TAKSA PLACENA U GOTOVU ooDEOEEEOEODSESSEDIO N odna Svijesi GOD. XX — BR. 14. POLOŽAJ NJEMAČKIH Dr Jos DUBROVNIK, 6. Travnja 1938 KATOLIKA li Pored mnogih pozitivnih vrijednosti i upravo sjajnih strana, ima hitlerizam ta- kogjer i svoje negativne štrafe, Megiju takove spada u prvome ređu ona besmi- šlena i bezumiia borba koju hitlero- vački ideolozi razvijaju proti kršćan- stvu, specialno proti katoličkoj crkvi, Đoduše, ta se borba, ne vodi istim sredstvima i metodama kao n. pr. u Španiji ili Meksiku, ali zato nije ma- nje škodljiva. Zbog ovoga rialaze se njemački katolici u kritičnoj situaciji, koja izaziva živ interes svjetske jav- nosti. Piše se o tome i diskutira i kod nas, svaki sa svog, rijetko ko sa pra- vednog stanovišta. Zagrebački sveučilični prcfesor, Msgr. Dr Andrija Živković napisao je nedavno u šKatoličkom Listu“ o prilikama i sitnaciji njemačkih katolika, osobito pak onih u bivšoj Austriji, vrlo pou- čan članak, koji ovdje u izvatku pre- nosimo. Iza kako je učeni pisac kratko ocrtao političku i kulturnu ulogu ne- stale Austrije nastavlja ovako: Da se omegjimo samo na kulturno- vjerski stav nacionalnog socijalizma, ua koncepcije ni u čemu originalnih glava Rosenberga, Bergmanna, Hauera i dr. Zar nam sve, što se do danas pokazalo u toj Njemačkoj vogjenoj težnjom za specijalno »germanskim kršćanstvom“, nije samo znak kulturne dekađerce, jednoga nazadovanja u rije- šenju velikih motefizičkih problema ? Stari bi se grčki filozefi brzo vratili nairsg u svoje grobove, kad bi samo i na kratko poslušali, kakovo nemo- guće, nefilozcfsko i nenaučno pojmo- vanje iznose ideclozi novoga ogan- štia... Nekada nije htjela ifiteleklucina Njemačka ni u ruke uzeti djela svoga sina Friedricha Nietzsche-a, toliko su neopravdani napadaji, riekritično i do apsurda dovedeno subjektiviziranje o svim objektivnim vrijednostima, naro- čito o kršćanstvu kao najvećoj i naj- otsudnijoj pojavi i ljudskom životu, vrijegjali svako naučtio i ozbiljno ra$- pravljanje, švaku Ozbiljnu težnju za prođubljenjem pitanja, što formiraju naše naziranje na svijet i život, M:x Nordau je prigovarao prčfesorima, koji o Nietzsche-u troše vrijeme u predava- SU jer da_je kod njega na mje- stima protuslovlje i »bircatije“ van stimnje, A danas? Zh&k je velikoga pada gt int6lektualfiom i moralnom sh vaćanju kad savremeno pokoljenje može Friedricha Nieizsche-a smatrali ideolog &ffl;_pfbr&kofi ovoga doba i idealom kulturnoga, moralnoga, fil&- zofskog fažvoja miegjii ljišdima. Sve je to zato danas očigledno propadanje, siliženje žiiz šlimbirii i koršćanje k jed. noifi vičinelili, koje će povijest iza naš Elizabeth Erden azmnmmmišištunmmmmsimzian sm preparati za iijegu ljepote jamči Vam za šigiičani šišpjćh DEPOT PARFUMERIJA BERNER — Dubrovnik zabilježiti kao vrijeme destruktivnih tedencija na polju duševnih vrijednosti. Germanski mitos, kako se u naše vrijeme razmahao, oborio se svom si- lom na jednoga svoga pravoga protiv- nika: katolicizam! I doista mu samo može biti protivnik katolicizam i sve ono, što odiše katoličkim duhom; sve, što je sagragjeno na principima, koje propovijeda katolicizam. Samio to je danas sigurna brana protiv destruktiv- nih elemenata u kulturnom životu čo- vječanstva, kako dolaze do izražaja. Letimični pogled na prilike u svijetu uvjerava mas, da se sve ono, što ne ide harmonično s Kristom i Njegovom vidljivom Crkvom, drži u borbi s no- vopaganskom ideologijom nekako mla- ko i mlitavo. Sve