Strana 2 Po svijetu Čeho- Slovačka. Natezanja s Ma- gjarima jošte traju. Magjarska nasrtlji- vost kao da se nešto malo ohladila, buduć kod Njemačke već ne nalazi nekadašnje potpore; Njemačka bi na- ime rada sada Čeho-Slovačku što čvršće politički i ekonomski privezali uza se pa stoga više ne gleda baš najboljim okom na magjarska presizanja. Magjari će, rekbi, morali da se zadovolje sa mnogo mršavijim zalogajem, nego što su iz početka mislili. Slovačka nastav- lja stvaranjem svoje vlastite državne organizacije. Činovnici češkog pori- jetla, panduri nestalog praškog cenira- lizma, bit će većinom očišćeni iz Slo- vačke. Slovačka zemlja, koju Pražani biehu oduzeli iz ruku magjarskih feu- dalnih veleposjednika, pa ju megju se rasprčali, bit će vraćena Slovacima ; komunizam se likvidira, a za Židove uvodi se poseban, strog režim, tako da će većina njih odseliti. Češka je takogjer zabranila kod sebe komuni- stičku stranku i otkazala savez Sovjet- skoj Rusiji. Kamo sreće da je to pri- je učinila! Engleska. Nemiri u Palestini uzeše, ovih posljednjih nekoliko dana, toli- kog maha, da liče na pravi gragjanski rat, Arapskim ustašama bilo je mo- mentalno pošlo za rukom da zago- spodare čitavim starim dijelom Jeru- zolima, odakle ih engleska vojska teškom mukom izbacuje. Španjolska. Barcelonska ,vlada“ nalazi se u meprilici jer ne zna kamo će sada sa tisućama stranih pustahi- ja, koje mora čim prije da otpusti. Megju ovim naime demokratima“, nalazi se znatan broj talijanske pro- tufašističke klateži, a ima takogjer lo- pova i iz drugih zemalja. Kući većina njih ne može, jer tamo ih čekaju vje- šala ili robija. Osim toga barcelonska uvojska“ počinje da oskudijeva na hrani i opremi; naročito fali obuće. Italija. Donesene su nove uredbe za što jače fašiziranje školskog odgoja. Kitajsko - japanski rat. Japanci su već zauzeli Kanton, a sad su na putu da osvoje i Hankau. Znamenita 20-godišnjica 31. X. 1918 — 31. X. 1938. Predaja austrijske ratne flote u hrvatske ruke. Slijedećeg ponedjeljka: dne 31 tek. mjeseca napunja se dvadeset godina od onog velikog i nezaboravnog dana, kad je zvaničnim i svečanim činom iz- ručenja austrijskih bojnih lagja i ure- gjaja u ruke zagrebačkog Narodnog Vijeća — utrnula vlast habsburške mo- narhije nad Jadranom i naše drago i sveto more vratilo nam se, poslije to- liko vjekova u naše ruke. Istina naša narodna vlast ne prostire se nad čita- vim istočnim Jadranom: od ušća Soče do ušća Bojane; no i ovo što imamo, a imamo, hvaia Bogu dosta; i ovo je dragocjena baština, koju treba budno čuvati, brižao njegovati. nJadranska Straža“, u hvalevrijednom nastojanju, da bi ovu važnu obljetnicu čitav narod dolično proslavio, poslala je našem uredništvu lijep prigodni sa- stavak, iz kog donosimo slijedeće : ,Dne 31 oktobra 1918 u 8 sati ju- trom krenuli su motornim čamcem na Viribus Unitis“ admiralsku lagju Au- strijske bojne flote, pretstavnici Narod- nog vijeća iz Pule, i to Dr. Šaaljer, Dr. Vratović, Dr. M. Krmpotić, Lacko Križ i kapetan fregate Metod Koh. Na brodu su našli izaslanike Narodnog vi- jeća iz Zagreba: Dr. A. Tresića Pavi- čića, Vilima Bukšega i Dr. I M. Čoka. Sve je delegate u velikoin salonu pri- mio admiral Horthy, glavni zapovjed- nik cjelokupne mornarice sa nekoliko viših oficira Nijemaca, koji su bili u svečanim uniformama sa svim odliko- vanjima. Kad su delegati ušli u salon, nastala je za čas grobna tišina, a onda je admiral Horthy, vrlo uzbudjen, po- zvao izaslanike da sjednu, poslije čega se prešlo ma potpis protokola predaje brodovlja. U zapisnik je unijeto po- izričitoj želji admirala Hortyja: ,... da po na- redjenju svoga cara i kralja predaje. flo- tu Jugoslavenima“. Pošto su svi pri- sutni potpisali, potpisao je i admiral Horthy teško svladavajući uzbudjenje pri takvome krupnome činu kojim je predao svoje miljenče onima koje nije volio. Iz prošlosti ljekarnice Male Braće. U osam tačaka razjašnjuje se ugovor izmegju spomenutih stranaka. 