TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svijesi GOD. XX — BR. 17. Krvnički mač, koji se je — ma za- povijed Habsburga — onog kobnog dana digao na Zrinskog i Frankopana; bio je, da pravo kažemo, uperen na Hrvatsku. Pale su doduše dvije viteške, dvije plemenite glave; glave dvaju, u onome času najboljih sinova hrvatskih; ali Mati - Hrvatska nije pala ni umrla, Ostala je: satrvena i okrvavljena, ali živa: hrvatska domovina, hrvatska dr- žava, hrvatski marod, I nijesu Zrinski i Frankopan jedini mučenici brvatski, nit je godišnjica njihove mučeničke pogibije jedini tužni spomen - dan na- šeg naroda. Duga je i neizbrojna po- vorka naših mučenika: od Ljutovida Posavskog do Zvonimira, od Zvonimi- ra do Zrinskih i Frankopana ; od Zrin- skih i Frankopana do Kvaternika; od Kvaternika do Radića... Danas mučeničke kosti bana Petra i šurjaka mu Krsta, proslavljene i o- svećene, sniju miran sanak u prvostol. nom hramu kraljevskog Zagreba, sto- pljene u jedno s materinskom grudom hrvatskom, a duh njihov vječno živi u narodu, za koji život dadoše; dok u isto doba Leopoldov potomak, prvoro- gjenac zadnjeg Cara Habsburškog, luta svijetom bez krume i carstva, bez do- ma i ognjišta; pa može, obrativ je u singular, da ponovi gorku riječ Jere- mije proroka: ,Oci naši sagriješiše i nema ih, a mi nosimo krivice njihove |“ (Molitva Jeremijina 7). Kakva pouka, kakva opomena!“ — ,A sada shva- tite! naučite se, koji sudite zemlju |“ (Ps. II. 10). Pravi značaj tragedije u Bečkom No- vom Mjestu pojmit ćemo, ako razmot- rimo, ko su uorće bili Zrinski i Fran- kopani i koja je bila njihova uloga u povjesti Hrvatske. Šubići Bribirski, docnije prozvani Zrinski, spadaju megju prastara ple- mena hrvatska. Njihov rod pojavljuje se na historijskom poprištu još za na- rodne dinastije i od onda, kroz 600 godina, vrši velik, čestokrat odlučan uticaj u _ političkom životu Hrvata ; upravo, štono riječ, stvara historiju, U XIII. i XIV. vijeku Šubići su zbilja nekrunjeni kraljevi Hrvatske. Za one nekake tugjine, koji u to vrijeme sto- luju u Budimu ili čak preko mora u Napulju, a zovu se kraljevima hrvat- skim, Šubići haju i me haju. Krune hrvatske doduše ne nose, ali je po volji daju i uzimaju. Ban Pavao [, su- vereno, kao nezavisan vladar, vlada čitavom Hrvatskom i Dalmacijom, Bo- snom sve do Drine i svom Humskom zemljom (Hercegovine). Tako isto i njegov prvorogjenac Mladen II,, koji se ponosito piše: ,Ban Hrvata i Boš- njana, knez Zadra i princip Dalmacije, vrhovni gospodar čitave Humske zem- lje“. U rodu su Šubići sa kraljevskim velikim kućama: Anžuvincima, Arapa- dima, Nemanjićima. Nazad 590 godina, DUBROVNIK, 27. Travnja 1938 Opomen-don Nroatskih mučenika 30 travnja 1671 »Vrime nam nijedno ne će čin zbrisati Spomenuće večno svit će z nas kazati“, (Petar Zrinski: , Adrianskoga Mora Sirena). dne 1 svibnja 1348, umire u Trogiru knez Mladen Ili. Šubić, šurjak Dušana Silnog, muž Dušanove sestre Jelene, (Ljeljke) ujak Tvrtka I, kralja bosan- shog; Mladen nazvan ,jakim štitom Hrvata“, Da, jakim štitom Hrvata bijahu Zrin- ski kroz čitavo vrijeme svoje slavne povijesti. Frankopani nijesu manje slavni od Šubića Zrinskih. Spomenuti ćemo samo onog herojskog i velikog Krsta, sina takogjer velikog Bernardina i Lujze Aragonske, čija viteška djela s udivlje- njem gledaše savkolik kršćanski zapad, a koji pade, kušajući da spriječi fatal- nim