savremene t. z. nacional, crkve nisu drugo, nego prvenstveno nacionalističke formacije, obojene vjerskim bojama, jedna manje druga više; svaka je naj- prije nacionalna, političko. borbena stra- načka i pomalo zasukana, a tek onda kršćanska i to po vlastitom kriteriju. Zato i jesu od Rima odijeljene crkve- ne zajednice rastrgale Kristovu haljinu na komadiće, da se od tih sitnih če- stica po njihovom vlastitom priznanju, ne da ništa više skalupiti. Sastaju se i vijećaju, troše dane i vrijeme, ali od svega slaba korist: na Krista sami ne gledaju jednim očima, nego ga pro- fanišu svaka na svoj način, Nije čudo da germanski mitos kraj takovoga sta- nja stvari može napredovati, Jedini tko bi mu se mogao i tko će mu se do posljednjih konsekvencija protiviti i s njim se boriti do posljednjega dana, do konačnog istrebljenja — to je ka- tolicizam. Na njemačkim je katolicima, a sada i na austrijskima da budu zastavnici u toj borbi. I došlo ne znam što, mi znamo, da crkva u toj borbi ne može popustiti ni za jotu. I nikada ne će popustiti. Mogu nastupiti progoni i zatvoranja daleko jača, nego što su do sada ; mogu pobornici neo-paganizma inscenirati nove procese ,otkrivati“ no- ve saveze katolika s boljševicima, sa židovima, komunistima i t, d.; sve će to biti tužno, Žalosno i bolno za Crkvu, ali j€ neće sklonuti, da se dobrovoljno odrekne one misije; koje megju naro- dima ima po Kristovoj ustanovi. Strašno je svakako Bijeg mikroba. \ li Bi! ali nije nikakva priča, jer mikroba (bacila, — bak erija) ima svagdje. I u ustima i medju zubima. Oni su uprato u zasjedi i čekaju na zgodnu priliku da uriište zube. Redoviti njega zubi sa Chlorodontom tjera, mikrobe iz usta. Sai o stalna i r&40vitd njega može da zaštiti zubo od kvara i propadanja. Chlotodont izjtitra =. Chlorodont , rije svega večer ! * Onda jesu i oštaju ii zdravi! Doinači proizvod, Neka strašna priča? ru duša m zo oižes CIJENA Din. 150 ip Nagu o Dubrovniku Iz predvvanja održanog dne 20 III. o g. u ,Dalmatinskom Skupu“ u Sarajevu. (Vidi prošlu »N. S.*) “ Gubitak državnie nezavisnosti bijaše nesumnjivo za Dubrovnik težak udarac, Strašan udarac bio je ranije veliki po- tres g. 1667. Pa ipak i tada kaoisada život se nije prekinuo, Ni u jednom ni u drugom slučaju nije bilo lako preko noći uspostaviti sporazum s nic vim dobom. Baš u doba, kada se du- brovačka književnost za Gundulića i Gjorgjića, a nauka za Baljivija i Boš- kovića bijaše visoko digla, ekonomska je snaga Republike bila u opadanju. Već se javljaju znakovi života, koji se gasi. Za nemirnih dana na početku XIX vijeka Dubrovačka vlada, u duhu naj- strožije konservativnosti, u dopisima na svoje predstavnike u inozemstvu redovito opetovaše ovu poruku: ,Pri- like u Europi traže, da se o nama go- vori što imanje“. Ali glas vlade nije bio glas naroda. Bilo je dosta Đubrov- čana, zadojenih idejama, koje dolažahu iz Francuske, bilo je ljudi, koji čitahu francuske filozofe i publiciste i koji, čitanjem, razmišljanjem i promatranjem dogjoše do uvjerenja, da se Republika preživjela. To je istina i to se ne da zanijekati. Ali je isto tako istina i ni- kako se ne da zanijekati, da nije bilo nikoga, tko bi stranoj vlasti dao pred- nost nad domaćom. A mi danas, pro- matrajući prilike po naučnim kriterijima onako, kakove doista jesu, možemo mirne duše reći, da je Dubrovnik svoju novu orijentaciju udešavao po ovom jednostavnom načelu: Ako je dosad domača vlast bila dubrovačka; ožsad, nakon