a
hk
TAKSA PLAĆENA U GOTOVU
vijes
a
ai
zn
GOD. XIX — BR. 4.5
DUBROVNIK, 30 Siječnja 1937
CIJENA ovom broju Din. 2
Basreliefni
Kipova i slika Sv. Vlaha dosta
+ je iz XVI v., a broje se iz XIV i XV
v. gotovo na prste u Dubrovniku i u
okolici. Od svih tih kipova stariji je,
i po stručnom mnijenju Dra Piotrov-
skoga, vrlo karakteristični a (moglo
bi se reći) malo nam poznati drago-
cjeni maleni basreliefni kip Sv. Vlaha,
koji je na zidu do ribarnice u Du-
brovniku (ovdje mu je donesen foto-
grafski snimak !). Svetac u cijelom
kip Sv. Vlaha
liku, mnogo detaljiranog lica pod pu-
nom staračkom bradom, : sa kratkom
mitrom na glavi, ogrnut pluvijavilom
sjedi u stolibi. Na lijevoj mu ruci po-
čiva grad Dubrovnik (jednostavan
poput kula na dubrovačkim mincama
(folarima, sa sprijeda duboko ureza-
nim 1 gradskim vratima), a desnicom
uzdignutom blagosivlje. Svetac je u
niši, kojoj gornja polovica ima oblik
lijepo ornamentirane školjke.
Svetoga QWlaha
Slobodom zadojen, grade
. slavni, prkosio si mnogoj brutal-
noj sili— ipak si morao pred sud-
bom krutom prignuti gordu gla-
vu svoju, skršili te nijesu. —
. Iadisala su djeca tvoja u boli
— srca svoga, — kad gledahu na
_ uviru moć i slobodu tvoju, uvi-
_ jek čeznući za njom. —
"Ogorčeni potomci tvoji nad
barbarskom silom skameniše se
_— i kada im drugi pjevahu opijelo
slobodi zlatnoj, ipak ne izgube
nađe. —
_ Prostrujilo mnogo: je vijeko-
va i razna nemilosna te šibala
ruka kriknuo si teško — tako da
si zacvilio i gorku prolio suzu
čekajući Osvetnika pravde. —
Vlastela izčezavaju jedan
_ po jedan spušta se pod čempre-
= se vite Mihajla i Križa, — svi
lanjaju voljko umornu glavu
svoju nerado ote tugjinski
igo. — :
Pučanin tvoj, prkosni grade,
vjere ni nade, pun je
svoga — on je zdrava
— teni Jtrvata
i ustrajna srčika tvoja, pod ja-
ram ne da se lako.
Ustrajan i čitav u borbi za
opstanak svoj prkosi nepravdi
svakoj, — on ne pregiba pred
nikim šije svoje, ne prodaje se
dobrovoljno tugjinskoj vlasti, ma
bilo kojoj: —
Dubravo bajna, sinovi tvoji
neustrašivi su lavovi bijesni, —
kad oni brane hrabro log i la-
viće svoje. —
Uza te je pravda i branić
tvoj Vlaho sveti, velike.moći, —
dok uz Vjeru otaca budeš Nje-
ga štuješ, propasti nikada nećeš,
pa napala ma koja te sila. —
Hrvatsko srce ti bukti, ka-
lolička duša jaka je tvoja, —
djeca ste branića istine i prav-
de, pirezigje kršćanstva, otpor
najezde svake. —
Okupi oko “sebe sinove svo-
je, grade drevni, Ateno Hrvata,
— da ushitnim žarom svi danas
slave Parca svoga, — Sv. Vla-
ha — u znaku bratskom! —
L. Totić
Kni iža ra
DAN SVETOGA VLAHA
. Eto nam opet onog dana, kad
dubrovačka duša puna zanosa, ushita
i veselja zaroni u more prošlosti i do-
čarava oma prošla vremena svoje mo-
ći, blagostanja i sreće. Dan je ovo, u
kojem mašta dubrovačkog naraštaja
poput nebotične ševe zakruži nad grad-
skim bedemima, po unutrašnjosti gra-
da, nad predgragjem, da sa vrška Sr-
gja promatra dičnu prošlost negdašnje
blago i slavu malog mjesta, ali sebi
dragog. To je dan kad oživi grad i
selo svojim tradicijonalnim životom,
kada sve u svečanom ruhu i ugodnom
raspoloženju vrvi ulicama, da se svr-
sta u nepreglednu povorku sa svojim
svećenstvom te predvodi i prati, dra-
gocjenu ostavštinu otaca svojih sabra-
nu pod impulsom žive vjere — sve-
tačke moći, osobito svoga Parca,
To je dan ljubavi i mira — dan slo-
bode, koja se ne prodaje ni zašto na
svijetu, Dan je to — Sv. Vlaha.
Propadaju gospodari, mijenjaju se
vlasti, izumiru pokoljenja, zub vreme-
na štošta izgriza, al Dubrovnik žive,
Onaj neumrli duh katoličke Vjere zao-
grnut aureolom kapadocijskog muče-
nika prožimlje svako srce pravog du-
brovčanina nikad ne jenja. I kult nje-
govog Parca ma čvrstom podnožju,
kojeg vihor ne poruši, vatra ne saže-
že, sila ne uništi, — vječito se obnav-
lja u današnji dan, u gradu slobode.
