Strana 2 Rezolucije prvog dijecezanskog euhari- slijskog kongresa ma Mulu kod Notora 4. Rujna 1938 1. Teška duševna kriza, koja je za- hvatila moderno društvo, nalazi siguran lijek u Presv. Euharistiji. Hostija je simbol naše vjere, naše nade, i uni- versalne ljubavi, koja ima da obnovi svijet, Preporodi li se naša obitelj po Božanskoj Hostiji, možemo se nadati ponovnom svestranom vraćanju našega naroda božanskim idealima, koji su posvetili najteže časove njegove proš- losti, 2. Apeliramo na sve katolike kotor- ske biskupije, a ponapose na članove katoličkih društava, da porade svim si- lama oko svetkovanja medjelje i blag- dana, da uklone poganski nehaj za slušanje sv. Mise i za pristupanje na sv. sakramente. Tražimo od kompeten- tnih faktora, da u svetkovanju nedjelje i blagdana vode ozbiljna računa o zah- tjevima moralnog odgoja širokih masa, koje se općim nehajstvom za svetost blagdana boljševiziraju. 3. U borbi proti poganskome duhu, koji se u raznim formama razmahao su- vremenim društvom, tražimo od rodi- telja i mladeži, od općina i od drugih vlasti, da energičnim mjeramastanu na put razvratnoj golotinji i drugim ne- moralnim pojavama u ljetnoj sezoni, jer je duša naroda i njegova buduć- nost vrijednija od koga bilo materijal- aog dobra ili interesa. S istog razloga neka se istisne svim sredstvima bogu- mrska psovka, naša narodna mana i sramota. 4, Tražimo, da se odnos katoličke crkve prema civilnom društvu uredi, kako to zahtijeva uloga katoličke crkve u našoj narodnoj prošlosti i nje- zino maravno pravo. Tražimo, da se u školskim tekstovima poštuje kršćan- ćanstvo, a u tretiranju svjetske uloge katolicizma da se vodi najozbiljnijega računa od povjesne istine, 5. Posvemašnju obnovu pojedinca i društva očekujemo od Božanske Ho- stije. Ali, kako se k Isusu dolazi po Mariji, a Božja je Majka miljenica i zaštitnica naše Boke, osobito pod po- pularnim nazivom Velike Gospe ili Njezina Uznesenja na nebo, svećenstvo i vjernici kotorske biskupije sa svog prvog euharistijskog kongresa dižu srca i ruke k Božanskoj Hostiji, da od Nje isprose milost, da sv. Crkva svečanim proglašenjem dogme Marijina Uznese- nja priloži još jedan dragulj u krunu duhovnih ljepota, kojima Ju je nebo obasulo. Važno za pitomce - pomoćnike Hrvatskog Radiše Središnjica Hrvatskog Radiše u Za- grebu poziva sve pitomce - pomoćnike Hrvatskog Radiše, koji se žele osamo- staliti t. j. otvoriti svoje trgovačke ili obrtničke radnje, a imaju zato sve potrebne preduvjete, da se obrate u tu svrhu posebnim dopisom Središnjici, U dopisu moraju biti navedeni sli- jedeći podaci: a) ime i prezime b) zanimanje c) točna sadašnja adresa d) koje godine i kod koga je izučio zvanje e) godine starosti i) u kome se mjestu želi osamostaliti g) ima li nešto uštegjenog novca, Novo djelo o. Petra Vlašića: ,U gradovima Apokalipse“, — Zadruga Dobre štampe u Slavonskoj Požegi iz- dala je ukusno opremljeno movo djelo o. Petra Vlašića: ,U gradovima Apo- kalipse. Pisac je godine 1936 propu- tovao apokaliptičke gradove Male Azije te je o njima pisao brojne dopise u »Hrvatskoj Straži“. Sada su ti dopisi uregjeni preragjeni i ilustrirani izašli u jednoj ukusno opremljenoj knjizi. Narudžbe prima Zadruga Dobre Štam- pe u Požegi Slav. NARODNA SVIJEST 14 Rujna 1938 Broj 37 Trgovina i promet U Splitu, centralnoj luci našeg pri- morja, otvorena su, po odredbama Za- kona o javnim skladištima i Pravilnika za slobodna