Strana 2
žalo se ipak puno do B.čeva mnijenja.
B. je bio pravim osnivačem i upravi-
teljem astronomskog opservatorija u
Milanu, pa, da je B. bio lojalno i
snažno potpomagan taj je opservatorij
mogao u to doba postat ako ne prvi
a ono jedan megju prvima, barem na
kontinentu. O B.ću kao astronomu ima
se dosta da kaže oslonivši se na kom-
petentne sudove V. G. Schiaparellija
i Wolfa,
B. kano fizik radio je ponajviše
na polju optike i atomistike a sa ovom
u savezu takogjer u mehanici, Rad taj
je dosta opsežan i B. je zadobio nji-
me vrlo časno mjesto megju promica-
teljima fizike. Žaliti je samo da se B.
nije mogao, inače dosta zaposlen i
opterećen, u većoj mjeri posvetiti fizici
(na što se i on često tužio!). U fizici
bio je ne samo vješt teoretski nego i
eksperimentator prvoga reda. Kako se
je cijenio i još sada se cijeni taj rad
B.ćev, služi kano mjerilo sud, što su
ga izrekli o njemu toliki vanjski stru-
kovnjaci,.
B. je bio i u struci geodezijskoj
znamenit, pače u svoje doba na prvom
joj mjestu. Velike radnje Francuza oko
mjerenja stupnjeva uzbudile su interes
B.ća, i on je zajedno sa svojim drugom
Isusovcem Kristoforom Le Maire-om,
uz poticaj i revnu potporu Pape Be-
nedikta XIV preduzeo oko g. 1750
mjerenje luka na meridijanu u papin-
skoj državi izmegiu Rima i Rimini, te
sasiavljenje tačnog zemljovida te države.
Postupak kod toga upotrebljen i te-
meljito promišljen razlikuje se u bit-
nim tačkama od onoga koji je bio u
praksi kod francuskih mjerenja, te po-
kazuje na polju mjerenja osnove zna-
meniti napredak u aparatima i u me-
todama mjerenja. B. je u geodeziji prvi
upotrebio neku vrstu računa za izrav-
nanje pogrešaka. Nakon izvrsno obav-
ljenog ovog posla u papinskoj državi
B. je o tome napisao i u Rimu izdao
g. 1755 knjigu pod naslovom: ,De
litteraria_expeditione per Pontif'ciam
ditionem ad dimentiendos meridiani
gradus et corrigendam mappam geo-
graphicam“. I iza toga su prošli dece-
niji, kad je podpukovnik Mognet, koji
je imao mapirati kraljevinu Italiju, na-
šao g. 1806. utvrdne tačke osnove
Riminske još dobro sačuvane, te je iste
nadoknadio kamenim piramidama; a
Brioschi je našao g. 1819 za osnovu
Rimsku samu razliku od 0,28 met.
prema rezultatu što ga je B. dobio.
B. kao izvrstan diplomat sa svo-
jim je rodnim gradom održavao trajne
veze i bio mu je od god. 1756—1783.
posrednikom s drugim vlastima u mno-
go prilika, a to u Rimu, Parizu, Var-
šavi, Beču, Milanu i Londonu, spre-
man vazda da bude svome Dubrov-
niku u svim okolnostima u veoma važ-
nim poslovima od velike pomoći, kad
god je to tražila ,koris od grada“ da
bude on posrednik, ,mirnik“, O tome
svjedoče u dubrovačkom arhivu mno-
gi dopisi na Vijeće dubrovačko. Iz o-
nih dopisa jasno proviruje veliko po-
uzdanje, koje je Dubrovnik polagao u
svoga čuvenog sina svećenika, u po-
žrtvovnost njegovu za dobrobit rodno-
ga mu mjesta. To se očitovalo osobi-
to onda, kada je Dubrovniku zaprije-
tila i propast od strane Rusije. Dobri
odnošaji Dubrovnika sa velikom sje-
vernom slavenskom državom poreme-
tili su se prigodom rusko-turskoga
rata g. 1768. za carice Katarine II,
nadasve kad je rusko ratno brodovlje
pod admiralom gr. A, Orlovom sašlo
u Sredozemno more i kod Napola Ro-
manije zapazilo megju turskim bro-
dovljem, na koje je rusko ondje na-
valilo, i dva broda pod dubrovačkom
zastavom. Ovaj postupak bijaše teško
smatran za Dubrovačku općinu, koja
je od trgovine i pomorstva živila. Ta-
da je Senat dubrovački zamolio svoga
Boškovića, da u pomoć pozove za po-
sredovanje poljskoga kralja Stanislava
Augusta, koji je lično poznavao i što-
vao B.ća, a bijaše ujedno štićenik ca-
rice Katarine II, B. obrali se na njega
pismom od 12 oktobra 1771, g. i po-
sredovanje bilo je uspješno.
