i

—EnČRERSRNE

 

 

TAKSA PLACENA U GOTOVU

Narodna Svijest

 

GOD. XX — BR. 28

Predsjednik Muček jest čovjek od
karaktera. ,Karakter — veli Smiles —
jest jedan cd najvećih pokretača u
svijetu, On pretstavlja ljudsku prirodu
u njenom najvišem obliku, jer daje
najboljeg čovjeka, Liudi uistinu valja-
ni — ma svakoj stazi života — ljudi
od rada i obraza, ljudi uzvišenih po-
buda i čeličnog poštenja — takvi lju-
di sami po sebi potiču čovječanstvo
na poštovanje, Prirodno je vjerovati u
takve ljude; prirodno je povjeriti im
se i u njih se ugledati. Sve, što je
dobro na svijetu oni drže, i bez njih
ne bi vrijedilo živjeti na svijetu. Tak-
vi ljudi mogu biti i bez vlasti i bez
imanja i bez blaga i bez učenosti: ali
oni su moćni snagom svoga srca, i
bogati darom svoga duha: jer su poš-
teni, iskreni, vršioci dužnosti. Ta ko-
liko je ljudi u svijetu, kojima je ka-
rakter jedino, što pod nebom imajui
ali na tom jedinom temelju stoje čvrš-
će nego najjača sila na najtvrgjem be-
demu“, Jedan od takvih velikih ljudi:
čovjek koji doista upravlja i vodi hr.
vatski narod jakošću svog duha i čvr.
stinom svog karaktere, jest Dr. Vladko
Maček. — Karakter je ono, što nje-
govu radu, njegovim patnjama, njego-
vu mučeničkom tamnovanju, uopće či-
tavoj njegovoj istorijskoj ličnosti, daje
osobit sjaj i cijenu, Zbog njegova ka-
raktera mi ga danas najvećma i sla.
vimo.

Koja su pak obilježja i odlike nje-
gova karaktera? Naći ćemo ih, uglav-
nom, kod svih ljudi prave veličine:
od davnih davnina pa do naših dana.
No jedan od bitnih elemenata njegova
značaja a istodobno i ponajljepši u-
kres njegove duše, jest ona njegova
miraa postojanost: nepokolebiva he-
rojska odlučnost, spojena s filozof.
skom vedrinom i — možemo slobodno
reći — evangjeoskom dobrotom srca,

DUBROVNIK, 13. Srpnja 1938

Dr Vladko Maček

O proslavi njegova rođendana i
desetgodišnjici predsjednikovanja

»Ljudi od karaktera jesu savjest naroda,

kome pripadaju“.

Evo sada deset godina otkada je
hrvatski narod — u jednom od naj-
težih trenutaka svoje istorije — pozvao
Dra V. Mačeka, da iz ukočenih ruku
ubijenog Vogje i Učitelja Stjepana
Radića, preuzme časni trobojni barjak:
poliven svježom žrtvenom krvlju istog
Stjepana Radića i njegovih drugova.

Hvatski narod nije se pokajao zbog
tog izbora; nije se prevario u Dru
Mačeku.

Gledasmo ga u svima  odgovor-
nim i mučnim situacijama: u kojima
se aalazio; gledasmo ga uoči šestog
siječoja 1929; gledasmo ga pred sudom
za zaštitu države: prvi put — drugi put ;
gledasmo ga u kaznenom zavodu Sri-
jemske Mitrovice; gledasmo ga uoči
petosvibanjskih izbora i nakon toga.
Iz svake nevolje, krize i kušnje pojavio
se veći: sveto veći, Pobjedu mu je pak
uvijek izvojštio njegov idealni karakter,

Dr V. Maček nije ni pozer ni irazer,
Nije sebi izmislio za javne nastupe
neku specijalnu pozu ; ne voli da pravi
kojekakve grimaze: ne mlatara rukama,
niti zapada u jarost. Tugji su mu i
odurni svi pelivanluci izvjesnih savre-
menih ,veličina“, Nije ,fotogenetičan,“
ne raspolaže vašarskim osebinama, ne
trpi teatralnosli; neće da bude govor-
džijom ; hoće razlog, ne frazu.

