TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijest

 

WOD. XX — BR. 19.

Odlanulo nam je, kada smo od vo-
dećih faktora Hrvatskog natodnog:se-
ljačkog pokreta dobili izjave, da se
kod nas, kod Hrvata, ne namjerava
slijediti pogubno Hrancusko-španjolski
primjer osnivanjem t. z. , Pučke fronte*,

A bilo bi doista smrtonosno po či-
tav hrvatski pokret, kada bi se poku-
šalo ostvariti tu crnu zamisao, koja
nije niti nikla u hrvatskoj glavi, većje
— Bog bi znao u kom mračnom cilju
— mnabačena od strane stanovitih

politikantskih intriganata: iz
samohvalisave ,Udružene opozicije“,
Intrigu su — razumije se — objeručke
prihvatili ovamošnji naši ,samostalci«,

Pučko-frontaški eksperimenat s raz-
logom bi uzbunio svaku katoličku sa-
vjest, pa i onu najravnodušniju. Zna-
mo doduše i priznajemo, da se megju
Hrvatima-katolicima nažalost još uvijek
nalazi kako bi rekao apostol ,mnogo
bolesnih i mlohavih, a i spavaju mnogi“,
»Pučka fronta“ jamačno bi svekolike
prenula na otpor. Realizacija te zlo-
glasne moskovsko-barcelonske fronte,
ili slične političke kombinacije, unijela
bi u narod neopisivu konfuziju i raz-
dor. lstinita je pak oma evangjeoska :
aSvako kraljevstvo u sebi razdijeljeno
opustjet će, i svaki grad ili dom raz-
dijeljen u sebi propast će“, (Mat. XII, 25).

Cijenimo isto tako da nije potrebito:
pače da bi bilo sasvim suvišno i neu-
mjesno, kad bi se sada ko dao na ošni-
vanje jediie pošebne hrvat. katol, stran-
ke. Tim više što se jedan takav pot-
hvat u današnjim prilikama ne da za-
misliti drugčije, nego kao borba protiv
HSS. Svaka pak, pa i najmanja rabota
protiv strauke, u kojoj se kompaktan
nalazi skoro čitav hrvatski narod, bila
bi od naroda smatrana kao izdajnička;
osim toga doživjela bi — nema sum-
nje — posvemašnji fiasco; i što bi
pak bilo od svega najgore: ne bi ništa
pomogla katoličkoj stvari, naprotiv bi
ju ljuto kompromitovala, te bi pučko:
frontaški smutljivci baš tada našli po-
godan teren.

Mislimo takogjer, da se takva po-
treba ne će pokazati ni u budućei da
će hrvatsko narodno vodstvo uvijek
imati na umu da probici katolički zna-
če, u isto vrijeme, i probitke narodne,

Ali da se vratimo Pučkoj fronti.

Hrv. Dnevnik“ prdvo kaže: imamo
našu hrvatsku narodnu frontu, a u
vanjskoj politici se ne možemo zano-
šiti mi fašističkom i antifašističkom
irontom, jer su sa hrvatskog narodiog
stanovišta i jedna i druga indiferentne,
budući da su im glavno ciljevi, koji
nemaju nikakove direktne veze s onim
što j€ tHiima najbitiiije. Pokret čitavoga
jednoga naroda nikada i ni u kojem
slučaju ne šiilje se definitivno vezati
za bilo koji ideološki blok,

 

 

 

Stigao novi Paški sit, šunipor,
galica domaća i engleska, — rafija
za ručni rad uz umjerene cijene
kod Grgura Sablić. 198

DUBROVNIK, 11. Svibnja 1938

Nećemo Pučke Fronte!

Postupak odgovornih krugova HSS
— opaža ,Hrvatska Straža“ sasvim —
je razumljiv. Široki hrvatski narodni
slojevi su i onako već od početka za-
zirali od pučkcirontaštva. Jer zar netko
pametan može vjerovati, da je Živku
Topaloviću i URSJ, koji sit oštri pro-
tivnici hrvatskoga seljačkog pokreta, ti
prvom redu stalo do rješenja hrvat-
skoga pitanja ?