Takav bijaše život B.ćev .. . Ko-
liko je truda i patnja morao B. pod-
nijeti u svome vijeku! Olkinut rano
od svog rodnog zavičaja, — kamo se
je svrnuo jednom još u životu u g.
1747 od 20 juna do 1 oktobra, želeći
da posjeti svoju obitelj i prijatelje, —
ostao je u Rimu četvrt vijeka svoga,
a onda, kao priprema za njegovo
putovanje po svijetu, dogje g. 1750
geodetsko - astronomska ekspedicija
po papinskoj državi. Iza toga ži-
vot je njegov, sa misijama i književ-
nim mu radom, u Beču, Parizu i Lon-
donu, pa put u Carigrad i povratak
preko Moldavije, Poljske i Austrije u
Italiju. Uz profesuru u Paviji prepliće
se njegov astronomski rad u Milanu, po
tom odlazak u Francusku i 10 godina
službe u Parizu, povratak u Italiju, tra-
ženje utočišta u starosti u mislima da
se sasvim povuče u Dubrovnik ili o-
pet u Francusku, pa neke materijalne
brige koje su ga pred smrt mučile, i
napokon uzorna smrt svećenika redov-
nika dana 13 februara 1787 u ll, u.
pr. p., nakon teške bolesti, u kojoj su
mu duševne sile sa tjelesnim silama
padale. Sahranjen je bio u milanskom
Panteonu zv. ,Famedio“, što se nala-
zi u monumentalnom milanskom grob-
lju. Tu mu je i lijepa spomen-ploča
iz g. 1787. i druga velika spomen-
ploča sa punim natpisom u zvjezdar-
ni kolegija Brere u Milanu.
Toliki naučenjak živio je a doba,
kada je bezvjerje, navlastito u prosvi-
jetljenim krugovima, bilo modom, u
dobi francuskih enciklopedista, u doba
žučnih kampanja proti isusovačkom
redu. A bio je B. svećenik član druž-
be Isusove, ne samo po imenu nego
i po osvjedočenju. Uza sve svoje ne-
umorno znanstveno zanimanje obavljao
je svekolike dužnosti svećenika isu-
sovca zdušno i točno. Ne samo u ko-
legiju, živeći po propisu reda, nego i
kasnije kao sekularizovani svećenik
(nakon ukinuća isusovačkog Reda) zdu-
šno je vršio svoje dužnosti vjerske,
moleći se sa prošnjom i zahvalom
»Djetešcu Jezusu i Blaženoj Djevici“,
Živio je umjereno, te se od toga nije
dao odvratiti niti u društvu niti komu
za volju. U granicama svog svećenič-
kog i redovničkog zvanja bio je B.
društven i svjetske naobraženosti, po-
sjedujući, kao izrazita pjesnička priro-
da, jako razvijeno osjećanje za ljepote
i prirode i umjetnosti (što mam svje-
doče i nekoji opisi ljepote pejsaža u
proznim mu putopisima, opisi biseri
prave poezijć!l); svojim učenim a i
zgodno duhovitim razgovorom, osobi-
to svojom pjesničkom improvizacijom
uvelike bi razdragao poznavaoce pri-
jatelje divne Božje prirode i klasičnih
nauka.
Sačuvana je i obilna privatna ko-
rispodencija njegova sa raznim oso-
bama i sa članovima svoje porodice,
s kojima je bio u neprekidnom srdač-
nom saobraćaju, te sa tolikim velikim
ljudima nauke te i njihova korispo-
dencija njemu upravljena. Nekoja su
ta pisma vrlo važna, a po nekima mo-
žemo B.ća upoznati ne samo kao čo-
vjeka već možemo zaviriti i u radio-
nicu njegova velikog duha, Nekoja
njegova pisma nijesu obična pisma već
su znanstvene rasprave, u kojima B.
rješava i po koje od važnih pitanja,
NARODNA SVIJEST 10 Veljače 1937
Broj 6
ZA LIJEPIH
ZIMSKIH DANA
USLIJED SADRŽINE EUCERITA
U NIVEA - CREME POSTAJE
KOŽA GLATKA, SVJEŽA I
OTPORNA.
slana.
Si
62
koja zanimaju čovječanstvo. Tako i ono
divno pismo njegovo iz g. 1784 pi-
sano Talijanu g. Ivanu Conti, gdje mu
dokazuje, kako se u teškim i tragič-
nim okolnostima životnim može da sa-
čuva duševni mir, a to ozbiljnim re-
ileksijama, što nam ih pruža naš zdra-
vi razum, te osobito i mnogo uspješ-
nije refleksijama, što nam ih pruža
vjera Krista Spasitelja.