1. Sl. c. i kr. Uprava Utvrda ustupa franjevcima rečenu ex kapelu eda mogu u njoj smjestiti svoju farmaciju i to sve dotle, dok bude Utvrdi potrebno zaposjednuti otočić Daksu, koja je sada data od samostana u najam, sa svim pokrajnim zgradama. Naprotiv: 2. Samostan se obvezuje da će se odreći godišnjeg najma od 30 fiorina, kojeg prima na samostan Daksu od e. i kr. Utvrde, tako, da niti će plaćati samostan za ex-kapelu, niti Utvrda za samostan. 3. Krov i zidovi bivaju predani sa- mostanu u dobrom stanju. Iznimno, dvoja vrata su u donekle slabom stanju i bez ključanica. (Druga vrata koja se ovdje spominju jesu ona, danas naža- lost zazidana, sa strane fra Markove ulice; op. pisca.) U ostalim tačkama ugovora utana- čuje se da svi popravci u ex-kapeli ići će na račun samostana, niti će moji u slučaju ispražajenja tražiti odštetu. Datum kad će samostan ići u posjed ex-kapele i kad će c. i kr, Utvrda pre- stati plaćati najam od 30 fiorina od- regjuje se za 1, decembra 1832. i vri- jediti će dokle jedna od stranaka ne napusti svoj posjed. Dubrovnik 30 novembra 1832. Potpisani: provincijal p. Ambroz Mar- ković i razni majori, inženjeri (nečit- ljiva imena.) Jesu li ikad fratri stupili u te nove prostorije? Nisam imao vremena raz- viditi iz arhiva, ali prama usmenoj tra- diciji koja nam o tome tumači, vjero- jatno da nisu. Što se tiče pak Dakse postoji tradicija, prama kojoj valjda i blagopok. don Vicko Lisičar piše u svojoj monografiji, da je kasnije voj- nička vlast dala za Daksu Maloj Braći oštetu u gotovu novcu, s kojim su on- da navodno posaližali mramorom crkvu u Dbku. Ako se uzme u obzir ono što sam ranije ovdje pisao o saližanju crkve, to ne bi odgovaralo činjenicama. Mra- morne ploče za crkvu bile su naručene 1831., a crkva je bila dosljedno po- pločana 1832., dok iste godine samo- stan paktira sa vojn. Vlastima za Daksu i odreče se najamnine .,. Što bilo da bilo, Mala Braća je iz- gubila idealni samostančić a Daksa je izgubila svoj sakralni karakter prešavši u profane ruke. Prestala je da bude onaj religijozno-mistični kutić, gdje su kroz vjekove dubrovački gospari dola- zili u korizmeno vrijeme da obave, pred čudotvornim raspelom, duhovne NARODNA SVIJEST 26 Listopada 1938 Broj 43 spadam u svaki ručni kovčeg Baš kod mokrog i hlad- nog vremena je potrebno, da imadete uzase Nivea, da uzmognete Vaše ruke i lice u svako vrijeme natrti. Vi zaštićujete time stalno Vašu kožu pred utjecajem rdjavog vreme- na i zadržajete mla de- nački svježu i zdravu kožu. Poslije važne izjave kojom je po- pratio svoj čin, admiral Horthy i nje- govi oficiri rukovali su se s našim pret- stavnicima, te su napustili brod zaka- zavši svečanu predaju flote u 17 sati. Dok se je na Viribus Unitis“-u o- digrao taj veliki čin, hrvatsko pučan- stvu Pule sa mornarima, vojnicima i“ radnicima priredilo je burne manife- stacije slobodi. Na čelu velike povorke od desetak hiljada ljudi nošene su dvije velike hrvatske trobojnice, a slično je bilo i u svim našim primorskim gra- dovima, gdje su povorke rasle do tako velika broja da se mirne duše može reći da su čitavi gradovi, osim teških bolesnika, manifestirali davno željenoj slobodi i novoj našoj državi. Prije nego će preuzeti flotu, Narodno vijeće je rasporedilo oficire naše narodnosti, Za komandanta cjelokupne mornarice već je prije bio imenovan Slovenac kape- tan fregate g. M. Koh, dok je za ko- mandanta flote u Puli imenovan Hrvat, kap. bojnog broda g. Janko Vuković- Potkapelski. U 16 sati ostavio je admiral Horty »Viribus Unitis“ a u 17 sati trublja sa palube ,Viribus Unitis-a“ zasvirala je Mirno ! Cjelokupna slavenska posada broda bila je poredana na palubi. Na brod su se popeli članovi Narodnog vijeća iz Zagreba i Pule te komandanat mor- narice g. Koh. Pala je zapovijed na pozdrav, Nad lukom je sunce zalazilo. Na znak kap. b. b. Janka