Strana 2

 

A. Kazali i njegov ,,Ćoso“

Kazali je uistinu bio duševno bolestan.

Pokojni kanonik Stojanović, komu
se, pogotovu kad je riječ o Kazaliju,
ne može poreći auktoritet niti spočit-
nuli zla namjera, piše o njemu ovako:
»Kazeli je bio više pjesnik negoli pop,
i kad se reče da je živio kao pjesnik,
svak razumije tu izreku. Austrija, koja
je, nada sve u prvo doba, po svojijem
znanijem i neznanijem pristašama pa-
zila na sve, što ko govori i radi, a
nada sve popovi, koje je počela pla-
ćati, naredi ondašnjemu biskupu, da
Kazalija makne s parohije. I docnije je
on mnogo puta bio kažnjen po crkve-
nijem kanonima od biskupa. Vlada ni-
je htjela nigda da mu udijeli stalno
mjesto profesorsko i kad se podvrgao
profesorskom ispitu dobi nedostatno iz
grčkoga, on koji je bio već izdao u
prijevodu prva pjevanja Homerove lli-
jade. Tek pod starost nagje zasluženi
mir, kad mu drug u pjesništvu Vodo-
pić, posta biskupom, te ga namjesti
kapelanom u Tri Crkve. Tu i umre,
pošto mu se u zadnje godine života
pomrači um“. (Eagel-Stojanović. ,Po-
vijest dubrovačke republike“, str. 341).

Doduše, Stojanović veli, da se je
Kazaliju pomračio um u zadnje godi-
ne života. To je bilo onda: 7 8 godi-
na prije smrti mu: kada ludilo bijaše
nesretnika već sasvim obuzelo, i kad
je bolest bila postala svakomu  oče-
vidna. No i oni stanoviti Kazalijevi
ispadi: čudni — da se majblaže izra-
zimo — njegovi čini i postupci: kojih
je sijaset zabilježeno: a koje Stojano-
vić hoće da pripiše njegovom pjesnič-
kom nastrojenju: bijahu zapravo čini
duševno bolesnog čovjeka. Onmdašnji
pretstavnici crkvene i civilne vlasti, u-
darajuć pjesnika raznim kaznama, bili
su donekle na krivu putu; držali su
naime, da imadu posla s prijestupni-
kom, a kad tamo, imali su posla s bo-
lesnikom.

Baš o tim stvarima dobismo, ovih
dana, u ruke dragocjenih: autentičnih
i strogo dokumentovanih podataka. Ne-
ćemo ih, razumije se, davati u javnost,
kao što, vrlo vjerojatno, nikada na jav-
nost neće ni ,Ćoso“. Bilo bi pače
najbolje, kad bi sadanji zakoniti vla-
snici ,Cosova“ rukopisa taj Kazalijev

glomazni galimatias jednostavno pre-
dali vatri, te tako, jednom za uvijek,
uklonili besposlicu. Time jugosloven-
ska knjiga ne bi baš ništa izgubila,
kao što nebi ni najmanje mnaškodilo,
kada bi ko pokupio i na lomači spa-
lio bar polovicu: starije, novije i naj-
novije naše domaće književne produk-
cije.

Još jedna važna činjenica, koja ta-
kogje služi dokazom Kazalijevog ua-
stranog, bolesnog duševnog raspolo-
ženja. Njegov pjesnik - ljubimac bijaše
Byron. Ako iko, a ono dajbudi ovaj
veliki engleski pjesnik pruža nam ti-
pičan, upravo školski primjer genijal-
nosti praćene ludilom.

Nije svakako bez osjećaja duboke
duševne srodnosti, da je Kazali baš
ovoga toliko zavolio i s njim se du-
hovno ssživio. Similis simili gaudet!
Pa i čitav Kazalijev književni ukus!
Bio je krajnjim romantičarom, i to ro-
mantičarom najfebroznijeg kova: byron-
skog. Ova duhovna zaraza bijaše svo-
jedobno toli jaka, da je znala zahva-
titi i elitne duhove, kao što se i dan-
danas mnogi odlični duhovi nagju o-
kuženi n. p. zarazom komunizma. U-
ostalom romantika, pogotovu pak by-
ronizam, prijaše od vajkada nastranim
duhovima, pa dakako i Kazaliju.

»Kod Kazalija — veli prof A. Hal-
ler — nalazimo nekoliko najznačajni-
jih vrsta ondašnje evropske romantike,
a osobito duševnu neuravnoteženost,
buntovni stav prama duševnom poret-
ku i divinizaciju žene. Romantični ne-
mir izvire prvenstveno iz bolesno pre-
uveličavanog osjećanja vlastite ličnos-
ii... Nedostajanje nužnog akta objekti-
vizacije prouzrokuje narcizam i gubitak
duševne ravnoteže. (Dr. A. Haller:
»Autun Kazali““ str. 8).

