Strana 2 Tuberkuloza Ove nastajne nedjelje, dne 8 o. mi. započinju po svoj državi dani propa- gande za borbu protiv tuberkuloze. Iz proglasa, koji je ovom prilikom ob- javljen, razabiremo slijedeće strahovite činjenice. Od plućne tuberkuloze u ovoj državi umire godišnje do 50.000 lica; ponajvećma u dobi od 20 do 30 godina; dakle u punom cvatu mladosti. Prama tomu od g. 1919 do uključivo g. 1936, umrlo je ked nas od te ne- mile bolesti do 700.000 lica. Bolesnih od tuberkuloze i to liječ- nički konstatiranih i zvanično zabilje- ženih slučajeva, biva s godine na go- dinu u najmanju ruku pola milijuna. U 20 godina 10 milijuna ! Uopće na svako 10.000 stanovnika ove države umire svake godine 30 njih od tuber- kuloze. Računa se, i to sasvim pouz- dano, da nam tuberkuloza godimice odnosi desetak milijardi dinara. ,Za suzbijanje tuberkuloze — veli spomenuti proglas — potrebno je na prvom mjestu odvojiti bolesne od zdra- vih i smjestiti ih u lječilišta. Samo liječenjem dade se ne samo spasti smrti već i potpuno izliječiti najveći broj bolesnika. ,Na taj način smrtnost se može znatno smanjiti; ali liječeći ove bolesnike u naročitim ustanovama mi ih odvajamo od zdravih, te sma- njujemo opasnost od zaraze, tako da se i obolijevanje od tuberkuloze sma- njuje. Za provagjanje potpune organi- zacije borbe protiv tuberkuloze kod nas potrebno je oko 50.000 postelja u ustanovama za liječenje tuberkuloznih bolesnika, a ima ih samo oko 3000. Po Zakonu o suzbijanju zaraznih bolesti iz g. 1930 država se obavezala da će snositi troškove za liječenje bo- lesnika s otvorenom tuberkulozom. Ali u državni budget nije do danas uno- šena nikakva svota, koja bi dokazala da je ovo pitanje pravilno shvaćeno. Bez ozbiljne i smišljene organizacije i bez velikih materijalnih sredstava tu- berkuloza se ne može suzbiti“. Pisma iz naroda. MAJKOVI. Plemeniti dar gospogia iz Vukovara. Preko našeg župnika veleč. g. Don Josipa Langhamera sa- znale su nekoje odlične gospogje iz Vukovara — njegovog rodnog mjesta — da je naša župna crkva Presv. Troj- stva siromašna, te je pred Uskrs g. župnik primio pošiljku, u kojoj je bilo crkvenog ruha u vrijednosti od preko 3000 dinara, koje su dotične plemeni- te vukovarske gospogje i gospogjice poslale kao Uskrsni dar našoj župnoj crkvi Presv. Trojstva. Ne ću ovdje iznositi njihova imena jer se bojim, da bi time povrijedio njihovu kršćansku poniznost i čednost; pošto one držeći se one kršćanske: Što učini desna nek nezna lijeva“ nijesu zahtijevale niti da im se javi primitak pošiljke, ali će zato za stalno biti njihova imena zapisana u Knjizi Života. Kako smo saznali od našeg gosp. župnika, koji kao njihov sugragjanin poznaje njihovo materijalno stanje, to su sve osobe, koje nijesu u stanju da daju od suviška svojega, već iz bez- granične kršćanske ljubavi. Na njiho- vu velikodušnom i plemenitom daru mi im iz dna srca zahvaljujemo, a dragi Bog, koji nikom ostati dužan ako komu i čašu hladne vode dademo u Ime Njegovo, neka im On stostruko naplati njihov trud i žrtve. NARODNA SVIJEST 4 Svibnja 1938 Broj 18 VATROGASTVO U NAŠEM GRADU (Nastavak). Nakon istupanja vrijed- nih i sposobnih članova, zbor je po- novno stao na mrtvu tačku. Vogja je i ostale članove odstranjivao, tako da je u zboru ostao vrlo mali i neznatni broj starijih i ozbiljnih članova. Agilaost članova je time popustila jer je prestalo ozbiljno shvaćanje va- trogasne dužnosti, čemu se nije ni malo čaditi jer se članstvo sastojalo od mla- dića od kojih 18 godina. Zar se može i zamisliti da se članstvo jedne vatro- gasne ustanove, koja vrši tako tešku i odgovornu službu u javnom životu, prepušti pretežno maloljetnoj djeci. Istina naraštaj je potreban, ali samo za izobrazbu, da ustanova vremenom dobije dobro i iskusno članstvo. Ali u ovom slučaju nije tako. Pokušati ću i i to osvijetliti. Razumljivo da je uslijed istupa sta- rijeg i ozbiljnog