Strana 2 A. Kazali i njegov ,,Ćoso“ Kazali je uistinu bio duševno bolestan. Pokojni kanonik Stojanović, komu se, pogotovu kad je riječ o Kazaliju, ne može poreći auktoritet niti spočit- nuli zla namjera, piše o njemu ovako: »Kazeli je bio više pjesnik negoli pop, i kad se reče da je živio kao pjesnik, svak razumije tu izreku. Austrija, koja je, nada sve u prvo doba, po svojijem znanijem i neznanijem pristašama pa- zila na sve, što ko govori i radi, a nada sve popovi, koje je počela pla- ćati, naredi ondašnjemu biskupu, da Kazalija makne s parohije. I docnije je on mnogo puta bio kažnjen po crkve- nijem kanonima od biskupa. Vlada ni- je htjela nigda da mu udijeli stalno mjesto profesorsko i kad se podvrgao profesorskom ispitu dobi nedostatno iz grčkoga, on koji je bio već izdao u prijevodu prva pjevanja Homerove lli- jade. Tek pod starost nagje zasluženi mir, kad mu drug u pjesništvu Vodo- pić, posta biskupom, te ga namjesti kapelanom u Tri Crkve. Tu i umre, pošto mu se u zadnje godine života pomrači um“. (Eagel-Stojanović. ,Po- vijest dubrovačke republike“, str. 341). Doduše, Stojanović veli, da se je Kazaliju pomračio um u zadnje godi- ne života. To je bilo onda: 7 8 godi- na prije smrti mu: kada ludilo bijaše nesretnika već sasvim obuzelo, i kad je bolest bila postala svakomu oče- vidna. No i oni stanoviti Kazalijevi ispadi: čudni — da se majblaže izra- zimo — njegovi čini i postupci: kojih je sijaset zabilježeno: a koje Stojano- vić hoće da pripiše njegovom pjesnič- kom nastrojenju: bijahu zapravo čini duševno bolesnog čovjeka. Onmdašnji pretstavnici crkvene i civilne vlasti, u- darajuć pjesnika raznim kaznama, bili su donekle na krivu putu; držali su naime, da imadu posla s prijestupni- kom, a kad tamo, imali su posla s bo- lesnikom. Baš o tim stvarima dobismo, ovih dana, u ruke dragocjenih: autentičnih i strogo dokumentovanih podataka. Ne- ćemo ih, razumije se, davati u javnost, kao što, vrlo vjerojatno, nikada na jav- nost neće ni ,Ćoso“. Bilo bi pače najbolje, kad bi sadanji zakoniti vla- snici ,Cosova“ rukopisa taj Kazalijev glomazni galimatias jednostavno pre- dali vatri, te tako, jednom za uvijek, uklonili besposlicu. Time jugosloven- ska knjiga ne bi baš ništa izgubila, kao što nebi ni najmanje mnaškodilo, kada bi ko pokupio i na lomači spa- lio bar polovicu: starije, novije i naj- novije naše domaće književne produk- cije. Još jedna važna činjenica, koja ta- kogje služi dokazom Kazalijevog ua- stranog, bolesnog duševnog raspolo- ženja. Njegov pjesnik - ljubimac bijaše Byron. Ako iko, a ono dajbudi ovaj veliki engleski pjesnik pruža nam ti- pičan, upravo školski primjer genijal- nosti praćene ludilom. Nije svakako bez osjećaja duboke duševne srodnosti, da je Kazali baš ovoga toliko zavolio i s njim se du- hovno ssživio. Similis simili gaudet! Pa i čitav Kazalijev književni ukus! Bio je krajnjim romantičarom, i to ro- mantičarom najfebroznijeg kova: byron- skog. Ova duhovna zaraza bijaše svo- jedobno toli jaka, da je znala zahva- titi i elitne duhove, kao što se i dan- danas mnogi odlični duhovi nagju o- kuženi n. p. zarazom komunizma. U- ostalom romantika, pogotovu pak by- ronizam, prijaše od vajkada nastranim duhovima, pa dakako i Kazaliju. »Kod Kazalija — veli prof A. Hal- ler — nalazimo nekoliko najznačajni- jih vrsta ondašnje evropske romantike, a osobito duševnu neuravnoteženost, buntovni stav prama duševnom poret- ku i divinizaciju žene. Romantični ne- mir izvire prvenstveno iz bolesno pre- uveličavanog osjećanja vlastite ličnos- ii... Nedostajanje nužnog akta objekti- vizacije prouzrokuje narcizam i gubitak duševne ravnoteže. (Dr. A. Haller: »Autun Kazali““ str. 8). Mogli bismo proslijediti citatima iz vrstne knjižice gosp. prof. Hallera, o- sobito pak ono, što učeni pisac velio Kazalijevom duševnom stanju, o nje- govom književnom