*
Što da rečemo o narodnom osje-
ćaju B.ćevu? — I naš B. dosta je pu-
ta osjetio gorko čuvstvo došljaka u
tugjoj zeulji. I ako je vijek svoj pro-
veo najviše u Italiji, Talijanom ga oni
nijesu držali. I on sam jedamput veli,
da ga zato nijesu ni unijeli u neko
djelo o talijanskim piscima. Ako ga
tko neupućen nazove Talijanom, on
se brani od toga. Domovine svoje —
Dubrovnika — sjeća se B. vazda s po-
nosom i s ljubavi. U pjesmi ,O po-
mrčanjima sunca i mjeseca“ govori na
jednom mjestu i o svojoj dragoj do-
movini, Dubrovniku, i tu, u bilješci
čini kratku ali vrlo rječitu pohvalu
svojoj domovini ,glasovitoj sa eksak-
inih nauka a još više sa lijepe knjige
u jezicima latinskom i slovinskom, ko-
jim se kod nas govori“.
Živa je bila narodna svijest B.ćeva,
i njegov se domovinski osjećaj nije
umanjio ni time, što je svoja velika
djela pisao na stranim jezicima. Nije
nipošto B. zaboravio svoga lijepog
materinskog jezika. Nekolika sačuvana
nam njegova pisma potvrgjuju nam
jasno, kako je B. lijepo umio pisati
hrvatski, To su njegova pisma pisana
bratu mu Baru Isusovcu i sestri mu
Anici, Nekoja od tih pisama otkrivaju
nam i lijepu jednu crtu u njegovom
značaju. U povijesti 7-godišnjeg rata
mnogo se ističu vojničke čete iz Hr-
vatske, a kako B. u Beču boravi u
početku toga rata, nalazimo u njego-
vim pismima bratu mu Baru često
spomenu o Hrvatima, koje vode Lau-
don, Janus i Beck. Iz tih pisama raz-
bira se, kolikom simpatijom B. prati
hrvatske čete po ratištu.
Možemo ovom prigodom završiti
onim značajnim riječima hrvatskog nau-
čenjaka Dra Franja Račkoga o O. Ru-
gji Boškoviću: ,Bošković zauzimlje
odlično mjesto u prosvijetnoj povijesti
svih maroda. On je naš po rodu i
krvi, ali je po svojim radnjama gra-
gjanin cijeloga izobraženoga svijeta.
Čim više budu mapredovale znanosti,
tim će se više cijeniti zasluge našega
Boškovića“,
Da je tomu tako, potvrdom su
ovogodišnje već započete svečanosti u
čast O. Rugje Boškovića, uz tri dobro
shvaćene, a da se u djelu što prije
dolično izvedu, narodne obaveze pre-
ma našem velikom Boškoviću: pitanje
rukopisa, pisane baštine Boškovićeve,
pitanje prenosa njegovih kostiju iz mi-
lanskog groblja k nama, i pitanje spo-
menika mu u rodnom mu zavičaju, u
Gradu Sv. Vlaha, na poljani koja nosinje-
govo veliko ime, čime bi Boškovićev
narod dostojno i potpuno obilježio spo-
men 150 godišnjice od smrti O. Ru-
gje Boškovića.
Niko Gjivanović
Komemoracija
O.RuđeraBoškovića
U subotu dne 13. ovoga mjeseca
navršava se 150 godina smrti velikog
učenjaka O. Rugjera Boškovića, Isusovca,
Braća Hrvatskog Zmaja kojima je uz
ostale i ta svrha, da podržavaju kult
glasovitih naših ljudi iz prošlosti, pre-
uzeli su da održe proslavu 150 godiš-
njice Rugjera Boškovića. — Proslava
većeg stila održat će se u svibnju a
u subotu dne 13 ov' mj. održat će se
zadušnice u Isusovačkoj crkvi, dok će
se isti dan naveče održati svečana ko-
memoracija u Društvu Bošković, preko
koje će govorit M. Kisić, advokat i
Don Đaro Krečak. Braća će Hrv. Zmaja
pozvati posebnim oglasom sva mjesna
društva i cijelokupno gragjanstvo da
sudjeluju kod ove komemoracije, da
tako odadu počast najvećem učenjaku
Dubrovnika, s kojim bi se i veliki na-
rodi pravom mogli ponositi. Braća
Hrv. Zmaja odlučili su da postave
spomen-ploču na kuću u kojoj se je
Bošković rodio a ujedno da potaknu i
pitanje jednog dostojnog spomenika,
kojeg bi Dubrovnik imao podignuti
ovome svome velikom sinu. — Prilozi
za spomen-ploču i spomenik mogu se
položiti kod Napretka.
Milostive gospođe i gospođice
svježinu i gipkost tijela pruža Vam ,ALGA“
Poslije svake kupke bilo hladne ili tople,
prije svakog izlaza, prije polaska u kino,
kazalište, ples i t. d., namočite maramicit
»ALGOM“ i lagano progjite tijelo. Vaše
tijelo mirisaće ugodnom svježinom.
»ALGA“ dobiva se svuda, 1 boca Din 12.-
R. S, Br. 1817/32
Naš list zapada = _*
samo 5 Diu. mjesečno!
sa