TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna GOD. XIX — BR. 7. DUBROVNIK, 17 Veljače 1937 Vijest CIJENA Dip. 150 Najvećem učenjaku dajmo KONGRES NA FILIPINIMA najveću čast (Prigodom proslave 150 god. smrti Ruđera Boškovića). Nakon što je svojim mnogobroj- nim djelima obogatio znanost, te po- kazao učenjacima nove puteve u istra- Živanju i unapregjenju eksakinih zna- nosti i legitimirao se kao začetnik je- dnostavne atomistike, zaklopi Rugjer Josip Bošković svoje oči dana 13. II, 1787. u Milanu, gradu, kojemu je dao veliku atrakciju i renomč svojim astro- nomskim observatorijem u Brezi. Očekivati bi trebalo da su tomu vanrednom čovjeku, koji je radeći za čovječanstvo preko 50 godina, neu- morno i naporno, do kasnih večernjih, dosta puta i jutrnjih ura, izgubio zdravlje, a pod zadnje dane i svoj svijetli um, bile iskazane za života simpatije, a pri pogrebu impozantne manifestacije zahvalnosti i priznanja. Da, tako barem razum diktira. Povi- jest nam nasuprot pokazuje drukčije raspoloženje prama velikim umovima, te nas uči da im zasluge njihovo do- ba ne zna dostojno cijeniti, već da se njihov lik počimlje pokazivati u pot- punoj veličini i dostojanstvu tek u vre- menskoj udaljenosti, po smiti, gene- racijama; koje nemaju razloga đa imi“ zavide, Zato .pokoljenja djela sude, što je čije daju svima“. I Bošković je po umu i radu, po objam u izamašnosti svojih djela (preko 8000 štamp. stranica) gorostasan lik, koji ma da je bio cijenjen na dvorovi- ma Luja XV i XVI, te Marije Tereze i na onom papinskom, koji je svje- tionik znanosti i umjetnosti, doživio je ipak sudbinu većine zaslužnih velikana ne samo za života, nego i za smiti, pri pogrebu, jer mu je bio priregjen privatan sprovod, kakav nije doliko- vao čovjeku, koji je čovječanstvu do- prinio sve fizičke i umne svoje sile, Za života pak dok je uživao visoko štovanje od istančanih duhova, koji upravljahu republikom dubrovačkom, mletačkom, Parme, Liike, te Portugala, koje uz prije spomenute dvorove, obra- ćahu mu se za važne tehničke, znan- stvene i diplomatske poslove, doživio je — osobito na Brezi i u Parizu me- gju znanstvenim krugovima — ali ne iz znanstvenih motiva i razlcga — ra- zočaranja, izigravanja i zapostavljanja. Iz Breze je morao da seli, jer veliki um — više nego ćud i samoljubno čuvstvo — nije mogao trpjeti, da mu se ometaju osnove, za koje bijaše uv- jeren da su najbolje. U Parizu, pozvan on po ukinuću reda D. I. ne dobiva obećano mu mjesto kao član Akade- mije besmrinih, ne opet zbog znan- stvenih, nego zbog čisto staleških mo- tiva, jer to nije htio tajnik ,despot“ Akademije D' Alembert, pošto Boško- vić bijaše po Duhu Isusovac, ma i da više taj zaslužni red mije postojao. Neprijatelji Isusovaca nezadovoljni ti- me, pripraviše Boškoviću još dvije mnogo gorče čaše. Kad se je naime imalo odlučiti o prvenstvu mikrometra i o metodi kako se opredjeljuje repa- tica, dosudiše prvenstvo drugom, ali i ovaj put ne iz znanstvenih razloga, jer je kasnije znanost priznala Boško- viću prvenstvo u obim pitanjima. U eksaktnim znanostima nije za- služan i velik samo onaj, ko iznagje, obradi i do evidencije utvrdi novu nauku, nego i onaj, koji uspije da utre put po kojemu će drugi nastaviti k razvitku i usavršavanju znanosti. Ako se stoga B. nauka tijekom kolosalnog napretka znanosti i tehnike u čemu ne može danas prilagoditi najnovijim re- zultatima, to je ona još u mnogim neriješenim pitanjima svjetionik i B. je rad barem koristan obzirom ma his- torički razvitak znanosti, Nu unatoč napretku kroz 150 godina od njegove smrti Boškovićeva se zvijezda nije uga- sila; mnoga se dapače njegova