članstva nastala mlo- havost. Općinska se Uprava pomalo prestala starati o zboru, a k tome su još došle razne promjene u Općinskoj Upravi, tako da je zbor sasvim zane- maren. Time se vogji ukazala prilika da istu iskoristi u svoje svrhe. Da obrani svoj položaj, uvede u zbor he- gemoniju, primajući i otpuštajući čla- nove kako se to njemu svigjalo. Sam vojvoda uvidjevši da nema s kime da radi, napustio je svaki interes. Poste- peno je nestao autoritet vojvode, pa čak i Općinske Uprave u pogledu pri- manja i otpuštanja članova. Dok su ranijih godina članovi prema pravilima bili primljeni po predlogu vojvode a dekretom Općinske Uprave primljeni definitivno u članstvo, sada su ta pra- vila spokojno počivala u arhivi, a vogja nije nikom dozvoljavao prepis istih, premda su pravila za to, da se po nji- ma vodi najboljim putem jednu usta- novu, a potčinjeni trebaju da znaju svoje dužnosti a i prava, koja im ista pravila dozvoljavaju. Vogja je cijenio, da mu je položaj osiguran samo na taj način da prima u članstvo malo- ljetne mladiće sa kojima može uprav- ljati kako on sam želi. Ali i u tom se računu često prevario, jer i ako mladi ipak postajali iskusniji i ozbiljniji, te istupali sa raznim protestima i zahtje- vima, koji su doduše u par slučajeva bili protivni vatrogasnoj ideologiji; ali zahtjevi koji su išli u prilog vatrogas- noj ideji bili su tolerirani, inače se vršio kratak proces: vrati vatrogasno odijelo i gotova stvar. U koliko su koji predlozi i bili neispravni, ne može se članovima upisati u zlo, već nedo- voljnom vatrogasnom odgoju, buduć tadašnjim članovima nisu bila pravila pročitana, niti su u vatrogašnu ideolo- giju bili upućeni. Članovi koji su polazili na otsluže- nje kadrovskog roka, ili su bili otsutai iz mjesta ma kraće ili dulje vrijeme, nisu bili primljeni u zbor, ako nijesu odobravali svaki rad vogje. Na ovaj način zbor nije mogao doći do ozbilj- nog članstva, a još manje do ozbilj- nog napretka vatrogastva u Dubrovniku. Šio se tiče tehničkog rada, takogjer nije bilo nikakvog napretka, dapače može se reći bilo je i nazatka, Uzme li se u obzir rapidni napredak vatro- gastva sa tehničke strane u posljednja dva decenija, zbor je zbog takovog rada vrlo mnogo zaostajao. Da i ovdje iznesem konkretnih razloga potrebno je — i ako protiv svoje volje — u in- teresu i po prirodi same stvari, da spomenem i moju malenkost kako bih potvrdio značaj potpisa kao dugogodiš- nji vatrogasac, Mišljenja sam, da taj naziv nisam niti najmanje pretjerao, obzirom da se vatrogastvom bavim još iz ranijih godina a od nazad 18 go- dina stupio sam u članstvo jednog od naših najstarijih i najsposobnijih do- brovoljnih vatrogasnih društava. Vje- rovatno je da sam ipak nešto mogao naučiti o temeljima dobrovoljnog va- trogastva, jer tamo se nijesu pravila sakrivala, već je neprotiv svaka stavka bila nesebično i najpreciznije rastuma- čena, tim više što sam se za svaki, pa i najmanji korak na vatrogasnom polju najvećim interesom zanimao; ne samo u lokalnom vatrogasnom radu, već o vatrogastvu u opće. U ovoj četi bio sam preko 7 godina kao izvršujući i jedan od najrevnijih članova, te mi- slim, da mogu svoje skromno iskustvo upotrebiti u pogledu ocrtanja rada, € da bih ukazao na posljedice koje su nastale, a koje mogu još da nastanu uslijed ovakovog rada, na štetu javnog interesa i samog vatrogastva u Dub- rovniku. Taktika tehničkog rada bila je ispod svake kritike. Rad na vježbalištu obzi- rom na temelje dobrovoljnog vatro- gastva bio je netaktičan, a da ne go- vorim o radu na samom garištu, gdje i najmirniji čovjek ne ostaje indiferen- tan. Razumljivo je, da se od takovog postupka nije mogao očekivati jedan spontani rad, pun samopregora i lju- bavi s pram bližnjega, kako to mora jedna vatrogasna ustanova da propa- gira. Vatrogastvo gdje nema bratske ljubavi i uzajamnosti u megjusobnom poštivanju, što su u prvom