TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest WOD. XX — BR. 19. Odlanulo nam je, kada smo od vo- dećih faktora Hrvatskog natodnog:se- ljačkog pokreta dobili izjave, da se kod nas, kod Hrvata, ne namjerava slijediti pogubno Hrancusko-španjolski primjer osnivanjem t. z. , Pučke fronte*, A bilo bi doista smrtonosno po či- tav hrvatski pokret, kada bi se poku- šalo ostvariti tu crnu zamisao, koja nije niti nikla u hrvatskoj glavi, većje — Bog bi znao u kom mračnom cilju — mnabačena od strane stanovitih politikantskih intriganata: iz samohvalisave ,Udružene opozicije“, Intrigu su — razumije se — objeručke prihvatili ovamošnji naši ,samostalci«, Pučko-frontaški eksperimenat s raz- logom bi uzbunio svaku katoličku sa- vjest, pa i onu najravnodušniju. Zna- mo doduše i priznajemo, da se megju Hrvatima-katolicima nažalost još uvijek nalazi kako bi rekao apostol ,mnogo bolesnih i mlohavih, a i spavaju mnogi“, »Pučka fronta“ jamačno bi svekolike prenula na otpor. Realizacija te zlo- glasne moskovsko-barcelonske fronte, ili slične političke kombinacije, unijela bi u narod neopisivu konfuziju i raz- dor. lstinita je pak oma evangjeoska : aSvako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će, i svaki grad ili dom raz- dijeljen u sebi propast će“, (Mat. XII, 25). Cijenimo isto tako da nije potrebito: pače da bi bilo sasvim suvišno i neu- mjesno, kad bi se sada ko dao na ošni- vanje jediie pošebne hrvat. katol, stran- ke. Tim više što se jedan takav pot- hvat u današnjim prilikama ne da za- misliti drugčije, nego kao borba protiv HSS. Svaka pak, pa i najmanja rabota protiv strauke, u kojoj se kompaktan nalazi skoro čitav hrvatski narod, bila bi od naroda smatrana kao izdajnička; osim toga doživjela bi — nema sum- nje — posvemašnji fiasco; i što bi pak bilo od svega najgore: ne bi ništa pomogla katoličkoj stvari, naprotiv bi ju ljuto kompromitovala, te bi pučko: frontaški smutljivci baš tada našli po- godan teren. Mislimo takogjer, da se takva po- treba ne će pokazati ni u budućei da će hrvatsko narodno vodstvo uvijek imati na umu da probici katolički zna- če, u isto vrijeme, i probitke narodne, Ali da se vratimo Pučkoj fronti. Hrv. Dnevnik“ prdvo kaže: imamo našu hrvatsku narodnu frontu, a u vanjskoj politici se ne možemo zano- šiti mi fašističkom i antifašističkom irontom, jer su sa hrvatskog narodiog stanovišta i jedna i druga indiferentne, budući da su im glavno ciljevi, koji nemaju nikakove direktne veze s onim što j€ tHiima najbitiiije. Pokret čitavoga jednoga naroda nikada i ni u kojem slučaju ne šiilje se definitivno vezati za bilo koji ideološki blok, Stigao novi Paški sit, šunipor, galica domaća i engleska, — rafija za ručni rad uz umjerene cijene kod Grgura Sablić. 198 DUBROVNIK, 11. Svibnja 1938 Nećemo Pučke Fronte! Postupak odgovornih krugova HSS — opaža ,Hrvatska Straža“ sasvim — je razumljiv. Široki hrvatski narodni slojevi su i onako već od početka za- zirali od pučkcirontaštva. Jer zar netko pametan može vjerovati, da je Živku Topaloviću i URSJ, koji sit oštri pro- tivnici hrvatskoga seljačkog pokreta, ti prvom redu stalo do rješenja hrvat- skoga pitanja ? Pučka fronta je u svo- joj zamisli protuhrvatska i nije ptija- telj hrvatskoga naroda omaj, koji nju propagira. Ideja Pučke fronte u oštrom je sukobu s misli hrvatskog jedinstva. Naime Pučka fronta u sebi nosi ideju ci- jepanja svakoga naroda, pa i hrvat- skoga, na dvije fronte, Na jednoj stra: ni su ,demokrati“, a ma drugoj su »fašisti“. Zato kod has u Hrvatskoj ako nema fašista, tađa ih treba izmi- sliti, odnosno, ako ih je malo treba naći nove i njih napadati, Svi jugo- slavenski antifašisti“ (m. pr. Nova Riječ“) naučavaju, da su nama Hrva- tima bliži stranci ,demokrati«, nego iskreni Hrvati, koje pučkofrontaši pro- glase , fašistima“, Ako se još znade da oni fašistima proglasuju sve one koji su radikalni protivnici svake suradnje s komunistima, tada nam je jasno, ka- mo to vodi, Pučkofrontaši su ,fašisti- ma“ u Hrvatskoj proglasili u prvom redu sve katoličke javne radnike, Oni su uspjeli u toliko, da ima mnogo po- štenih Hrvata, koji su n. pr. uvjereni, da je ,Hrvatska Straža“ nekakav fa- šistički list, samo zato jer se nije htjela pridružiti njihovim frontama i vojevati papirnatim topovima protiv ,megju- narodnog fašizma,, nego je radije na- stojala upozoravati na opasnost mark- sističke akcije, kamuflirane ,demokra- tijom“, ne samo za vjerski i kulturni, nego i za svaki drugi napredak hrvat- skoga naroda. K. St. CIJENA Dia. 1:50 U čemu je sukob Dubrov. Filharmonije i aranžera Dubr. Muzič. Festivala ? Dubrovačke Filharmonija izdala je nekoliko