Strana 2 Za Misijski Dan 1938 Preuzvišeni Msgr. Celso Costantini uputio je katolicima čitavog svijeta proglas prigodom Misijske Nedjelje o. g. koja će biti 23 o. mj. U uvodu ističe kako sv. Pavao po- tiče prve kršćane da pomognu novo osnovane Crkve i tu misijsku ljubav nazivlje ,vaša milost“, ,ugodan miris, žrtva prijatna i ugodna Bogu“. S toga nek to i današnji vjernici mole i sa- biru doprinose za Crkvu koja se ragja megju nevjernicima. Potrebe su katoličkih Misija beskraj- ne i uvijek rastu kako napreduju. Tre- ba dati kruha misionarima i podupri- jeti njihove mnogostruke pothvate, Mi- sionara razasutih u svim djelovima svijeta ima 14.239; urogjenih sveće- nika 6.973; sjeminaraca 15.979 ; braće lajika 10.055, sestara 55.349 ; katehista i učitelja 163.430. — Svega dakle voj- ska od 266.025 prvoboraca Evangjelja koji često i vlastitom krvlju svjedoče njegovu istinu. Ova divna vojska vodi velike pothvate : crkvi, kapelica, sveu- čilišta, školi, bolnica, zdravstvenih sta- nica, domova za gubavce, tiskara, no- vina i t, d, Ovi vojnici Kristovi koji sami oskudno živu i gotovo gladuju, a imaju toliko potreba, pružaju k na- ma ruke za pomoć. Za svakoga je od nas odista malena žrtvica u tomu, dati koju paru, ali sabravši pa i neznatne prinose svih katolika izaći će znatna svota. Potrebno je s toga da nitko ne uzmanjka na poziv, jer baš u tomu leži uspjeh, ako svatko nešto dade. Sv. Otac Pijo XI, veliki Papa, koji je misijskoj akciji dao zamah kao ni- kada u prošlosti, kada je prošlog svibnja primio Viša Vijeća Društava za Širenje Vjere i za urogjenički Kler, veoma se je obradovao na postignutom uspjehu i blagoslovio je sve veledušne Poslenike misijske ljubavi. Ali je i po- kazao Svoju duboku i svetu tjeskobu radi bezbrojnih mnoštava, koja još leže u sjeni smrti, pozivajući nas, da podvostručimo gorljivost i ljubav; i završio je svoj govor, veleći: »nil actum, si quid agendum“, Mnogo se je učinilo, ali mnogo više ostaje još da se učini. Prigodom Misijske Nedjelje dakle molimo i doprinesimo obol za Misije! Širite ,,Narodnu Svijest!“ Pisma iz naroda GRUDA. Dovršetak zgrade Doma- činske škole u Gradi, Quod erat in votis Prečasnog Don Dušana Mičića, dok je ovdje u ovoj prostranoj župi kako žup- nik revnovao za slavu Božju i pravi boljitak i napredak povjerenog Mu naroda,. ispunja se ; dovršetak, potpuni novo podignute zgrade Domaćinske Škole u Grudi (Konavle), Božjom po- moći, darežljivošću dobročinaca, a naj- skoli mecenatskim prilogom Gospodina Boža Banca i Njegovom (Prečasnog Mičića) zamjernom požrtvornošću, eto, u ponutući i spoljašnosti, privodi se se spaju, pa ćemo brzo — ako Bog da — slaviti i njezin otvor, Ovo djelo i nastojanje Prečasnog Mičića, da se i.vede i dovrši za pohvaliti je vazda, a osobito to je vrijedno hvale i priz- nanja danas, u ovo razvratno doba, kad nam je i ženski pomladak, stao da kreće pogubnim stramputicama.... Bog Mu bio platac, a harnost naša neće uzmanjkati. Mandaljena. Križarski dan. — Dje- čja priredba. Na sv. Jeronima, dne 30 pr. mj., priredili su mjesni Križari svoj dan. Tog su jutra korporativno pristupili na sv. sakramente ispovjedi i pričesti, čemu je pri ruci bio mp. O. Bertrand Paršić, dominikanac. — Po- podne su časne Sestre Služavke Malog Isusa iz Josipovca priredile veoma uspjelu dječju priredbu u čast mjesnog župnika vIč. Da Miha Arbulića za nje- gov imendan. Program zabave je bio obilan, a mladi izvagjači i izvagjačice baš su ga spremno izvagjali. Bilo je tu uz proslov više čestitaka - deklama- cija pa i od najmlagjih, koji su ih dražesno izveli, te solo prizora uz pje- vanje kao i tačke dvoglasnog djevo- jačkog zbora, a i igrokaz ,Siroče“ u dva čina, koji je mnogima izmamio suze na oči. Križarska je glazba pak OGLAS Kao što se