stvaranju ,rastrga- nom i neharmoničnom kao što je bila i njegova duševnost“ (str. 17): o ,mut- noći njegovog izraza uslovljenoj... psi- hičkom nesregjenosti piščevoj“ i t, d. No dosta je i ovo, što rekosmo. Inače NARODNA SVIJEST 24 Kolovoza 1938 Broj 34 Baš za zdravlje vašeg djeteta sunce je neop- hodno. Ali može biti i opasno za nježnu dječju kožu. Zato valja prije cijelo tijelo namazati sa Nivea kremom ili uljem. Time će mlado kožno staničje ojačati, koža brzo i jednolično po- tamniti a oogibao sua- čane upale biva sma- njena. Time Žžaštićujete mališa i od prehlade. Mladež ne može biti bez moje pomoći! preporučujemo spomenutu radnju prof, Hallera, kome se jamačno — kao ni pokojnom Don Ivanu kanoniku Stoja- noviću — ne može poreći ni objek- tivnost suda niti poznavanje stvari. Uostalom ova tajanstvena pojava u prirodi: ova tako česta i upadljiva ve- za izmegju genijalnosti i ludila, pri- mijećena je već odavno. Davno se o tom piše i raspravlja. Na velikim svjet- skim jezicima postoje o tome čitave biblioteke. Valjda bi se šta našlo i na našem jeziku. Da sad ne navodimo nikakav drugi auktoritet spomenućemo ciglih par ri- ječi zaista čuvenog Artura Schopen- hanera. ,Fakat neposredne veze izme- gju genijalnosti i ludila — piše on — potvrgjuju životopisi jako genijalnih ljudi, kao što bijahu: Roussean, By- rom, Alfieri, i razne anegdote iz živo- ta drugih. ,Moram takogier spomenuti — veli dalje — da sam pri čestom 'pohagja- nju ludnica nailazio na pojedine bo- lesnike sa nesumnjivo velikim dušev- nim sposobnostima, čija genijalnost jasno probijaše kroz njihovo ludilo“, (A. Schopenhaner: ,Die Welt als Wille und Vorstellung“. I. $ 36). Ovo sve napisasmo, ne da omalo- važimo pjesnika i njegovu uspomenu, već jedino da pokažemo, kako ,Coso* nipošto ne može imati značaj jednog istorijskog dokumenta. On je samo, štono kažu Francuzi — document humain“: dokumenat duševnog stanja i zbivanja svog genijalnog, ali dušev- no bolesnog auktora. Još i ovo. Stojanović piše kako je Kazali propao na profesorskom ispitu dobivši nedostatno iz grčkog ,ou koji je it. d.“ Prije svega, red je kazati: da bi neko kadar bio s tugjeg jezika na svoj prevesti neko književno djelo, ne mora onai tugji jezik poznavati baš toliko, da bi mogao biti profesorom dotičaog jezika. Kazali je dakle mo- gao s uspjehom prevoditi Homera, a da time ipak ne bude okvalifizovan za nastavnika grčkog jezika. No Kazali nije na ispitima pao zbog neznanja, koliko zbog toga, što je tokom ispita započeo cjepidlačiti s profesorima — ispitatelijma nešto o grčkim enklitika- ma i proklitikama. Profesori valjda bili čudni ko i on: udarila kosa na brus; a posljedica — nedostatno. Dakle nije po srijedi bilo neznanje — nego živci. Pisano je ne jedanputa, da sudbina čovjeka leži u njegovu karakteru. Kazalijev nesnosan karakter i po- sljedica toga: njegova kleta sudbina, imahu svoj izvor u njegovim bolesnim moždanima. U slijedećem broju kratak osvrt na »Gosa“, i time završismo. K. St. Večernje koncerte od 9-10 s. drži svake večeri osim ponedjeljka i petka gradski turistički orhestar u Divoni s biranim programom. Ulaznice su 2 i 1 Din. Proa smotea - hrontske - seljačke — kolture u Konavlima Prvi pokušaj ove smotre zbio se je 14 ov. mj. u Pridvorju u Konavlima. Sa svih strana Konavala zgrnuo se je mnogobrojan narod u lijepim narodnim nošnjama na prostor izmegju Franje- vačkog manastira i crkve sv. Trojice. Dobra je namisao da se u domeni Sandalja Hranića, Radića, Sankovića i Pavlovića, bosanske vlastele, bira mje- sto pod dvorom kneza dubrovačkoga za Konavle. U sjeni krošnjata platana, ma drvenom podu, odvijala se smotra, a naokolo su sjedali slušatelji. Sve je bilo okićeno hrvatskim trobojkama a po polju se razapeše čadorovi. U prvi početak, što je vrlo pohvalno i značajno, jer je ovo dubrovački puk, bila je sv. Misa pod