Pučka fronta je u svo-
joj zamisli protuhrvatska i nije ptija-
telj hrvatskoga naroda omaj, koji nju
propagira. Ideja Pučke
fronte u oštrom je sukobu s misli
hrvatskog jedinstva. Naime

Pučka fronta u sebi nosi ideju ci-
jepanja svakoga naroda, pa i hrvat-
skoga, na dvije fronte, Na jednoj stra:
ni su ,demokrati“, a ma drugoj su
»fašisti“. Zato kod has u Hrvatskoj
ako nema fašista, tađa ih treba izmi-
sliti, odnosno, ako ih je malo treba
naći nove i njih napadati, Svi jugo-
slavenski antifašisti“ (m. pr. Nova
Riječ“) naučavaju, da su nama Hrva-
tima bliži stranci ,demokrati«, nego
iskreni Hrvati, koje pučkofrontaši pro-
glase , fašistima“, Ako se još znade da
oni fašistima proglasuju sve one koji
su radikalni protivnici svake suradnje
s komunistima, tada nam je jasno, ka-
mo to vodi, Pučkofrontaši su ,fašisti-
ma“ u Hrvatskoj proglasili u prvom
redu sve katoličke javne radnike, Oni
su uspjeli u toliko, da ima mnogo po-
štenih Hrvata, koji su n. pr. uvjereni,
da je ,Hrvatska Straža“ nekakav fa-
šistički list, samo zato jer se nije htjela
pridružiti njihovim frontama i vojevati
papirnatim topovima protiv ,megju-
narodnog fašizma,, nego je radije na-
stojala upozoravati na opasnost mark-
sističke akcije, kamuflirane ,demokra-
tijom“, ne samo za vjerski i kulturni,
nego i za svaki drugi napredak hrvat-
skoga naroda. K. St.

 

CIJENA Dia. 1:50

U čemu je sukob Dubrov.
Filharmonije i aranžera
Dubr. Muzič. Festivala ?

Dubrovačke Filharmonija izdala je
nekoliko dana prije , Festivala“ saopće-
nje strogo informativne naravi a sa ci-
ljem da javnost bude informirana o
uzrocima zbog kojih Dubrovačka Fil.
nemože uzeti učešća u priredbama Fe-
stivala. Nije nam dakle bila namjera
da govorimo o muzičkim prilikama
grada u koliko ove zasijecaju u do-
menu Gradskog Turističkog Odbora,
ni da iznosimo historijat dogogjaja,
koji su prethodili ovoj našoj odluci,
Ali kad se je g. Bjelovučić javio u
štampi nepozvan sa nekim odgovorom
kombiniranih citata, prešućujući narav-
no sve ono što mu ne ide u prilog, i
kad se je čak toliko zaboravio, da je
prešao i na lični teren, onda je naša
dužnost, da mimoilazeći sve obzire ka-
žemo pravu istinu. Ne odgovaramo g.
Bjelovučiću niti s njime imamo na-
injere polemizirati, Takav naš stav nije
posljedica neke bahatosti, već svijesti
da treba sve stvari odmah postavljati
na pravo mjesto. G. Bjelovučić nam to
nemože zamjeriti, jer kao što bi bilo
besmisleno sa nepismenim čovjekom
voditi diskusiju o literarnim problemi-
ma teko je isto bez cilja svaka pole-
mika o muzičkim problemima sa čo-
vjekom bez ikakvog muzičkog znanja.
Do nedavno g. Bjelovučić bio je do-
sljedan u odnosu prema manifestacija-
ma muzičkog života. Muzikom se u
opće nije zanimao, te je čak i isticao
da nikakva skvaćanja nema za muzički
život niti za muzička pitanja, A sada?
Valjda po savjetima polustriične a po-
lu diletanske pozadine g. Bjelovučić
se je preko noći frapantno metamor-
fozirao. Iz jučerašnjeg muzičkog laika
i potpunog indiferentiste isčahurio se
je muzički stručnjak koji več i docira,
citirajući imena domaćih kompozitora,
o kojima inače nije nikada ništa čuo,