što je prestala Republika, do- mača vlast nad Dubrovnikom mogla je biti samo ona, koja je mogla zahva- titi sve hrvatske zemlje i čitav hrvat. ski narod. Starije se generacije nijesu mogle lako sporazumjeti s novim prilikama, utapale su se u svijetlu prošlost i umi- rale; mlagje, čak i one, koje ugledaše Božje svijetlo, dok je Republika bila na životu, odlučno pogledaše u bu- dućnost, lako im je tradicionalan duh donekle suživao slobodu kretanja, ipak še najprije okreriiiše prema onoj strani, kamo ih je nukao ne samo jezik, nego i vjera i kulturita stediria. Zagrebu i Ilirskom pokretu posvjedočiše svoje osobite šimpatije a to učiniše i prvom redti ža to, što su llirški pokret i Ze- greb odali veliko poštovanje dubrovač. koj literartičj i killtutnoj prošlosti. Siiipatije Ljudevita Gaja i Hrvata ttopće za Dubrovnik stajahu visoko iznad nji- loviti i ža oštale tišše gradove, Đok je sve tario 46 g. 1848. šamio po koji sin kfšte Dalmacije shvatio pravi zamašaj llirskog pokreta; neko- liko je umnih Dubrovčana odmah u početku ispravno Bojao i sarl&ga Gaja i njeg6va pelitičke; kdliirne i književne ciljeve; Đubrovački pjesnik, HOTELI i RESTAURACIJA historik i publicista — političar Medo Pucič isticaše, da ima malo ljudi, ko- jima Dubrovnik toliko duguje, koliko Gaju; njemu jedinome ima da zahvali, što vidi gdje je njegovo ime i njegova književnost nerazdruživo spojena s pre- porodom narodnoga duha u liiriji. Du- brovčani su sa zadovoljstvom opažali da je Danica redom donašela pjesme iz stare dubrovačko-dalmatinske knji- ževnosti kao dokaz, da rad preporodi- telja nije početak već samo nastavak velike kulturne tradicije. U Dubrovnika je neko doba izlazio list £' Aovenire (Budućnosi), čiji je samo vatijski oblik bio talijanski & pravi cilj, da utite put federativnom preuregjenju habsburške monarhije i sjedinjenju Dalmacije s Hr- vatskom. U Dubrovniku se rodio god. 1829. Dr. Miho Klaić, tz Doti Mija Pavlinovića najodlučniji pobornik sje- dinjenja. HA S pojavom lijepog i zanimivog ali još uvijek malo obragjenog pitanja o sjedinjenju Dalmacije i Hrvatske za- vršuje se ova, da tako kažemo, uver- tira, koja se kreće oko propasti Dub- rovačke Republike i dubrovačkog života iza Republike. Naše razlaganje završit ćemo pri- mjedbom, da su u Dubrovniku mlagje generacije doskora bile na čistu, da je politika, koju je Dubrovnik vodio u doba samostalnosti, za XIX vijek ana- hronizam i da je sada trebalo uspo- staviti što užu vezu s narodom. I tako je konačno Dubrovnik potpuno zaplo- vio onom strujom, kojom se stao kre- tati hrvatski narodni život novijeg vre- mena. Dok je, dakle, dubrovačkog duha brzo nestajalo iz političkog života, u književnosti se duže održao. Odatle ona elegijsko-patriotska nota, koja do- minira u poeziji sve do g. 1848., a koja se tamo i amo javlja i_ kasnije. U svojoj Cvijeti pjeva Medo Pucić još g. 1856: Sveti Vlaho, ti $i nam jedina I na kopnu i ria moru dika, Ti si ljubav, ti si čast istina Ti si prava sreća Dubrovnika, A zatim nastavlja: Svakome se hoće nać lijeka, Vlastelinu nikad do vijekal... 2.- 11 IV. 1938. a XV. SALON i Automobila 29. SPEGIJALNI 180. SAJAM: vino, poljoprivreda, ljeto i dom, Kozmetika, turizam. Na željeznicama 28. Il. — 16. IV. u Jigoslaviji bes- pišti površtak, o susjedni državama 25% do 408% popusta, na Jadranskim parobrodima viši razred za DOENIM bossa seoski ze KUPALIŠTA KUPARI otvoreši USPOSTAVLJEN REĐOVIA AUTOBUSNI SAOBRAĆAJ