platanom, a onda se je do- maći i brojni strani svijet Eaglezi, Fran- cuzi, Nijemci i Holangjani, posadio u gledalištu, mnogi držajući u ruci foto- aparat. Ljepota, urednost i čistoća na- rodne nošnje; — mir, red i pitomina ovog dubrovačkog puka, — i uopće skladne geste i ponašanje, imponovale su strancima, Narod je radostan i ve- seo, došao je na svadbu, a me kriči. Govori, šapće, gestikulira, a ne buči, U svemu je odmjeren i umjeren. Hi- ljade se glasova salilo u mio društven razgovor okolo današnje smotre i o njenom uspjehu. Iza 9 sati započeo je obilat program vrlo lijepim pozdravnim govorom, ko- jega je održao simpatični Korfavljanin Pušić iz Dunava. Za njim je narodni zastupnik prof, Roko Mišetić u trima svjetskim jezicima : francuski, engleski i njemački, u kratko rastumačio značaj i značenje ove smotre. Zatim su slije- dile tačke obilata programa, u kojima je bilo izneseno sve ono, što odava autohtonu marodnu kulturu. Narodna pjesma o Lasiću, pjevanje i kola uz narodne istrumente : gusle, mješnice, diple i lijericu bile su lice duša ovoga naroda. Divna je žetelačka pjesma, ot- pjevana po ženskom zboru iz Dunava i svatovska pjesma, koju je pjevao mješoviti zbor iz Čilipa. Svatovske ri- ječi uz tugaljivu melodiju : ,Ajde Zbo- gom, neve naša, ne oziri se!“ djeluju snažno i dirljivo. Igru ,Potkolo“ uz mješnice izvode momci i djevojčice iz Popovića i Čilipa. To je bila zaista najbolja tačka, jer divna narodna no- šnja, odmjereni takt i finoća pokreta zanijeli su svakoga a najviše strance. Kolo se vije okolo svirača, a on upra- vlja kolom i prebire melodijom, da se mijenjaju figure kao u kvadrilje, ali ta je ,četvorka“ konavoska, narodna, hr- vatska. Onda čobanska svirala pod prstima vještaka s Mrcina pretakala je svirku kao da se nalazi pod Štedrovom ili na Bjelotini. Tačka gdje izbija cijeli narodni po- let, duša i običaji jesu : Svatovi iz Vo- dovađe. Doduše ne može da se razvije u pola sata, što ima da traje cijeli dan, ali su glavne slike izvedene i glavna su lica dobro otskočila, te seje moglo vrlo približno vidjeti ljepotu ovog na- rodnog običaja. Od kite sa kozarom, hrvatske zastave, svatova, mladenaca, buklije i ostaloga sve je bilo čisto na- rodno i izvađano prirodno. Osobito se ističu govori i pripjevanje ženskih. Kra- sna je konavoska zdravica i onako divno izrečena od milovidnog načelnika Konavala g. Bogišića, u kojoj nazdra- vlja banu-domaćinu, svatovima, mla- dencima i družini. Iz svih govora sva- tovskih izbija žarka bogobojaznost, kojom je zadojen cijeli dubrovački teri- ritorij, te imenom Božjim počinje, a Božjim blagoslovom svršuje. Živo i vatreno narodno kolo, koje se u čitavom dubrovačkom kraju igra, nazivlje se ,potskočnica“ uz lijericu. Ovo se narodno kolo vidi u gradu na sv. Vlaha, i u svečanostima po Pri- morju, ali konavoska potskočnica od- vaja u toliko, što su Komavljani sve pokrete pofinili, poljepšali, davši im ton mirniji, skladniji, dubrovački, Na koncu je g. R. Herceg završio smotru, očito obradovan, čestitajući priregjivačima, te potakao marod da čuva svoje lijepe običaje. Svaki govor i svaka tačka programa bila je popraćena aplauzom i odobra- vanjem. Stranci su sa udivljenjem pro- matrali ovaj divni puk i njegovu noš- nju, te velikim zanimanjem slušali tu- mače, koji su im na grupe tumačili značenje pojedinih običaja. Ova prva smotra hrvatske seljačke kulture, u kojoj je, u više momenata, izbio pozdrav Dru Mačeku, čast je g. prof. Martinovića i dubrovačkog puka Konavala i kako se čuje: ,Žetelačka pjesma“ i ,Podkolo“ biti će izvedeno i u Zagrebu. Od Kapele do Maglića, od Sinja do ravne Slavonije, naš Dinarac ima slič- ne običaje, ali, ko što samo svilena buba iz duda suče imbrišim svilu, tako Konavljani, taj najljepši tip naše nacije, slikaju narodne običaje začinje- ne dušom, ljepotom i milinom. M. Kusijanović nr RIŠESTIT