Štetni bacili i kiseline rastvaraju
caklinu zubi i protžrokuji neizle-
čivi karies. — Radi toga svaki kul-

tivirani čovjek treba, da nekoliko
puta dnevno očisti zube. —
Upotrebite pjenišivu i pro:
kušani ODOL pastu za zubel

 

niti u opće znao da postoje. Baš on
postao je članom pododbora Gradskog
Turist, Odbora, koji rukovodi sa fu-
rističkim orhestrom t, j. funkcionerom
u jednoj ustanovi, koja — najkraće
definirano — ima za svrhu da uprav-
lja muzikom u službi turizma, Ovaj
se je pododbor zbog nemogućeg i an-
tipodno muzičkog stanovišta &. Bje-
lovučića pomalo rijedio, (izuzimljemo
umrle članove) i danas g. Bjelovučić
sjedi suvereno u pododboru, vodeći
glavnu i odlučujući ulogu i riječ, po-
red još jednog člana, čiji je utjecaj
unatoč njegove najbolje volje, sekun-
darne odnosno nominalne naravi,

Neobazirući se na dosadašnja isku:
stva u muzičkom životu grada, g. Bje-
lovučić počeo je sa vodećeg položaja
u Gradskom turist. orhestru organiza-
ciju dubrovačkog Festivala sa predrad-
njama iz kojih je dovoljno jasno iz-
bijao čitavi metež osnovnih muzičkih
pojmova. I dok bi u svakoj drugoj
zemlji takova skcija bila povjerena pro-
kušanim organizatorima — stručnjaci-
ma, a da ne govorimo o tom da bi
bila vogjena i svršena nekoliko mje-
seca prije samog Festivala, ovdje se
to povjerava čovjeku, koji je po svojoj
volji isključio domaće društvo od sva-
ke saradnje a u samom predmet je
najprimitivniji početnik. Zato se ne
treba čuditi, što je ovaj Festiva! i ako
dobro subvencioniran, doživio osjetljivi
neuspjeh i ostavio vrlo mučan utisak,

Dubrov. Filhar. prešla je preko svih
owih pojava, imajući u vidu samo in-
terese grada. Tako je oma radila kroz
sve posljednje godine, neobazirući se
na g. Bjelovučića, koji je ovu ustanovu
smatrao ,društvom objesne gradske
gospode, koja da joj progje vrijeme
vuče arketom po violinu, kako što iz
zabave neko drugi igra šah u večer u
kafani“. Ni ma ovako shvaćanje nije
se obazirala Dubrovačka Filharmonija
svijesna da su to prolazne nekulturne
pojave, koje će u borbi sa zdravim
muzičkim Životom ostati poražene.

U početku pripremnih radova za
muzički festival g. Bjelovučić nije u-
opće uzimao u kombinaciju Dubrov.
Filhar., reflektirajući na orkestar Mu-
zike Kraljeve Garde. Čule su se samo
nekonkretizirane želje da bi Dubrov.
Filhar. kao domača ustanova imala je-
dioo otvoriti priredbe. Megjutim iskrsle
su nove poteškoće, U času kad su
propali svi izgledi ma sudjelovanje
orhestra Kraljeve Garde, g. Bjelovučić
odlučio se je da n pripremnim radnja-
ma računa sa orhestrom Dubrov, Fil-
harmonije. Zbog toga je i došlo do
sastanka 21 jatinara t. g. u prostorija-
ma Grad. Turist. Odbora na kojem s&
je tražilo od Dubr, Filh. da preuzme
cijeli orhestralni udio u već projekti-
ranim priredbama Festivala (t. j. izme-
gju ostalog orhestralnu pratnju triju
koncerata za violin solo a od Bojil
neizveđeno te još nepoznito djelo
savremenog američkog — moderniste
Charpentera, za koje se moglo si ši-

a

(svj