TAKSA PLACENA U GOTOVU

Narodna Svijest.

 

GOD. XX — BR. 16

Svećenstvo i

DUBROVNIK, 20. Travnja 1938

hrvatski narod

Hrvatska Straža“ donijela je nedavno članak pod
gornjim naslovom, i koga zbog goleme upravo
aktuelnosti stvari, donosimo slijedeće:

»Kad obrazovan čovjek prvi put do-
gje u Zagreb, vidi spomenik biskupu
Stossmsyeru, velikom hrvatskom me-
ceni, osnivaču tolikih kulturnih usta-
nova; spomenik fra Andriji Kačiću
Miošiću, franjevcu i jednome od ljudi,
koji su najviše učinili za prosvjetu
hrvatskoga puka, u prvom redu selja-
ka; spomenik neprežaljenom Dn Fra-
ni Buliću, velikom rodoljubu, učenja-
ku i karakteru, za kojega je Dr Ma-
ček kazao, da je bio najveći Hrvat na-
šega vremena. U tome Zagrebu vidi-
mo ulice Žerjavića, Berislavića, Gijor-
gjića, Katančića, Boškovića, Brezovač-
koga, Buconjića, Buntiće, Dukljanina,
Gajdeka, Habdelića, Kačića, Kažotića,
Krčelića, Langa, Vrhovca, Martića, Me-
dovića. Mesića, Pavlinovića, Štosa, Ve-
tranića, Vramca itd.

Ako zaredamo drugim hrvatskim
gradovima, vidjet ćemo istu pojavu.
Naći ćemo spomenike, ulice, i trgove
zaslužnih katoličkih svećenika, rodolju-
ba, mecena, svetaca, zaslužnih poli-
tičkih i kulturnih radnika, čija su ime-
na vezana tz sve važnije dogogjaje i
inicijative hrvatskog narodnog života.

A što je tek sa onim hiljadama i
hiljadama svećenika ,neznanih juna-
ka“, koji su u stanovitim krajevima i
prilikama upraao bili od subonosnog
značenja za sam narodni opstanak.

Sjetite se zasluga naših svećenika i
redovnika giagoljaša, i franjevaca, koji
se nisu maknuli ni pred turskom na-
jezdom, nego su ostali, da sa svojim
pukom dijele dobro i zlo i tako nam
sačuvali barem dio sjajnih katoličkih
tradicija u Bosni, Hercegovini, Slavo-
niji i u mekim krajevima Dalmacije.
Konačno, sjetimo se i naših nedavnih
političkih borba u XIX. stoljeću, pa
ćemo u Bosni, Dalmaciji i Hrvatskoj
u prvim redovima vidjeti svećenika i
redovnika u svim kulturnim, pa čak i
političkim akcijama.

Hrvatsko svećenstvo je još više za-
služno za kulturu. Zaredujmo hrvat-
skim zemljama. Dajmo, da nas vode
domaći ljudi i da nam pokazuja zna-
menitosti svojega zavičaja. Pa što će
nam pokazati ?

S ponosom će nam govoriti o crkva-
ma, crkvenim slikama, samostanima i
samostanskim i sjemenišnim knjižni-
cama. Pokazat će nam stare riznice
crkvene i crkvene muzeje. Kad bi ta-
ko zaredali od grada do grada, vidjeli
bi kakovo je golemo blago kroz sto-
ljeća sabrala crkva katolička. Pogle-
dajmo povijest naših kulturnih ustano-

va. Vidjet ćemo, da su naši književni-
ci, učenjaci i kulturni radnici u prošlim
stoljećima naobrazbu dobili u škola-
ma naših redovnika. Sjetimo se što je
za našu kulturu značio ,Collegium
Ragusinum“, što lepoglavski Pavlini,
Najviše znanstvene ustanove u Zagre-
bu usko su spojene s imenima Stros-
smeyera, Krizmanića, Žerjavića i Bau-
era. Zagrebačka Akademija znanosti i
umjetnosti imala je do sada dva pokro-
vitelja i obadva su bilikatolički biskupi.

Pogledajmo povijest socijalnog i ka-
ritativnog rada u Hrvatskoj, pa ćemo
vidjeti, da je prve bolnice, ubožnice,
sirotišta i ljekarne otvorila Crkva. Pa
i danas u službi karitativnoga rada
stoje hiljade katoličkih redovnica, od-
gajajući sirote i njegujući bolesnike i
olakšavajući posljednje dane oronulim
starcima, uzgajajući ma hiljade kato-
ličke djece u ispravnom duhu ito baš
u onim krajevima, koji su najviše u-
groženi i gdje su Hrvati izmješani
s inovjernicima, a da i me govorimo
o brojnoj hrvatskoj emigraciji u svim
krajevima svijeta. Sve što je hrvatska
za njih mogla učiniti bilo je, da s nji-
ma pošalje svećenika, da ih okuplja
oko hrvatski župa, da ih uči vjeri ali
i rodoljublju.

