TAKSA PLACENA U GOTOVU

Narodna

GOD. XIX — BR. 7.

 

DUBROVNIK, 17 Veljače 1937

Vijest

CIJENA Dip. 150

Najvećem učenjaku dajmo KONGRES NA FILIPINIMA
najveću čast

(Prigodom proslave 150 god. smrti Ruđera Boškovića).

Nakon što je svojim mnogobroj-
nim djelima obogatio znanost, te po-
kazao učenjacima nove puteve u istra-
Živanju i unapregjenju eksakinih zna-
nosti i legitimirao se kao začetnik je-
dnostavne atomistike, zaklopi Rugjer
Josip Bošković svoje oči dana 13. II,
1787. u Milanu, gradu, kojemu je dao
veliku atrakciju i renomč svojim astro-
nomskim observatorijem u Brezi.

Očekivati bi trebalo da su tomu
vanrednom čovjeku, koji je radeći za
čovječanstvo preko 50 godina, neu-
morno i naporno, do kasnih večernjih,
dosta puta i jutrnjih ura, izgubio
zdravlje, a pod zadnje dane i svoj
svijetli um, bile iskazane za života
simpatije, a pri pogrebu impozantne
manifestacije zahvalnosti i priznanja.
Da, tako barem razum diktira. Povi-
jest nam nasuprot pokazuje drukčije
raspoloženje prama velikim umovima,
te nas uči da im zasluge njihovo do-
ba ne zna dostojno cijeniti, već da se
njihov lik počimlje pokazivati u pot-
punoj veličini i dostojanstvu tek u vre-
menskoj udaljenosti, po smiti, gene-

racijama; koje nemaju razloga đa imi“

zavide, Zato .pokoljenja djela sude,
što je čije daju svima“.

I Bošković je po umu i radu, po
objam u izamašnosti svojih djela (preko
8000 štamp. stranica) gorostasan lik,
koji ma da je bio cijenjen na dvorovi-
ma Luja XV i XVI, te Marije Tereze
i na onom papinskom, koji je svje-
tionik znanosti i umjetnosti, doživio je
ipak sudbinu većine zaslužnih velikana
ne samo za života, nego i za smiti,
pri pogrebu, jer mu je bio priregjen
privatan sprovod, kakav nije doliko-
vao čovjeku, koji je čovječanstvu do-
prinio sve fizičke i umne svoje sile,
Za života pak dok je uživao visoko
štovanje od istančanih duhova, koji
upravljahu republikom dubrovačkom,
mletačkom, Parme, Liike, te Portugala,
koje uz prije spomenute dvorove, obra-
ćahu mu se za važne tehničke, znan-

stvene i diplomatske poslove, doživio
je — osobito na Brezi i u Parizu me-
gju znanstvenim krugovima — ali ne
iz znanstvenih motiva i razlcga — ra-
zočaranja, izigravanja i zapostavljanja.
Iz Breze je morao da seli, jer veliki
um — više nego ćud i samoljubno
čuvstvo — nije mogao trpjeti, da mu
se ometaju osnove, za koje bijaše uv-
jeren da su najbolje. U Parizu, pozvan
on po ukinuću reda D. I. ne dobiva
obećano mu mjesto kao član Akade-
mije besmrinih, ne opet zbog znan-
stvenih, nego zbog čisto staleških mo-
tiva, jer to nije htio tajnik ,despot“
Akademije D' Alembert, pošto Boško-
vić bijaše po Duhu Isusovac, ma i da
više taj zaslužni red mije postojao.
Neprijatelji Isusovaca nezadovoljni ti-
me, pripraviše Boškoviću još dvije
mnogo gorče čaše. Kad se je naime
imalo odlučiti o prvenstvu mikrometra
i o metodi kako se opredjeljuje repa-
tica, dosudiše prvenstvo drugom, ali i
ovaj put ne iz znanstvenih razloga,
jer je kasnije znanost priznala Boško-
viću prvenstvo u obim pitanjima.

U eksaktnim znanostima nije za-
služan i velik samo onaj, ko iznagje,
obradi i do evidencije utvrdi novu
nauku, nego i onaj, koji uspije da
utre put po kojemu će drugi nastaviti
k razvitku i usavršavanju znanosti. Ako
se stoga B. nauka tijekom kolosalnog
napretka znanosti i tehnike u čemu ne
može danas prilagoditi najnovijim re-
zultatima, to je ona još u mnogim
neriješenim pitanjima svjetionik i B.
je rad barem koristan obzirom ma his-
torički razvitak znanosti, Nu unatoč
napretku kroz 150 godina od njegove
smrti Boškovićeva se zvijezda nije uga-
sila; mnoga se dapače njegova nauka
i danas drži u naučnom svijetu. Tako
u Engleskoj zovu neke ekscentrične
krugove Boškovićevim imenom (Tay-
rovi i Smithovi udžbenici), dok su po-
najbolji prirodoznanci (Faraday, Leslie,
Machintosth) i prvak moderne teoret-