More vjekovima oplakujuć dubro-
vačke mire, bilo za tihih i mirnih da-
na, bilo. za olujnih vremena, kad u
svom bijesu nemilosrdno val za valom
goni i o kamen razbija rasplinu se o
njegove hridi. Potres više puta htijući
uništiti ponosni i slavni grad, da od
njega ne ostane kamen na kamenu ne
sruši ga. Borba za opstanak goneći
djecu njegovu u daleki svijet da plove
nepregledne vode nevjernog mora ne
skrši ga. Po svem svijetu rasijana du-
brovačka krv i ponos ne smanji ga.
— Sve to ne uništi Dubrovnika grada,
niti njegov duh, niti vjeru u Sv. Vlaha.
Dubrovčanin se uvijek ponosi svo-
jim Parcem Sv. Vlahom. — Sve svoje
sile ma gdje bio, pa misli, osjećaje i
potporu, upravlja k svome rodnom gni-
jezdu, milom Dubrovniku, kojeg čuva
vjerni čuvar sebatski Starac.
Dubravo divna pa imaš i zašto
biti ponosna i gorda! Priroda čar-
na okružuje tvoje dvore; zelenim ru-
hom zaodjenuti su proplanci tvoji; pre-
dvorje resi ti miomirisno cvijeće ; Spo-
menici se koče stare slave tvoje, Ne-
nadmašiva si u skupnosti, nedosižna u
e svojoj. Biser si na plavom
Jadranu, dragulj — grad na gjerdanu
hrvatskih gradova, željkovani od mno-
gih nesugjenih gospodara; stovarište
si blaga i zlata sakupljena od svojih
vjernih sinova. Znanost, umjetnost i
pjesma resi dveri tvoje. Bogoljubni ve-
liki duhovi sinova tvojih ovjekovje-
čiše ime tvoje. A sve to prodahnjuje
_ Patron tvoj u aureoli svetačke moći
svoje; sve to kruni Sv. Vlaho, tvoj
branitelj, nadahnitelj i pomoćnik, On
|. provejava čitavo tvoje bistvo, On po-
= punja sve tvoje praznine, On ti je sve
ae nee !
Jednom na godinu dogje dan Sv.
Vlaha, ali ne izčezava lako iz dubro-
vačke duše, To je dan obnove, dan
prošlosti, dan sadašnjosti, a i dan bu-
dućnosti. Dok je sv. Vlaha bit će i
Dubrovčana.
Danas plejade dubrovačkih duša
sa Parcem svojim iz nebeskih visina
motre vjerne potomke svoje, koji pun
vjere, ufanja i ljubavi u zajedničkom
kolu dižu smjerne molbe svoje, da ih
štiti i brani, od ološa bezvjerstva
materijalizacije duha, da zavlada soci
jalna pravda na temeljima Isusove vje
re, za koju je krv prolio maš Parac,
ugodnik božji.
Dubrovčani su uvijek znali poš
tovati svog Patrona, oni su uvijek ci-
jenili Dobrotvora svoga, uvijek su di-
zali visoko stijeg Sv. Vlaha, a ma dan
Njegov to su vidno pokazivali ne ža-
leći truda, žrtve ni novca. Unutrašnj
osjećaj poput vulkanske lave podizao
je u punom jeku oduševljenja, da dan
Njegov što dostojanstvenije i sjajnije
proslavi.
Današnji Dubrovnik vjeran pre-
daji otaca svojih slijedi njihovim sto
pama i ne zaostaje u proslavi današ-
njeg dana. Duh današnjeg Dubrovnika
zadojen starom slavom, okrijepljen ži
vom _ vjerom, stoji nepokolebivo na
braniku starih stečevina; Vjera mu je
podstrek, sloboda lozinka, blagostanje
težnja i pod tim auspicijama :slavi i
danas dan Sv. Vlaha.
L. Totić
DUBROVNIKU *
Danas eto opet ko godine svake
Odjeknut će zvona o mire ti stare,
Minčeta će gorđa ispalit mužare,
Kroz ulice tvoje pronijet će barjake!
»Slavo naša sveta, ti nam duše kruniš,
Nove nade budiš u te teške dane,
Oživljavaš opet snove uspavane,
Ti nam žile snagom, novom krvlju
puniš!
Oh puče moj dobri, puno ustrpljeni
Zaboravi danas svoje teške jade,
Nek? te razveselu opet nove nade,
Dušom se odzovi ovoj uspomeni!
Uspomeni svetoj male Republike,
AW velike dušom, skladnošću i marom;
Zato eto danas opet novim žarom
Uzljubi te mire, stare, al' velike!
Spofnen su nam sveti, ponos, naša nada,
Kao ono sunce ledene što grije.
,Na Orlandu eto tvoj se barjak vije!
Dubrovnik v'jek živi, živi i kad pada!
O Svetom Vlahu 1937.
Kućar Niko
Starijim osobama reumatične boli
ogorčavaju stare dane. Vi koji trpite na
| REUMATIZMU, KOSTOBOLJI, PRO-
BADANJU, IŠIASU, ZUBOBOLJI I
GLAVOBOLJI preporuča Vam se i ma-
saža. Za masašu dobra je ,ALGA*“,
Masaža ,ALGOM“ Vas krepi i osvješuje,
ALGA“ je za starije osobe prava bla-
godat.
,ALGA* dobiva se svuda, 1 boca Din, 12.—
R. S. Br. 1811327