i —EnČRERSRNE TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XX — BR. 28 Predsjednik Muček jest čovjek od karaktera. ,Karakter — veli Smiles — jest jedan cd najvećih pokretača u svijetu, On pretstavlja ljudsku prirodu u njenom najvišem obliku, jer daje najboljeg čovjeka, Liudi uistinu valja- ni — ma svakoj stazi života — ljudi od rada i obraza, ljudi uzvišenih po- buda i čeličnog poštenja — takvi lju- di sami po sebi potiču čovječanstvo na poštovanje, Prirodno je vjerovati u takve ljude; prirodno je povjeriti im se i u njih se ugledati. Sve, što je dobro na svijetu oni drže, i bez njih ne bi vrijedilo živjeti na svijetu. Tak- vi ljudi mogu biti i bez vlasti i bez imanja i bez blaga i bez učenosti: ali oni su moćni snagom svoga srca, i bogati darom svoga duha: jer su poš- teni, iskreni, vršioci dužnosti. Ta ko- liko je ljudi u svijetu, kojima je ka- rakter jedino, što pod nebom imajui ali na tom jedinom temelju stoje čvrš- će nego najjača sila na najtvrgjem be- demu“, Jedan od takvih velikih ljudi: čovjek koji doista upravlja i vodi hr. vatski narod jakošću svog duha i čvr. stinom svog karaktere, jest Dr. Vladko Maček. — Karakter je ono, što nje- govu radu, njegovim patnjama, njego- vu mučeničkom tamnovanju, uopće či- tavoj njegovoj istorijskoj ličnosti, daje osobit sjaj i cijenu, Zbog njegova ka- raktera mi ga danas najvećma i sla. vimo. Koja su pak obilježja i odlike nje- gova karaktera? Naći ćemo ih, uglav- nom, kod svih ljudi prave veličine: od davnih davnina pa do naših dana. No jedan od bitnih elemenata njegova značaja a istodobno i ponajljepši u- kres njegove duše, jest ona njegova miraa postojanost: nepokolebiva he- rojska odlučnost, spojena s filozof. skom vedrinom i — možemo slobodno reći — evangjeoskom dobrotom srca, DUBROVNIK, 13. Srpnja 1938 Dr Vladko Maček O proslavi njegova rođendana i desetgodišnjici predsjednikovanja »Ljudi od karaktera jesu savjest naroda, kome pripadaju“. Evo sada deset godina otkada je hrvatski narod — u jednom od naj- težih trenutaka svoje istorije — pozvao Dra V. Mačeka, da iz ukočenih ruku ubijenog Vogje i Učitelja Stjepana Radića, preuzme časni trobojni barjak: poliven svježom žrtvenom krvlju istog Stjepana Radića i njegovih drugova. Hvatski narod nije se pokajao zbog tog izbora; nije se prevario u Dru Mačeku. Gledasmo ga u svima odgovor- nim i mučnim situacijama: u kojima se aalazio; gledasmo ga uoči šestog siječoja 1929; gledasmo ga pred sudom za zaštitu države: prvi put — drugi put ; gledasmo ga u kaznenom zavodu Sri- jemske Mitrovice; gledasmo ga uoči petosvibanjskih izbora i nakon toga. Iz svake nevolje, krize i kušnje pojavio se veći: sveto veći, Pobjedu mu je pak uvijek izvojštio njegov idealni karakter, Dr V. Maček nije ni pozer ni irazer, Nije sebi izmislio za javne nastupe neku specijalnu pozu ; ne voli da pravi kojekakve grimaze: ne mlatara rukama, niti zapada u jarost. Tugji su mu i odurni svi pelivanluci izvjesnih savre- menih ,veličina“, Nije ,fotogenetičan,“ ne raspolaže vašarskim osebinama, ne trpi teatralnosli; neće da bude govor- džijom ; hoće razlog, ne frazu. U svojoj otmjenoj jednostavnosti Dr. Maček pretstavlja pravi uzor. primjerak onog dragocjenog društvenog tip7, danas nažalost sve to rjegjeg — koji mi