je održavala izložba sad- nica naranača i sličnog voća rasadnika Albina“, iz Kotora, takova izložba održavati će se i ove godine na istom mjestu gdje se je održavala i prošlih godina to jest u općinskom vrtu u gradskim vratima. Izložba biti će otvorena koncem ok- tobra i prve dane novembra, 244 NARODNA SVIJEST 5 Listopada 1938 Broj 40 u više navrata otsvirala nekoliko ko- mada. Pri koncu je g. Miše Zec česti- tajući vič, župniku imendan zahvalio mu na zauzimanju za napredak kri- žarstva, a onda je pozdravio sve pri- sutne zahvaljujuć im na odazivu a na osobiti način zahvalio č. Sestrama na trudu za uspjeh ove lijepe zabave i istaknuo važnost njihova rada megju omladinom u Župi. Na koncu je veleč. župnik ganut svima srdačno zahvalio i preporučio župljanima, da šalju svo- ju djecu č. sestrama, koje znadu ova- ko krasno s uspjehom ih odgajati, te je predložio, da se pošalju brzojavni pozdravi preuzvišenom Ordinariju bi- skupu Josipu Dr. Careviću, nadbisku- pu Šariću i Dru Protulipcu, što je jednodušno prihvaćeno. — Sviranjem »Lijepe naše“ zaključena je ova uspje- la priredba. LEZI TIA LN AA NIVOE Jeste li kušali pogaču iz pravog pšeničnog brašna tako lijepu ukusnu reš pečenu jedino možete dobiti kod trgovine BALDA CRNJAK Dubrovnik 2 Pomoćna radnja Gundulićeva poljana Dubrovnik 1. daju umjetna gnojiva : 1. veći prinos 2. bolju kvalitetu 3. ranije sazrijevanje Upotrebite ih i vi, zemlja će vas bogato nagraditi. Upute daju zadruge, trgovci ili tvornica SG sze UZORKA B EO GR A D Motorni vlak dolazi u Gruž iz Sa- rajeva svaki dan u 11 sati uveče, a odlazi u 5:25 s. j. Jedna sitna ispravka Obzoru“, U podlistku ,Obzora“ od 29 prošlog mjeseca naš ugledni kulturni istorik g. 1, E. pišuć o američkom učenjaku porijeklom Dubrovčaninu Henry-ju Zu- calu, nazivlje pokojnog profesora Zu- cala Suzalom, što ne stoji. Njegovo prezime glasi Zucalo, koje kad se piše talijanskim pravopisom izlazi ,Suzalo“, kao što n. p. prezime Zec pisano po talijansku izlazi ,Sez“. Sigurno je da su pretci pok. Zucala u Dubrovniku u starija doba rabili, ko i svak drugi, talijanski pravopis, pa je mješte Zucalo ispalo Suzalo. Kako je pak pokojni profesor Henry izgovarao svoje prezime, ko će znati? valjda ni Zucalo ni Suzalo, već po anglosakson- sku, nešto treće. Isto tako opazit je da kuća Zucalo starinom nije iz Dalmacije već iz sela Grepci u Hercegovini, ali na samoj megji dubrovačkog teritorija. Tamo i danas postoji više kuća Zucala. Svi su katolici i Hrvati, Ovi sa pokoj- nim Henryjem podržavahu veze i sma- trahu ga svojim, pasu ga i pohodili prilikom njegova boravka u Dubrov- niku otrag deset godina. K. St. Qdlazak i dolazak željezž- nice. Vlakovi dolaze u Gruž svaki dan u 545, 9.20 (brzi), 18:40, a odla- ze svaki dan u 6:45, 12:05, 20:45 (brzi). Ovo je novi vozni red od 15 o. mj. Još ktomu u 15.45 odlazi vlak za Hum-Trebinje, a dolazi 14.51. DEMIŽANE i staklo za prozore dobije se najjeflinije u STAKLANI Lazar N. Popara Dubrovnik I Podružnica Dubrovnik II Iz prošlosti ljekarnice Male Braće. Kad se govori o ljekarnici M. B. redovito se ističe njezinu davnu pro- šlost, a da se i ne pita, gdje je sve mogla biti smještena kroz toliko vje- kova svog opstanka. Da se i to pita- nje detalnije obnovi, neće biti na od- met, Upoznati se s lokalima gdje je institucija djelovala, znači upoznati dje- lomično njezin rad i njezin život. Tko bi pomislio da su prostorije ljekarnice u prvom početku bile velike kao što su danas, tai bi se ljuto pre- vario. Njezinim skromnim počecima odgovarale su i skromne prostorije. Ako pretpostavimo da početak ljekar- mice teče sa dolaskom franjevaca u Du- brovnik, onda, kako sam imao prilike već pisati, taj je početak bio vjerojatno u okviru individualnog sakupljanja lje- kovitog