nauka i danas drži u naučnom svijetu. Tako u Engleskoj zovu neke ekscentrične krugove Boškovićevim imenom (Tay- rovi i Smithovi udžbenici), dok su po- najbolji prirodoznanci (Faraday, Leslie, Machintosth) i prvak moderne teoret- Kako smo već javili, trideset i tre- ći megjunarodni kongres na čast Isusa u presv. Sakramentu održao se je od 2—7 ov. mj. u Manili, na otoku Lu- sonu, jednom od najvećih Filipinskog otočja, koje broji 7083 što otoka što otočića na Tihom Oceanu. Filipine su pred skoro dvije godine dana progla- šene neodvisnom republikom, ali su ipak zadržale neke veze sa Sjedinje- nim Državama, Amerike, kojima su pripadale. Glavni grad ove države jest Manila od circa 500 hiljada stanovnika. Filipinska država je jedina kato- lička država u Aziji. Od 14 milijuna stanovnika, što ih broji, 11 mil, su katolici, ostali su protestanti, muslima- ni, poganske urogjeničke i budističke vjere. Prema narodnosti 12 milijuna su urogjenici, nešto Španjolaca, Kita- jaca i Amerikanaca, Katoličkih sveće- nika. imadu 1400 od kojih 800 urogje- nika. Svega imade: 2 nadbiskupa, 10 biskupa i 2 apost. vikara. Šest bisku- pa i nadbiskup u Cebu su urogjenici, ske fizike lord Kelvin prihvatili B. na- uku, a pridružiše se ovima Amperč, Canchy, Tyndall i ost. Boškoviću su dakle pokoljenja sudila pravedno i na korist; danas se pak sav učeni svijet sa zahvalnošću klanja sjeni njegovoj. Dok pak to čine tugji i dalji, koje s B. vežu samo veze kulturnih pregnuća većim pravom smo pozvani mi Dub- rovčani i Hrvati, jer nas s B. vežu osim zapadno evropske kulture i vjere katoličke, takogjer i veze sugragjanstva i sunarodnosti; pa budući su London i Pariz ovom učenjaku dali slikom ili bistom veliku, a Milano i Zagreb po- prsjem i nazivom lijepih ulica njego- vim imenom, ješ veću čast i priznanje, na Dubrovniku je i hrvatskom narodu, da mu kao svome sinu dadu najveću: dostojnim spomenikom ! To Bošković i zaslužuje, jer ako je ou u stranom učenom svijetu veliki auktoritet, kod nas je meosporno naj- veči učenjak i jedan od najdičnijih sinova ne samo Dubrovnika nego i čitavog hrvatskog naroda. Đ. Krečak. ostali su amerikanskog ili španjolskog porijetla. Šest biskupija imadu svoje sjemenište sa 900 seminaraca i bogo- slova. Sveti Otac Papa želio je da kor- gres imade izričito misijonarski smjer te je imenovao, kako smo to već u našem listu spomenuli, svojim legatom na kongres N. E, kardinala Dougheriy, nadbiskupa Filadelfije u Sjedinjenim Am. Državama, koji je nazad nekoliko godina bio biskupom na Filipinama. U ogromnom parku Luneta bilo je općih sastanaka, a osim toga radile su na kongresu posebne sekcije u 6 raznih dijalekata tamošnjeg naroda i u 9 stra- nih jezika. Bila je po prvi put u po- vijesti i kineska sekcija. Pretsjednik filipinske republike, čitava vlada, svi članovi parlamenta i visoki časnici filipinske vojske doče- kali su uz ogromno mnoštvo svijeta kardinala papinskog Legata. Manilski nadbiskup bio je okružen cijelim epis- kopatom okolnih otoka. Na kongresu je sudjelovalo 120 biskupa i madbis- kupa i više tisuća svećenika, U Mani- li, je osim toga bilo došlo par stotina tisuća ljudi sa filipinskih otoka i preko 30 delegata različitih naroda, Osobito su bile velike grupe katolika iz Indije, Kitaja i Indokine, pa onda znatne sku- pine katolika iz Sjedinjenih država, Australije i Južne Amerike, dok su iz Europe stigle tek manje skupine radi daljine puta i velikih troškova. Oduševljenje je kod kongresista tijekom cijeloga kongresa bilo veliko, Prvi kongresni dan bio je posvećen ženama, drugi ljudima, a treći djeci, 160 hiljada žena, 120 hiljada muška- raca i 60 hiljada djece