du- brovčani krstimo nazivem : gospar. Da, Dr Maček je gospar u pravom i pot- punom smislu riječi: gospar, kao što je to bio Predsjednik Masaryk, kao što je to Predsjednik Beneš, te još nekoji — ne baš mnogi — izmegju današnjih svjetskih državnika. I baš takove ljude, te prave gospare, narod ljubi, vjeruje im i slijedi ih, naročito seljački narod, Emerson koji bolje od sviju drugih staleža ra- zumije, da je pravo gospodstvo isto- vjetno sa čovječnošću, Ljudi kova Masarykova, Benešova, Mačekova, ne ulijevaju u srca strah već ljubav i privrženost. I tako eto, ovaj čovjek mirne ćudi, priproste spoljašnosti, snagom svoga duha i značaja odolio je mećavi dik- tature : izašao pobjedonosam, i što je glavno, svijetao i neokaljan. Dr V. Maček ima i protivnika, bolje reći dušmana. Nije čuda! Svaki uistinu veliki čovjek: pogotovu pak Hrvat, imao je, ime, imati će svojih neprija- telja i zavidnika, Na prigovore — pu ne nemoćnog jala i bablje pakosti — koje stanovite kavanske dangube iz- nose proti Dru. Mačeki, ne ide da se osvrćemo: bar ne u ovoj svečanoj pri- lici! Dregom zgodom valjda se osvr- memo i tada ćemo zlobna zabađanja potući: me retorikom, već teškim ka- menjem sve samih argumenata. Na koncu pak red je naglasiti sli- jedeće: Mi katolici, koji sve i svako- ga: svačije lice i svačiji javni rad pro- matramo i procjenjujemo sa stanovišta vječnosti, u svjetlosti evangjelja; mi te sačinjavamo odlučnu i ogromnu većinu članstva HSS i čitavog hrvat- skog narodnog pokreta, mi ne treba ni najmanje da strahujemo glede na- mjera Predsjednikovih spram katoličke crkve, Osa, koji je srcem, duhom, či- tavim bićem jedno sa svojim hrvat- skim narodom — jezgra pak naroda i njegov najveći dio jednodušno je i ne- pokolebivo uz katoličku crkvu — on, kao pravi vogja narodni i nosilac sve- ga narodnog povjerenja, starat će se o dobrobiti Crkve, tim više što dobro znade, da u katolicizmu leži temeljno jamstvo sreće, budućnosti, pa i samog opstanka hrvatskog naroda. K. st HRVATI I KATOLIČKA VJERA Hrvatski narod nije nikada zanema- mario svcje katoličke vjere i crkva u njegovom kulturnom i duhovnom ži- votu nije nikada bila degradirana na neku drugorazrednu ulogu. Zbog toga nije hrvatski narod imao štete. Napro- tiv, ono, što je hrvatski narod učinio za svoju vjeru i crkvu, stvorilo mu je visok ugled i osiguralo mjesto u za- jednici prosvjećenih naroda Europe i svijeta. To je došlo do izražaja na razne načine, a potvrgjeno je i u naj- važnijim prilikama mnogo puta. S ove staze ne da se hrvatski narod skrenuti ni na kakve stramputice. Mi smo si svijesni ome historijske uloge, koju je katolička crkva odigrala u životu hrvatskog naroda. Ničim ne- pomućeni odnos crkve i hrvatskog na- rođa pokazivao je svoje značenje i svoju djelotvornu moć u raznim pri- godama i historijskim časovima; ne samo kad je trebalo nešto u miru pro- slaviti i uzveličati, nego i onda, kad je u burnim i nemirnim vremenima trebalo. braniti i obraniti temelje na- rodnog života i tekovine narodne kul- ture i civilizacije Hrvate. U ozbiljnim vremenima našli su se i ozbiljni ljudi megju hrvatskim katoličkim dostojan- stvenicima, koji su čuli glas Providnosti i po tom glasu slijedili svoj narod i tako stvorili djela meprolazne vrijed- nosti i