva u Dubrovniku. Da nešto u vatrogasnoj ustanovi ni- je u redu, to primječuje svaki gragia- nin, ali u čemu je uzrok, u tome jav- nost nije upučena. Razlog tome jest zanemarivanje ove u prvom redu naj- važnije ustanove koju se prepustilo na milost i nemilost nekolicine ljudi. Član- ci koje sam pročitao dokazuju oprav- danost mojih navoda, jer nije to prvi slučaj da se pokazalo nezadovoljstvo izvršujućeg članstva, a što se sve više izražava, a koje nikad nije bez uzroka. Ja neću da branim tako zvanu opo- ziciju, ali tvrdim da zastupaju ispravno stanovište, ima doduše malih grešaka o pojmu vatrogastva, (a što dolazi kod same Uprave do većih izražaja) ali su te greške iznošene u naiboljoj naimje- ri i uvjerenju, ne obazirajući se na zakon i pravila vatrogasne službe. Uprava vatrogasne čete, upotrebljava zakonske propise kako to nekim čla- novima Uprave konvenira. Na primjer u ispravku N. S. br. 11 spominje či. 47 i 48 zakona. Napominjem da spo- menuti čl. nije zakon već pravila va- trogasne službe, što je znak da gg. iz Uprave mješaju pojmove te ne razli- kuju nazive dotične uredbe. Osim to- ga nepravilno je tumačen či. 47 i 48 pravila vat. službe, po kojem Uprava tvrdi da zapovjednik treba da izdade nalog za uzbunu. Pitam koji je glavni temelj vatrogasne ustanove? O tome mislim da mema diskusije jer sam na- ziv ustanove potvrgjuje cilj. Dali treba onda posebno u pravilima naglasiti osnov vatrogasne ustanove, kada je to u $ 1 vatrogasnog zak. označeno? Dali je gg. iz Uprave poznat či. 14 dio II. vatrogasne službe gje je jasno 0- djeljen požar od drugih katastrofalnih nepogoda što je i označeno u čl. 47 vat, službe da će zapovjednik ili de- žurni časnik izdati malog za uzbunu, dočim se požar odmah objavljuje po primljenoj obavjesti. Pitam dali je g. zapovjednik toliko dalekovidan da mo- že prije već što daje nalog viditi dali je u opće potrebno davati nalog za uzbunu ? Na pasus da Općina nije nadležaa vlast, već samo sigualna stanica nije ispravno. U tom slučaju dežarni na signalnoj stanici vrši ujedno i vatro- gasnu službu, te je i odgovoran isto tako kao i član vatrogasne čete jer je to služba o kojoj ovisi sudbina onih, kojima je potrebna pomoć protiv po- žara u čemu snosi i Općina jedan dio odgovornosti, u moralnom i material- nom smislu, Upozoravam gg. iz Upra- ve takogjer na S 28 zak. o vat. orga- nizaciji u kojem se potvrgjuju moji navodi. Napomenuti mi je, a što je javnosti dobro poznato, da se često dogodilo, da je uzbuna izvršena i do jednog sa- ta nakon što je javljeno, odnosno o- pažen požar. Kada se znade prema statistici, da kod požara igra veliku ulogu 10 mi- nuta, kroz koje vrijeme može požar da se munjevitom brzinom širi, i na- nosi milijunske štete narodnoj imovi- ni, pitam gg. iz Uprave dali je to ispra- vaga rad prema pravilima ? Nadalje prema izjavi u N. S, br. 11 spominje pisac st, vatrog. da je više od polovine članstva u septembru pr. g. zahtjevalo saziv vanredne skupštine. Glede toga upučujem Upravu na $ 15 i 18 zak. vatr, gdje je jasno označeno da je Uprava dužna u roku od 14 dana sazvati vanrednu skupštinu što nije učinila, premda je zahtjev van- redne skupštine bio popračen razlozi- ma, što se