Habsburzima uzlaz ma hrvatsko prijestolje. Zrinski i Frankopani bili su, svedo svoje propasti, svuda u Evropi sma- trani gotovo kao neke vladalačke kuće, nešto kao grofovi flandrijski ili vojvode burgundski, kao talijanski Medici, Este ili Sforze. Bana Petra u Mlecima u Rimu u Carigradu u Parizu tretiraju kao jednog pravog suverena i kao sa takovim vode progove. Šta su banovi hrvatski nakon Zrin- skih i Frankopana! Uporedite već spomenutog Krsta Frankopana, uporedite Nikolu Zrin- skog Sigetskog, uporedite Petra Zrin- skog sa kojekakim Erdedima, Balaša- ma i drugim patuljastim nadri - veliči- nama. Kolike li razlike! Zrinski Frankopani, kao prirodni i legitimni baštinici prastarih nosilaca suvereniteta hrvatskog primili su ma se istorijsku misiju, da budu čuvari- ma, pobornicima i najposlje mučeni- cima tog suvereniteta. Sudeći njima, htjelo se suditi Hrvatskoj, ubijajuć njih pokušalo se ubiti Hrvatsku ; ali Hrvat- ska se ne da smaknuti; ona je vječna! Sudbonosno Hrvatsko pitanje otvo- reno je pred 800 godina. U čem stoji to pitanje, znamo, hvala Bogu, svi- kolici. Mnogi nehrvati, kojima je te- čajem stoljeća u ruke padala vlast nad Hrvatskom, kušali su da to pitanje ne riješe: već silom zataškaju. Stoput se vidjelo i dokazalo, da argumenat ma- ča ili kundaka tu ništa ne pomaže! Mačem, hapsom, konfiskacijom, speci- alnim sudom, htio je i car Leopold da likvidira hrvatsko pitanje, Petar Zrinski i Krsto Frankopan žrtve su toga pokušaja. Žitvu Zrinskog i Frankopana sa- vremenici nažalost nijesu pravo razu- mijeli ni ocijenili. No njih dvojica u- mriješe ,za daleko neko pokoljenje“. — To daleko pokoljenje, to su da- našni Hrvati, koji svoje junake i mučenika ne zaboraviše nego im do- stojnu počast iskazaše, — Vječna im slava i vječni spomen megju uama ! K. St. CIJENA Din. 1:50 Englesko-talijanski sporazum Zbio se vrlo važan i dalekosežan dogagjaj. Preko svakog očekivanja iz- megju Italije i Engleske došlo je do sporazuma, pa je i odnosni ugovor svečano potpisan u Rimu ma Veliku Subotu, dne 16 o, mj. Zbilja, kad se sjetimo mutnih i na- petih odnosa, te su izmegju ove dvije velike države vladali zadnjih par go- dina; moramo od sveg srca Bogu za- hvaliti, što je ma jednoj i ma drugoj strani konačno ipak ovladao razbor, tako da je, bar za vrijeme, uspjelo na miran način riješiti probleme, za koje se na mahove činilo, da se ne će dati razmrsiti bez rata, Čitavome svijetu laknulo je ma vi- jest o sporazumu, jer bilo je doista strašno i pomisliti, da bi se ove dvije stare zemlje, dva najveća ognjišta za- padne kulture, dva ponajljepša uresa čovječanstva mogla uhvatiti u smrtni koštac. Taj bi rat nesumljivo bio uro- dio općim pokoljem i općom katastro- fom, daleko groznijom od one 1914, Glavna zapreka sporazuma bio je poznati masonski mutikaša, simpatizer sovjetske Rusije i okorjeli ratni huškač lord Eden, do skora engleski ministar vanjskih poslova. Taj je sebi bio za- bio u glavu, da pošto poto mora »po- niziti“ fašističku Iteliju. Čim je ovaj perfidni intrigant uklonjen sa svog po- ložaja, odmah je put sporazuma otvo- ren, Eden je mnogo mapakostio i ge- neralu Franku, te da je mogao, bio bi jamačno oružanom rukom priskočio u pomoć valencijsko- barcelonskim pusta- hijama. Da nije došlo do sporazuma, da su talijansko.engleski pregovori o- stali bez rezulinta, bio bi se Eden smjesta vratio na pregjašnji položaj, a