Pogledajmo konačno posebno rad
hrvatskog sela. Zaredajmo okolo i po-
gledajmo, kako marod žive. Brzo ćemo
opaziti značajnu pojavu, da je narod
u onim krajevima, u kojima je na nje-
ga utjecaj Crkve bio veći, mapredniji,
prosvijetljeniji i kulturniji. Crkva je
bila glavni, a u mnogo slučajeva i je-
dini nosilac napretka. Sjetimo se pu-
čko-prosvjetnog rada Društva sv. Je-
ronima i tolikih zadružnih radnika sve-
čenika. Posvuda ćemo vidjeti, da je
ponos sela njegova Crkva, koja je u-
jedno mjesto, gdje seljak hrvatski ču-
je pouku u katoličkoj vjeri, čija je na-
uka i moral — kako je lijepo kazao
Stj. Radić — temelj evropskog kultur-
nog napretka. Bezbrojna katolička vjer-
ska i prosvjetna društva nadopunja-
vaju to djelovanje Crkve.

Danas se mnogo govori o ulozi in-
teligencije u životu sela, da se inteli-
gencija mora približiti selu. Pa zar
svećenstvo nije to već učinilo ? Ono
nije na selu samo fizički prisutno, ne-
go dijeli sa seljakom dobro i zlo. Sve-
ćenik je jedini čovjek s fakultetskom
spremom, kojega ćete naći u svakom
selu, gdje on u golemoj većini sluča-
jeva provodi čitav svoj život, prateći i
poznavajući u tančine život sela.

 

Elizabeth Arden

preparati za njegu ljepote jamči Vam za
siguran uspjeh DEPOT PARFUMERIJA

BERNER — Dubrovnik

Londonski ,,Ti

»Times“ je stari list; ima mu preko
stotinu i (pedeset godina, Nikakvo dakle
čudo, da mu se gdjekada, kroz tolike
godine, sa vrška pera omakne krma-
ča, kao što mu se to n. p. desilo otrag
malo dana, kad je objelodanio onaj
famozni napis, u kom pokušava do-
vesii u vezu Hrvatsko pitanje sa ku-
ćom Habsburškom, pripisujuć pri tom
ulogu posrednika ishlapljelom, skoro

devedesetgodišnjem general - oberstu
Sarkotiću.

Vidi se, da i u inače toliko reno-
miranom, uredništvu ,Timesa“ znaju
zasjesti nekakvi nedotupavni gentleme-
ni: pačji mozgovi, kupusje glave. Jedino
tako, ne drukčije, dade se objasniti
slučaj, da se u jednom onakvom listu
obrete članak, poput gori rečenog.

Volimo i cijenimo Eugleze. Ne drži-
mo ih ni iz daleka onakovim glupa-
cima, kakovim ih prikazuje njihov ve-
liki zemljak Bernard Shaw, a s njime
i Nietsche i Keyserling; da druge sad
ne nabrajamo. Ima nas pače mnogo
Hrvata, te engleski jezik, književnost i
više-manje sve što je englesko, bri-
tansko i uopće anglo-saksonsko, jed-
nako ljubimo kao i svoje vlastito.
Znamo ipak da ima mnogo dokonih
a bogatih Engleza, koji, da bi utukli
dosadu — prema onoj našoj narodnoj :
»Irla baba lan, da joj progje dan“ —
laćaju se svakog vraga: jedni sabiru
lule, drugi uče ciganski, treći pišu no-
vinske članke i dopise poput onog u
»Timesu“. Ako je onu neslanu koba-
sicu uopće sakupio kakav Englez?!
Možda ona potječe iz kakog neengleskog

 

Ukratko, ako na život našega hrvat-
skog naroda gledamo s jednog višeg
stanovišta « ako prosudimo koliko je
moralno, kulturno, socijalno i mnacio-
nalno značenje katolicizma, koji dje-
luje u prvom redu preko Crkve i sve-
ćenika, na prošlost, sadašnjost i buduć-
nost hrvatskoga naroda, tada vidimo,
da je to pravedan, možomo reći i prvi
faktor u životu Hrvata. Nije stoga ču-
do, da svi oni, koji bi htjeli ukloniti
hrvatstvo ujedno udaraju na katolicizam.

Kod takvog stanja stvari moglo bi
se i moralo očekivati, da će hrvatski
rodoljubi, da će vogje maroda uzeti u
obzir, da duboka odanost vjeri hrvat-
skoga sela nije nikakova predrasuda,
»zavedenog naroda“, nego da je to plod
dugog, stolječima stečenog iskustva.

