TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svijest. GOD. XX — BR. 16 Svećenstvo i DUBROVNIK, 20. Travnja 1938 hrvatski narod Hrvatska Straža“ donijela je nedavno članak pod gornjim naslovom, i koga zbog goleme upravo aktuelnosti stvari, donosimo slijedeće: »Kad obrazovan čovjek prvi put do- gje u Zagreb, vidi spomenik biskupu Stossmsyeru, velikom hrvatskom me- ceni, osnivaču tolikih kulturnih usta- nova; spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću, franjevcu i jednome od ljudi, koji su najviše učinili za prosvjetu hrvatskoga puka, u prvom redu selja- ka; spomenik neprežaljenom Dn Fra- ni Buliću, velikom rodoljubu, učenja- ku i karakteru, za kojega je Dr Ma- ček kazao, da je bio najveći Hrvat na- šega vremena. U tome Zagrebu vidi- mo ulice Žerjavića, Berislavića, Gijor- gjića, Katančića, Boškovića, Brezovač- koga, Buconjića, Buntiće, Dukljanina, Gajdeka, Habdelića, Kačića, Kažotića, Krčelića, Langa, Vrhovca, Martića, Me- dovića. Mesića, Pavlinovića, Štosa, Ve- tranića, Vramca itd. Ako zaredamo drugim hrvatskim gradovima, vidjet ćemo istu pojavu. Naći ćemo spomenike, ulice, i trgove zaslužnih katoličkih svećenika, rodolju- ba, mecena, svetaca, zaslužnih poli- tičkih i kulturnih radnika, čija su ime- na vezana tz sve važnije dogogjaje i inicijative hrvatskog narodnog života. A što je tek sa onim hiljadama i hiljadama svećenika ,neznanih juna- ka“, koji su u stanovitim krajevima i prilikama upraao bili od subonosnog značenja za sam narodni opstanak. Sjetite se zasluga naših svećenika i redovnika giagoljaša, i franjevaca, koji se nisu maknuli ni pred turskom na- jezdom, nego su ostali, da sa svojim pukom dijele dobro i zlo i tako nam sačuvali barem dio sjajnih katoličkih tradicija u Bosni, Hercegovini, Slavo- niji i u mekim krajevima Dalmacije. Konačno, sjetimo se i naših nedavnih političkih borba u XIX. stoljeću, pa ćemo u Bosni, Dalmaciji i Hrvatskoj u prvim redovima vidjeti svećenika i redovnika u svim kulturnim, pa čak i političkim akcijama. Hrvatsko svećenstvo je još više za- služno za kulturu. Zaredujmo hrvat- skim zemljama. Dajmo, da nas vode domaći ljudi i da nam pokazuja zna- menitosti svojega zavičaja. Pa što će nam pokazati ? S ponosom će nam govoriti o crkva- ma, crkvenim slikama, samostanima i samostanskim i sjemenišnim knjižni- cama. Pokazat će nam stare riznice crkvene i crkvene muzeje. Kad bi ta- ko zaredali od grada do grada, vidjeli bi kakovo je golemo blago kroz sto- ljeća sabrala crkva katolička. Pogle- dajmo povijest naših kulturnih ustano- va. Vidjet ćemo, da su naši književni- ci, učenjaci i kulturni radnici u prošlim stoljećima naobrazbu dobili u škola- ma naših redovnika. Sjetimo se što je za našu kulturu značio ,Collegium Ragusinum“, što lepoglavski Pavlini, Najviše znanstvene ustanove u Zagre- bu usko su spojene s imenima Stros- smeyera, Krizmanića, Žerjavića i Bau- era. Zagrebačka Akademija znanosti i umjetnosti imala je do sada dva pokro- vitelja i obadva su bilikatolički biskupi. Pogledajmo povijest socijalnog i ka- ritativnog rada u Hrvatskoj, pa ćemo vidjeti, da je prve bolnice, ubožnice, sirotišta i ljekarne otvorila Crkva. Pa i danas u službi karitativnoga rada stoje hiljade katoličkih redovnica, od- gajajući sirote i njegujući bolesnike i olakšavajući posljednje dane oronulim starcima, uzgajajući ma hiljade kato- ličke djece u ispravnom duhu ito baš u onim krajevima, koji su najviše u- groženi i gdje su Hrvati izmješani s inovjernicima, a da i me govorimo o brojnoj hrvatskoj emigraciji u svim krajevima svijeta. Sve što je hrvatska za njih mogla učiniti bilo je, da s nji- ma pošalje