redu baš pozvani pretpostavljeni koji trebaju biti uzor mlagjim i potčinjenima. Slijedi. Dugogodišnji vatrogasac Književnost Tehnički kalendar ,Graditelj“. Izašao je iz štampe Tehnički kalendar Graditelj“ za godinu 1938. Ovaj naš jedini tehnički priručnik za sve grane graditeljstva sadržaje sve potrebne ta- bele, upute i propise, te je neophodno potrebno pomagalo u radu svakog praktičnog tehničara i svakog studen- ta. Ovogodišnje izdanje upotpunjeno je novim tabelama i adresarom arhi- tekata i inženjera, graditelja i gragje- vinara imaoca gragjevinskih radnja iz cijele države, te se sadržajem i opse- gom može staviti uz bok najpoznatijim inozemnim priručnicima, Graditelj“ dobiva se u svim knjižarama, a može se naručiti kod Uredništva kalendara Graditelj“ Zagreb, Mažuranićev trg 4, \ WANDERER g motocikli su neobično jeitini u pogonu. Mješavina benzina i ulja od 2,2 do Hy 2,5 1 dovoljna je za 100 km vožnje. H Odličan SACHS motor od 2% HP svladava svaki uspon. Osobito po- đ desan motor za slabe ceste. SVAKI KUPAC DOBIJE TVORNIČKU GARANCIJU Generalno zastupstvo R. PRPIC, ZAGREB, Vrhovčeva ulica 13. Svim obrtnicima, zanatlijama i trgovcima na znanje Prošle godine otvorio je Hrvatski Radiša u svom zavodu u Zagrebu, Lorkovićeva ul. 1. tronedjeljni pripravni tečaj za sve one dječake koji se žele posvetiti raznim privrednim zvanjima. Svrha je ovog tečaja uputiti sve pi- tomce Hrvatskog Radiše u njihove duž- nosti prema poslodavcima, kako će najuspješnije izučiti izabrano zvanje, o daljnjim ciljevima života, sviju duž- nosti koje mora da ima svaki pojedi- nac u budućnosti, te odnošaju prema Hrvatskom Radiši i ajegovim daljnjim ciljevima. Mjesečno prolazi kroz ovaj tečaj 70- 100 vrlo spremnih i discipliniranih dječaka, pak se ovim putem upozora- vaju svi poslodavci raznih grana obrta, trgovine, industrije i poljodjelstva, da se bezodvlačno obrate putem mjesne Organizacije Hrvatskog Radiše, a u slučaju ako je nema izravno na Sre- dišnjicu Hrvatskog Radiše u Zagrebu, Lorkovićeva 1, a u slučaju potrebe kakvog naučnika. Hrvatski Radiša izaći će svakom po- slodavcu najpripravnije u isusret, ako ima sve preduvjete za «primanje mla- dića i odpremiti će mu bezodvlačno onakovog mladića koji je prikladan za njegov zanat, obit, trgovinu ili poljo- djelstvo. Milodari. Dječijem Zakloništu udi- jeliše u fond za uzdržavanje zavoda N. N. Din. 1000, N. N. 100, N. N. 100; da počasti uspomenu svoje bla- gopok. babe Antun Devo 200; da po- časti uspomenu blagpk. Iva Kelez pk. Marina ugledna obitelj Toma Ljubimir 100; da počaste uspomenu svog dra- gog rogjaka Josipa Potočnjak ugledna obitelj Stefan Galzinski 100, da 'po- časti uspomenu bigpk. Mare ud. Kur- tela, Autun M. Zec 100; da pačasti uspomenu blagpk. Liube Turčinović, Lisa Capaul 30. Za popravak crkve sv. Ignacija da- doše po Din. 100: ,Valentin Stjepče- vić, Eliza de Bona Drescher, Pavo Ku- lašić, Iza Bijelić, kan. Marko Nedić, Sarajevo, N. N.; Din. 300 Augusta de Bona; Din. 2000 Nike Rusko : D. 200 Elvira Štuk; po Din. 10 M. Arbulić, N. N.; Din. 2 N. N. ' Darovala društvu ,Kršćanskih Maj- ka“ Tonković Mare Ivova na uspome- nu pok. Miha Mihanovića Din. 50, a na uspomenu pk. Turčinović Ljube 30. Darovaše S.S. od Sigurate na po- čast uspomene pok. Ljube Turčinović, Pero Orepić Din. 100. Priložiše u fond dobrotvornog ođ- bora ,Milosrgje“, a na počast uspo- mene blagopok. gje Liube Turčinović Dr. Niko Iveta Din. 30, a čas, sestra Rosa Binder 20, obitelj prof. Kr. Kriie 30, Ružijer ud. Pavle, Gruž 50, Kentra Mery, učiteljica 50, Šikić Živko 100. Ema i Branko Mahnić iz Teslića (Bo+ sna) Din. 50. Da počaste uspomenu pok. Lasić Luke priložiše u fond zakloništa »Do* mus Christi“, obitelj Kulušić Din. 100 . i Slovinić Pavo, posjednik i trgovac + iz Budve 100. i Veliko sniženje cijena! SZO i Članovima ,Zadruge državnih \. službenika“ na otplatu uz iste g cijene kao i za gotovo.