carinska skladišta u po- morskim lukama ,Javna i slobodna carinska skladišta“ čija je uloga da pomažu odvijanje trgovine preko te luke, U tu svrhu skladišta će vršiti: Utovar, istovar i pretovar robe iz bilo kojih prevoznih sretstava, bilo da je roba odregjena za uskladištenje ili da ima da se direkto (bez uskladište- nja) otprema ili pak da se iz skladišta dalje šalje, kao i reekspediciju po naj- većim važećim povlasticama. Posredovanje pri carinjenju i troša- rinjenju ili bilo kojem drugom zvani- čenju robe. Uskladištenje i čuvanje robe, kao i raznovrsnu manipulaciju tom robom : sortiranje, čišćenje, lopatanje, prepako- vanje, miješanje, dijeljenje, vagjenje i čuvanje uzoraka i slično. Iznalaženje prostora na brodovima, željaznicama i drugim prevoznim sred- stvima, bez obzira na to da li je roba odregjena za uskladištenje ili je za direktnu otpremu. Posredovanje u cilju olakšanja pro- daje uskladištene robe ili robe upućene Skladištima ili robe, čiji se uzroci kod njih čuvaju. Davanje predujmova i pozajmica na uskladištenu robu. Izdavanje skladišnice (warranta). Sve ove naprijed pomenute radnje Skladišta vrše po Pravilniku koji je odobren od nadležnih vlasti i u nje- mu sadržanoj tarifi, pa ko ima potrebe za bilo kakvu trgovačku operaciju u vezi sa splitskom lukom, stoje mu ra- do na raspoloženju za sva daljnja oba- vještenja. Jeste li kušali pogaču iz pravog pšeničnog brašna tako lijepu ukusnu reš pečenu jedino možete dobiti kod trgovine BALDA CRNJAK Dubrovnik 2 Pomoćna radnja Gundulićeva poljana Dubrovnik 1. KNJIŽEVNOST Knjige Društva Sv. Jerenima za 0. 1939 Jubilarno godište jeronimskih iz- danja. Hrvatsko Književ. Društvo sv. Jeronima izdalo je prvi svoj kalendar i prvu svoju knjigu godine 1869, prema tome su izdanja za g. 1939 sedamdeseto godište. To godište je stoga naročito birano i ono počimlje posebnu skupinu, koja će u roku od narednih pet godina činiti jednu pro- gramatsku cjelinu i tako reći: neku pučku enciklopediju. Nove jeronimske knjige se doštampavaju i počinju se raspačavati od blagdana sv. Jeronima (30. IX), a jer je zbog znatnog po- skupljenja papira tiskana odmjerena naklada, mole se gg. povjerenici i čla- novi, da požure s narudžbama. Jero- nimske knjige za g. 1939. jesu ove: Kalendar Danica za g. 1939; 2. , Zvijez- de Srca Isusova“, pjesmičke priče o ugodnicima Božjim od Milana Pavelića; 3. ,Jedni grade, drugi razgrađuju“, knjiga o današnjim velikim državnici- ma. (Ove tri kojige zajedao stoje 15 dinara); 4. ,/spod Garičke planine“ pripovijesti iz Moslavine od seljačkoga književnika Mije Stuparića; 5. ,Kako se hrani bilje,“ agrikulturna (ratarska) kemija od Dr. M. Mohačeka (Tih 5 knjiga zajedno stoje 25 dinara); 6. Majka priča.“ pripovijesti iz Bosne od V. Grmovića; 7. ,Naša zemlja“ knjiga o postanku zemlje od prcf, B. Babića; 8. ,Zrtva Novog Zavjeta“, prvi dio liturgike od D. Kukalja i 9. .Gospodarski život na selu“ od Dr. M. Ivšića. (Svih 9 kniga zajedno stoji 50 d.). Knjižarske cijene jesu po knjizi 10 din. Za početak školske godine. Hrvat- sko Književ. Društvo sv. Jeronima iz- dalo je za puk Deharbov ,Mali rimo- katolički katekizam“ po 1 dinar. Du- hovne su oblasti to izdanje najtoplije preporučile; a sada je Ministarstvo Prosvjete odobrilo taj jeronimski , Mali rimokat. katekizam“ kao školski udžbe- nik, Dalje se preporuča , Mala Biblija“ sa_ slikama po 3. din, Dr. M. Lacha; uZrtou sv. Mise“ priručnik za zajed- ničko