U svojoj otmjenoj jednostavnosti Dr.
Maček pretstavlja pravi uzor. primjerak
onog dragocjenog društvenog tip7, danas
nažalost sve to rjegjeg — koji mi du-
brovčani krstimo nazivem : gospar. Da,
Dr Maček je gospar u pravom i pot-
punom smislu riječi: gospar, kao što
je to bio Predsjednik Masaryk, kao što
je to Predsjednik Beneš, te još nekoji
— ne baš mnogi — izmegju današnjih
svjetskih državnika. I baš takove ljude,
te prave gospare, narod ljubi, vjeruje
im i slijedi ih, naročito seljački narod,

Emerson

koji bolje od sviju drugih staleža ra-
zumije, da je pravo gospodstvo isto-
vjetno sa čovječnošću,

Ljudi kova Masarykova, Benešova,
Mačekova, ne ulijevaju u srca strah
već ljubav i privrženost.

I tako eto, ovaj čovjek mirne ćudi,
priproste spoljašnosti, snagom svoga
duha i značaja odolio je mećavi dik-
tature : izašao pobjedonosam, i što je
glavno, svijetao i neokaljan.

Dr V. Maček ima i protivnika, bolje
reći dušmana. Nije čuda! Svaki uistinu
veliki čovjek: pogotovu pak Hrvat,
imao je, ime, imati će svojih neprija-
telja i zavidnika, Na prigovore — pu
ne nemoćnog jala i bablje pakosti —
koje stanovite kavanske dangube iz-
nose proti Dru. Mačeki, ne ide da se
osvrćemo: bar ne u ovoj svečanoj pri-
lici! Dregom zgodom valjda se osvr-
memo i tada ćemo zlobna zabađanja
potući: me retorikom, već teškim ka-
menjem sve samih argumenata.

Na koncu pak red je naglasiti sli-
jedeće: Mi katolici, koji sve i svako-
ga: svačije lice i svačiji javni rad pro-
matramo i procjenjujemo sa stanovišta
vječnosti, u svjetlosti evangjelja; mi
te sačinjavamo odlučnu i ogromnu
većinu članstva HSS i čitavog hrvat-
skog narodnog pokreta, mi ne treba
ni najmanje da strahujemo glede na-
mjera Predsjednikovih spram katoličke
crkve, Osa, koji je srcem, duhom, či-
tavim bićem jedno sa svojim  hrvat-
skim narodom — jezgra pak naroda i
njegov najveći dio jednodušno je i ne-
pokolebivo uz katoličku crkvu — on,
kao pravi vogja narodni i nosilac sve-
ga narodnog povjerenja, starat će se
o dobrobiti Crkve, tim više što dobro
znade, da u katolicizmu leži temeljno
jamstvo sreće, budućnosti, pa i samog
opstanka hrvatskog naroda.

K. st

 

HRVATI I KATOLIČKA VJERA

Hrvatski narod nije nikada zanema-
mario svcje katoličke vjere i crkva u
njegovom kulturnom i duhovnom ži-
votu nije nikada bila degradirana na
neku drugorazrednu ulogu. Zbog toga
nije hrvatski narod imao štete. Napro-
tiv, ono, što je hrvatski narod učinio
za svoju vjeru i crkvu, stvorilo mu je
visok ugled i osiguralo mjesto u za-
jednici prosvjećenih naroda Europe i
svijeta. To je došlo do izražaja na
razne načine, a potvrgjeno je i u naj-
važnijim prilikama mnogo puta. S ove
staze ne da se hrvatski narod skrenuti
ni na kakve stramputice.

Mi smo si svijesni ome historijske
uloge, koju je katolička crkva odigrala

u životu hrvatskog naroda. Ničim ne-
pomućeni odnos crkve i hrvatskog na-
rođa pokazivao je svoje značenje i
svoju djelotvornu moć u raznim pri-
godama i historijskim časovima; ne
samo kad je trebalo nešto u miru pro-
slaviti i uzveličati, nego i onda, kad
je u burnim i nemirnim vremenima
trebalo. braniti i obraniti temelje na-
rodnog života i tekovine narodne kul-
ture i civilizacije Hrvate. U ozbiljnim
vremenima našli su se i ozbiljni ljudi
megju hrvatskim katoličkim dostojan-
stvenicima, koji su čuli glas Providnosti
i po tom glasu slijedili svoj narod i
tako stvorili djela meprolazne vrijed-
nosti i za crkvu i za narod.