za crkvu i za narod. Za volju pojedinaca narod se ne mo- že odreći temelja svog života, svojih tradicija, svojih prava, zabtjeva i cilje- va, koji su mu po prirodnom i Božjem zakonu sveti i vječni. To narod ne mo- že učiniti nikomu za volju, ni za volju pojedineca. — Ne može se od hrvat- skog naroda tražiti i očekivati, da po- čini samoubojstvo. S tim treba biti na čistu i sa činjenicama se treba pomi- miriti, I onda za pojedine neorijenti- rane školovane ljude i crkvene kao i svjetovne ostaje samo jedno njihovo političko pitanje u današnjim vreme- nima, a to je pitanje, kako naći put svom marodu i gdje u tom narodu naći svoje mjesto. Slijedeći ovaj nauk i uputu svojih biskupa hrvatsko svećenstvo potvrdit će riječi Isusa Kriste, koji je rekao, da njegove crkve ne će nadvladati ni pa- klena vrata. Potvrdit će, da je ne će nadvladati napose u Hrvatskoj i u na- rodu hrvatskom. (Hrvatski D ik). CIJENA Din. 150 ŠATOR BOŽJI MEĐU LJUDIMA Sjećanje na Euharistijski Kongres u Dubrovniku 15—18 VIII. prošle godine. Ne može dubrovački katclik a da ne oćuti duboko ganuće, kad u duhu obnovi spomen na one blažene i svele dane koje proživjesmo, ovdje u ma- šem gredu, lani sredinom srpnja; da- ne, u koje Dubrovnik doista pružaže vjernu sliku šetora Božjeg megju lju- dima. Dubrovnik i onako nosi obiljež- je jednog,par e&cellence“ katoličkog grada. To se vidi ne samo po mno- gim i lijepim zgradama katoličkog kul- ta i raznim katoličkim ustanovama, kojima je upravo posijan, već, što je glavno, po onim raznovrsnim, bezbroj- nim i snažnim manifestacijama kato. ličkog života: u crkvi i van crkve, u svim krugovima i staležima dubrovač kog gragjanstva. Ali pravu snegu svog neodoljivog katolicizma pokazao je Dubrovnik pri- godom lanjskog Euharistijskog kon- gresa. Premesimo se, za čas, duhom u one dane. Sveta i sretna zamisao našeg Pas- tira, Preuzv. Msgra Dra Josipa M. Cs- revića, da u svom biskupskom gradu održi Euhsar. kongres, naišla je na op- će razumijevanje i oduševljen odaziv: ne samo kod klera već — što treb: osobito naglasiti — i kod gragjanstva i seljaštva. Puk dubrovački: čelični, čestiti naš seljak i varošanin, digao se listom sa svih strana biskupije, te pod svojim crkvenim i narodnim hrvatskim barjacima pohrlio u Grad: kopnom i morem, ma hiljade. Konavljani, Žup- ljani, Primorci, muško i žensko, zlat- nim sjajem svoje odore, krasotom svog obličja i ozbiljnošću svog vladanja; kao i Korčulani bijelim tunikama svo- jih bratovština, dadoše vanjskoj slici kongresa najljepši ures. Pa onaj nezaboravni ulazak u Grad omladinskih organizacija: Križari, Do- magojci: mladići, djevojke, djeca: se- ljaci, radnici, studenti: tisuće omladine: uzdanica vjere i domovine. I sve drugo: Noćna pvocesiju, hi- ljade pričesnika, Pontiflkal pod vedrim nebom, a mnoštvo prekrilo Tomislav- ljev trg: od Stolne crkve pa do Sponze. Najposlije kruna svega: zaključna procesija. Uputio se Krist — sakriven ANA NN NI Najljepši i najveći izbor u OMEGA“, ,MARVIM“, TISSOT“ i ostalim satovima, te ukus- nih i jeftinih darova u zlatu i srebru za sv. Krizmu ima draguljarna I. BOGORIN, Dubrovnik Preporučamo kumama i ku- movima da svoje potrebe podmire u ovoj staroj i solid- noj dubrovačkoj radnji gdje ? će biti. najbolje posluženi. i