Pa ipak se dešava, da baš oni, koji
toliko govore, o hrvatskom selu, rado
na sve to zaborave i udare na sveće-
nika, kao na opasnost za hrvatsko se-
lo i hrvatski narod. Ili se opasnošću
proglasi hrvatski redovnik, koji provodi
evanginosko siromaštvo i hrvatski sve-
ćenik, koji u golemom dijelu hrvatskih
zemalja žive upravo siromaški, a koji
u čitavoj Hrvatskoj živi megju naro-
dom i za narod. Kad se govori o ne-
narodnoj gospodi a ne spominje se ni
odvjetnik, ni industrijalac, ni liječnik,
ni učitelj, ni trgovac, nego baš redovnik.

U ime hrvatskoga poštenja i osje-
ćaja za pravdu morale bi prestati op-
tužbe protiv svećenstva, jer ako treba
prigovarati pojedinim staležima, tada bi
svećenici sigurno bili posljednji na redu.

CIJENA Din. 150

mes“ drobi...

pera! — U tome slučaju zbilja ža-
losno, da jedan ,Times“ nema pa-
metnijih i savjesnijih izvjestitelja.

Izmegju Hrvata i Habsburga stoje
krvave glave Zrinskih i Frankopana —
čiji ćemo tužni spomen do malo dama
slaviti — stoji tragični lik Jelačića ba-
na, kuglama isprostrijeljeni Kvaternik
— i tisuće drugih mućenika hrvatskih,
Iz dubina istorije dopiru nam danas
naročito aktuelni stihovi Petra Zrin-
skog: Ako se pak ufaš, Bane, v po-
moć nimšku, (ovdje Ban cilja baš na
Habsburge i Austriju), — Da od nje
primaš tvoju sriću Zrinsku, — Viruj
Nimcu, da znaš, kako suncu zimsku:
Od njega moć imaš, kad primeš smrt
tminsku“, Groznu istinitost ovih stihova
iskusio je ban Petar na vlastitoj koži,

Ko je god, u ovo zadnjih stotinjak
godina hrvatske marodne borbe, po-
stavljao svoje nade u Habsburge, bio
je od čitave narodne javnosti smatran
za političku babetinu — ili za agenta
provokatora. I s punim pravom |

Pa ko je i što je taj bijedni starac
Sarkotić? Šta je on ikada značio; ko
je njegovu ,politiku“ ikad mogao u-
zeti za ozbiljno ?

Doduše ,Times“ cijeni da Sarkotić
vrijedi po prilici onoliko, koliko i abe-
sinski Haile-Selasie, pa misli: kada
smo mi Englezi vitalne interese svog
imperija mogli vezivati uz jedno ordi-
narno strašilo za vrapce, kakav bijaše
Selasie, zašto Hrvati ne bi mogli po-
vjeriti svoje narodne težnje jednoj ras-
hodovanoj bečkoj ekscelenciji ? Doista
su ovi Englezi katkada vrlo naivni!

U dotičnom burlesknom članku ,Ti-
mes“ spominje i nekakove ,hrvatske
nacionaliste“ kao tobožnje habsburške
poklonike, Nije nam ovdje jasno, na
koga to zapravo cilja londonski mu-
drijaš. Koga on razumijeva pod tim
nazivom ? Ako nacionalistima zove hr-
vatske rodoljube uopće, tad smo, na-
ravno, svi nacionalisti, i kao takovi
smatramo narodnom uvredom, da nas
bilo ko veže za habsburški fantom.
Akoli pak ,Times“ smjera na kakov
hrvatski — politički pokret, drukčiji
ili čak protivan pokretu koji pred-
vodi dr. Vlatko Maček, onda neka
»Times“ znade, da taj drugi, ,nacio-
nalistički pokret“ mne izlazi iz kruga
dvaju-triju slabo poznatih novinskih
redakcija i studentskih društava, tako
da jedva vrijedi spomenuti ga. Pa i
tim ljudima bila bi krvava uvreda, kad
bi ko pokušao da im podmeće habs-
burške simpatije.

Hrvatski je narod, hvala Bogu, da-
nas složniji i jednodušniji nego ikada
dosle, pak mu za postignuće njegovih
pravednih ciljeva ne treba ni Habsburga
ni Sarkotića, niti bilo kakovih intriga-
nata. K. st.

. i buni
Zabuna prirode E
rastu trideset i

dva zuba kad bi mogao sa manje njih isto tako
dobro da prodje? Nipošto! Dobra funkcija
aparata za žvakanje od presudne je važnosti
za opće stanje zdravlja. Potrebni su nam
svi naši zubi. Ne smijemo nikad zaboraviti,
da i oni nas isto tako trebaju: naime našu
njegu. Redovita njega sa _ Chlorodontom,
tom pouzdanom pastom za zube, čuva zube
zdrave do u visoku starost. Svoj dobar
glas u cijelom svijetu zahvaljuje Chlorodont
svojoj odličnoj kvaliteti. Domaći proizvod.

 

'
g