svećenika, da ih okuplja oko hrvatski župa, da ih uči vjeri ali i rodoljublju. Pogledajmo konačno posebno rad hrvatskog sela. Zaredajmo okolo i po- gledajmo, kako marod žive. Brzo ćemo opaziti značajnu pojavu, da je narod u onim krajevima, u kojima je na nje- ga utjecaj Crkve bio veći, mapredniji, prosvijetljeniji i kulturniji. Crkva je bila glavni, a u mnogo slučajeva i je- dini nosilac napretka. Sjetimo se pu- čko-prosvjetnog rada Društva sv. Je- ronima i tolikih zadružnih radnika sve- čenika. Posvuda ćemo vidjeti, da je ponos sela njegova Crkva, koja je u- jedno mjesto, gdje seljak hrvatski ču- je pouku u katoličkoj vjeri, čija je na- uka i moral — kako je lijepo kazao Stj. Radić — temelj evropskog kultur- nog napretka. Bezbrojna katolička vjer- ska i prosvjetna društva nadopunja- vaju to djelovanje Crkve. Danas se mnogo govori o ulozi in- teligencije u životu sela, da se inteli- gencija mora približiti selu. Pa zar svećenstvo nije to već učinilo ? Ono nije na selu samo fizički prisutno, ne- go dijeli sa seljakom dobro i zlo. Sve- ćenik je jedini čovjek s fakultetskom spremom, kojega ćete naći u svakom selu, gdje on u golemoj većini sluča- jeva provodi čitav svoj život, prateći i poznavajući u tančine život sela. Elizabeth Arden preparati za njegu ljepote jamči Vam za siguran uspjeh DEPOT PARFUMERIJA BERNER — Dubrovnik Londonski ,,Ti »Times“ je stari list; ima mu preko stotinu i (pedeset godina, Nikakvo dakle čudo, da mu se gdjekada, kroz tolike godine, sa vrška pera omakne krma- ča, kao što mu se to n. p. desilo otrag malo dana, kad je objelodanio onaj famozni napis, u kom pokušava do- vesii u vezu Hrvatsko pitanje sa ku- ćom Habsburškom, pripisujuć pri tom ulogu posrednika ishlapljelom, skoro devedesetgodišnjem general - oberstu Sarkotiću. Vidi se, da i u inače toliko reno- miranom, uredništvu ,Timesa“ znaju zasjesti nekakvi nedotupavni gentleme- ni: pačji mozgovi, kupusje glave. Jedino tako, ne drukčije, dade se objasniti slučaj, da se u jednom onakvom listu obrete članak, poput gori rečenog. Volimo i cijenimo Eugleze. Ne drži- mo ih ni iz daleka onakovim glupa- cima, kakovim ih prikazuje njihov ve- liki zemljak Bernard Shaw, a s njime i Nietsche i Keyserling; da druge sad ne nabrajamo. Ima nas pače mnogo Hrvata, te engleski jezik, književnost i više-manje sve što je englesko, bri- tansko i uopće anglo-saksonsko, jed- nako ljubimo kao i svoje vlastito. Znamo ipak da ima mnogo dokonih a bogatih Engleza, koji, da bi utukli dosadu — prema onoj našoj narodnoj : »Irla baba lan, da joj progje dan“ — laćaju se svakog vraga: jedni sabiru lule, drugi uče ciganski, treći pišu no- vinske članke i dopise poput onog u »Timesu“. Ako je onu neslanu koba- sicu uopće sakupio kakav Englez?! Možda ona potječe iz kakog neengleskog Ukratko, ako na život našega hrvat- skog naroda gledamo s jednog višeg stanovišta « ako prosudimo koliko je moralno, kulturno, socijalno i mnacio- nalno značenje katolicizma, koji dje- luje u prvom redu preko Crkve i sve- ćenika, na prošlost, sadašnjost i buduć- nost hrvatskoga naroda, tada vidimo, da je to pravedan, možomo reći i prvi faktor u životu Hrvata. Nije stoga ču- do, da svi oni, koji bi htjeli ukloniti hrvatstvo ujedno udaraju na katolicizam. Kod takvog stanja stvari moglo bi se i moralo očekivati, da će hrvatski rodoljubi, da će vogje maroda uzeti u obzir, da duboka odanost vjeri hrvat- skoga sela nije nikakova predrasuda, »zavedenog naroda“, nego da je to plod dugog, stolječima stečenog iskustva. Pa ipak se dešava, da baš oni, koji toliko govore, o hrvatskom selu, rado na sve to zaborave i udare na sveće- nika, kao