Vukovića-Potkapelskog, sa glavnog jarbola ,Viribus Unitis-a“ a vježbe. Narod je pak izgubio jedno svetište, kamo je hodočastio da se du- ševno i tjelesno odmori. Vojničke vlasti (franc. i austr.) svojom poznatom bez: obzirnošću uništile su i nagrdile sa- mostanske zgrade a sadašnji civilni vla- snici, hvale vrijeduo, obnovili su ko- liko se dalo, ali Daksa nije više ono što je bila... Nakon ove digresije, vratimo se na naš predmet, Farmacija je konačno, iz svojih p10- storija u gornjem klaustru, prenesena god. 1903. u svoje sadašnje prostorije u atrium velikog klaustra. Bilo je lo na poticaj mladog onda farmaćiste g. Mičića, za gvardijanata p. Alfonza Mar- kvitzka, a troškom velikog mecene Male Braće gospara lnje viteza Amerling, kome će ostati trajna spomen u ana- lima i molitvama Male Braće. Nema sumnje da su sadašnje pro- storije velike i pristupačne publici ma da nijesu na osobito strateškom polo- žaju, obzirom na prekomodnu današ- nju publiku. Ipak čitajući onaj roman- tični opis o. Jurića svaki je požalio u svom srcu i kazao: šteta da nema više one stare ljekarnice s kojom su bile vezane tolike uspomene i koja je po svojem starinskom ljekarničkom namje- štaju prenašala posjetioca u daleku prošlost. Zbilja, šteta! Ali, uzalud, vri- jeme ide svojim tokom i ma koliko se istodobno i sa svih ostalih raznih je- dinica u luci počelo je spuštanje crve- no-bijelo-crkvenih, austrougarskih rat- nih zastava. U istom trenutku na ve- černjem vjetru zalepršale su naše na- rodne zastave, koje su počele da se ponosno viju u vis, naviještajući novu eru na našem moru. Veliki oblaci bi- jelog i crnog dima obavili su topovske tornjeve i grmljavina od 21 topovskog metka pozdravila je ovaj veliki doga- giai, isticanje naših zastava. Srca su snažno kucala, oči su se orosile; uz- dasi su letjeli visoko da se zahvale što smo ipak dočekali taj veliki dan kad smo opet poslije poraza na Gvozdu svoji na svome. Muzika je u toj svečanoj tišini za- svirala ,Lijepu našu“..., a sa svih brodova prolamali su se uzvici odu- ševljenja naših mornara. Kad su se poklici stišali, održao je g. Dr. Tresić-Pavičić duži patriotski govor, u kome je naglasio značenje tog historijskog dana i časa, kad je za uvijek spuštena u grob tudja zastava na našem moru. Pred izaslanicima Narodnog vijeća svi su oficiri, podoficiri i mornari ju- goslavenskog podrijetla položili zakletvu vijernosti svojoj domovini. Tako je eto prošao taj istorijski dan. Malo dana zatim uvukoše se krišom u Pulu dva talijanska pomorska oficira i podmetnuvši eksploziv pod ,Viribus Unitis“ baciše u zrak ponosnu lagju. Janko Vuković-Podkapelski poginuo je sa svojim brodom. Sudbina ostalih je- dinica poznata je. mi trudili da sačuvamo starinu nekada dogje čas da komad po komad vrrje« jeme proguta. Tako se je dogodilo i s našom starom farmacijom. Hvala Bogu, nije ipak sav starinski namješaj pro- pao. Dosta se je toga sačuvalo što bi nam moglo. sakupljeno na jednom mje- stu, dočarati sliku starinske farmacije. Vogjeni tom idejom a da i potomcima ostavimo sjećanje na nju, naumila se. i ostvarila restauracija njezina, u onom obliku i namještaju kakva je bila u gornjem klaustru. To je izvedeno u jednoj sobi, po- kraj današnje apoteke. Osim polica, koje su izragjene u rasporedu i izradbi, prama starina, sve ostalo potječe još iz stare apoteke. Cijenimo da smo o- vom restauracijom zadovoljili jednoj opravdanoj želji, mnogih posjetitelja naše prastare ljekarnice, koji su se u- vijek interesirali za tu ,razvikanu naj- stariju ljekarntcu u Evropi“, a na svoje razočaranje od nje nisu mogli ništa da vide osim nešto vaza. Nadamo se, da- kle, da će i ovo biti unaprijed jedna mals atrakcija megju objektima starog Dubrovnika. (Svršetak). Fra N. Španjol. Opaska. Podatke za članke o Gundulićevu Grobu te ove o ljekarnici, osim izričito druk- čije navedenih mjesta, crpio sam isključivo iz samostanskog arhiva Male Braće.