moljenje i pjevanje (s notama) od D. Kukalja po 1 din., te crkvena teks- tovna pjesmarica i molitvenik (II izdanje) »Anđeosko cvlječe“ priredio I. Perše, Cijena 15 din. Sveto Pismo Novoga Zavjeta (IEvangjelja i Djela Apostolska.) Prevod i tumač prof. dra F. Zagode Cijena uvez. 20 din. (broširani 12. din.). Iz prošlosti ljekarnice Male Braće Teško će biti ikada rekonstruirati povijest i rad te naše stare institucije, od njezina početka do danas. Njezina povijest seže u daleku prošlost, gubi se u davnim vjekovima, Toliko možemo pouzdano kazati da je počela sa dola- skom franjevaca u'Dubrovnik, Ali valja razumjeti taj početak. Nije to bila, da- bome, ljekarnica u današnjem obliku, ali cilj i sredstva su bila i ostala ista, Pružati bolesnom čovjeku meleme i ljekove da dogje do vječno žugjenog zdravlja. Prvi ljekarnici koristili su se iskustvom generacija, koje su stekle u- vjerenje da mogu neke trave ili drugi elementi koristili, Samostani su bili u ona davna vremena najprirodniji cen- tri, kamo se je mogao narod utjecati u raznim svojim nevoljama: duševnim i tjelesnim. Narod je dolazio i tražio od redovnika da mu pomogne. Isprva se je tim poslom, sabiranja trava i kor- jenja, bavio pojedinac, koji je bio i sam poznavalac bilja; kasnije, kad su potraživanja učestala, oćutjela se je po- treba sistematičnog sabiranja, sušenja i priregjivanja. Time je bila skopčana i potreba jedne prostorije, gdje će se moći ljekovite trave zgodnije i ured- nije čuvati. Koliko je vremena proteklo od pojedinačnog sakupljanja do siste- matskog, nije nam poznato, Svakako negdje u četrnaestom vijeku počimlje pojedinačni rad poprimati oblike su- stavne, premda rudimentarne, ljekarni- ce. Od tog naime doba datira i oma malena prostorija u klaustru, koja je služila za apoteku sve do god. 1681 i o kojoj će biti kasnije govora. Takvi su bili eto počeci stare naše ljekarnice, Nije svrha ovom članku ispisati njezi- no djelovanje od početka do danas. Ovdje želim jedino prikazati njezinu borbu za opstanak u prva dva deceni- ja austrijske vladavine, na teritoriju bivše dubrovačke republike, Sigurno je ta stara, skromna ljekarni- ca preživljavala svoje najkritičnije dane za dolaska austr, vlasti u Dubrovnik. Lje- karnica, sa svojim stoljetnim tradicija- ma, sa svojim starim knjigama u ko- jima je bilo stotine recepata za sve moguće bolesti, nije razumjela da ju može netko skrenuti s njezinih vjekov- nih pateva. Ljekarnik je bio usposob- ljen dobrim poznavanjem bilja, ljeko- vitih i otrovnih, milosrdnim srcem pra- ma bolesnicima i savjesnim radom u svom poslu. Drugih patenata nije se od njega ni tražilo. Konačno ako je gradski brico mogao vršiti službu ki- rurga čiruržika i otvarati ili secirati mrtvace, čirove i slično bez posebnih ispita na padovanskom svečilištu, zar se je moglo nešto više tražiti od lje- karnika, kojemu su se ljekovi u deve- deset po sto slučajeva sastojali od o- bičnih trava i korjenja > Ljekarnikova dužnost bila je pozna- vanje, sabiranje, pripremanje čuvanje ljekovitih trava u prvom redu, a onda njihova aplikacija na pojedine bolesti. Za tu dužnost pripremao se je mladi naučnik kroz godine i godine, Po smrti staroga magistra, nastupao je auto- matski mladi, sa svim pravima i daž- nostima. To su bile njegove patente, diplome i sveučilišta. Narod ga je pri- znavao kao takova, s punim povjere- njem uticao se je njemu i to bilo do- voljno. Ali novi ljudi, nosili