Kako smo već javili, trideset i tre-
ći megjunarodni kongres na čast Isusa
u presv. Sakramentu održao se je od
2—7 ov. mj. u Manili, na otoku Lu-
sonu, jednom od najvećih Filipinskog
otočja, koje broji 7083 što otoka što
otočića na Tihom Oceanu. Filipine su
pred skoro dvije godine dana progla-
šene neodvisnom republikom, ali su
ipak zadržale neke veze sa Sjedinje-
nim Državama, Amerike, kojima su
pripadale. Glavni grad ove države jest
Manila od circa 500 hiljada stanovnika.

Filipinska država je jedina kato-
lička država u Aziji. Od 14 milijuna
stanovnika, što ih broji, 11 mil, su
katolici, ostali su protestanti, muslima-
ni, poganske urogjeničke i budističke
vjere. Prema narodnosti 12 milijuna
su urogjenici, nešto Španjolaca, Kita-
jaca i Amerikanaca, Katoličkih sveće-
nika. imadu 1400 od kojih 800 urogje-
nika. Svega imade: 2 nadbiskupa, 10
biskupa i 2 apost. vikara. Šest bisku-
pa i nadbiskup u Cebu su urogjenici,

ske fizike lord Kelvin prihvatili B. na-
uku, a pridružiše se ovima Amperč,
Canchy, Tyndall i ost. Boškoviću su
dakle pokoljenja sudila pravedno i na
korist; danas se pak sav učeni svijet
sa zahvalnošću klanja sjeni njegovoj.
Dok pak to čine tugji i dalji, koje s
B. vežu samo veze kulturnih pregnuća
većim pravom smo pozvani mi Dub-
rovčani i Hrvati, jer nas s B. vežu
osim zapadno evropske kulture i vjere
katoličke, takogjer i veze sugragjanstva
i sunarodnosti; pa budući su London
i Pariz ovom učenjaku dali slikom ili
bistom veliku, a Milano i Zagreb po-
prsjem i nazivom lijepih ulica njego-
vim imenom, ješ veću čast i priznanje,
na Dubrovniku je i hrvatskom narodu,
da mu kao svome sinu dadu najveću:
dostojnim spomenikom !

To Bošković i zaslužuje, jer ako
je ou u stranom učenom svijetu veliki
auktoritet, kod nas je meosporno naj-
veči učenjak i jedan od najdičnijih
sinova ne samo Dubrovnika nego i
čitavog hrvatskog naroda.

Đ. Krečak.

ostali su amerikanskog ili španjolskog
porijetla. Šest biskupija imadu svoje
sjemenište sa 900 seminaraca i bogo-
slova.

Sveti Otac Papa želio je da kor-
gres imade izričito misijonarski smjer
te je imenovao, kako smo to već u
našem listu spomenuli, svojim legatom
na kongres N. E, kardinala Dougheriy,
nadbiskupa Filadelfije u Sjedinjenim
Am. Državama, koji je nazad nekoliko
godina bio biskupom na Filipinama. U
ogromnom parku Luneta bilo je općih
sastanaka, a osim toga radile su na
kongresu posebne sekcije u 6 raznih
dijalekata tamošnjeg naroda i u 9 stra-
nih jezika. Bila je po prvi put u po-
vijesti i kineska sekcija.

Pretsjednik filipinske republike,
čitava vlada, svi članovi parlamenta i
visoki časnici filipinske vojske  doče-
kali su uz ogromno mnoštvo svijeta
kardinala papinskog Legata. Manilski
nadbiskup bio je okružen cijelim epis-
kopatom okolnih otoka. Na kongresu
je sudjelovalo 120 biskupa i madbis-
kupa i više tisuća svećenika, U Mani-
li, je osim toga bilo došlo par stotina
tisuća ljudi sa filipinskih otoka i preko
30 delegata različitih naroda, Osobito
su bile velike grupe katolika iz Indije,
Kitaja i Indokine, pa onda znatne sku-
pine katolika iz Sjedinjenih država,
Australije i Južne Amerike, dok su iz
Europe stigle tek manje skupine radi
daljine puta i velikih troškova.