Za volju pojedinaca narod se ne mo-
že odreći temelja svog života, svojih

tradicija, svojih prava, zabtjeva i cilje-
va, koji su mu po prirodnom i Božjem
zakonu sveti i vječni. To narod ne mo-
že učiniti nikomu za volju, ni za volju
pojedineca. — Ne može se od hrvat-
skog naroda tražiti i očekivati, da po-
čini samoubojstvo. S tim treba biti na
čistu i sa činjenicama se treba pomi-
miriti, I onda za pojedine neorijenti-
rane školovane ljude i crkvene kao i
svjetovne ostaje samo jedno njihovo
političko pitanje u današnjim vreme-
nima, a to je pitanje, kako naći put
svom marodu i gdje u tom narodu
naći svoje mjesto.

Slijedeći ovaj nauk i uputu svojih
biskupa hrvatsko svećenstvo potvrdit
će riječi Isusa Kriste, koji je rekao, da
njegove crkve ne će nadvladati ni pa-
klena vrata. Potvrdit će, da je ne će
nadvladati napose u Hrvatskoj i u na-
rodu hrvatskom. (Hrvatski D ik).

CIJENA Din. 150

ŠATOR BOŽJI
MEĐU LJUDIMA

Sjećanje na Euharistijski Kongres
u Dubrovniku
15—18 VIII. prošle godine.

Ne može dubrovački katclik a da
ne oćuti duboko ganuće, kad u duhu
obnovi spomen na one blažene i svele
dane koje proživjesmo, ovdje u ma-
šem gredu, lani sredinom srpnja; da-
ne, u koje Dubrovnik doista pružaže
vjernu sliku šetora Božjeg megju lju-
dima. Dubrovnik i onako nosi obiljež-
je jednog,par e&cellence“ katoličkog
grada. To se vidi ne samo po mno-
gim i lijepim zgradama katoličkog kul-
ta i raznim katoličkim ustanovama,
kojima je upravo posijan, već, što je
glavno, po onim raznovrsnim, bezbroj-
nim i snažnim manifestacijama kato.
ličkog života: u crkvi i van crkve, u
svim krugovima i staležima dubrovač
kog gragjanstva.

Ali pravu snegu svog neodoljivog
katolicizma pokazao je Dubrovnik pri-
godom lanjskog Euharistijskog kon-
gresa.

Premesimo se, za čas, duhom u one
dane.

Sveta i sretna zamisao našeg  Pas-
tira, Preuzv. Msgra Dra Josipa M. Cs-
revića, da u svom biskupskom gradu
održi Euhsar. kongres, naišla je na op-
će razumijevanje i oduševljen odaziv:
ne samo kod klera već — što treb:
osobito naglasiti — i kod gragjanstva
i seljaštva. Puk dubrovački: čelični,
čestiti naš seljak i varošanin, digao se
listom sa svih strana biskupije, te pod
svojim crkvenim i narodnim hrvatskim
barjacima pohrlio u Grad: kopnom i
morem, ma hiljade. Konavljani, Žup-
ljani, Primorci, muško i žensko, zlat-
nim sjajem svoje odore, krasotom svog
obličja i ozbiljnošću svog vladanja;
kao i Korčulani bijelim tunikama svo-
jih bratovština, dadoše vanjskoj slici
kongresa najljepši ures.

Pa onaj nezaboravni ulazak u Grad
omladinskih organizacija: Križari, Do-
magojci: mladići, djevojke, djeca: se-
ljaci, radnici, studenti: tisuće omladine:
uzdanica vjere i domovine.

I sve drugo: Noćna pvocesiju, hi-
ljade pričesnika, Pontiflkal pod vedrim
nebom, a mnoštvo prekrilo Tomislav-
ljev trg: od Stolne crkve pa do Sponze.

Najposlije kruna svega: zaključna
procesija. Uputio se Krist — sakriven

   
  

ANA NN NI
Najljepši i najveći izbor u
OMEGA“, ,MARVIM“, TISSOT“

i ostalim satovima, te ukus-
nih i jeftinih darova u zlatu

i srebru za sv. Krizmu ima
draguljarna

I. BOGORIN, Dubrovnik

Preporučamo kumama i ku-
movima da svoje potrebe
podmire u ovoj staroj i solid-
noj dubrovačkoj radnji gdje
? će biti. najbolje posluženi.

i