nije uzimalo u obzir, niti se držala propisa o održavanju redovne skupštine, koja se mora održati u mje- secu Januaru, koju se tek održalo da- na 27 Februara koja je bila protupra- vilno provedena. Upučujem gg. na & 19 tač. 1 i $ 22 vatr. zak. i lo: \ 1) Uprava je zaboravila da je ona po spomenutim $$ podložna skupštini, a ne skupština Upravi, Doznajem da nije data mogućaost opoziciji da izne- še konkretne predloge ili pitanja, niti da traže odgovornost pojedinih funk- cionera, prema tome nije tačan ispra- vak uprave, niti je Uprava pozvana da prima ili odbacuje zahtjeve pojedinca ili grupe u koliko se odnosi na rad Uprave. Osim toga je ukinuta sa dnev- nog reda eventualija! Čemu to? Na, pitanje jednog člana Uprave tko je odobrio g. Kataviću kao tajniku Uprave da prima honorar koji je od- regjen za tehničko osoblje, odgovoreno je sa strane g. inž. Dražića, da on može SAM odrediti honorar kome ou hoće. Upozoravam g. Dražića na s 22 i 25 tač. 1 u kojem jasno govori da Uprava odlučuje o svim isplatama, do- čim predsjednik samo naregjuje blagaj- niku isplatu. Osim toga napominjem da tajnik g. Katavić nije bio biran od izvršujućeg članstva, prema tome je on kao administrativno lice, a kao takav nema mjesta megju honoriranim, ob- zirom da dobrovoljne čete vrše duž- nost besplatno, a naročito u admini- nistrativnoj službi. Nadalje Uprava poziva pisca ,sta- rog vatrogasca“ da se legitimira i da dogie u kancelariju itd. U koliko gg. od Uprave žele da se i ja legitimiran, ja ću se vrlo rado odazvati i primiti se pregledu rada, ali samo u prisut- nosti viših nadzornih vlasti. Dugogodišnji vatrogasac. = Javna zahvala Duboko ganuti radi zainteresovanja kroz vrijeme bolesti a osobito zadu- ženi prigodom smiti Don Vicka Lisičara počasnog kancnika upravitelja župe Sv. Andrije na Pilama dužnost nas veže da zahvalimo svima koji su se u tim tužnim prigodama pokojnika sjetili. Osobita nek je za- hvala Preuzvišenom Biskupu Dr. J. M. Carević na očinskoj brizi za vrijeme bolesti, pa OO. Tomi Tomašiću i Cvjetku Jareb, za duhovnu okrepu i tješenje kroz bolest i pri samrti. Veliku našu harnost izrazujemo Dr, Mladinovu kao i Dr. Jerkoviću i Dr. Račiću, koji su sva ljudska sredstva upotrebili da spase milog pokojnika. Uz to je vje- čita hvala Preč. Kaptolu Stolne crkve kao i svemu mirovnom svećenstvu, koje je uz redovnike Dominikance i Franjevce prisustvovalo zadušnicama i otpratilo na vječni počinak milog po- kojnika. Isto tako i svima redovnicima u Dubrovniku, Crkovinarstvu i Bratstvu sv. Andrije i sv. Gjurgia kao i ostalim društvima i pojedincima, koji su poslali vijence i prisustvovali zadušnicama i sprovodu. Osobita hvala Crkv. 'Pjev. Zboru i Glazbi Gundulić kao i svim prijateljima i znancima, koji su pokoj- nika ispratili ili nam se usmeno ili pismeno sažalili, Naši susjedi na Pi- lam kao i Gružu, a osobito gospogja Marijana Krile, vezali su nas tolikom požrtvovnosti da im možemo samo bli- jedom tiječi zahvaliti na velikodušnosti. Možemo slobodno kazati: svak nam je bio od pomoći i utjehe. Ali svakomu napose nije moguće zahvaliti, već neka je svima skupno naša zahvala a od Boga plaća. Dubrovnik, 28 Ill 1938. Ožalošćeni : Ivo i Klara Beloć