su sobom nove ideje, s kojima se nisu mogli naši stari uživiti. Na sto čuda našao se jednog dama stari ljekarnik fra Ivan Baptista ,spi- čar“ kako su ga onda zvali, kad mu dogje od okupatornih austr. vlasti, toč- nije od kapitanata, strogi dopis u ko- me se tiraže podaci o farmaciji, otkada datira, čijom dozvolom radi, ima li usposobljenog apotekara itd. Razumio je da to ne sluti na dobro. Biti će starom republikancu suze navrle na oči, kad je razmislio da već eto 40 godina radi u svojoj skromnoj špiča- riji, nikomu se nije zamjerio, nitko tražio od njega diploma, a sad, eto ti došljaci, hoće vjerojatno da ga izbace jer nema štampanih diploma. Ali po- moći nije bilo. Samostan se je spre- mao da svoju humanitarnu ustanovu održi na nogama. Biti će u prvom redu molili da može stari fra Ivan Baptista vršiti i nadalje službu ljekarnika, ma i ne imao sveuč, diplome, jer zbilja do- biva dozvolu sa strane austr. vlasti ak- tom od 7 svibnja 1816. kojim mu se dozvoljava da može i nadalje vršiti svoju službu sa provizornim titulom »asistenta farmaćije“. Istim aktom bilo mu je stavljeno u «dužnost, đa mora od godine do godine provigjeti formaciju s ljekarnikom is- pitanim i usposobljenim na bilo kojem austr. sveučilištu. Osim toga ima držati registar čitave korespondencije, eda vlasti uzmognu u svako doba imati ih na uvid, kad god to zatraže. (Od tog doba većinom datiraju čitavi snopići recepata, koji se nalaze sada pohranjeni u arhivu restaurirane stare farmacije). Bilo je to zapravo veliko poniženje za starog magistra. Ta on je čak iz Rima (20 IV. 1802) dobio dozvolu (dispen- su) da može, premda svećenik, pri- pravljati lijekove, pa čak, budući nesta- šica lječnika, i krv puštati na čitavom teritoriju dubrovačke države. Ali po- moći se nije moglo i valjalo je na silu činiti veselo lice kiselom groždju. Starih dubrov. knezova zaštitnika Male Braće je nestalo, a novi gospodari nisu pokazivali posebnih simpatija prama redovima u opće, pa tako niti prama Maloj Braći. To je bio dakle prvi udarac, Fratri, nisu sve to ozbiljno uzeli. Oslanjajući se na svog ,asistenta“ ili nisu mogli, ili nisu htjeli ili, što je najvjerojatnije, nisu bili u stanju da plate jednog us- sobljenog magistra pa ga nijesu ni postavljali. — Austrijska vlast, koja je istom počela sregjivati prilike, prama svojem mentalitetu, nije se valjđa htje- la zamjeriti gradu, poštovanom i ug- lednom franjev. samostanu, zatisnula je oba oka i pustila da stvar teče ma- prijed. Amo i tamo koja opomena, ali sve je ostalo na tome. Poslije više go- dina zatišja, kad su već fratri mislili da je pitanje farmacije zaspalo, stiže, kao grom iz vedra neba, od mjesne pode- starije (općine) dopis od 18 veljače 30, u kome se veoma. oštrim izra- zima izjavljuje sa strane sl. Vlade, da se nemože apsolutao više trpjeti da ta javna spičarija franjevaca, usprkos o- pomene koja im je bila dana i rok od više godina da urede pitanje EA magistra, još i danas biva vogjena o osobe koja nema redovite dozvole u farmacentskoj struci. Radi toga, saop- ćuje ista podestarija nalog sl. Vlade, ima se farmacija u roku od 6 mjeseci, računajući datum prijema pisma, ne- faljeno opskrbiti s ispitanim Provizo- rom. U slučaju da se to ne izvede, na- kon izlaska odregjenog roka, formacija će se legalno bez daljnjega zatvoriti. Potpisani prisjednik: de Gozze, načel- nik Bettera. Sad je nastala u samostanu trka. Slijedi. Dr. N. Španjol.