Mogli bismo proslijediti citatima iz
vrstne knjižice gosp. prof. Hallera, o-
sobito pak ono, što učeni pisac velio
Kazalijevom duševnom stanju, o nje-
govom književnom stvaranju ,rastrga-
nom i neharmoničnom kao što je bila
i njegova duševnost“ (str. 17): o ,mut-
noći njegovog izraza uslovljenoj... psi-
hičkom nesregjenosti piščevoj“ i t, d.
No dosta je i ovo, što rekosmo. Inače

NARODNA SVIJEST 24 Kolovoza 1938

 

Broj 34

 

 

Baš za zdravlje vašeg
djeteta sunce je neop-
hodno. Ali može biti i
opasno za nježnu dječju
kožu. Zato valja prije
cijelo tijelo namazati sa
Nivea kremom ili uljem.
Time će mlado kožno
staničje ojačati, koža
brzo i jednolično po-
tamniti a oogibao sua-
čane upale biva sma-
njena. Time Žžaštićujete
mališa i od prehlade.

Mladež ne može biti
bez moje pomoći!

 

 

preporučujemo spomenutu radnju prof,
Hallera, kome se jamačno — kao ni
pokojnom Don Ivanu kanoniku Stoja-
noviću — ne može poreći ni objek-
tivnost suda niti poznavanje stvari.

Uostalom ova tajanstvena pojava u
prirodi: ova tako česta i upadljiva ve-
za izmegju genijalnosti i ludila, pri-
mijećena je već odavno. Davno se o
tom piše i raspravlja. Na velikim svjet-
skim jezicima postoje o tome čitave
biblioteke. Valjda bi se šta našlo i na
našem jeziku.

Da sad ne navodimo nikakav drugi
auktoritet spomenućemo ciglih par ri-
ječi zaista čuvenog Artura Schopen-
hanera. ,Fakat neposredne veze izme-
gju genijalnosti i ludila — piše on —
potvrgjuju životopisi jako genijalnih
ljudi, kao što bijahu: Roussean, By-
rom, Alfieri, i razne anegdote iz živo-
ta drugih.

,Moram takogier spomenuti — veli
dalje — da sam pri čestom 'pohagja-
nju ludnica nailazio na pojedine bo-
lesnike sa nesumnjivo velikim dušev-
nim sposobnostima, čija genijalnost
jasno probijaše kroz njihovo ludilo“,
(A. Schopenhaner: ,Die Welt als Wille
und Vorstellung“. I. $ 36).

Ovo sve napisasmo, ne da omalo-
važimo pjesnika i njegovu uspomenu,
već jedino da pokažemo, kako ,Coso*
nipošto ne može imati značaj jednog
istorijskog dokumenta. On je samo,
štono kažu Francuzi — document

humain“: dokumenat duševnog stanja
i zbivanja svog genijalnog, ali dušev-
no bolesnog auktora.

Još i ovo. Stojanović piše kako je
Kazali propao na profesorskom ispitu
dobivši nedostatno iz grčkog ,ou koji
je it. d.“ Prije svega, red je kazati: da
bi neko kadar bio s tugjeg jezika na
svoj prevesti neko književno djelo, ne
mora onai tugji jezik poznavati baš
toliko, da bi mogao biti profesorom
dotičaog jezika. Kazali je dakle mo-
gao s uspjehom prevoditi Homera, a
da time ipak ne bude okvalifizovan za
nastavnika grčkog jezika. No Kazali
nije na ispitima pao zbog neznanja,
koliko zbog toga, što je tokom ispita
započeo cjepidlačiti s profesorima —
ispitatelijma nešto o grčkim enklitika-
ma i proklitikama. Profesori valjda bili
čudni ko i on: udarila kosa na brus;
a posljedica — nedostatno. Dakle nije
po srijedi bilo neznanje — nego živci.
Pisano je ne jedanputa, da sudbina
čovjeka leži u njegovu karakteru.

Kazalijev nesnosan karakter i po-
sljedica toga: njegova kleta sudbina,
imahu svoj izvor u njegovim bolesnim
moždanima.

U slijedećem broju kratak osvrt na
»Gosa“, i time završismo. K. St.

 

Večernje koncerte od 9-10 s. drži
svake večeri osim ponedjeljka i petka
gradski turistički orhestar u Divoni s
biranim programom. Ulaznice su 2 i
1 Din.

 

Proa smotea - hrontske - seljačke — kolture u Konavlima

Prvi pokušaj ove smotre zbio se je
14 ov. mj. u Pridvorju u Konavlima.
Sa svih strana Konavala zgrnuo se je
mnogobrojan narod u lijepim narodnim
nošnjama na prostor izmegju Franje-
vačkog manastira i crkve sv. Trojice.
Dobra je namisao da se u domeni
Sandalja Hranića, Radića, Sankovića i
Pavlovića, bosanske vlastele, bira mje-
sto pod dvorom kneza dubrovačkoga
za Konavle. U sjeni krošnjata platana,
ma drvenom podu, odvijala se smotra,
a naokolo su sjedali slušatelji. Sve je
bilo okićeno hrvatskim trobojkama a
po polju se razapeše čadorovi. U prvi
početak, što je vrlo pohvalno i značajno,
jer je ovo dubrovački puk, bila je sv.
Misa pod platanom, a onda se je do-
maći i brojni strani svijet Eaglezi, Fran-
cuzi, Nijemci i Holangjani, posadio u
gledalištu, mnogi držajući u ruci foto-
aparat. Ljepota, urednost i čistoća na-
rodne nošnje; — mir, red i pitomina
ovog dubrovačkog puka, — i uopće
skladne geste i ponašanje, imponovale
su strancima, Narod je radostan i ve-
seo, došao je na svadbu, a me kriči.
Govori, šapće, gestikulira, a ne buči,
U svemu je odmjeren i umjeren. Hi-

ljade se glasova salilo u mio društven
razgovor okolo današnje smotre i o
njenom uspjehu.