vjerojatno bi dospio i na čelo vlade, pa bi novi svjetski rat bio pitanje od malo mjeseci, Sporazum obuhvaća sva poglavita pitanja, koja su u posljednje vrijeme zadavala toliku glavobolju obim vlada- dama i bacala svijet u zabrinutost, Najvažnije odredbe sporazuma jesu ove: Engleska obećaje, da će potražiti puta i načina, kako bi putem famoz- nog ,Društva naroda“ likvidiralo abe- sinsko pitanje, naime priznala Abesi- niju Italiji. Iz obzira prama ,Društvu naroda“ — a to je njeno pouzdano orugje — hoće Engleska da Društvo u svojoj režiji izvede konačno brisanje Abesinije iz reda država. U vezi s ti- me prizuat će Engleska talijansko Car- stvo. Faktično je već priznala. Italija se obavezuje, da ne će sebi zadržati ništa od španjolskog teritorija, da ne će tamo upućivati — u koliko to ne budu radili drugi — novih do- brovoljaca, a one pak, koji se tamo otprije bore, na strani generala Franca, da će pozvati natrag, netom i drugi budu isto učinili; a svakako čim se rat dovrši, — Znamo i bez toga, da Italija ne će zasjesti u Španiji, niti se uopće dade zamisliti, da bi, bilo ona, bilo drugi, mogao trajno zapo- sjesti a_ma i najmanji pedalj španjol- skog nacionalnog zemljišta. Italija nije takovih namjera nikada ni gojila, već su to puke izmišljotine so- vjetskog vodonoše Edena i njegovih ortaka. Dalje se ovim ugovorom uregjuju razna pravno-politička vojno-politička i druga pitanja što zasijecaju u tali- janske i engleske kolonijalne interese, Osim toga obje strano obvezuju se, prestati s utakmicom naoružanja na Sredozemnom moru. Italija će znatno smanjiti vojne posade u Libiji (Tripo- litaniji) pošto je Engleska bila sklona smatrati, da ltalija iz Libije hoće da zagrozi Egiptu i Sudanu. Uopće obadvije strane učinile su jedna drugoj znatnih, ček i krupnih ustupaka. Dobre volje nije im uzmanj- kalo, pa ima ozbiljnog razloga vjero- vati, da bi ovaj sporazum doista mo- gao postati solidnom bazom daljnjeg englesko-talijanskog prijateljstva i sa- radnje. Što je pak glavno i bar za sa- da najpreče, jest to, da su prestale megjusobne prijetnje i zadjevice, us- postavljeno je povjerenje i oživjeli su prijateljski odnošaji. Što će se pak iz svega toga vremenom izleći, to dakako jedini Bog zna. Novi Apostolski Nuncij u Jugoslaviji Uzvišenjem Msgra Pelegrinetti na kardinalski položaj bilo je ostalo is- pražnjeno mjesto Apostolskog Numcija na našem Dvoru. Ovih dana Sv. Otac imenovao je no- vog Nuncija u osobi Msgra Ettore Fe- lice, koji je do sada bio u istom svoj- stvu u Chile. Novi Nuncij rogien je g. 1881, te je titularni nadbiskup ko- ritski. Već je boravio u našoj državi kao auditor Nuncijature, i to za vrije- me prvog Ap. Nuncija Msgra Cheru- bini, te savršeno vlada našim jezikom. Još nije poznat čas njegovog dolaska u našu sredinu. Frankovi junaci prodrli do mora Uoči Uskrsa španjolske nacionalne trupe stigle su do morske obale, u is- točnom primorju izmegju Barcelone i Valencije. Sada drže wa toj strani do stotinu kilometara obale. Crveni dio Španije presječen je sada na dvoje. Kad su Frankovi vitezovi došli do ruba obale njihov zapovjednik zahva- tio je morske vode i pobožno njome prekrižio. Uopće ovih dama Francove vojske žanju posvuda značajne uspjehe. Nek je sretno ! Odlazak i dolazak željezž- nice, Vlakovi dolaze u Gruž svaki dan u 5:35, 8.50 (brzi), 18:30, a odla- ze svaki dan u 6:50, 12:10, 21:18 (brzi)