pristupilo je na zajedničku pričest. Svečano je bila izvršena posveta djece Majci Božjoj. Kongres je završio preprošle nedjelje sa ogromnom teoforičnom procesijom uz sudjelovanje oko 200 hiljada učes- nika svih narodnosti, iza koje se je na neizmjernu radost ogromne mase svijeta čuo na radiu glas Sv. Oca Pa- pe, koji je progovorio preko vatikan- ske radio stanice vjernicima u Manili i podijelio svima učesnicima svoj bla- Sv. Otac Papa protiv Sva moderna sredstva kako Kato- ličku Akciju, štampu, kino, radio sveti Otac stavlja u službu velikih ciljeva. Tamo u prvom redu spada naglaša- vanje borbe protiv boljševičke opas- nosti. U nekoliko navrata sveti Olac se obraća katoličkim novinarima, kato- ličkim izdavačima, španjolskim katoli- cima i prilikom Božićnih blagdana ka- tolicima svega svijeta, naglašavajući potrebu pobijanja boljševizma, kao naj- veće opasnosti za vjeru, kulturu, mir i poredak. Sama misao borbe protiv boljševizma nije za katolike ništa,nova, ali ove godine Pijo XI posebno upo- zorava na tu opasnost, stavlja je ispred svih drugih i od katolika traži, da se bez ikakovih obzira imaju boriti pro- tiv boljševizma i svih onih, koji sa bilo. kakovim nakanama idu na ruku najnovijoj komunističkoj taktici Pučkih boljševizma i za mir fronta. Sv. Otac je to katoličkim no- vinarima preporučio kao prvu i naj- preču dužnost. Doduše, sve je to mar- ksistima dalo povoda, da ga optuže, da je u službi fašizma, iako je sva- kome dobronamjernom čovjeku jasno, da je pobijanje boljševizma dužnost ne samo fašista, nego i svakoga onoga, kojemu je stalo do religije i do samih temelja suvremene kulture, koju ne možemo zamisliti bez religije, obitelji, domovine, vlasništva i načela kršćan- ske pravednosti. Katolička Crkva ima mnogo na- čina da pokaže, kako je ipak na čelu svake borbe protiv komunizma i da je ona glavna brana protiv komunizma. Megjutim komunizmu treba u svim suvremenim zabludama suprostaviti ne samo kritiku, nego ujedno i živu riječ istine, pravednosti i ljubavi, sliku i ideal ljepšega i boljega svijeta. ,Mir Kris- tov u Kraljevstvu Kristovu“, to je geslo svetoga Oca. Taj ideal treba suprosta- viti ne samo komunizmu, nego i dru- gim ustanovama i pokretima, osobito onima, u kojima imaju važnu riječ komunisti i masonerija. Od toga nije ostalo poštegjeno ni Društvo Naroda, čiji predstavnici ističu, da mu je cilj svjetski mir. Megjutim ono se za mir bori vrlo nesavršenim sredstvima, kao da zaboravlja da mir — kako kaže Sv. Otac — može u svijetu zavladati samo »po istini, pravednosti i ljubavi«. Danas tražiti istinu, tražiti pravdu i tražiti ljubav u Ženevi, više je nego uzaludan posao. Egoizmi pojedinih država i akcije pojedinih internacionala stavili su mno-' ge moćne snage i silna sredstva u službu laži i nepravde. Nema mira i napretka bez istine i zato sv. Otac upravo ove godine posebnim breveom osniva Papinsku Akademiju Znanosti koja je »zmanstveni senat Crkve«, u u kojemu sudjeluje 70 istaknutih uče- njaka različitih zemalja i naroda, koji svjedoče, da se vjerske zasade katoli- cizma ne protive nauci. Kad čovjek uoči istinu, kada progleda i svijetla i sjene, pravdu i mepravdu, poštenje i nepoštenje, tada slijedeći svome unu- tarnjem glasu savjesti i zapovjedi Kris- tovih mora raditi na uklanjanju ne- pravde. Nepravde ne smiju biti u od- nosu čovjeka i čovjeka, staleža i sta- leža, naroda i narođa, države i države. Ali kad bi postigli sve to, još uvijek ne bi bilo sreće ni mira bez ljubavi, koja sve izmiruje i spaja. Takovu lju- bav pozna samo jedino kršćanstvo. Ono takovu ljnbav provodi i naučava već dvadeset steljeća. Iz »Hrvatske Straže« Zagreb