na opasnost za hrvatsko se- lo i hrvatski narod. Ili se opasnošću proglasi hrvatski redovnik, koji provodi evanginosko siromaštvo i hrvatski sve- ćenik, koji u golemom dijelu hrvatskih zemalja žive upravo siromaški, a koji u čitavoj Hrvatskoj živi megju naro- dom i za narod. Kad se govori o ne- narodnoj gospodi a ne spominje se ni odvjetnik, ni industrijalac, ni liječnik, ni učitelj, ni trgovac, nego baš redovnik. U ime hrvatskoga poštenja i osje- ćaja za pravdu morale bi prestati op- tužbe protiv svećenstva, jer ako treba prigovarati pojedinim staležima, tada bi svećenici sigurno bili posljednji na redu. CIJENA Din. 150 mes“ drobi... pera! — U tome slučaju zbilja ža- losno, da jedan ,Times“ nema pa- metnijih i savjesnijih izvjestitelja. Izmegju Hrvata i Habsburga stoje krvave glave Zrinskih i Frankopana — čiji ćemo tužni spomen do malo dama slaviti — stoji tragični lik Jelačića ba- na, kuglama isprostrijeljeni Kvaternik — i tisuće drugih mućenika hrvatskih, Iz dubina istorije dopiru nam danas naročito aktuelni stihovi Petra Zrin- skog: Ako se pak ufaš, Bane, v po- moć nimšku, (ovdje Ban cilja baš na Habsburge i Austriju), — Da od nje primaš tvoju sriću Zrinsku, — Viruj Nimcu, da znaš, kako suncu zimsku: Od njega moć imaš, kad primeš smrt tminsku“, Groznu istinitost ovih stihova iskusio je ban Petar na vlastitoj koži, Ko je god, u ovo zadnjih stotinjak godina hrvatske marodne borbe, po- stavljao svoje nade u Habsburge, bio je od čitave narodne javnosti smatran za političku babetinu — ili za agenta provokatora. I s punim pravom | Pa ko je i što je taj bijedni starac Sarkotić? Šta je on ikada značio; ko je njegovu ,politiku“ ikad mogao u- zeti za ozbiljno ? Doduše ,Times“ cijeni da Sarkotić vrijedi po prilici onoliko, koliko i abe- sinski Haile-Selasie, pa misli: kada smo mi Englezi vitalne interese svog imperija mogli vezivati uz jedno ordi- narno strašilo za vrapce, kakav bijaše Selasie, zašto Hrvati ne bi mogli po- vjeriti svoje narodne težnje jednoj ras- hodovanoj bečkoj ekscelenciji ? Doista su ovi Englezi katkada vrlo naivni! U dotičnom burlesknom članku ,Ti- mes“ spominje i nekakove ,hrvatske nacionaliste“ kao tobožnje habsburške poklonike, Nije nam ovdje jasno, na koga to zapravo cilja londonski mu- drijaš. Koga on razumijeva pod tim nazivom ? Ako nacionalistima zove hr- vatske rodoljube uopće, tad smo, na- ravno, svi nacionalisti, i kao takovi smatramo narodnom uvredom, da nas bilo ko veže za habsburški fantom. Akoli pak ,Times“ smjera na kakov hrvatski — politički pokret, drukčiji ili čak protivan pokretu koji pred- vodi dr. Vlatko Maček, onda neka »Times“ znade, da taj drugi, ,nacio- nalistički pokret“ mne izlazi iz kruga dvaju-triju slabo poznatih novinskih redakcija i studentskih društava, tako da jedva vrijedi spomenuti ga. Pa i tim ljudima bila bi krvava uvreda, kad bi ko pokušao da im podmeće habs- burške simpatije. Hrvatski je narod, hvala Bogu, da- nas složniji i jednodušniji nego ikada dosle, pak mu za postignuće njegovih pravednih ciljeva ne treba ni Habsburga ni Sarkotića, niti bilo kakovih intriga- nata. K. st. . i buni Zabuna prirode E rastu trideset i dva zuba kad bi mogao sa manje njih isto tako dobro da prodje? Nipošto! Dobra funkcija aparata za žvakanje od presudne je važnosti za opće stanje zdravlja. Potrebni su nam svi naši zubi. Ne smijemo nikad zaboraviti, da i oni nas isto tako trebaju: naime našu njegu. Redovita njega sa _ Chlorodontom, tom pouzdanom pastom za zube, čuva zube zdrave do u visoku starost. Svoj dobar glas u cijelom svijetu zahvaljuje Chlorodont svojoj odličnoj kvaliteti. Domaći proizvod. ' g