dana prije , Festivala“ saopće- nje strogo informativne naravi a sa ci- ljem da javnost bude informirana o uzrocima zbog kojih Dubrovačka Fil. nemože uzeti učešća u priredbama Fe- stivala. Nije nam dakle bila namjera da govorimo o muzičkim prilikama grada u koliko ove zasijecaju u do- menu Gradskog Turističkog Odbora, ni da iznosimo historijat dogogjaja, koji su prethodili ovoj našoj odluci, Ali kad se je g. Bjelovučić javio u štampi nepozvan sa nekim odgovorom kombiniranih citata, prešućujući narav- no sve ono što mu ne ide u prilog, i kad se je čak toliko zaboravio, da je prešao i na lični teren, onda je naša dužnost, da mimoilazeći sve obzire ka- žemo pravu istinu. Ne odgovaramo g. Bjelovučiću niti s njime imamo na- injere polemizirati, Takav naš stav nije posljedica neke bahatosti, već svijesti da treba sve stvari odmah postavljati na pravo mjesto. G. Bjelovučić nam to nemože zamjeriti, jer kao što bi bilo besmisleno sa nepismenim čovjekom voditi diskusiju o literarnim problemi- ma teko je isto bez cilja svaka pole- mika o muzičkim problemima sa čo- vjekom bez ikakvog muzičkog znanja. Do nedavno g. Bjelovučić bio je do- sljedan u odnosu prema manifestacija- ma muzičkog života. Muzikom se u opće nije zanimao, te je čak i isticao da nikakva skvaćanja nema za muzički život niti za muzička pitanja, A sada? Valjda po savjetima polustriične a po- lu diletanske pozadine g. Bjelovučić se je preko noći frapantno metamor- fozirao. Iz jučerašnjeg muzičkog laika i potpunog indiferentiste isčahurio se je muzički stručnjak koji več i docira, citirajući imena domaćih kompozitora, o kojima inače nije nikada ništa čuo, Štetni bacili i kiseline rastvaraju caklinu zubi i protžrokuji neizle- čivi karies. — Radi toga svaki kul- tivirani čovjek treba, da nekoliko puta dnevno očisti zube. — Upotrebite pjenišivu i pro: kušani ODOL pastu za zubel niti u opće znao da postoje. Baš on postao je članom pododbora Gradskog Turist, Odbora, koji rukovodi sa fu- rističkim orhestrom t, j. funkcionerom u jednoj ustanovi, koja — najkraće definirano — ima za svrhu da uprav- lja muzikom u službi turizma, Ovaj se je pododbor zbog nemogućeg i an- tipodno muzičkog stanovišta &. Bje- lovučića pomalo rijedio, (izuzimljemo umrle članove) i danas g. Bjelovučić sjedi suvereno u pododboru, vodeći glavnu i odlučujući ulogu i riječ, po- red još jednog člana, čiji je utjecaj unatoč njegove najbolje volje, sekun- darne odnosno nominalne naravi, Neobazirući se na dosadašnja isku: stva u muzičkom životu grada, g. Bje- lovučić počeo je sa vodećeg položaja u Gradskom turist. orhestru organiza- ciju dubrovačkog Festivala sa predrad- njama iz kojih je dovoljno jasno iz- bijao čitavi metež osnovnih muzičkih pojmova. I dok bi u svakoj drugoj zemlji takova skcija bila povjerena pro- kušanim organizatorima — stručnjaci- ma, a da ne govorimo o tom da bi bila vogjena i svršena nekoliko mje- seca prije samog Festivala, ovdje se to povjerava čovjeku, koji je po svojoj volji isključio domaće društvo od sva- ke saradnje a u samom predmet je najprimitivniji početnik. Zato se ne treba čuditi, što je ovaj Festiva! i ako dobro subvencioniran, doživio osjetljivi neuspjeh i ostavio vrlo mučan utisak, Dubrov. Filhar. prešla je preko svih owih pojava, imajući u vidu samo in- terese grada. Tako je oma radila kroz sve posljednje godine, neobazirući se na g. Bjelovučića, koji je ovu ustanovu smatrao ,društvom objesne gradske gospode, koja da joj progje vrijeme vuče arketom po violinu, kako što iz zabave neko drugi igra šah u večer u kafani“. Ni ma ovako shvaćanje nije se obazirala Dubrovačka Filharmonija svijesna da su to prolazne nekulturne pojave, koje će u borbi sa zdravim muzičkim Životom ostati poražene. U početku pripremnih radova za muzički festival g. Bjelovučić nije u- opće uzimao u kombinaciju Dubrov. Filhar., reflektirajući na orkestar Mu- zike Kraljeve Garde. Čule su se samo nekonkretizirane želje da bi Dubrov. Filhar. kao domača ustanova imala je- dioo otvoriti priredbe. Megjutim iskrsle su nove poteškoće, U času kad su propali svi izgledi ma sudjelovanje orhestra Kraljeve Garde, g. Bjelovučić odlučio se je da n pripremnim radnja- ma računa sa orhestrom Dubrov, Fil- harmonije. Zbog toga je i došlo do sastanka 21 jatinara t. g. u prostorija- ma Grad. Turist. Odbora na kojem s& je tražilo od Dubr, Filh. da preuzme cijeli orhestralni udio u već projekti- ranim priredbama Festivala (t. j. izme- gju ostalog orhestralnu pratnju triju koncerata za violin solo a od Bojil neizveđeno te još nepoznito djelo savremenog američkog — moderniste Charpentera, za koje se moglo si ši- a (svj