bilja. Takvom ali početku, ka- ko može svatko razumjeti, nijesu po- trebite naročite prostorije. Onaj isti re- dovnik koji se je za to zanimao, sam je držao ljekove u svojoj sobi ili možda kod samostanskog vratara, te su ih onda prama potrebi djelili megju na- rod. Istom kasnije, kad su potraživanja narasla, oćutjela se je potreba zasebnog lokala odvojenog od ostalih prostorija. Jedan takav, doista skroman prostor- čić, dobila je ljekarnica u donjem kla- ustru istom dovršenog samostana. Ta prastara ljekarnica bila je tamo ispod starinskog sata, stisnuta kao sirotica izmegju otmjenih dvorana sakristije i kapitule. Osim O. Jurića (vogi po sa- mostanu M. B. u Dubrovniku) koji o tome svjedoči na temelju nepoznatih nam inače dokumenata iz samost. ar- arhiva, možemo istu tvrdnju potkrije- piti na temelju ,registara ukopanih“ koje smo nedavno imali sreću izvući iz zaboravi, Pošto su u čitavom kla- ustru bili grobovi, često dolaze oznake groba sa slijedećim riječima: ,Pred spičarijom“ ; ,blizu spičarije“, Kasnije, kad je oma bila prenesena u gornji klaustur: ,Pred starom spičarijom“. Još kasnije dolazi pod imenom: ,Pred konobicom (canava) od sakristije“. U tom stanju i službi ostala je sve do god. 1935. Tu se je držalo vino za mise, pod paskom jednog svećenika. Početak rada u tom lokalu možemo s velikom vjerojatnošću postaviti u drugu polovinu četrnaestog vijeka. To je bila zaista čudna prostorija. Duga 9 m., niti 3 m. široka, a visoka toliko da se je mogao čovjek osrednje visine bez muke dokučiti presvogjenog plefona. Čovjek ne bi vjerovao da se je mogla tu udesiti pristojna prodavaonica, Pa ipak u tom skromnom lokalu radilo se preko dva vjeka. Ali treba da spo- menem jednu okolnost koja je davala lokalu prednost, koju neće više lje- karnica nikada imati. Ta prednost stoji u tome što je imala dvoja vrata, na svakom kraju tog hodnika - ljekarnice, po jedna. Ona koja su gledala u kla- ustur još i damas postoje u svojem prvašnjem obliku. I druga postoje ali su nešto preudešena. To nisu bila obična vrata od kućnog ulaza, nego imala oblik pravih dućanskih vrata sa onim karakterističnim ,koljenom“ koji se i danas vigja po gradskim dućani- ma. Što to znači? Dandanas ne znači ništa jer se ne razumije čemu takva vrata, kad baš s one strane paše visoki zid cio samostanski posjed. Ali nekoć nije moralo tako biti. Takva vrata nisu slučajno tu postavljena, nego su imala svoju svrku i s tom svrhom postav- ljena. To mas vodi logično do za- ključka, da je nekada bio na tom viso- kom zidu otvor ili zida u opće nije tu bilo, te je bio pristup u spičariju slobodan negdje sa strane fratarske ulice, Znači da je publika mogla izravno iz ulice u spičariju, te nije moralo pro- laziti kroz klaustur. To je naročito bilo važno za stanovnike Pelina i cijelog onog gradskog rejona. Tko je pak dolazio po poslu u Klaustur mogao je i s te strane namiriti svoje potrebe. U tome je bila velika prednost te, inače, prostorom veoma skučene lje- arnice. U ostalom, za ondašnji inven- tar ljekarnice (trave, sjemenja, korje- nje, mirodije, čeroti, vižiganti, ulja, pi- javice i sl.) bio je i taj prostor prikla- dan i dovoljan. Ako još spomeneino da se je ljekarnica zvala latinskim ime- nom ,aromatarium“ (v. O. Jurić, ib.) jamačno od aromatičnog bilja i miro- dija kojim je bila snabdjevena, rekli smo sve, što smo o njoj znali. Prama istom auktoru bi ova ljekar- nica, po naredbi generalnog Vizitatora O. Srećka ab Aquilo, god. 1681 pre- neseaa u gornji klaustar. Koji su raz- lozi potakli tog Vizitatora da izda taj skroz nepraktičan nalog ? Razlozi nam nisu poznati, a dalo bi se nagsgjati stošta. Nego pustimo nagagjanja i pre- glimo radije u gornji klaustur da ogledamo te, za onda nove prostorije. (Slijedi). fr. N. Španjol.