Iza 9 sati započeo je obilat program
vrlo lijepim pozdravnim govorom, ko-
jega je održao simpatični Korfavljanin
Pušić iz Dunava. Za njim je narodni
zastupnik prof, Roko Mišetić u trima
svjetskim jezicima : francuski, engleski
i njemački, u kratko rastumačio značaj
i značenje ove smotre. Zatim su slije-
dile tačke obilata programa, u kojima
je bilo izneseno sve ono, što odava
autohtonu marodnu kulturu. Narodna
pjesma o Lasiću, pjevanje i kola uz
narodne istrumente : gusle, mješnice,
diple i lijericu bile su lice duša ovoga
naroda. Divna je žetelačka pjesma, ot-
pjevana po ženskom zboru iz Dunava
i svatovska pjesma, koju je pjevao
mješoviti zbor iz Čilipa. Svatovske ri-
ječi uz tugaljivu melodiju : ,Ajde Zbo-
gom, neve naša, ne oziri se!“ djeluju
snažno i dirljivo. Igru ,Potkolo“ uz
mješnice izvode momci i djevojčice iz
Popovića i Čilipa. To je bila zaista
najbolja tačka, jer divna narodna no-
šnja, odmjereni takt i finoća pokreta
zanijeli su svakoga a najviše strance.

Kolo se vije okolo svirača, a on upra-
vlja kolom i prebire melodijom, da se
mijenjaju figure kao u kvadrilje, ali ta
je ,četvorka“ konavoska, narodna, hr-
vatska.

Onda čobanska svirala pod prstima
vještaka s Mrcina pretakala je svirku
kao da se nalazi pod Štedrovom ili na
Bjelotini.

Tačka gdje izbija cijeli narodni po-
let, duša i običaji jesu : Svatovi iz Vo-
dovađe. Doduše ne može da se razvije
u pola sata, što ima da traje cijeli dan,
ali su glavne slike izvedene i glavna
su lica dobro otskočila, te seje moglo
vrlo približno vidjeti ljepotu ovog na-
rodnog običaja. Od kite sa kozarom,
hrvatske zastave, svatova, mladenaca,
buklije i ostaloga sve je bilo čisto na-
rodno i izvađano prirodno. Osobito se
ističu govori i pripjevanje ženskih. Kra-
sna je konavoska zdravica i onako
divno izrečena od milovidnog načelnika
Konavala g. Bogišića, u kojoj nazdra-
vlja banu-domaćinu, svatovima, mla-
dencima i družini. Iz svih govora sva-
tovskih izbija žarka  bogobojaznost,
kojom je zadojen cijeli dubrovački teri-
ritorij, te imenom Božjim počinje, a
Božjim blagoslovom svršuje.

Živo i vatreno narodno kolo, koje
se u čitavom dubrovačkom kraju igra,

nazivlje se ,potskočnica“ uz lijericu.
Ovo se narodno kolo vidi u gradu na
sv. Vlaha, i u svečanostima po Pri-
morju, ali konavoska potskočnica od-
vaja u toliko, što su Komavljani sve
pokrete pofinili, poljepšali, davši im
ton mirniji, skladniji, dubrovački,

Na koncu je g. R. Herceg završio
smotru, očito obradovan, čestitajući
priregjivačima, te potakao marod da
čuva svoje lijepe običaje.

Svaki govor i svaka tačka programa
bila je popraćena aplauzom i odobra-
vanjem. Stranci su sa udivljenjem pro-
matrali ovaj divni puk i njegovu noš-
nju, te velikim zanimanjem slušali tu-
mače, koji su im na grupe tumačili
značenje pojedinih običaja.

Ova prva smotra hrvatske seljačke
kulture, u kojoj je, u više momenata,
izbio pozdrav Dru Mačeku, čast je g.
prof. Martinovića i dubrovačkog puka
Konavala i kako se čuje: ,Žetelačka
pjesma“ i ,Podkolo“ biti će izvedeno
i u Zagrebu.

Od Kapele do Maglića, od Sinja do
ravne Slavonije, naš Dinarac ima slič-
ne običaje, ali, ko što samo svilena
buba iz duda suče imbrišim svilu,
tako Konavljani, taj najljepši tip naše
nacije, slikaju narodne običaje začinje-
ne dušom, ljepotom i milinom.

M. Kusijanović

nr

RIŠESTIT