Oduševljenje je kod kongresista
tijekom cijeloga kongresa bilo veliko,
Prvi kongresni dan bio je posvećen
ženama, drugi ljudima, a treći djeci,
160 hiljada žena, 120 hiljada muška-
raca i 60 hiljada djece pristupilo je
na zajedničku pričest. Svečano je bila
izvršena posveta djece Majci Božjoj.
Kongres je završio preprošle nedjelje
sa ogromnom teoforičnom procesijom
uz sudjelovanje oko 200 hiljada učes-
nika svih narodnosti, iza koje se je
na neizmjernu radost ogromne mase
svijeta čuo na radiu glas Sv. Oca Pa-
pe, koji je progovorio preko vatikan-
ske radio stanice vjernicima u  Manili
i podijelio svima učesnicima svoj bla-

 

Sv. Otac Papa protiv

Sva moderna sredstva kako Kato-
ličku Akciju, štampu, kino, radio sveti
Otac stavlja u službu velikih ciljeva.
Tamo u prvom redu spada naglaša-
vanje borbe protiv boljševičke opas-
nosti. U nekoliko navrata sveti Olac
se obraća katoličkim novinarima, kato-
ličkim izdavačima, španjolskim katoli-
cima i prilikom Božićnih blagdana ka-
tolicima svega svijeta, naglašavajući
potrebu pobijanja boljševizma, kao naj-
veće opasnosti za vjeru, kulturu, mir
i poredak. Sama misao borbe protiv
boljševizma nije za katolike ništa,nova,
ali ove godine Pijo XI posebno upo-
zorava na tu opasnost, stavlja je ispred
svih drugih i od katolika traži, da se
bez ikakovih obzira imaju boriti pro-
tiv boljševizma i svih onih, koji sa
bilo. kakovim nakanama idu na ruku
najnovijoj komunističkoj taktici Pučkih

boljševizma i za mir

fronta. Sv. Otac je to katoličkim no-
vinarima preporučio kao prvu i naj-
preču dužnost. Doduše, sve je to mar-
ksistima dalo povoda, da ga optuže,
da je u službi fašizma, iako je sva-
kome dobronamjernom čovjeku jasno,
da je pobijanje boljševizma dužnost ne
samo fašista, nego i svakoga onoga,
kojemu je stalo do religije i do samih
temelja suvremene kulture, koju ne
možemo zamisliti bez religije, obitelji,
domovine, vlasništva i načela kršćan-
ske pravednosti.

Katolička Crkva ima mnogo na-
čina da pokaže, kako je ipak na čelu
svake borbe protiv komunizma i da je
ona glavna brana protiv komunizma.

Megjutim komunizmu treba u svim
suvremenim zabludama suprostaviti ne
samo kritiku, nego ujedno i živu riječ
istine, pravednosti i ljubavi, sliku i ideal

ljepšega i boljega svijeta. ,Mir Kris-
tov u Kraljevstvu Kristovu“, to je geslo
svetoga Oca. Taj ideal treba suprosta-
viti ne samo komunizmu, nego i dru-
gim ustanovama i pokretima, osobito
onima, u kojima imaju važnu riječ
komunisti i masonerija. Od toga nije
ostalo poštegjeno ni Društvo Naroda,
čiji predstavnici ističu, da mu je cilj
svjetski mir. Megjutim ono se za mir
bori vrlo nesavršenim sredstvima, kao
da zaboravlja da mir — kako kaže
Sv. Otac — može u svijetu zavladati
samo »po istini, pravednosti i ljubavi«.
Danas tražiti istinu, tražiti pravdu i
tražiti ljubav u Ženevi, više je nego
uzaludan posao.

Egoizmi pojedinih država i akcije

pojedinih internacionala stavili su mno-'

ge moćne snage i silna sredstva u
službu laži i nepravde. Nema mira i
napretka bez istine i zato sv. Otac
upravo ove godine posebnim breveom

osniva Papinsku Akademiju Znanosti
koja je »zmanstveni senat Crkve«, u
u kojemu sudjeluje 70 istaknutih uče-
njaka različitih zemalja i naroda, koji
svjedoče, da se vjerske zasade katoli-
cizma ne protive nauci. Kad čovjek
uoči istinu, kada progleda i svijetla i
sjene, pravdu i mepravdu, poštenje i
nepoštenje, tada slijedeći svome unu-
tarnjem glasu savjesti i zapovjedi Kris-
tovih mora raditi na uklanjanju ne-
pravde. Nepravde ne smiju biti u od-
nosu čovjeka i čovjeka, staleža i sta-
leža, naroda i narođa, države i države.
Ali kad bi postigli sve to, još uvijek
ne bi bilo sreće ni mira bez ljubavi,
koja sve izmiruje i spaja. Takovu lju-
bav pozna samo jedino kršćanstvo.
Ono takovu ljnbav provodi i naučava
već dvadeset steljeća.

Iz »Hrvatske Straže«
Zagreb